|
|
| Anira |
| Posted: Aug 1 2010, 02:28 PM 1119420 |
 
|
|
Group: Members
Posts: 973
Member No.: 705
Joined: 1-October 06
|
Prolog
| QUOTE |
Srednja Zemlja danas.
Gledajući mapu izrađenu krajem Trećeg doba, primećujemo da se sam izgled ovog dela Arde nije znatno promenio. Ipak, prvi put od samog osvita vremena, naš je svet oslobođen Tamnog gospodara.
Kada je pre tri stotine godina, u Bici kod Morannona, Sauron napokon pobeđen, a Elessar postao Kralj Gondora i Arnora, predstavnici svih naroda, uključujući i one koji su se borili na strani Mordora, odaslali su svoje glasnike s molbama za oproštaj i mir.
I dok su Vilenjaci napuštali Srednju Zemlju, smrtnici su zaboravljali strahove kojima behu ispunjeni već pokolenjima, i period dugog mira napokon je počeo.
Na severu, poslednji ostaci nekada brojnog naroda, Lossari, napokon su živeli bez straha od Utvara Angmara i ljudi su pričali da okrutna hladnoća Forodwaitha gotovo neprimetno popušta. Nešto južnije, u Okrugu, u noćima mnogo toplijim, stari bi Hobbiti ponosno pripovedali priču o Prstenu, i četvoro malih koji su promenili svet.
Rog je odzvanjao prostranstvima Rohana, praćen jahačima Marke, a Patuljci su se ponovo gostili u Moriji; zvezde podzemlja svetlucale su u mnogom krčagu tamnog piva.
I šume postaše prohodne i svetle, po prvi put - čete lovaca u poteri za zalutalim Orcima rasteraše njenu tamu i Beorninzi su sada putovali, uspostavljajući trgovačke odnose sa svim velikim zemljama zapada. Dol je neprestano rastao pod pokroviteljstvom Samotne planine.
Aragorn II, najvoljeniji Kralj ljudi, mogao je otpočinuti.
Godine su prolazile. Eldarion je seo na presto nakon majčine smrti, i desilo se da je upravo tokom njegove vladavine otkrivena skupina Morgothovih sledbenika u samom Belom gradu. Pozivali su se na moć Tamnog Gospodara, propovedajući o Poslednjoj bici, opijajući lakome ljude svojim slatkim jezicima.
Kako su samo mali umovi ljudi! Kako naivni, podložni zaboravu!
Vilenjaci su bili predaleko da bi videli ovu sramotu, oni koji su podneli tolike žrtve za ljudski rod. Eldarion je udario snažno, ali tiho, oformivši odrede Lovaca i raspršivši ih po celoj zemlji. Mnogi se nikada nisu vratili, ali dobar deo onih koji jeste kao središte pobune naveo je Rhun i daleke zemlje istoka. Nedugo zatim, stanje se primirilo, iako stvarnih napada nikada nije bilo.
220. godine krunu je preuzeo Valearion. Čitavih 50 godina nakon njegovog dolaska na presto, prvi napadi su počeli. Mnoge su porodice ostale bez kuća, a čitava sela i gradovi su spaljeni. Shvativši da je lažna vera samo maska nove tiranije i otkrivši da su čitavi Eldarionovi odredi bili ispunjeni uhodama, Valearion je okupljao dobrovoljce iz svih delova Kraljevstva, odlučan da zaustavi ludilo zauvek.
Sedam godina obostranih čarki i opsada, stotinu povlačenja i ponovnog uzvraćanja, hiljade i hiljade žrtvava i neizmeran broj hrabrih dela pojedinaca...
Iza hiljada ispranih umova, stoji samo jedan.
Veliki broj različitih priča plete se oko Valearionove konačne pobede, ali svima njima zajedničko je jedno.
Senka, plamen, i pad još jednog Maie.
Molimo se Tvorcu da je bio poslednji.
- iz Veoma kratkog pregleda vladavine tri kralja,
napisao Evenar, šegrt Alkaruna, Glavnog pisara i hroničara Kralja Valeariona,
objavljenog 300. godine Četvrtog Doba |
Kralj je ispustio parče pergamenta, protrljao koren nosa i prekrio lice dlanom, nalaktivši se na rukohvat svoje stolice.
Visoki prozori propuštali su mnoštvo svetlosti, mestimično presecajući tamu prostrane Odaje Saveta; neke prilike za stolom stoga su bile okružene nestvarnim oreolom, dok su druge uronile u crnilo, odajući svoje prisustvo svetlucavim ukrasima i odlikovanjima prepunih odora. Ili očima.
Svako je zurio u svoj primerak Kratkog pregleda.
Tišinu razbi Rizničar.
"Hm. Interesantno!", nasmeja se.
A odmah za njim:
"Zaista, Oče!", u jednakom duhu dobaci visoki mladic, "Pa čak ni ja ovo nisam znao!"
Sreća pa nije prvenac, uteši se Valearion. Uzdahnu, stegnuvši rukohvate obema šakama, a zatim učini znatan napor da se opusti.
Beše to strašan prizor; jedan od članova Saveta iz dna stola prigušeno ciknu.
"Gospodo", započe Kralj, zavaljujući se u stolicu; svetlost je zapalila njegovu crvenu kosu, i oči, srazmerno svetle. Bio je, zaista, primerak dobrog spoja. Krv Elrondove i Elrosove loze, Dunedaina, i konačno, Prinčeva Ithiliena koju mu je predala majka.
Zaustio je, bez ikakve misli koju bi pretočio u reci, jer znao je da u tome ionako neće uspeti. Evo, baš sada...
"Zar nije već pravio probleme? To je on, zar ne? Rekli smo jednom ne, drugi put ne, i to je zn..."
"Uvek je bio sumnjiv."
"Podignimo koplja! Rogovi nek' pevaju! Podignimo zastave kao što smo toliko puta do sada!"
"Moj gospodaru, možda bismo mu mogli dati šansu. Osećam talenat i želju, bilo bi..."
"Da!"
"Oh, molim vas! Dovoljno je što narod toliko blebeće, još ovaj.... ovo... ovo pile![ kreće da im puni glavu glupos..."
"U potpunosti se slažem sa vama, Vaše Visočanstvo!"
"A gle, što da ne! Mada, da se ja pitam, a svakako me poznaješ Oče, ja bih to mnogo bolje uradio!"
Da se nije švalerala? Valaerion odmahivanjem glave otera dosadnu i čestu misao.
Uzdahne.
I bi tišina.
Nakašljavanje, šuškanje pergamenta. I tišina.
"Alkarune?"
Sve se glave okretoše ka Glavnom pisaru. On ravnodušno uzvrati pogled Kralju, ne obazirući se na ljubopitivost drugih. Svetlosmeđa kosa beše brižljivo uredena češljem pravilnosti, bez ijedne zalutale, neposlušne vlasi na dugom putovanju od korena do ramena. Reči su tekle glatkom strujom bez sudaranja o stenje gramatičke nesigurnosti.
"Žao mi je što je došlo do ovoga. Ali, avaj! nisam odgovoran za učenike. Istina je da sam mu rekao da pokaže malo inicijative, mada nikako nisam mogao znati..."
Galathor je već bučno zauzeo pozu, ali Kraljev pogled ga ućutka.
Izvini, tata, nemo je uzvratio, izvinjavajući se šarmantnim osmehom. Kralj ponovo dohvati pergament ne bi li sprečio sebe da prevrne očima.
Glavni pisar mrzeo je kada ga prekidaju, mada ničim nije pokazivao uvređenost. Znajući to, Valearion uskoči s najvažnijim pitanjem:
"Da li je išta od ovog..." - ponovo dopusti da mu pergament ispadne iz ruke, "izašlo van ovih odaja?"
Kratka tišina.
"Ne", samouvereno odvrati Alcarun. "Načinio je samo ovaj spis. Ostale sam umnožio zbog sastanka."
Valearion klimnu. "Slobodni ste. Želim kasnije razgovarati s Evenarom."
I vrata se otvoriše, premda niko nije stigao da o tome obavesti stražare.
U Odaju, u svetlosti, svili i suptilnom sjaju srebra i safira zakorači Isandore.
Članovi Saveta pokloniše se Kraljici, uz pozdrave pristojnosti. Ona se smešila, odgovarajući nekima učtivo. "Hvala vam, dobri gospodaru Aurele." I okrete se ka Valearionu.
"Ne znam ko je on, Visočanstvo, niti kako je napisao onaj spis, ali videla sam dečaka Evenara. Njegovo srce je čisto."
Mnogo se više naziralo u Isandoreinom odgovoru no što je rečima dala naslutiti.
Valearion odahnu.
"Hvala ti, Kraljice moja."
Savetnici napustiše odaju. Kralj se polako, ponovo spusti u stolicu, posmatrajući svoju Kraljicu kako seda kraj njega.
"Vesti se zaista brzo šire ovom kućom", zaključi, misleći na malopređašnji upad. Vršcima prstiju privukla je taj jedan komad pergamenta k sebi, glave nagnute u jednu stranu dok ga je brzo iščitavala. Valearion je posmatrao kako je, po završetku, krivi na drugu, a onda mu uzvraća pogled, neznatno podignutih obrva.
"Dobio sam ga jutros", poče odgovarati na njeno neizrečeno pitanje. "Lep sažetak, zar ne? Alcarun kaže da je jedan od najboljih studenata. Pitam se zašto onda nije poslat u Rivendell..." Tu protrlja bradu koju jutros nije stigao obrijati i namršti se shvativši to.
"U knjižnicama, kao što znaš, ponestaje mesta. Previše se ljudi slilo u grad poslednjih godina, a glavnim Pisarima nije po volji što bi im neko od te mlađarije mogao preuzeti tako cenjen posao. Čini se da veliku pretnju vide upravo u Evenaru! Stari, ponosni Rean je gotovo presvisnuo kada mu je ovaj krenuo držati predavanje o Nargothrondu. Iskreno ga se plaše!"
Valearion se nasmeja, odmahujući glavom.
"Sećaš li se onih pozivnica za turnir uoči Galathorovog rođendana?"
Isandore skupi oči, pa klimnu glavom. "Ispisan i iscrtan plavim i zelenim, sa grbom u uglu svakog pisma. Svakako. Zar ih je radio Evenar?"
Valearion klimnu. "Sve do jednog. Čitave dve stotine i pedeset. Zaista sam ga nameravao poslati u Umbar, budući da je odbio Rivendell. Sve do jutros..."
Tišina je nakrato prekrila odaju. Kamin je pucketao i sada, kao i preko cele godine, mada su ih bleštavi prolećni zraci grejali. Valearionove oči izgledale su svetlije nego inače, i sada su odsutno zurile u pravcu slabih plamenova.
On trepnu.
"Možda ću, u stvari, upravo to i učiniti."
Isandore se zvonko nasmeja. "Čoveka koji je otkrio tajnu tvoje pobede davne 277-te ćeš pustiti tek tako! Oh, Valearione... Nikada ne prestaješ da me iznenađuješ!"
Pružila mu je ruku i on je prinese usnama.
"Čast mi je, Kraljice moja. Ali, sama si sebi odgovorila. Savet će misliti da se napokon otarasio malog koji svim uglednim građanima skače po glavi, dok ćemo se, u stvari, pokušati uveriti u nevinost jednog briljantnog uma!"
I Kralj se zavali u svojoj visokoj, tamnoj, mermernoj stolici, opušten u situaciji u kojoj bi se svako drugi smrtno uplašio.
Napokon, tama koja je, još od Eldarionovog vremena ružila i širila strah ponovno ujedinjenim kraljevstvom Arnora i Gondora bila je uništena. Ljudi su ih ovde zvali Morgothovim Glasnicima, jer su propovedali o dolasku Poslednje Bitke, u kojoj će se Mračne sile ponovo boriti, ujedinjene, protiv moći Zapada i dece Illuvatharove. Rómestámo, njihov vođa, niko drugi do čarobnjak Pallando, ubijen je, baš kao što je Evenur i rekao, u plamenu i senci.
Kao da je, na neki način, znao...
Valearion ustade i, prstiju isprepletanih sa Isandoreinim, izađe iz odaje.
Poživeo je dovoljno - po nekima, i previše - da vidi neminovne promene, ispravi greške nastale u vreme Eldarionove vladavine, i živi sa spoznajom da sve što je gradio može nestati već sutra.
Pogledom pronađe oči svoje kraljice i osmeh u njima.
Edited by Anira - Dec 21 2010, 06:04 PM |
|
| Anira |
| Posted: Aug 25 2010, 10:03 PM 1123235 |
|
|
Group: Members
Posts: 973
Member No.: 705
Joined: 1-October 06
|
Prvo poglavlje
Zraci proleća
počinju:
- Numellote kao Mistamire, sestra Tagara, gospodara Dol Amrotha
- Renarion, Kapetan
Jutro. Zidovi Minas Tiritha oslikavali su se prolaznim senkama, jer sve već beše živo: od gužve na glavnoj Kapiji prvog nivoa, pa sve do sedmog, gde se u svetlucavoj vodi fontane ocrtavala visoka Citadela.
Beli grad, kako su ga zvali, bio je jedna od prestonica Ponovo Ujedinjenog Kraljevstva, sagrađen još 3320-te godine Drugog Doba od strane Isildura. Sunčev Toranj, glasio je prevod njegovog imena.
Danas, vekovima i tisućama godina kasnije, grad je bio veći nego ikad. Palate i kuće nicale su u njegovom podnožju i, da ne beše reke Anduin, odavno bi se spojio sa susednim Osgiliathom.
Renarion se okrene od prozora. Nije se sećao kada mu je prišao, niti koliko dugo je zurio kroz njega, tek, poslednja misao ticala se Kralja. Zvao ga je.
Zašto onda stoji ovde?
Osvrnuo se, obazrivo i lako, mada je bio krupan. Miris bilja na trenutak ga je zbunio, ali i zapečatio ono što je očima video: Kuće Isceljenja.
Tačnije, jedna od soba u njima. Udoban krevet, bele plahte, svež vazduh i beli, glineni krčag vode kraj uzglavlja. Ignorišući nameštaj, prišao je umivaoniku, nekoliko puta doslovno zagnjurio glavu u lavor hladne vode, i sada je posmatrao svoj odraz.
Kapljice vode slivale su se niz tamnu kosu i predugo zapostavljanu, neurednu bradu. Ali nekako, nije mogao skloniti pogled s tog prizora.
Neko ga je posmatrao, preko ramena, nečujno ušavši u sobu.
Divna pojava, lepo lice i skupa odeća - sve to je registrovao u sekundi pa, ipak, suptilno je dotakao nož na pojasu.
Nije ga bilo.
[Mapa: Vodič kroz Minas Tirith za početnike]
Edited by Anira - Oct 4 2010, 01:31 PM |
|
| Renarion Arenimon |
| Posted: Aug 26 2010, 02:40 PM 1123271 |
|
|
[. ^ » Zmaj « ^ .]
Group: Members
Posts: 1417
Member No.: 1704
Joined: 24-November 07
|
Davno stečeni instinkt zbog kojega mu je ruka kliznula prema položaju gdje se trebao nalaziti stari lovački nož nije ga izdao ni ovdje, u Kućama Iscijeljenja, gdje se po prvi puta nakon dugo vremena istinski odmorio. Od svoga odraza u vodi okrenuo se polako, dodavši mu pritom ono što je smatrao prikladnim osmijehom, i pustio kapi vode da mu klize niz bradu. Njena pojava zaokupila mu je svu pažnju, odagnavši crne misli što su netom počele izvirivati. |
|
| Anira |
| Posted: Aug 26 2010, 05:39 PM 1123285 |
|
|
Group: Members
Posts: 973
Member No.: 705
Joined: 1-October 06
|
Renarion iznenada shvati šta ga je to zagolicalo u njenom liku - luk obrva, pravilna linija brade, ta svetla, mlečna put... I oči, istovetne očima Kraljice.
Sličnost beše blaga i polako je počeo razdvajati dve žene: Isandoreina je kosa ipak bila svetla, a ne crna, i bila je bar petnaest godina starija od ove gospe. Na trenutak je uporedi i sa Itrussom, ali i tu omane - kada je poslednji put video kraljevsku prvorođenu kći, bilo je to pre četiri godine, kada se udavala za Gaenora od Dola. Teško da bi se tek tako pojavila u Minas Tirithu s obzirom da je, onako krhka i zlatokosa, već po drugi put bila trudna.
U malu sobu nahrupi visoki vidar, u smeđem i belom.
"Renarione!", uzvikne, u prolazu gotovo srušivši nepoznatu ženu. "Zaista, prijatelju, sa onim lekovima svako drugi bi spavao kao zaklan!"
Glasno se nasmeja i prisno prodrma svog starog prijatelja.
"Zabrinuo si me, malo", reče, znatno ozbiljnijim glasom. "Sreća pa su mi bogovi poslali gospu Mistamíre."
Tu klimne ka njoj, lako se naklonivši. |
|
| Númellóte |
| Posted: Aug 26 2010, 08:53 PM 1123307 |
|
|
Tolkien's army
Group: Moderator
Posts: 6787
Member No.: 566
Joined: 23-March 06
|
Jutro je svanulo prebrzo. Gotovo dva dana nije oka sklopila i vjerojatno ne bi još da je nisu potjerali na spavanje. Toliko je bila zaokupljena poslovima, pogotovo oko kapetana Renariona kojeg su donijeli na nosilima onesviještenog, u bunilu i vručici. Sad je žurila u Kuću da vidi stanje pacijenta koji joj je, na njeno iznenađenje, bio predat na skrb. Njoj, strankinji u ovom gradu.
Polako je, pazeći da ne bude bučna, otvorila vrata i stala kao ukopana. Pacijent, koji je još jučer navečer bio u nesvijesti, sada se umivao ko da nikad nije bilo ništa. Dok je bio tako nagnut nad lavorom, primjetio ju je i načinio pokret ko da će trgnuti nož, kojeg naravno tamo nije bilo. Došlo joj je da ga upita smatra li je prijetnjom, a na tu pomisao osmijeh joj je je obasjao lice. Kad se okrenuo, nije joj promaknuo njegov ispitivački pogled. Načinila je nekoliko koraka prema njemu, u namjeri da se predstavi, kad ju je nešto bubnulo odostraga noseći ju prema naprijed. Instinktivno je pružila ruke i uspjela se uhvatiti za krevet. ''Neko mora da je slijep!'' pomislila je, dižući ljutiti pogled prema tomu nekome. Bio je to samo vidar i očiti prijatelj pacijenta. Duboko uzdahnuvši, lagano je klimnula glavom prema njemu kad se naklonio.
''Bit će prije politika nego bogovi, prijatelju. Ali hvala na tome.'' Ponovo je svrnula pogled na kapetana. ''Ja sam Mistamíre od Dol Amrotha. Drago mi je da ste dobro, ali savjetujem Vas da se vratite u krevet. Trebate se oporaviti kako spada jer bolesni nikome nećete moći pomoći.''reče blago.
Edited by Númellóte - Aug 26 2010, 10:38 PM |
|
| Renarion Arenimon |
| Posted: Aug 26 2010, 11:40 PM 1123400 |
|
|
[. ^ » Zmaj « ^ .]
Group: Members
Posts: 1417
Member No.: 1704
Joined: 24-November 07
|
"Doista? Ipak se osjećam kao da sam spavao danima, prijatelju." reče Renarion vidaru dok je brisao lice tkaninom ručnika, a zatim usmjeri pogled ka Mistamíre. "Moja gospo od Dol Amrotha, počašćen sam vašim prisustvom." Pritom se spretno nagne i poljubi nježno njenu ispruženu ruku. "Ako ste vi brinuli za me jučer, nije ni čudo da sam ostvario takav oporavak. Zahvalan sam u svakom slučaju." Nije mogao skinuti pogleda s nje izuzev tijekom naklona. Sada je naizgled mirno stajao i čekao odgovor, dok su se u njemu prevrtale misli i osjećaji potaknuti njenom pojavom. U jedno je već bio siguran - da je ovo najbolji početak dana u dugo, dugo vremena. |
|
| Anira |
| Posted: Aug 27 2010, 12:25 AM 1123416 |
|
|
Group: Members
Posts: 973
Member No.: 705
Joined: 1-October 06
|
Melangell, jer to beše ime vidara, povuče se. Na spomen politike se žacnuo te brže-bolje dohvati krčag, ne bi li skrio svoj izraz lica.
Nije imao ništa protiv ove gospe, čak ju je poštovao - što ne bi rekao za njenog brata.
"Radio si ti i neobičnije stvari", reče Renarionu sa smeškom, znajući da ga ne vredi primoravati ni na šta. "Poslaću ti svež sirup i melem po jednom od učenika. Stvari su ti u kovčegu" - tu glavom klimne u smeru drvene kutije u dnu kreveta, "osim košulje, koja je nasilno strgnuta."
Pokazujući sve zube u cereku, izađe napolje, vraćajući se uobičajenim vidarskim dužnostima.
Edited by Anira - Aug 27 2010, 01:25 AM |
|
| Númellóte |
| Posted: Aug 27 2010, 12:24 PM 1123495 |
|
|
Tolkien's army
Group: Moderator
Posts: 6787
Member No.: 566
Joined: 23-March 06
|
Ruka joj je lagano zadrhtala, a bila je sigurna da se i zacrvenjela. ''Ma nema na čemu. To je naš posao.'' pokušala je svoju smetenost prikriti vraćajući se na temu oporavka. Shvatila je da ništa od njenog savjeta da se još odmori. A naređivati baš i nije mogla jer je bila ovdje samo gost i pomagač. Melangell se cerekajući, ubrzo izgubio, ostavljajući je samu s Renarionom.
I sama se primaknula vratima, njen posao je bio ovdje završen.
''Dovedeni ste ovdje prije 2 dana, a ne jedan, kako vi to mislite. Skoro puna 2 dana borili smo se da dođete k svijesti i da vam temperatura padne. Jučer predvečer ste konačno počeli mirnije disati, a i kašalj vam je prošao. Vidim da nećete poslušati savjet da se još malo odmorite. Ali ako ćete već otići, barem nemojte danas ništa raditi što bi zahtjevalo veći napor. '' Već je napravila pokret da će otvoriti vrata, ali se onda zaustavila jer se nečega sjetila te ga pogledala ravno u oči. '' Dok ste bili u bunilu, buncali ste o nekakvom požaru i vatri. Mislim da to nitko drugi nije čuo. Znači li Vam to išta?'' |
|
| Renarion Arenimon |
| Posted: Aug 27 2010, 10:09 PM 1123590 |
|
|
[. ^ » Zmaj « ^ .]
Group: Members
Posts: 1417
Member No.: 1704
Joined: 24-November 07
|
Osmijeh i blagost kapetanovog lica najednom su iščeznuli pri spomenu vatre. Pogled mu se smrkne, te mu na trenutak ispred očiju proleti bljesak požara koji nikada zapravo nije vidio, a zakleo bi se da je i osjetio miris dima. "To je..." započne sileći usne u neugodan smiješak kojega nije mogao zadržati ništa dulje od te slike, "nešto o čemu doista ne bih volio govoriti." Zatim doda, ugodnijim tonom: "Davne uspomene, gospo. Nešto čemu ovdje nema mjesta, barem zasad." Nadao se da je nije prestrašio, jer bio je siguran da je spazio čudan sjaj u njenim očima, osim ako to nije bilo od vatre.
U tom trenutku sjeti se nečega što mu je privuklo pažnju ranije, te odluči to iskoristiti za bezbolno skretanje s teme. "Čini mi se da ste spomenuli politiku ranije? Griješim li, ili doista ima nečega iza tih riječi?" reče dok mu je lice poprimalo onaj raniji izraz opuštenosti i prijateljstva. Ona je bila gospa od Dol Amrotha, podsjeti se. Ako to nije samo po sebi bilo politički razlog, onda ništa nije. |
|
| Númellóte |
| Posted: Aug 27 2010, 10:46 PM 1123608 |
|
|
Tolkien's army
Group: Moderator
Posts: 6787
Member No.: 566
Joined: 23-March 06
|
Nije mogla sa sigurnošću reći je li joj ovo što je rekao bila laž. Ali tu je nešto bilo čudno. Što mu se desiloda su ga našli u tom stanju? Vidjela je da baš neće biti uspjeha na tom planu pa je priješla preko toga. Zasad.
Naslonila se leđima na zid pokraj vrata da se slučajno opet ne nađe na meti onoga tko bi banuo u sobu. Ruke je prekrižila na prsima dok joj se lice pretvorilo u grimasu dok je mislila kako će odgovoriti na pitanje o politici.
''Politika.. Gadna stvar. Iskreno ne znam o čemu je ovdje riječ. Brat se konačno smilovao'' , tu je frknula nosom ,'' i poveo me sa sobom u radni posjet. Voljela bih zaista znati o čemu je riječ, ali oni, pod tim mislim na brata i oca, misle da se u to žene ne bi trebale pačati.'' Prijezir joj se pojavio na licu. ''Uglavnom, za sada nisam vidjela ništa od grada, osim u onim trenucima kad smo došli i popeli se u Dvoranu gdje je bio priređen svečani doček.'' Umuknula je jer je shvatila da previše govori i to strancu. |
|
| Renarion Arenimon |
| Posted: Aug 27 2010, 11:15 PM 1123640 |
|
|
[. ^ » Zmaj « ^ .]
Group: Members
Posts: 1417
Member No.: 1704
Joined: 24-November 07
|
Nešto u vezi s Mistamíre učinilo ju je posebnom u kapetanovim očima. Njena otvorenost, ljepota, nekako djetinje prijateljski izraz lica, kratkotrajni prijezir kod zadnje rečenice koji joj nije pripadao, sve to učinilo ju je poput svjetla u tami, osobom potpuno drugačijom od većine ljudi koje je susreo u životu. I odjednom shvati da se ne želi rastati od nje, te stoga brzo zgrabi prozor prilike koji mu je otvorila. Posve ne nalik njemu, koji je iskustvom postao poučen da sumnja i preispituje stvari, nije niti zastao da pomisli išta slično.
"U tome slučaju, moja gospo od Dol Amrotha, morate mi dopustiti da vam se odužim. Iako ovdje nikada nisam dugo boravio, mnogo puta sam posjetio Minas Tirith, te sam tako prilično upoznat s njime." Prije nego je stigla da mu odgovori, on doda: "Uvjeravam vas da sam se posve oporavio. Učinili biste mi veliku čast kada biste pristali da vam pokažem Bijeli grad onako kako ga ja vidim." |
|
| Númellóte |
| Posted: Aug 27 2010, 11:56 PM 1123674 |
|
|
Tolkien's army
Group: Moderator
Posts: 6787
Member No.: 566
Joined: 23-March 06
|
Mistamíre je bila zatečena njegovim pozivom i saznanjem da Minas Tirith nije njegov grad. No očito je nekima ovaj čovjek bio jako dobro poznat. Na trenutak se zamislila, a onda čula sebe kako izgovara potvrdne riječi.
''Rado prihvaćam poziv. Ako ništa drugo barem ćete mi biti na oku neko vrijeme.'' Nasmiješila se, osjećajući da joj od njega ne prijeti nikakva opasnost. Čovjek je samo bio malčice tajanstven.
''No prije nego se otputimo van, morat ćete doručkovati, a ja ću otići do vašeg prijatelja vidara i zamoliti da mi da slobodno.'' Prije nego što je zatvorila za sobom vrata, gurnula je glavu unutra i dobacila: ''Mogli biste malo poraditi na toj bradi.'' Zatvorivši vrata, u dnu hodnika je vidjela učenika kako nosi oveći pladanj. Kad su se mimoišli, vidjela je da osim sirupa i melema, ima i nešto hrane. |
|
| Anira |
| Posted: Aug 28 2010, 11:53 AM 1123727 |
|
|
Group: Members
Posts: 973
Member No.: 705
Joined: 1-October 06
|
Kada je gospa Mistamire napustila odaju, Renarion se stao uređivati, prvi put toga jutra bivajući sam.
Naravno, zar je život uvek tako idiličan?
Kako je njegova soba bila od onih na spratu, prozori su bili savršeno mesto za rukohvate koji bi pomogli spuštanju.
Krajičkom oka, Kapetan je video senku ogrtača a zatim, i čitavu čovečju figuru kako pada...
Okrenuo se u trenutku kada su šake, vešto jer su tako baš želele, dohvatile dasku prozora. Jednim snažnim odrazom, figura se elegantno popela na prozor, uskočivši zatim u sobu. Da nije gledao, Renarion bi pomislio da je lud, jer nikakav zvuk se nije čuo, osim blagog šuštanja dugog ogrtača.
Zurio je u muškarca čije je lice bilo skriveno dubokom kukuljicom. Video je samo bradu i usne: mlade. Ali to nije moralo ništa značiti.
"Gospo Mistamire!"
Van sobe, van svesti o opasnosti, vidar je odvukao gospu do devojčice koja je upravo stigla: teško je disala, siroto malo biće.
"Pojela je jagode, gospo", uputila ju je vidarka koja je primila dete. "Tu su svi znakovi alergije. Nije opasno, ali čula sam da u Dol Amrothu korisite morsku so u inhalaciji? Da li bi bilo opasno pokušati, s obzirom da joj je tek šest godina?"
Edited by Anira - Aug 28 2010, 12:57 PM |
|
| DarkMayhem |
| Posted: Aug 28 2010, 12:04 PM 1123729 |
|
|
Polishing my golden throne.
Group: Members
Posts: 515
Member No.: 2080
Joined: 3-August 10
|
Nepoznati čovijek mu se obrati "Moje ime je Aeyr, oprosti što sam banuo ovako ali moram doći do Ilonorna. A htio bi svoj zadatak učiniti što bezbolnijim. Ako me možete dovesti do njega bio bi vam jako zahvalan." U pozadini se čuje lavež pasa, i u Aeyrovim očima se nakratko pojavi plavičasti sjaj. Te lavež zamre |
|
| Númellóte |
| Posted: Aug 28 2010, 12:20 PM 1123730 |
|
|
Tolkien's army
Group: Moderator
Posts: 6787
Member No.: 566
Joined: 23-March 06
|
''Ma naravno. Zašto bi sve išlo glatko kad ne mora? Što je ovih dana i išlo po planu? Ama baš ništa''- pomislila je, skrivajući misli iza ravnoduušnog lica. Posjet onom vidaru završio je tako što je dobila novog pacijenta, umjesto šetnje po friškom zraku. Prije nego što je ostala s djevojčicom i drugom vidarkom, uspjela je barem reći da bi Renarionu trebalo nabaviti novu košulju. Pa nije mogao hodati gol po gradu.
Saslušavši što je djevojčici, Mistamíre se prignula i podigla djevojčicu na ruke.
''Sad ćemo mi to srediti.'' nasmiješila se maloj i klimnula glavom prema vidarki. ''Istina je, mi se time koristimo. Naravno, količina soli za dijete treba biti manja. Molim vas da ju donesete.''
Edited by Númellóte - Aug 29 2010, 11:26 PM |
|
|
Search | 
Member List | 
Help
->LotR ->Drustveni zivot Boarda 
