Printable Version of Topic -HR Tolkien Board +--Forum: Drustveni zivot Boarda +---Topic: Nirnaeth Arnoediad-radnja started by Míriel Serindë Posted by: Míriel Serindë Nov 17 2007, 07:14 PM Prvi uvodni post Zapocela je 473. godina Prvog doba. Proslo je skoro dvadeset godina od Dagor Bragolacha, bitke koja je kostala mnoge dragocjene zivote, smrtne i besmrtne. Veliki dio sjevernog Belerianda bio je okupiran neprijateljima. Vilenjaci su tugovali za gubitkom prekrasnih zelenih suma, prostranih livada, velebnih planina i klisura. Sve su razorili Morgothovi pijuni. No, plamen Noldora se ne gasi, nikad se nije gasio pa tako niti sada. Maedhrosova snaga je klonula, no to ga nije sprijecavalo da se ne savjetuje sa svojim najblizima. Míriel Serindë bila je njegova desna ruka. Otkako ju je Feanor nakon odlaska iz Amana uzeo u svoje okrilje postala je članom obitelji. Nakon smrti njegovog oca Maedhros je sve odluke donosio zajedno s njome. Koliko god plamen Noldora bio neugasiv i u nekim trenucima buktao kao zmajeva vatra, Maedhros i Miriel dijelili su razum i savjetovali se na svakom koraku. Pazili si da ne cine iste greske kao onaj koji ih veze, Feanor, Noldo kojeg vise nema, Noldo koji se pretvorio u prah i pepeo na svojoj samrti. U dvorima Maedhrosovim pocelo se saptati o ofenzivi vilenjaka na Gospodara tame, vjetar je zuborio granama o nekom Savezu, no nitko nije znao o cemu se uistinu radi. Vilenjaci su se poceli pribojavati da ruka sjene nije vec pocela djelovati i u samim srcima njihovih gospodara. Maedhros i Miriel su svoje strahove skrivali od vilenjaka, ne zbog ponosa već da ih ne obeshrabe. Sve planove su dogovarali sami i s najodanijim vilenjacima su se pripremali se na najgore. Njihovi zadnji izvinici koji su se uputili na sjever se nisu vratili i nemir vilenjaka se povećao. Maedhros i Miriel su se našli u situaciji da im je jedino rješenje bilo stupiti u kontakt s ostalim poglavarima te su se počeli spremati na slanje izaslanika. Na Zapadu, u koljevkama Dor-Lomina i Hithluma, ljudska opreznost nikad nije spavala. Ocevi Edaina savjetovali su se s gospodarom Fingonom, znali su da nece biti dugo mira u Beleriandu, naslucivali su bitku svi zajedno, no nikakve vijesti nisu dolazile niti od Feanorovih sinova, niti od gospodara Gondolina. Beleriand je kao usnuo u san iz kojeg se ne moze probudit, no budjenje bi uskoro moglo poceti, zajedno s olujom koja ce predhoditi. Fingon je sjedio u radnoj sobi svog dvora u juznom dijelu Dor-Lomina. Zadnji tracak sunca obasjavao je stare spise i reliktni pergament ispred njega zlatnom bojom. Lice mu biva zabrinuto dok je listao kroz nekolicinu njih u tisini. Pogled je potom uperio kroz prozor na okolicu i ulice koje su okruzivale dvor i nekolicinu kuca. Barad Tithen se zvalo ovo malo mjestasce, jedno od rijetkih gdje su prvorodjeni i ediani zivjeli zajedno. Primjetio je kako su se na kamenim klupicama okupila djeca vilenjaka i ljudi kako slusaju njeznu melodiju struna s vilenjacke harfe zajedno s pitkim glasom mlade, ali i preljepe vilenjakinje. Sjevernije, na strelicarskom poligonu zamjetio je cetvoricu strelicara kako vjezbaju. Trojica od njih bili su Beorovi ljudi, cetvrti je bio vilenjacki gospodar. Zivot u ovom malom mjestu izgledao je idilican, no neka tamna sjena obavijala je zrak sutona s istoka. Nije sezala samo u Barad Tithen, vec po cijelome jugu Dor-Lomina. Strogo zabranjeno postati prije nego GM-ovi stave drugi uvodni post i kartu -_- Posted by: Beregond Ancalimon Nov 17 2007, 10:52 PM Drugi uvodni post Noc se odavna spustila nad prostranstvima Dor-Lomina. Vardine zvijezde okupirale su nebo dok je Tilion jos pocivao na istoku, spreman da se uzdigne svim svojim sjajem. Tiho je tekla Nen Lalaith u blizini Hurinove kuce, zuboreci tek preko nekoliko kamena i stijena i prostranog zelenila. Pokraj same rijeke sjedila je dama, visoka vilenjakinja crne, raspustene kose, omotana tamnim ogrtacem. Odmarala je na svome putu iz Mithrima prema svome rodnome gradu, Barad Tithenu. Koja je bila njezina misija, i sto ju je dovelo na ovaj put, samo je njoj poznato. No, nije bila sama, dvadesetak stopa udaljen od nje stajao je mladic, crne kose i pomalo mrkog pogleda koji je izasao iz Hurinove kuce. Skrstenih ruku gledao je Nen Lalaith a potom vilenjakinju. Odlucio se pribliziti blize i saznati vise o nepoznatoj gosci, no s istoka, u tmurnoj tisini, zacuje se iznenada glasan topot konjskih potkova na cvrsto utabanome putu nedaleko od kuce. Dan je poceo svitati u Barad Tithenu. Zvona su zazvonila cistim, prozracnim zvukom. Naglasila su pocetak jos jednog dana ali pod okriljem tmurnih, kisnih oblaka. Nekoliko sati kasnije, spustio se snazan pljusak popracen grmljavinom. Zelenilo oko grada je s radoscu ocekivalo bistre kisne kapi. Cinilo se kao da je drvece rasirilo krosnje kako bi granama lovilo kapi kise s veseljem. Osjetila se snaga prirode u zraku, nisu samo vilenjaci i ljudi blagovali jutarnje dorucke pod krovovima grada, bilo je tu i ostalih Sila, no nitko nije vidio niti jednu od njih. U zraku se osjetio miris kise pomijesan s ukusnim mirisom jutarnje hrane i jesenskih plodova. U dvorima grada, Fingon je vec bio budan i objedovao na natkrivenoj terasi koja je gledala prema jugu i mladolikoj sumi brijestova koja se protezala prema brdima. Dok je cekao svoj dorucak, primjetio je srebrnokosu vilenjakinju kako trci ulicom prema njegovim dvorima. Vilenjakinja je bila ogrnuta svijetloplavim plastom s bijelom kukuljicom niz koju su tekle kapljice kise. Gospodar je vratio svoj zamisljeni pogled na sume nakon sto je vilenjakinja nestala iz vidika. Miriel je sjedila na prozoru kule i gledala u daljinu. Svitalo je novo rano jesensko jutro nakon još jedne neprospavane noći. Meadhros se upravo vraćao s ljudima koji su gasili požar na gradskoj plantaži. Maedhros je ušao u radnu sobu i spustio plašt na malen ležaj pokraj prozora. Izraz njegovog lica nije bio nimalo utješan. -Svako Kementarino dijete na plantaži je uništeno- rekao je tužno. -Kakvo biće može tako nešto učiniti? Urod s plantaže je trećina onoga što imamo- Miriel skrene pogled s Amárië Vëannë koja je sjedila u vrtu i tješila staricu koja je ostala bez čitavog usjeva. - Neznam Miriel, zaista više ništa neznam - sjedne na ležaj i nasloni se na hladan kameni zid. Zidovi sobe su bili od blijedo-smeđeg kamena,a takvi su bili i pod i strop. Police s knjigama su stajale na dva najveća zida, a veliki okrugli drveni stol nalazio se nasred sobe. -Mislim da je krajnje vrijeme da potražimo pomoć Maedhros.Ovo zaista ovako više nemože. Vilenjaci su počeli razmišljati o odlasku. Moramo osigurati tvrđavu ili otići iz nje. Kako god odlučili trebaju nam saveznici- reče Miriel razdraženo i ustane s naslonjača i stade nemirno šetati po sobi. Imala je dugu, crnu, pomalo valovitu kosu i bistre sive oči. Uvijek je nosila odlučan izraz lica i zračila je povjerenjem. -Ali koga poslati Miriel, koga reci mi?- ustane i zagleda se u stražu na ulatu u tvrđavu. Upravo je bila smjena i sad je na stražarsko mjesto pristupio Marah Voronda. -Rekla sam ti daj mi dvoje ljudi i idem ja. Ti ovdje moraš ostati, jer koliko ja god volje imala nemam znanja upravljati ovim gradom kao ti. Molim te pusti me, odrasla sam u prirodi i sakriti se na otvorenom nije mi strano. Ja ću bolje proći u pregovorima nego ti. I sam to znaš.- rekla je blagim tonom i zatim mu prišla i stavila ruku na rame. -Obećaj da ćeš paziti na sebe- okrene se Maedhros i pogleda ju tužnim pogledom. -Obećavam- reče ona šapatom i duboko udahne. Jutarnji je zrak bio svjež i mirisao je na jesensko lišće. Maedhros krene prema vratima, otvori ih i pozove stražara u hodniku. -Zovite Aradora Eleara da dođe ovdje što prije!- Jutarnje sunce je obasjalo Gondolin i on je sjajio svom svojom lijepotom. Vilenjaci su izašli na ulice krenuvši na južne fontane i na glavnu tržnicu. Isto tako tog jutra vilenjakinja Alenethia Sylluia sjedila je na kraljevom trgu i zadubila se u malenu crvenu knjižicu koja je bojom podsjećala na njenu kosu. Alejom ruža upravo je prolazila Lothnen mlađahna Sindarinka duge smeđe pletenice. Na sebi je imala leprašvu plavu haljinu i nosila je bijelu ružu u ruci. Došetala je do trga i vidjela da nema mjesta na klupama. Prišla je vilenjakinji zlaćano-crvene kose i priupitala ju može li sjesti, Alenethia je kimnula glavom i zadubila se u knjigu. Na terasu palače je upravo izašla kraljeva jedinica. Još uvijek ujutarnjoj bijeloj haljini razgovarala je s ocem. Ubrzo se začula buka na glavnom ulazu i kraljevom stazom je dojahao vilenjak srebrne kosa, vidno uznemiren i zatražio stražare da ga odvedu kralju Turgonu. KARTA BELERIANDA: (IMAGE: http://img149.imageshack.us/img149/2083/beleriandextrabigcopyfa.jpg) Link na veliku sliku GMovi vam zele ugodnu zabavu! ;) Posted by: Adanedhel_The_Wise Nov 18 2007, 01:44 AM Lokacija : Himring Dan: 1 Marah Voronda je žurio prema svom stražarskom mjestu. Bilo je vrijeme za smjenu. Dok je isao prema svom mjestu ugledao je plemenitog Nolda crvene kose te je odmah je znao da je to gospodar Maedhros. Ovo mu u sjećanje vrati jedan događaj od prije nekih par dana. Bila je tamna kišna noć. Marah Voronda je po pljusku prelazio zadnje korake svog povratka sa hladnog i opasnog sjevera. On se vraćao svom gospodaru Maedhrosu sa važnim informacijama o aktivnostima Mračnog Gospodara. Marah je poprilično zavolio svog gospodara u četiri godine svoje službe kod njega te se prilično radovao povratku. Odjednom se ispred njega začu povik. – Stoj,tko ide? - Marah je odmah prepoznao glas Arminasa, jednog od Maedhrosovih Noldorskih ratnika. – To sam ja, Marah, i donosim neke vijesti gospodaru Maedhrosu.- Samo neznam koliko će mu se svidjeti te vijesti - pomisli Marah. Arminas se obradova vidjevši da je Marah sigurno prešao mnoge lige koje su ležale između Himringa i Thangorodrima. – Prođi prijatelju, gospodar je u svojim odajama, i isčekuje tvoj dolazak već neko vrijeme, kao što ga isčekujemo i mi - reče Arminas. - Prijatelju Arminase, volio bih da sam se ranije vratio u tvoje društvo, ali sad me tjera nužda da izvjestim našeg gospodara o nečemu! – i rekavši ovo Marah požuri prema Maedhrosovim odajama. Stražar koji je bio pred vratima ga bez pitanja propusti. On uđe u prilično raskošne odaje te tamo odmah ugleda crvenokosog velikaša koji je bio vidno umoran i pod teretom briga. – Pozdrav gospodaru Maedhrose, kao što vidite vratio sam se sa sjevera – reče Marah. Maedhros ga pogleda radosnim pogledom te mu reče – Tvoj povratak me raduje, vilin-prijatelju. Reci mi kakve novosti donosis? Marah ga pogleda očima punim nade - Za sada sve miruje, cijeli Angband. – Vrlo dobro, ali reci mi imali kakvih vijesti o tvome bratu? - zabrinuto priupita Maedhros. Marah ga pogleda ražalošćeno – Nažalost, nema. Ali potrosio sam puno vremena trazeci informacije o njemu, nadam se da nisam pogrijesio? Maedhros se sa teškoćom nasmiješi – Ne vilin-prijatelju, nisi pogriješio. Napadi neprijatelja su se pojačali od tvog odlaska. Dobro si učinio sto si ga trazio, steta sto nemas novosti o njemu. Marah ga pogleda zahvalno – Hvala gospodaru. Što dalje zapovijedate? - upita crvenokosog Nolda. Maedhros pogleda Maraha sa smiješkom – Zapovijedam ti da se ideš odmoriti od napornog puta. I to odmah. Izgledaš prilično...loše. Marah ga pogleda sa smiješkom te reče – Bojim se da bi svatko izgledao prilično loše nakon prelaženja pustare Anfauglitha. Nakon ovog sa dopuštenjem gospodara napusti prostoriju. Maraha iz razmišljanja trgnu pozdrav stražara kojeg je smjenjivao. Nakon razmjene par riječi umorni stražar ode, a Marah zauze svoje mjesto na straži... Edited by Adanedhel_The_Wise on Nov 18 2007, 10:44 PM Posted by: Arador Elear Nov 18 2007, 02:19 AM Lokacija: Himring -Gospodaru!, gospodaru Elear!- odjekuje glas mladog stražara do strelicarskog poligona, koji je bio smješten na sjevernijem dijelu Himringa. -Treba vas, Maedhros vas zove- drhtavim glasom stražar se obraca vilenjaku. -Gospodar Maedhros... Tako bi ga trebao zvati. - vilenjak zastaje osluškujuci vjetar koji je zapuhao. Odmjerio je brzinu vjetra i napeo strijelu. Njegova slamnata meta bila je podosta udaljena od zone gađanja. Na obzoru svoje lice pokazalo je Sunce, pozdravljajuci stanovnike tvrđave. Odapevši strijelu Arador pogleda u Sunce, pozdravljajuci ga sa osmjehom. Stražar nije znao što uciniti da pridobije pažnju vilenjaka Aradora. Pogledao je prema meti, jednom rukom zaklanjajuci Sunce. Centar mete bio je probijen vilenjackom strijelom. Stražar se okrene Aradoru. -Oprostite, gospodar Maedhros vas treba, hitno je! Ako se pred njegovim licem pojavim bez vas, ukoriti će me...-prekida ga Arador. -Brini se više da te sile svega zla ne pronađu, ako i da; budi spreman obraniti se i sacuvati glavu...Čak i ptice tmurno drže glave svoje pognute, a zora rosom najavljuje tisuce suza prolivenih- progovara poluglasom. Arador polako krece prema odajama Maedhrosa. Stražara je ostavio kraj poligona, zbunjenog... Kroz hodnike je prolazio prisjecajuci se svega što mu je otac govorio. Prisjecao se svojih dana u Gondolinu, prijatelja svih koje je ostavio tamo. Ni dan nije prošao a da se nije sjetio barem jednog djelica svoje prošlosti, duboko utkanih u njegove misli. Izraženih kroz njegova djela. Volio je tišinu Himringa. Dane kada je po svojemu obicaju ustajao rano da uhvati i pozdravi zrake Sunca; volio je sumrak kada je odzdravljao prisutnu toplinu dana. Vijest da ga Maedhros treba nije mu se sviđala, te mu je u misli unosila nemir. Penjuci se stepenicama do glavne sobe Maedhrosovih odaja, u njegov um došla mu je misao smrti i patnje, te je nakratko zastao pridržavajuci se jednom rukom za zid hodnika, drugom rukom hvatajuci držak svoga maca. -Astaldere, oštrico moja; budi mi na pomoć kakvi god dani došli- Odmjerio je okom velicinu glavnih vrata Maedhrosove sobe. Dah mu je zastao. Nakon par trenutaka pribrao se i pokucao; otvorio vrata i smirenim glasom rekao: -Gospodaru, zvali ste me?- Edited by Arador Elear on Nov 18 2007, 03:03 AM Posted by: Nessa Nov 18 2007, 02:40 AM 1. dan Questa, rano posljepodne Lokacija: Angband Gusti tmurni oblaci nadvili su se nad Zeljezne planine dok je skupina jahaca prilazila Angbandu velicanstvenoj tvrdjavi Tamnog gospodara. Dok su se iz tvrdjave cule zapovijedi, stenjanje zarobljenika koje je dopiralo iz mnogobrojnih tamnica pod i nad zemljom, grupa koja se blizila bila je tiha; cula su se samo kopita konja i njihovo umorno dahtanje. U nekoliko dana su prosli previse milja gonjeni voljom jacom od umora. Na celu ove kolone nalazila se zena ledeno plavih ociju, guste tamno crvene kose svezane u cvrstu pundju odjevene u toplo crno ruho. Morana Moire je pomalo umorno gledala u svoje odrediste dok je sredjivala svoje misli; razvrstavajuci zadace koje ce morati obaviti kad jednom prijedje prag ove neosvojive utvrde. A tu je i zarobljenik na kojeg ce morati misliti; vilenjak iz izvidnice koju je nedvojbeno poslao jedan od Noldorskih princeva. Za sada se dobro drzao, jos uvijek nije progovorio tko ga salje, ali to ce se ionako ubrzo promijeniti; nije uzalud Angbad zvan zeljeznim zatvorom. Osmijeh je zatitrao na njenim usnama dok su prolazili kroz kapiju; uskoro, uskoro ce znati sve sto im treba da nastave dalje, za sada je bilo dovoljno da su neprimijeceni stigli do svog odredista. Sjahala je i pruzila uzde svog vranca orku koji ih je dosao docekati. - Zapovjednice Moire – progovorio je mrsteci se dok je prihvacao uzde njenog konja. Morana se nasmijala, neki od njih jos nisu mogli prihvatiti da je jedna zena i to ljudska zena postala zapovjednik jednog od elitnih odreda Morgothove mnogobrojne vojske. Cinilo joj se da ona shvaca Morgothove namjere bolje nego neki od njegovih sluga, da njen trenutni gospodar vise vrednuje sposobnost i raznolika misljenja nego rasnu pripadnost; a sto je Mracni gospodar uistinu mislio o svojoj vojsci to se cak ni Morana nije usudila pogadjati. – Moj gospodar zahtijeva vase da dodjete u prijestolnu dvoranu – izgovorio je ork a ona se jos jednom nasmijala primjecujuci nacin na koji je zapovijed bila prenesena; otresit ton osobe koja smatra da je iznad nje, osobe koja smatra da ona tu ne pripada. Uistinu kad se sve dobro sagleda orci nisu bili razliciti od ljudi ili vilenjaka; jedina razlika medju njima je bila u njihovoj vanjstini. „Svi smo mi cudovista“ proslo joj je kroz misli dok je kretala prema svom odredistu. Iste je rijeci prije tocno 5 godina izgovorila Shargatu kad su se prvi put sreli. Lice joj se omeksalo dok se prisjecala njihovog susreta u Dorthonionu kad joj je spasio zivot. Pitala se kako je on sad i hoce li imati vremena da ga posjeti nakon ovoga. „Ne, to je krivo pitanje. Predugo se nismo vidjeli a olujni oblaci se krecu sve brze i brze. Oluja dolazi i uskoro ce nas sve progutati. Vrijeme je za vracanje starih dugova.“ Iznenadni nalet hladnoce je prekinuo tok njenih misli; dosla je na svoje odrediste. „Kako sam nemarna danas, prelako sam se izgubila u uspomenama a to si ne smijem dopustiti. Ne ovdje i ne sad…“ Popravila je svoju odjecu pokusavajuci zadrzati sto vise topline, duboko udahnula i usla u dvoranu. Prijestolna dvorana je bila u nijansama sive i crne; sjene unutar sjena je bio najbolji opis kojeg je Morana ikad uspjela smisliti za tu prostoriju. Svaki put kad je ulazila unutra osjecala je hladnocu, bez obzira na godisnje doba i strah. Ona koja je drzala da se niceg ne boji drhtala je u toj dvorani pred onim kojeg je sluzila. Bio je to strah drugaciji od ostalih kojih je spoznala u svom zivotu; osjecaj kojeg nije mogla potpuno definirati ni opisati; znala je samo da je tu, da postoji poput neke zive stvari u njoj. Klecala je oborena pogleda pred zeljeznim prijestoljem obuzeta tim osjecajem dok joj je istovremeno racionalni dio nje jos jednom analizirao sve sto je uspjela vidjeti u kratkom vremenu od vrata do prijestolja. Cinjenicu da je Morgoth imao samo 2 Silmarila u svojoj kruni, da joj je izgledao umornije i razdrazljivije nego prije, te samu cinjenicu da je jos uvijek sve u vezi s njim pokusavala razjasniti sebi kao da gleda u nekog posebno mocnog covjeka. „On je besmrtnik, Vala, nesto tebi nepojmljivo. Kako nakon sveg ovog vremena jos uvijek mogu misliti o njemu, mogu ga poistovjecivati s covjekom.“ - Dobro odradjen posao Morana – napokon je njegov duboki glas prekinuo tisinu koja se nakupljala. – Izgleda da ti smrt dobro pristaje. - Hvala gospodaru – rekla je jos uvijek gledajuci u tlo. „Smrt mi dobro pristaje?“ Morgothova upravo izgovorena recenica joj je prostrujala kroz um. „Sto mi on to pokusava reci? Kakvu cemo igru danas igrati?“ – Zarobljenik je sada u tamnicama, nema sumnje da ce vasi sposobni podanici iz njega izvuci sve sto trebate znati o Noldorskim princevima i njihovim saveznicima. Morgoth se nasmijao, a njegov smijeh joj je zvucao neuobicajeno zadovoljno za trenutne prilike. Podigla je glavu i napokon smogla snage da ga pogleda u oci – radnju koju je rijetko cinila, ne iz straha od njegovog pogleda vec iz straha da ce joj lako procitati misli. - Sto ti mislis o svemu ovome? - Sto ja mislim? – osupnuto je rekla, a onda joj se lice namrstilo u koncentraciji. – Nesto se sprema, velika bitka rekla bih. Ohrabreni su uspjehom Berena i Luthien – primijetila je kako je stisnuo sake u gnjevu i kako mu je na licu bio strahotan izraz. – Oluja dolazi, pretrpjet cemo gubitke jer oni sada imaju nesto krhko ali dragocjeno. Nadu. - Samo se budale nadaju – hladno je rekao. – Skrsit cu njihov otpor istom lakocom kao sto ti ubijes dosadnu muhu zunzaru. - Da gospodaru, to je vjerojatan ishod ove bitke, ali upozoravam vas nece biti jednostavno – tiho je rekla. – Nada je varljiva stvar, ali ipak mocna. U svakom slucaju cemo znati vise nakon sto ispitivanje zarobljenika bude gotovo. - Mozes ici Morana, rekla si mi sve sto trebam znati za sad. - Da gospodaru – rekla je, duboko mu se poklonila i krenula prema izlazu. - Morana… – pozvao ju je jos jednom i ona se okrenula ocekujuci daljnje naredbe. – Shargat je s obitelji na drugoj razini. - Gospodaru… – dahnula je iznenadjeno. „Kako je znao? Sto ovo znaci?“ – pomislila je dok joj je srce brze zakucalo. Nikad prije ni rijecju ni gestom Morgoth nije spominjao njeno prijateljstvo s orkovskim kapetanom. – Ja… Hvala vam gospodaru – naposljetku je rekla poklonila se i izasla iz dvorane. Vrtlog zbrkanih misli i osjecaja komesao se u njenoj utrobi dok se brzim korakom uspinjala prema drugoj razini. Na trenutak je zastala naslonila se uza hladan zid i zatvorila oci. Neko vrijeme je samo tu stajala disuci, smirujuci otkucaje svog srca, ne dopustajuci osjecajima da je savladaju. Ostatak ovog dana ce provesti vjezbajuci sa Shargatom i njegovim sinom. Nadala se da ce se stvorene komplikacije rijesiti ili barem poceti rjesavati onom brzinom kojom ce danas uspjeti savladati svog starog prijatelja i ucitelja. Edited by Nessa on Nov 18 2007, 10:45 PM Posted by: Kathegar Nov 18 2007, 01:22 PM Ladros, Sumrak Kiša je lijevala kao da je sam Ulmo digao mora u nebo i pustio ih na Ardu. Ladros je trpio stalne opsade i napade posrnulih orkova i zaostalih podanika Morgotha. Dolazili su u malim brojevima svako malo no u zadnjih nekoliko tjedana povecao im se broj i nadirali su sve više i više. Aethur, poglavarova desna ruka i šef garde, stajao je na palisadama gradica koji je bio sjedište kuce Beorove. Nije mario za kišu, nije mu smetala, držala ga je koncentriranog. Zacuo setopot konja u polumraku. Usred ove kiše tko bi lud jahao? pomisli i vidje izvidnika jedne od sjevernih patrola. Aethur se spustio pred glavna vrata grada i docekao ga. "Gospodaru Aethure! Pismo od Deunira." rece čovjek. "Hvala momce, otiđi u staju napoji konja i osuši se." "Hvala gospodaru!" odgovori ponizno dok je Aethur otvarao pismo. Čitavši pismo primio se za bradu i smrcio pogled, gestakoja je ukazivala da nešto nije dobro. Vrata glavne hale otvoriše se u škripu i lupanje. Poglavar Barahir sjedio je sa najbližom obitelji za stolom pri veceri.Aethur se iznenadio jer je zaboravio na to no obo je bilo važnije. "Duboke isprike gospodaru i njegovoj obitelji." rece ponizno uz dubok naklon. "Besmislice, i ti si dio obitelji. Dođi, sjedni." "Nažalost nemamo toliko vremena, gospodaru." rece zabrinutog lica "Što je bilo?" upita Barahir raširenih ociju. "Možda da u četiri oka popricamo?" "Ako tako želiš?" digne se sa stola isprica obitelji te poljubi najmlađu kcer u čelo. "Samo vi nastavite!" Povukavši se u prostoriju do, Barahir upita. "Šta je bilo? Zašto si uzrujan?" "Dobili smo izvješće." pruži mu pismo. Barahir je imao isti izraz lica kao i Aethur prije. "Orci pocinju dolaziti u grupama po 30 do čak 60. Naše patrole nisu dovoljno velike ni dovoljno česte da ih zaustave. Deunir i njegova grupa pobili su 58 orkova al su izgubili 7 ljudi i 10 konja. Statistika koja mi ne paše." Barahir zabrinuto pogleda svog najvjernijeg čovjeka "Imaš li kakav plan?" "Klimav..." odgovori "...ali plan!" odgovori Barahir umjesto njega "Reci što ti je na umu." "S obzirom da smo kratki s ljudstvom u ovom trenutku jedino što mogu poslati je tvojih 100 najvjernijih al onda nema tko braniti Grad." "Istina...ljudi u Gradu su najbitniji." "Jedno nam preostaje....Himring." "Maedros? Sumnjam...i oni imaju svoje boljke." "Što nam preostaje?" "Imaš pravo...koga šalješ?" "Sebe!" Barahir ga iznenađeno pogleda. "Ne dolazi u obzir!" "Molim te! Ne želim još mlade krvi na svojim rukama. Hareth će ti voditi stražu dok mene nema. Najbolji je od svih njih. Molim te da mi vjeruješ!" preklinjao je. Barahir je stajao, zabrinutog izraza lica i grizao usnicu. "Strice...molim te!" rece mu i stavi mu ruku na rame. Barahir je znao za bratov prijeljub i nije mu zamjerao niti ga kleo. Prihvatio je Aethura kao necaka. "Dobro...idi!" rece uz blagi izdah. "Dobro idem pripremiti konja. Krecem ujutro. Po ovoj kiši necu nigdje stici." Barahir ga zaustavi i stavi mu ruku na rame. "Čuvaj se. Trebat će te Ladros opet. Nemoj poginuti." "Kad sam te ja ikad iznevjerio." odgovori mu Aethur s osmijehom na licu. Posted by: Crazy Smaug Nov 18 2007, 02:16 PM Smaug baci zadnji pogled na umiruće sunce na zalasku. Bilo je krvavocrvene boje, krupnije nego ikad i davalo manje svjetlosti nego ikad. Vilenjaci su govorili da krvavo sunce znaći nečiju smrt, no on je znao da će uskoro biti puno više mrtvih. Prošlo je određeno vrijeme, i vilenjaci i Morgoth su skupili snage za novu rundu.... Sunce posljednji put žarko zasjaji i potone za obzor predajući svijet tami. Kad je nestalo na obzoru Smaug se okrene i vine u nebo na svojim moćnim krilima. Dizao se visoko, visoko, više od pogleda, ljudskog ili vilenjačkog, više od oblaka, sve do tamo dokle mu je bilo dano uzdići se. Našavši se na željenoj visini on se usmjeri prema Amon Erebu i i prepusti zračnim strujama. Na trenutak se prisjetio kako je prije u djetinjstvu u zraku bio nesiguran, jedva bi se uspio uzdići do nekoliko metara a onda ne mogavši se održati u zraku strovalio natrag u snjeg Sjevera. Sjetio se Glaurungova veselog laveža od smjeha i Gothmogova grohota dok je promatrao. Bila su do druga vremena, ne ljepša ni nevinija, nego mlađa nego sada.... Ugledavši pod sobom gorje koje se uzdizalo iz ravnice on se sunovrati prema njemu. Sletio je na svoj ulaz, gotovo na vrhu gorja, nitko osim njega tamo nije mogao doći, njega i Manweowih orlova, ali oni su rijetko pohodili Amon Ereb. Ušao je u špilje, bile su velike i prostrane tako da je stao u njih čak i da je raširio krila. Pogledao je oko sebe u glatke zidove, urešene zlatnim žilama, po tlu popločanom glatkim pločama. Isti čas ga okruži straža. Bilo je to neophodno, trebala mu je straža ali samo kad je bio u liku Noldora, kao zmaja bilo mu je apsurdno da ga prati šačica Sindara koje je mogao pobacati samim zamahom repa. -Ima li kakvih vjesti gospodaru?- upitao je moj namjesnik, Argon se zvao i bio je čvrst i tvrdoglav patuljak - Reci ti to meni. Ima li ih?- upitah, krećuči se prema svojim odajama. - Da. Glas iz Himringa, kažu da budemo na oprezu, moguće je da Mračni neprijatelj opet napadne.- rekao je - Daaaa.... Mračni neprijatelj, Morgoth Bauglir, najsilniji od najsilnijih, njegova moć je nemjerljiva, a prepredenost veća od Ulmovih oceana, sluge bezbrojne i sve jedna moćnija od druge, pa ipak nije uspio zgaziti prkos tih vilenjaka Izgnanika i njihovih ljudi...- rekao je Argonu - Zašto je tako? Tvrdim da je Eru zapalio plamen prkosa i snage u svojoj djeci, neshvatljiv nama zmajevima.- nastavio je Ili barem plamen tvrdoglavosti zatim tiho pomislio - Gospodaru, ako Izgnanici budu išli u rat, ho..hoćemo li ih sljediti?- upitao je Argon a Smaug ušavši u svoje odaje, ogromnu špilju nakrcanu blagom, izvalio na njega. - Ne, nećemo ih sljediti.- rekao je Smaug pogledavši ga svojim čvrstim pogledom - Stupat ćemo pod svojim stjegovima, jer mene je Morgoth odbacio, Izdajicom me nazivaju,i to s pravom, ne Argone, ja sam Smaug Zlatni, Zmaj od Belerianda, i kanim se boriti rame uz rame Noldorima protiv zla, i pobijediti, ili barem umrijeti pokušavajući.- završio je i zatvorio oči pomislivši u sebi Tako će najvjerojatnije i biti. * * * Sjenka mraka je prekrivala zlaćani vrh Amon Ereba. Se je bilo tiho i mirno, i ništa se nije čulo osim prirodnih zvukova noći. A ipak,straža jer bila brojna i dobro naoružana, jer zmaj silnik tih krajeva nije bio budala, već Morgothov učenik a čak iako mu je okrenuo leđa još uvijek je bio njegovo stvorenje. Smaug se nasmije u sebi. Bilo je vrijeme da napusti ovo gorje. Predugo je gradio kamene piramide na staklenim stupovima, jedina nada ležala je.... no znanje mu nije dosezalo tako daleko. Znao je za moć Valara, ali nikad nije upoznao nijednog doli Melkora Silnika, a Maiare je poznavao vrlo dobro, u bio snažniji od mnogih. Sile Zapadu bile su nešto... ali nije znao što, one su za njega bile zaključane. Smaug se još jednom nasmije, falila mu je bojišnica i odmjeravanje snaga s nekim ravnim sebi. Možda je trebao potražiti Pastire Drveća... U sobu su ušla dva Sindara vodeći jednog čovijeka, bio je odjeven kao putnik, snažan i visok, tvrda lica, kao da nikad nije upoznao ljubav. Pa ipak u njegovom pogledu Smaug prepozna onaj žar i snagu kakvu nose ljudi kojima je život bio tvrd... - Tko si, i što te dovodi ovdje u ovaj sat čovječe?- upitao je ne skidajući pogled sa njega - Možda sam samo putnik namjerni, koji želi naći mjesto gdije će otpoćinuti neko vrijeme i nastaviti dalje, ali ipak možda sam ubojica i plaćenik Morgotov ili pak potjećem od Hurinova roda, ili sam šumljak Halethina naroda, ne vidim zašto bi se to trebalo ticati tebe, zmaju.- rekao je prkosno i drsko, Glaurung bi ga zbog ovog već spalio, ali Smaug se nasmije - Ne, plaćenik si ali sumnjam da te netko unajmio. Kako se zoveš?- upitao je - Emerald Snow, zovu me Stoneheart.- odvratio je -A ti si pretpostavljam nitko drugi nego Smaug, zmaj Eldara, Izdajica.- moralo mu se priznati jer taj čovjek ili je bio nepodnošljivo glup ili pak nesagledivo smion i hrabar - Plačenik si jeli.- rekao je zmaj okrećuči se -Trebam ljude, bi li htio stupiti u moju službu?- upitao je potom približavajući glavu sve dok nije bio vrlo blizu licu tog čovjeka - Ovisi o tome koliko možeš platiti.- rekao je - Ah, što kažeš na smješaj, hranu i stotinu zlatnika na mjesec plus ono što opljačkaš od neprijatelja.- rekao je Smaug, bio je velikodušan sa zlatom, i svjestan da je bolje djeliti i biti voljen nego skupljati i biti omražnjen. - Moje potrebe su velike. Možda, tri stotine zlatnika na mjesec, plus plijen, s tim da dobivam jestivo jelo, odječu, osobne odaje i poslugu i tvoju garanciju da sam pod tvojom zaštitom.- rekao je, čovijek se znao pogađati - No dobro, sve to ali za dvjesto zlatnika, uzmi ili ostavi.- Smaug je zaključio, iako je imao osjećaj da je malo pretjerao, ni jedan čovijek nije bio toliko vrijedan - Uzimam.... gospodaru...- rekao je na koncu a u očima mu je bljesnula pohlepa očito je i on sam znao koliko je dobio - Dobro onda. Gospodo možete li mu pokazati njegove odaje?- obratio se Smaug vilenjacima Nakon što su se svi povukli i ostavili ga samog, Smaug se prepusti mislima. Mnogo se događalo, a on to nije mogao pratiti, previše segmenata, previše pojedinaca, a uz sve to trebalo je pratiti ritam igre... Uskoro će početi nova runda, a u najgore moguće vrjeme njegova moć počela je kopnjeti, malo, jedva primjetno ali Smaug je to osjetio. To je bila posljedica vezanja za Beleriand i za vilenjake, posljedica krvi koja je kolala njegovim žilama Noldorske krvi. Trebao je poslati glasnika u Hriming, informacije su mu trebale pod hitno, ali koga god da pošalje trebat će mu nekoliko dana ako ne i tjedana da prevali udaljenost od Amon Ereba do Himringa. Ne, najbolje da pođe on sam i osobno se uvjeri kakvo je stanje, jer Morgoth će napasti na Istoku i Jugu, Meadhrosa i Dorthonion, Vrata Belerianda. Odlučio je da će poći on sam, i osobno pogledati stanje u krajni, pogledati Hirming, a i posavjetovati se s Meadhrosom, jedina nada da opstanu protiv Morgotha je bila da se drže zajedno. A osim toga mogao je otići do tornjeva Thangorodrima i preletiti nad jamam Angbanda, ako preživi strelice dobiti će dobar uvid u Morgothove pozicije.... I tako dok je sunce izlazilo, u novom životu Smaug preda zapovjedništvo Argonu i otisne se s vrha Amon Ereba prema Himringu. Uzdigao se visoko i bacio zadnji pogled na Amon Ereb koji se svjetlucao na tek izašlom suncu, a oko njega oceani trave a na jugu more šuma. Nije ni slutio da je to možda posljednji put da je vidio taj dio Belerianda... Posted by: emerald Nov 18 2007, 07:27 PM Prvi dan večer Sindari su ga odveli do njegovih odaja. Prije nego što su ga napustili, okrene se prema njima. -Oprostite, da li Amon Ereb posjeduje svoju oružarnicu?-upita ih. -Da, na putu prema ovdje smo prošli pored nje. Nalazi se iza one sobe u kojoj su Smaugovi sluge vježbali-odgovori mu jedan od njih. -Možemo li vam još nekako pomoci?- -Hvala, to bi za sada bilo to-odgovori mu i napusti ih ulazeci u svoje odaje. Odaje su se sastojale od predsoblja i dvije sobe u koje se granalo to predsoblje. Stvari koje je nosio sa sobom ostavi blizu vrata kroz koja je sad prošao, sjedne na stolicu te se udubi u razmišljanje. Jesam li bio mudar što sam onako prihvatio onu ponudu? 200 zlatnika? Mogao sam se uzdržavati pomocu poslova koji bi mi u 30 dana dali nešto više zlatnika, ali opet, tu je bila i činjenica da imam osiguranu hranu i smještaj, za što bih inace morao placati. Naravno,tu je i ona prostorija pred oružarnicom, koja bi mi mogla poslužiti za trening. Hhhmmm...Za sada izgleda da mi se isplatilo to što sam prihvatio ponudu Smauga Izdajice. Kad smo već kod izdajica, ako sazna da sam zadnja dva vilenjaka koji su me zaposlili izdao tako što sam jednog otrovao i pritom ga okrao,a informacije drugog dao njegovom protivniku... Vjerojatno nece biti lijepo. Tada mu pogled padne na njegov mač nazvan Diablo, te odluci: Odoh sada pogledati imaju li lukova i strijela, kakvih korica za maceve jer se moj već raspada te vježbati. Ustane se,uzme Diabla,koji je bio u crnim koricama koje su se doista raspadale,te se uputi i oružarnicu i mjesto za trening. Dvije minute kasnije, Emerald Snow se nalazio pred sobom za trening. Kada je pogledao koliko je ljudi bilo unutra, srce mu je pocelo brze udarati, te se on nesvjesno pomaknuo unatrag pet-šest koraka. Naime, Emerald je imao jedan problem koji se zvao ksenofobija, strah od nepoznatog. Stonehearta je bilo strah svih tih nepoznatih ljudi unutra. Odjednom osjeti neciju ruku na ramenu te od straha poskoci u vis, skoci natrag na pod i okrene se izvlaceci Diabla iz korica te upiruci ga u srce osobe koja ga je dirnula po ramenu. -Tko si ti?! Govori!-rece malo povišenim glasom -Ja sam Argon, Smaugov namjesnik. Bilo bi dobro da Diabla stavite natrag u korice-kaže mu ta osoba hladno, što Emerald i ucini. -Kako znate za ime mog maca?- -Čuo sam vaš razgovor sa Smaugom, kao i glasine o putujucem placeniku zvanom Emerald "Stoneheart" Snow, kojeg još zovu i titulom Placeni nomad.Vi ste taj Jesam li ispravno zbrojio dva i dva?- Dakle, imam nekakvu reputaciju, čak i u obliku glasina... I to je pocetak. -Da, jeste.- -A,s obzirom kako ste se ponašali kad ste zavirili u ovu sobu, i kako ste poskocili zbog mene,pretpostavljam i da ste nekim djelom ksenofob. Jesam li opet u pravu?- -Jeste...- Argon pogleda sobu za trening, pa ponovno Emeralda te se nasmiješi. -Za sada se ne morate bojati ovih ljudi, dokle god ne izdate Smauga, ili ne ucinite nešto slicno.- Zašto mislim da ovaj ovdje zna za moje izdaje? pomisli Emerald. -A sada,ako biste me ispricali,moram nešto uciniti-rece Argon te ode. emerald pogleda u sobu za trening,pocne duboko disati te pomisli. Hajde, kontroliraj strah, možeš ti to. Zašto su ti dali nadimak Stoneheart?Samo zbog činjenice da se nisi nikada zaljubio? Ulazi, odmah! te uđe.Ode do sobe iza, odnosno oružarnice te pogleda čega sve tamo ima.Bilo je maceva, dugih i kratkih, jedno rucnih i dvo rucnih, kratkih i dugih lukova, korica za maceve svih boja koje je Emerald do tada vidio. Bio je zapanjen i ocaran. Ode do kuta u kojem su bile korice za maceve te uzme jedan crni, da bi odgovarao dršci njegovog jedno rucnog maca. e, ovaj če odgovarati, iako nema nikakvih ukrasa na sebi. Ja sam jednostavan čovjek pomisli uzimajuci jedne korice.U njih je stavi svoj Diablo, a stare korice odbacio. Moram nekoga upitati da li je besplatno, iako bi trebalo biti. Ovo sve ovdje su sigurno stvari koje su uzeli od svojih mrtvih protivnika i prijatelja a da im nije trebalo. Tada izađe iz oružarnice, odabere jednu drvenu lutku koja je bila izolirana te pocne na njoj vježbati korištenje maca. Edited by emerald on Nov 19 2007, 08:24 AM Posted by: Saunielle Nov 18 2007, 08:05 PM Lokacija: Gondolin Sjedeći na klupi, znatiželjno je promatrala djevojku koja je sjela do nje. Nastavila je čitati knjigu, zapravo više zapisivati nešto u nju. Oči su joj letjele trgom, skrivajući se iza crvenih korica. malene knjižice u njenim rukama. Alenethia je tiho uzdahnula. Sjetila se je Ere i godina bez nje. Razmišljala je što će dalje napraviti, sada kad je sama, posve sama. Promatrala je svijet oko sebe, znajući da se sprema nešto veliko. Mogla je to osjetiti, prožimalo je cijelo njezino biće. Bitka. Zašto je ona toliko mislila o tome što će se dogoditi ni sama nije znala. Jednostavno je osjećala da će biti nešto veliko za nju. Skupina mladića je prolazila trgom. Zagledala se u njih i primjetila poznato lice među njima. Suza joj je kapnula niz oko. Od šoka se onesvijestila, što je bilo netipično za nju. Cijelo mnoštvo se okupilo oko nje, ali mladići je nisu ni primjetili. Ustala je i sjela na klupu. Nije htjela da joj itko pomaže. Bilo ju je briga za sve, jer je sad napokon znala što će napraviti. Gdje će on, tuda će i ona. Mirno je nastavila sa radom na crvenoj knjižici i primjetila da ju djevojka do nje počinje gledati sa interesom, kao da ju je zaintrigirala. Ali bila je sigurna da djevoci nije ništa jasno, i nije moglo biti nikome drugome. Tajne što su skrivale njezine zelene oči, neće biti još dugo otkrivene. Nasmiješila se i tiho zapjevala pjesmu, što joj je netko davno pjevao. Boja joj se vratila u lice, i sada je bila crvena, čak i precrvena, jer je primjetila da ponovno svi gledaju u nju. Zaklopila je knjižicu i ustala. Krenula je putem, kojim su je noge nosile i nije ni pravo gledala kuda ide. Opet je bila u svome svijetu i smišljala kako će dalje. Došla je do sobička u kojem je živjela, ali je produžila dalje ni ne primječujući gdje je. Crvena knjiga joj je ispala iz ruku. Tek je tada primjetila da netko hoda iza nje, štoviše za njom. Sagnula se da uzme knjigu, ali je već bilo prekasno. Pogledala je u osobu iza nje. Tko je bila osoba iza kapuljače? Edited by Saunielle on Nov 18 2007, 08:21 PM Posted by: Númellóte Nov 18 2007, 10:10 PM Gondolin 1. dan, jutro Spremila je u popis sa namirnicama u pletenu košaru i krenula put tržnice. Lagani povjetarac mrsio joj je kosu dok se kretala alejom ruža, koja će ju odvesti preko kraljeva trga ravno na Malu tržnicu. Kao i uvijek, zastala je na trenutak pored mjesta gdje su rasle žute ruže kako bi duboko udahnula njihov opojni miris. Ne mogavši odoljeti, spustila je košaru na tlo i otrgnula jednu ružu, i stavila ju u kosu, zatakavši ju ukosnicom. Uskoro je izbila na Trg, lagano poskakujući, gdje se skupilo mnogo naroda; sve je bilo vrlo živo. Nasmiješila se te zagrabila odlučnim koracima prema svom cilju, dok je plava haljina vijorila za njom. Kako se približavala tržnici, ti su glasovi bili sve jači, a u daljini se čuo žubor vode mnogih fontana. Namjeravala je kasnije popodne otići do tog mjesta, nakon što završi trening mačem. Kad se sjetila toga, došlo joj je da otkaže ili da hini da je umorna, ali znala je da bi je njen učitelj, našao i da se zavuče pod sam Turgonov krevet. Jučer ju je dvaput uspio razoružati, i pri tome je zadobila par divnih modrica kad je tresnula stražnjicom na pod. ''Núme, brži rad nogu, pazi ovo, pazi ono'' ono'' – odzvanjalo joj je u mislima. Uspjela se progurati do štanda jedne gospe koja joj je obećala nabavit neke trave koje su joj trebale za lijekove, i nakon što su razmijenile dobra, sinulo joj je da bi si konačno mogla nabavit materijal za novu haljinu, ali za to je morala ići na Veliku tržnicu. Slegnuvši ramenima, Núme se zamišljeno uputila natrag na trg, gdje se činilo da je još više naroda nahrupilo. Kako su joj misli bile tko zna gdje, u zadnji tren je spazila konja kako ide prema njoj. Odskočila je u stranu, na jedvite jade uspijevajući se održati na nogama, čvrsto držeći košaru. Kad je bila sigurna da je uhvatila ravnotežu, okrenula se te je njen pogled ispratio neznanca srebrne kose sve dok nije stupio pred stražare pred vratima dvora. Smiješak joj je zamro na ustima jer ovo nije slutilo na dobro. Pogledala je uokolo kako bi vidjela reakciju drugih. Edited by Númellóte on Nov 18 2007, 10:58 PM Posted by: Ananiel Nov 18 2007, 11:22 PM 1.Dan, jutro Mjesto:Gondolin To jutro se Lothnen probudila s nekim cudnim nemirom u sebi, sanjala je neke cudne snove kojih se vise nije najbolje sjecala. Nakon sto se umila i na brzinu obukla izasla je na ulicu s namjerom da ode do trznice. Gledala je kako sunce obasjava grad i to ju je polagano smirilo. Ubrala je jednu bijelu ruzu iz majcinog vrta i uzivala u njenom njeznom i prekrasnom mirisu. Stigavsi na trznicu vidjela je da je grad vec budan neko vrijeme. Dosla je do klupe na kojoj je vec sjedila crvenokosa elfica i upitala je je li moze sjesti kraj nje. Nakon sto je dobila potvrdan odgovor sjela je i promatrala uzurbano mnostvo. Potpuno zadubljena u svoje misli nesvjesno je pocela pjevusiti tihu pjesmu. Iz sanjarenja se trgnula kad je vidjela grupu koja se okupila oko elfice koja je sjedila do nje. Priblizila se pogledati o cemu je rijec i vidjela je da se djevojka onesvijestila, no kad je dosla do nje vec je pomalo dosla k svijesti i ponovno sjela na klupu. Ubrzo je neobicna djevojka otisla, a Lothnen je razmisljala o tome sto bi mogla raditi ostatak dana. Ugledala je brata i oca kako idu prema kovacnici koja je bila smjestena u jednom od uglova trznice. Mahnula im je da je pricekaju, te kratko popricala s njima. Ni oni nisu mirno spavali, nadala se samo da ovo nije neki los predosjecaj. Zivot je do sada bio lijep, ali nitko ne zna sto novi dan donosi. Jedino sto je znala je da joj se ne svidja ovaj osjecaj. Malim puteljkom krenula je prema Kraljevom trgu u potrazi za kakvim novim vijestima ili necim zanimljivim za raditi. Paznju joj je privukao srebrnokosi vilenjak na konju koji je bio u pratnji strazara. Izgledao je kao da je jako dugo jahao i da je u zurbi. Nije mogla skinuti pogled s njega, bio joj je potpuno nepoznat i zaintrigiralo ju je kakvog posla uopce ima u Gondolinu. Nakon sto su ga strazari odveli, Lothnen je nastavila razmisljati o njemu. Sto li taj stranac donosi u njen zivot? Ogledala se uokolo po trgu da vidi je li jedina imala takvu reakciju, no vidjela je jos nekoliko zbunjenih i preplasenih lica. Znaci nisam jedina koja je uznemirena, nadam se da ce ipak ovaj osjecaj ubrzo proci. Edited by Ananiel on Nov 18 2007, 11:22 PM Posted by: Eellwyn Nov 18 2007, 11:29 PM Prvi dan, vecer Lokacija: na obali N. Lalaith Eellwyn je sjedila na obali rijeke. Noc je bila prohladna. Gledala je kako se zvijezde preslikavaju na vodi koja se lagano mreskala. Zacula je korake dosta daleko iza sebe koji su joj se lagano priblizavali, a onda su najednom stali. Zgrabila je drsku maca te ga isukala. Nije znala da li je u pitanju prijatelj ili neprijatelj. Napela je sva cula i jace stegnula prste oko maca. Par trenutaka je vladala tisina a zatim su se koraci stali udaljavati. Odahnula je, vratila mac u korice te se ponovno opustila. Razmisljala je o svom dosadasnjem zivotu. Sjecanje ju je vratilo u dane kada je zivjela u Barad Tithenu. Jednom prilikom ju je njen ucitelj macevanja odveo u sumu kako bi vjezbali. Bilo je ljeto. Suma je bila ziva sto su dokazivali zvukovi zivotinja koje su zivjele u njoj i saptanje drveca… Tijekom vjezbe morala se koncentrirati na sve oko sebe a ne samo na svog protivnika. Vjezbali su do kasno u noc te odlucili prespavati pod zvijezdama. Verthinord, ucitelj, joj je bio poput oca nakon sto je njen nestao. Nakon sto su se, njena majka i ona, odselile iz Barad Tithena on joj je najvise nedostajao. Najednom joj se u sjecanje vrati san koji je sanjala te noci. Bila je sama u sumi. Mjesecina je obasjavala sve oko nje. Stajala je i promatrala zvijezde kroz mali procijep izmedju krosnji drveta kada je cula korake koji su joj prilazili iza ledja. Isukala je mac te koraknula unatrag okrenuvsi se. Kosa joj je zaleprslala oko nje. Loxemornawen, Crnokosa, nazvao ju je Verthinord jednom prilikom. Ugledala je miladica kako joj se priblizava. Osjetila je nenadani strah, kao nikada do tad te se okrenula i stala bjezati. Tad se probudila. Eellwyn se osjeti zbunjeno. – Zasto sam se prisjetila tog sna? – zapitala se. – Mislim da je vrijeme za odmor. – pomisli i spremi se za pocinak. Jos je neko vrijeme slusala zvukove sume a onda utonula u san. Bila je to predivna livada. Sunce je sjalo visoko uzdizuci svoje lice. Leptiri su letjeli uokoli igrajuci se, pticji pjev je dolazio sa svih strana. Bila je na izletu sa svojim rositeljima. Bila je dijete, razigrana, slobodna i sretna. Trcala je uokolo loveci leptire dok su je roditelji promatrali sa ljubavlju. Majka se necemu zvonko nasmijala. Najednom su nebo zastrli crni oblaci. Bila je odrasla, njezinih roditelja nije bilo na mjestu gdje su do maloprije sjedili. Leptiri su nestali a umjesto njih zrakom je lebdio tezak miris krvi. Postala je svjesna cinjenice kako svijet nije onakav kakvim ga je zamisljala. Podigla je mac u zrak i zavitlala njime. Tada je san prestao i do kraja noci spavala je bez snova, mirno i duboko. Edited by Eellwyn on Nov 26 2007, 10:44 PM Posted by: Míriel Serindë Nov 18 2007, 11:57 PM 1. Dan, rana večer Himring Miriel & Amarie Miriel je sjela za radni stol. Na stolu je stajala vaza s jednim jedinim evermindom i metalna zdjelica u obliku zmaja. Čula je teške muške korake uza stube i ugledala je Aradora Eleara, jednog od rijetkih ljudi kojima je vjerovala. -Gospodaru, zvali ste me?- Maedhros je polagano šetao po sobi, gledajući u pod, obasjan slabim svjetlom posljednjih tračaka umirućeg sunca. Soba je bila hladna i vladala je mučna tišina. Oboje su znali što to znači, ali nitko nije o tome htio progovoriti. Brzim pogledom uhvatio je Mirielino lice. Sjedila je na njegovom naslonjaču, zamišljeno gledajući na vrata. U jednom trenutku začuo je glas mladog zapovjednika. -Uđi unutra prijatelju- reče Miriel blagim glasom. Arador je bio naočit Noldo duge crne kose. Na sebi je imao tamni plašt a za pasom mu je visio njegov mač Astalder. Maedhros s blagim smješkom pozdravi Aradora Eleara, pruživši mu ruku u znak dobrodošlice. Miriel skrene pogled prema prozoru. Ruke su joj se počele znojiti, znala je da prijatelja poziva u nevolju. -Sjedni Aradore- reče mu. -Oprosti mi na ovakvom izgledu- Koža mu je bila čađava, mokra kosa svezana u čvrsti rep, a mokra razderana odjeća mu se lijepila za tijelo. -Vjerujem da si čuo o požaru. Nažalost kiša je stigla prekasno. Ali hvala Valarima da je došla.- -Jesam gospodaru i nisam mogao vjerovati svojim ušima, tad sam bio na straži- reče on tiho. Miriel se okrenula njemu. Premučno joj je bilo to odugovlačenje. Maedhros duboko uzdahne i pogleda Miriel.Ona mu uzvrati pogled. Molim te, pusti me. Kao da je čuo kako ga moli. Ona više nije dijete Maedhros. Pomisli u sebi. Dokzala ti je to toliko puta. Pusti je.. nećeš je zauvijek moći držati pod svojim okriljem.Tama dolazi…Okrene se Aradoru te ga pogleda strogim pogledom. Arador je osjetio napetost u zraku. Ustao se u znak poštovanja. -Aradore, ti si jedan od mojih najvjernijih i najboljih zapovjednika. Znaš i sam koliko vjere ulažem u tebe i tvoje spodobnosti- okrene se Miriel, i onda opet Aradoru. -Miriel mora ići u Ladros.- -Ja ću Maedhros- kimne ona glavom -Crna vremena nam dolaze prijatelju. Naše su izvidnice nestale više puta, plantaže su nam zapaljene. Ostali smo bez trećine uroda...Moramo nešto poduzeti.Zato se ja spremam otići u Ladros i potražiti posljednje potomke kuće Beorove za saveznike. Htjela sam te zamoliti kao prijatelja kojem vjerujem kao što sam nekad vjerovala svome zaštitniku Feanoru i kao Maedhrosu koji mi je poput brata, da pođeš samnom- reče Miriel sigurno iako je osjećala da joj ruke lagano drhte te ih spustila na stol. Odbij brate odbij za svoje dobro. Rekla je Miriel neznajući želi li više da ide s njom ili ne. Maedhros s čudnim olakšanjem izdahne dok je Miriel govorila. Kao da se bojao....da ih oboje šalje u smrt.. Kao da ne želi s time imati posla. Mladi Noldo slušao je sa zanimanjem vilenjakinju kako govori. Nakon što je završila, pognuo je glavu i pogledao u pod. Ladros! pomisli To će biti težak put.. osobito u ovakva vremena. Ponosno podigne glavu i pogleda u gospodara Maedhrosa -napravit ću kako mi zapovijedate. Kuća Beorova neće nas iznevjeriti, siguran sam u to.- zatim se okrene miriel. -Cinite ispravnu odluku. Stititi ću vas, moja gospo, kako najbolje budem mogao.- -I ne sumnjam u to, Aradore- obrati mu se Maedhros, položivši mu ruku na rame. -Uzmi nekoliko svojih najboljih ljudi sa sobom. Krećete sutra u prije zore.- Miriel ustane i priđe Aradoru. Na sebi je imala tamnoplavu haljinu, srebrom izvezenim rubom i dugačkim rukavima. -Hvala ti Elear. Nadam se da će nam gospa Elbereth osvijetliti pute. Pođi se odmoriti, tvoja je smjena danas završena- Arador se lagano nakloni i izađe iz prostorije. Maedhros je gledao kroz prozor. Večer je već pala, a kiša je još uvijek lagano padala. Crni dim u daljini još uvijek nije jenjavao. Vatre su se već lagano razbuktale na citadeli, stražari su zauzimali svoje položaje. Noćna ptica prešla je preko pustog grada bacivši na njega očajan krik. Krik koji je ledio krv u žilama. Miriel je gledala kako Arador odlazi. Znala je da sutra donosi velike promjene. Znala je i da ovu noć neće spavati jer je bila suviše napeta. Svrne pogled na Maedhrosa koji je bio potpuno odsutan. Mučio ga njezin odlazak i slutila je koliko pati zbog toga. Izgledao je izmučeno onakav prljav i mokar. U kombinaciji s njegovim tmurnim licem izgledao ja kao jedan od Edaina u staračkim godinama. -Moramo biti jaki- rekla je tiho i prišavši mu s leđa naslonila glavu na njegovo rame. On se okrene osjetivši je, tako naglo da se ona prestrašila. Snažno je uhvati iznad lakta. Maska koju je nosio prije samo nekoliko trenutaka, maska strogosti i ravnodušnosti koji je morao imati, otopila se kao snijeg na suncu. Nije ništa govorio, samo ju je gledao, a iz očiju mu je bliještao čudan neprirodan sjaj. Ona ga je gledala pomalo u strahu. Iznenada je ispusti i posramljeno pogleda u pod. -oprosti, ali...- Miriel se trgne od njegovog stiska lakta. Nikad ga nije vidjela ovakvog, a poznavala ga je većinu svog života. -Što je bilo brate?- reče ostavši ukipljena i uplašena u mjestu- Brate. Ta riječ odjeknula je njegovom dušom kao udarac mača o mač. Brate.. samo brat.. Umišljaš Maedhros. To je sve iluzija.Tvoja jedina žena je rat. Ljubavnica ti je čast. Potajno tvoje srce pripada pohlepi. Sam to znaš. Nježno joj dotakne lice i zagrli je. -jesi sigurna u to što činiš?- -A tko će ako neću ja? Ovako ne može ostati. Moraš me pustiti da idem.- reče s olakšanjem i sputi glavu na rame na ponovno starog Maedhrosa. On uzdahne i čvrto je privine uza sebe. Pobijedila te starče. -Ddobro- reče joj. -Idi i spremi se. -Reći ću da nam spreme večeru. Gdje želiš jesti?- reče izvukavši se iz njegovog zagrljaja. -Ne.. ne hvala ti. neću ništa jesti- Prijekorno ga pogleda. -Nisi cijeli dan ništa jeo. Ne pokušavaj reći da jesi kad znam da nije tako. Odmori se, pa ćemo večerati.- reče i izađe iz radne sobe. Miriel je izašla iz sobe. On je gledao za njom, a kad je zatvorila za sobom teška vrata od ebanovine sjeo je na naslonjač, zarivši glavu među ruke. Kosa mu je još uvijek bila potpuno mokra, kao i odjeća. Polako je osjećaom noćnu studen kako ga zahvaća. Odjednom vatra njegova srce nadjača ga, i on svom snagom lupi teškom šakom na stol. Stavi glavu na hrapavo drvo, i tako usne u mučnim snovima. Zatvorivši vrata radne sobe Miriel je osjetila ubrzano kucanje njenog srca. Odlazim. Nakon toliko godina odlazim. Uputila se prema svojim odajama. Večer je već pala i hodnici u dvoru su već bili prazni. Zaputila se u kuhinju i zamolila da im spreme večeru. -Doći ću ja po nju kad budem išla gore- Izborila je na kraju unatoč svim odbijanjima. Otvorila je vrata sobe i osjetila nalet vjetra kroz otvorene prozore. Vjetar u kosi. Jedan od najljepših doživljaja Pomislila je. Iz starog teškog ormara izvukla je torbu koju je nosila i kad je išla za Feanorom u Beleriand. Ah moja sirota Evenië. Koliko je noći provela bez sna da me iznenadi ovime. Zatim je izvukla nešto lagane putne odjeće i spremila je u torbu zajedno s malenom kutijicom lijekova. Spremila je odjeću koju će ujutro odjenuti i spremila lembas koji je donijela iz kuhinje. Utrpala je još par sitnica u torbu, pregledala strijele u tobolcu i uputila se prema kuhinji. Nasred sobe je zastala i pogledala kroz prozor. Nebo je bilo vedro i posuto zvijezdama. Tiho kucanje oglasilo se s onu stranu vrata. Okrenula se oi priđe vratima i polako ih otvori. Pred njom stajao je Maedhros s dva pladnja donešena iz kuhinje. -Imala si pravo malena. Nisam ni ja napravljen od bronce pa da mogu bez jela. A tko zna koliko dugo neću s tobom jesti. I da bar budem siguran da si nešto pojela prije puta. Predobro te poznajem- imao je blagi osmjeh na licu. Već se bio presvukao, i sada je na sebi imao sivu košulju od grube tkanine, kosa mu je bila potpuno raspuštena, kao slap otopljenog rubina prelijevala se preko njegovih širokih ramena. -Uđi onda- nasmiješi se i pokaže mu maleni pleteni stol s jednakim dvijema stolicama pod prozorom. Sjedeći kraj otvorenog prozora su lagano jeli i prisjećali se djetinstva, slavnog Maedhrosovog razbijanja mamine vaze, njezinog prvog razbijenog koljena, šumarka u kojem su se igrali. Bezbrižni razgovori su im odvratili misli od rastanka i tame koja nadolazi. -Miriel idem na počinak, moram ujutro pripremiti vaš odlazak. I ti bi trebala nešto odspavati, iako znam da vjerojatno nećeš. Odmori se malena.- reče i čvrsto ju privine uza sebe. Vratit će se ona ponovo. Edited by Míriel Serindë on Nov 19 2007, 12:06 AM Posted by: Anduril Ulair Nov 19 2007, 01:23 PM Dan prvi, rano predvecerje. Susret Isildura The Saiyana i Finmorfa Nas vrli junak se ogledao oko sebe i odlucio jos malo hodati, pa tek onda sjesti odmoriti se uz finu logorsku vatru na kojoj ce ispeci srnu koju je prije nekih sat vremena uhvatio golim rukama. Doduse imala je strijelu u grlu jer ju je on osobno ispucao u nju, ali i dalje stoji cinjenica da ju je uhvatio golim rukama, prebacio na ledja i nastavio hodati cijelim putem veseleci se finom srnecem mesu sa raznja koji ce nastat u njegovoj osobnoj kucnoj radinosti. Ispred naseg heroja nasla se mala cistina. Iza njega se nalazila suma, a ispred njega lijepo, zlatno polje psenice. Takva lijepa zlatna polja psenice je vidio samo u svom rodnom kraju Slav..., ups, Numen..., ups, vidite, ja njegov kronicar imam problema oko smjestanja rodnog kraja naseg vrlog junaka. Reci cemo samo da je to bilo jugoistocno od kraja gdje se sad nalazio. U svakom slucaju ispred naseg vrlog heroja nalazilo se lijepo, zlatno polje psenice,a iza lijepog, zlatnog polja psenice nalazio se gradic Barad-Tithen. Barem je on tako cuo i mislio. Ja, njegov kronicar, znam da je doista bilo rijec o gradicu Barad-Tithen. I tako je nas vrli heroj odlucio da je nasao svoje mjesto za odmor. Izasao je izvan sume, ali jos uvijek je bio u sjeni drveca. Nas vrli junak je poceo skupljati trijesce za vatru, ali je shvatio da tako nikad nece skupiti dovoljno drva za pecenje mlade srne. Stoga je nas vrli junak odlucio srusiti jedno od manjih, starih, osusenih drva. Od takvog manjeg, osusenog, starog drva ce dobiti i razanj i dovoljno drva za ogrjev i za pecenje. Kada je nas vrli junak sve to povezao u glavi uzeo je svoju battle dwarven sjekiru i bacio se na posao, bacio se na rusenje manjeg, starog, osusenog drva. Nakon sto je srusio manje, staro, osuseno drvo nas vrli junak, onako vidno uspuhan je rezignirano sjeo na zemlju i pogledao lijepo, zlatno polje psenice. Pogled na lijepo, zlatno polje psenice kao da mu je dalo nekakvu snagu jer je istog trena ustao, skinuo svoj mithrill oklop, spremio ga u backpack i nastavio obradjivati sruseno manje, staro, osuseno drvo. Nas junak je stajao i zadovoljno trljao svoje ruke jer je uspio dobiti razanj iz manjeg, starog, osusenog drva na koji je namjeravao istog trena nabiti srnu i poceti je peci, da bi se mogao dobrano najesti. Razanj i srna su bili ukomponirani u jednu cjelinu i naseg vrlog, hrabrog i smionog heroja je cekao najtezi zadatak. Zapaliti vatru. To mu nikad nije islo. Da bi se ohrabrio zuzeo je bocu rakije i dobrano povukao. Dragi moji citatelji, sada cemo se prebaciti malo dalje od naseg vrlog junaka i malo cemo pratiti radnju kroz oci jednog ludog Noldora, jednog od mnogih. Finmorf je stajao ispred glavnih vratnica Barad-Tithena i gledao kako jedna od malobrojnih ceta vilenjaka marsira u ophodnju. Gadili su mu se. Svi su izgledali tako lijepo, uredno i zenskasto. Dobro, i on sam je izgledao lijepo i uredno, ali bar se znalo da je on musko, za razliku od ovih marsirajucih momaka\djevojaka. Finmorfu je dosadila rutina ovog gradica i bas je krenuo na put, ali morao se maknuti s puta gore navedenim momcima\djevojkama. Cim su momci\djevojke prosli, Finmorf je nastavio svoj put prema sumi. Do sume je stigao relativno brzo (naravno svi znaju da relativno brzo znaci da je to njemu bilo brzo jer je on to promatrao iz svog vlastitog inercijskog sustava, dok bi recimo nekom drugom promatracu iz nekog drugog inercijskog sustava to bilo ili enormno brzo ili enormno sporo. Naravno to ovisi o njegovom inercijskom sustavu) jer je on ipak Noldor. Na rubu sume vidio je zanimljivu scenu koja mu je odmah ugrijala srce, a to se dogadja tako rijetko da je to vrijedno za zapisati. Vidio je visokog, snaznog, markantnog humana sa naznakom pivskog trbuha (naravno nije to bilo ono sto mu je ugrijalo srce, iako bi mnogima samo to bilo dovoljno) kako se muci sa paljenjem logorske vatre (to je ono sto mu je ugrijalo srce, tako vatra djeluje na njega, neki bi ga proglasili piromanom, ali ne i on sam.) Sada slijedi autorizirani transkript njihova razgovora: - Namarie - rec Finmorf. - Mrmlj, dobar i tebi dan � odgovori sumorno nas vrli junak. - Trebas pomoc? � upita znatizeljno Finmorf sa gladju u ocima. - Pa mogu se i sam snaci, ali ako imas zarku zelju moz... � nije ni stigao dovrsiti kadli Finmorf skoci i odbaci ga od ognjista. Finmorf se osvrne lijevo-desno i zadovoljno rece: - Ah, vidim da imas zapaljive tekucine � ustane i uzme bocu, jednom rukom je drzeci, a drugom otvarajuci. Nas vrli junak jedva da se snasao kada je Finmorf poceo polijevati vatru zapaljivom tekucinom. To snalazenja naseg vrlog junaka bilo je prilicno nespretno, smotano i nepromisljeno, jer je skocio na Finmorfa da ga sprijeci, a Finmorf, kao svi ostali Noldori ima brzo oko i jos brze reflekse, se makne i nas vrli junak imenom Isildur The Saiyan proleti kroz prazan prostor i padne u vatru u koju je upravo bila sipana zapaljiva tekucina. Zamislite tu scenu, reakcije ce biti podijeljene, neki ce se smijati, a neki plakati. Finmorf se svakako smijao, dok je nas vrli junak onako zapaljen, sav u plamenu vikao, urlao i sumanuto trcao bez reda i smisla, reklo bi se ko muha bez glave. Tako se zadesilo da je otrcao u lijepo, zlatno polje psenice i cijelog ga zapalio prije nego se sjetio baciti se na zemlju i valjati se da ugasi vatru koja je jos uvijek gorjela na njemu. Valjajuci se vatra se brzo ugasila, ali samo na nasem vrlom junaku. Za lijepo, zlatno polje psenice je bilo prekasno. Trceci prema Finmorfu, uzimajuci svoje oruzje, backpack i razanj u jednu ruku, gledajuci Finmorfa nas vrli junak je na tren stao. - Sta blejis tupsone? � rece ljutito nas vrli junak. � Uzimaj u ruke drugi kraj raznja i bjezimo. Finmorf i dalje zbunjeno gledajuci uze razanj u ruke i pocne slijediti naseg vrlog junaka u sumu. Nakon nekih 15 minuta brzog hodanja nas vrli junak stane i spusti svoje stvari, a razanj nasloni na obliznje drvo, zatim se okrene i pogleda Finmorfa. - Budalo neopisiva, sta si mislio da radis? - Pa, pomagao sam ti zapaliti vatru, a kada sam vidio da imas zapaljive tekucine shvatio sam da se uopce ne moram truditi � rece nonsalantno Finmorf. - To nije zapaljiva tekucina, to je moja rakija � rece tresuci se nas vrli junak. Potom uzme bocu rakije i dobrano otpije. - T,t,ti to pijes? � zamuckujuci progovori vilenjak. - Naravno da pijem � rece sada smireno nas vrli junak. � Hoces ti malo? � priupita. - Hmm, neznam bas. Znas ja nikad nisam nikoga vidio da to pije, ali ako ti to pijes koliko stetno moze biti? � prozbori vilenjak ni ne znajuci u sto se upusta, ali saznat ce cim malo vise upozna naseg vrlog junaka (op. a. Zlobni kronicarev komentar) - Evo ti pa probaj, bas dobro grije, ali ponavljam nije za vatru � rece Isildur, nas vrli junak. - Ajd daj vamo, samo jednom se zivi � rece Finmorf ironicnim osmijehom. I tako je nas drugi lik u ovoj nasoj sjajnoj prici otkrio jos jednu stvar koja mu moze zagrijati srce. Kraj transkripta. Ostatak razgovora nije toliko bitan za zapisivanje, bar ja, vas kronicar, tako mislim, a posto sam ja, vas kronicar, onaj koji zapisuje sve ovo vi mi ne mozete nista i tako je ovo kraj transkripta. Tako su se sreli dvojica nasih vrlih junaka i postali su veliki prijatelji\neprijatelji. Ja, vas kronicar, znam sta su oni postali, ali necu vam reci, jer na taj nacin cete i dalje citati mopje zapise. S obzirom da sam ja, vas kronicar, dosao do kraja ovog pergamenta pozdravljam vas s lijepim zeljama i nadam se da cu vam u skorijoj buducnosti donijeti jos neke svoje pergamente. Sa stovanjem, vas kronicar: Anduril Ulair Edited by Anduril Ulair on Nov 23 2007, 06:12 PM Posted by: Galadriel Artanis Nov 19 2007, 04:11 PM Dan prvi Gondolin Idril & Turgon Idril je sjedila na terasi rezidencije vladara Gondolina. Povjetarac koji je puhao s brda olakšavao joj je žegu tog, neuobicajeno toplog, jesenjeg poslijepodneva. Rastreseno je na koljena odložila vez koji je dugo držala u rukama ne napravivši ni boda. Nije se vrijedilo pretvarati - misli su joj bile negdje drugdje. Mahne dvorkinji koja joj se brzo približi. - Ilbereth, je li se moj otac vratio sa vijecanja - upita je. - Jeste Gospo, stigao je prije pola sata. Mislim da je još u svojim odajama - odgovori joj stara dvorkinja. Idril ustane i krene prema odajama svog oca, Kralja Gondolina. Bijaše visoka i vitka, duge plave kose i mudrih sivih ociju na nježnome licu. Pokreti joj bijahu ljupki i skladni, korak lagan. Sav ponos i snaga drevnog noldorskoga roda ujedinili su se u lijepoj Turgonovoj kceri. Zbog svoje blage naravi i dobrostivosti bila je omiljena među narodom. - Oce - obrati se kralju još sa vrata - oce, moramo razgovarati. Nece ti se svidjeti ono što ti imam reci, ali molim te da me saslušaš. Turgon zabrinuto pogleda svoju jedinicu. Volio ju je više od svega. Od kad je u ledu Helcaraxea izgubio svoju ženu, gospu Elenwe, Idril mu je predstavljala jedinu radost u životu. Sve što joj je želio bilo je da proživi svoj život u miru i blagostanju. Zanimalo ga je što mu kcer ima za reci. Svakim danom je sve više strahova za njenu buducnost. Dani tame su dolazili a on ju je htio spasiti te patnje i straha. Turgon je sjedio na mekanom ležaju pod prozorom što je gledao na kraljev trg. Pružio je ruku prema njoj. -Sjedi kceri- primi ju za ruku - Reci ocu svome kakve te brige sputavaju. Već nekoliko dana si tužno raspoložena.- Turgon je znao da se nešto događa u njezinom krhokm srcu ali ona je to vješto tajila. Bila je poput svoje majke. -Oce, danas je došao glasnik. Donio mi je poruku moga dragog kako se sprema rat i kako on odlazi u pomoć Edainima sa sjevera- govorila je Idril dok joj je donja usnica lagano drhtala. -Kako se zove taj vilenjak? Pricaj mi nešto o njemu- Turgon se uplaši da Idril razmišlja srcem i pokuša produžiti razgovor. -Ah oce, on je tako častan. Zove se Mardil Orodreth, Noldo iz kuce Finarfinove je- zaljubljeno je opisivala Mardila svome ocu - Oce želim poci za njim, želim se boriti protiv neprijatelja, ada daj mi iskovati mač- govorila je Idril u zanosu. Turgon je pažljivo slušao. Srce mu se prelomilo kad je čuo da mu kcer želi na bojišnicu. Nije to mogao dozvoliti. -Kceri jesi li ti sigurna u rijeci koje zboriš? Ti dijete ne znaš što je bojišnica. Mislim da ti je mjesto ovdje na sigurnom- rece Turgon što nježnije ali je bijes u njemu kipio. Tko li je taj Mardil Orodreth ? Idril je predobro poznavala svoga oca a da bi je mogle zavarati Turgonove blage rijeci. Znala je da je bjesan i da joj nece dozvoliti da slijedi Mardila u bitku. Ovdje mi nece pomoci molbe i uvjeravanja , pomislila je. Mozak joj je panicno radio pokušavajuci smisliti kako da se izvuce iz ove situacije i što prije ode u svoje odaje. - Ali oce, ne bih podnijela sjediti ovdje besposleno dok je on u opasnosti. Bez vijesti o njemu i bez mogucnosti da mu pomognem... - pocela je mirnijim glasom ali ju je Turgon nestrpljivo prekinuo. - A ja ne bih mogao podnijeti pomisao da si ti u opasnosti. Ne bih si nikad oprostio da te pustim i da ti se nešto dogodi. Ti si jedino što mi je ostalo od tvoje majke - reče Turgon tužnim glasom. Vrlo je dobro znao na koju kartu treba igrati. - Ne, djete drago, ne mogu te pustiti da odeš. Ostaješ ovdje, u sigurnosti Gondolina, i to je moja zadnja - završio je strogim tonom koji nije dopuštao pogovora. Okrenuo se na peti i zagledao kroz prozor u daljinu. Idril je znala da je ovaj razgovor završen. Nije bilo nikakve svrhe pokušavati ga natjerati da promjeni mišljenje. Vrijeme je za plan B , zakljucila je. - Dobro ada, poslušat ću te. Ostat ću u Gondolinu. Ali necu ti oprostiti ako se Mardilu nešto dogodi - rekla je izlazeći iz kraljevih odaja. - Bit ću u svojim odajama ako me budeš trebao - dobacila mu je s hinjenom ljutnjom u glasu zalupivši vratima za sobom. *** Nije smjela dopustiti ocu da primjeti kako nema ni najmanju namjeru poslušati ga i da već ima spreman plan za bijeg iz Gondolina. Morala je pažljivo odigrati svoje poteze. Ljutnja i lupanje vratima, bile su ocekivane reakcije Turgonove mezimice. Gotovo je trcala prema svojoj sobi. - Ilbereth - obrati se dvorkinji već sa vrata - pozovi mi Alenethiu. Znaš gdje ćeš ju pronaci. I pazi da te nitko ne primjeti kako izlaziš iz dvorca. I da te nitko ne prepozna. Dovedi ju tajnim prolazom, nitko ne smije znati da dolazi - rekla je u jednom dahu. Ilbereth žurno napusti odaje. Kocka je bacena , pomisli Idril, sada više nema povratka. Edited by Galadriel Artanis on Nov 20 2007, 11:20 AM Posted by: taira Nov 19 2007, 08:19 PM rezervacija... bit će, čim se dogovorim nešto s nekim ljudima -_- samo da mi dopuste ono što ih kanim tražiti... Posted by: Neithan Dúnadan Nov 19 2007, 08:40 PM Dor-lomin Neithan ustane ujutro u ranu zoru i izadose iz oceve kuce na jutarnji zrak.Vani je bilo prohladno i maglovito vrjeme,pravo Dor-lomisko u ranu zoru.Neithan pomisli na Dor-lomnsku djecu,kako spavaju u njihovim posteljicama cekajuci rano jutro da odu trcat poljima Dor-lomina,.I on je kao klinac,koji nije imao srecu odrasti dugo u Dor-lominu trckarao okolo,skrivao se po vocnjancima,igrao sa djecacima rata i divio se hrabrosti Dor-lomisnkih viteozva sto bi se vracali s pohoda iz dalekih zemalja.I on je sanjano o tome kako ce jendom otici daleko,boriti se za slavu Dor-lomisku,braniti cast svih ovih ljudi ovdje,kojima je tolkio stalo do ovog,i,kojima je stalo do ljubavi ka svojoj zemlji,koji traze samo jendu stvar,a to je mir.Ali zlo koje nespava im to ne dopusta. Sada,kada se nakon 15 godina vratio ovamo,to mu se cini tako dalekim.Proveo je 15 godina izvan svoje domovine,izvan svega ovog ovdje..Sada tek shvaca sto je propustio,a ponajvise mu je zao sto je propustio pravu ocinsku ljubav.A sve to radi zla,zla koje nespava.. I on pogleda u smjeru Angbana i digne saku i proklinje njegovo ime, Morgothovo ime,upravo onako kako ga je Feanor prokleo,i obeca sam sebi da nece dopustiti da umre prirodnim putem,nego da ce pasti kao zrtva njegovih vojnika,ako ne i njega samog.Ali jedino ako i on padne s njim,ili baren cjela vojska orka..Sada,kada je vrjeme za velike pothvate,on se osjeca tolkio slabo.Zatim odluci otic iz Dor-lomina,barem na neko vrjeme,jer se osjeca nepotrebnim,strancem u vlastitoj zemlji.Odluci otic nekamo daleko,di nema ovog zla i svega,otic potrzait svoje Gaurwaithe u divljinu,i nastavit s njima zivot.Ode natrag u kucu,prvo sto je vidio je Zmajski sljem Dor-lomina,njegovu ostavstinu,te zamislili se nad njime,i dalje produzi po svoju staru iznosenu zicanu kosulju,i po svoje stare dronjke,navuce svoju staru pelerinu isibanu od vjetra,te stavi o pas svoj mac,mac koji je toliko volio,mac s kojim je prosao kroz tolkie nedaca,mac koji je volio vise nego samog sebe te stavi na leda luk i tobolac sa strjelama,te produzi korak do štala gdje mu je konj.Na izalsku iz kuce uzme samo jedan predmet zatvoren u dronjke starih krpa,i spremi ga u naprtnjacu te produzi po konja.Njegovog konja,koji ga je vodio korz tolki nedace,spsavo ga..Ovo cemu mu mozda biti posljednje putovanje. Zajase konja,te uz mislili: Vratit cu se kad cete se najmanje nadati,zadnji puta pogleda na Dor-lominske doline te odjase put Dor-lominskih polja,u izlazak sunca... Edited by Neithan Dúnadan on Nov 19 2007, 09:04 PM Posted by: emerald Nov 19 2007, 09:08 PM 2. dan prijepodne Emerald je hodao u podnožju Amon Eroba i grickao jabuku razmišljajuci. Sjeo je na travu naslonjen na drvo. Od jabuke je pojeo što je mogao a ostatak bacio. Uživao je u danu. Bilo je suncano bez i jednog oblacka na vidiku. Emerald je bio zaposlen za placu od 200 zlatnika i osiguranim smještajem i hranom. Situacija je bila bolja nego što je mislio. Baš kada je htio ustati,približi mu se jedna žena. Emerald ju pogleda. Imala je nešto više od četrdeset ljeta, ali je imala kao da ima dvadeset. Imala je bujnu crvenu kosu, oci crvene kao da su napravljene od vatre. Dakako, Emerald je znao tko je ona. -Gwedolyn, čemu zaslužujem zadovoljstvo da te vidim ovdje? Lutaš ovdje u potrazi za poslom ili već imaš jedan?- upita ju. -Moglo bi se reci da tragam za poslom-kaže mu blagim glasom,kakav mogu imati samo žene s dvadeset ljeta-iako čisto sumnjam da ču ga naci ovdje. Dakle, moglo bi se reci da skitam.- Emerald se ustane i približi joj se. -Da li ima nekih novosti iz Ceha placenika?- -Ma ništa posebno.... Ništa narocito.- Emeraldu se činilo kao da odugovlaci u odgovaranju. To mu je bilo jako čudno. -U redu.- -Kada smo već zajedno, da li bi htio jedan prijateljski dvoboj? Između starih prijatelja, što kažeš.- Dvoboj? Pa mislim da bi mi dobro došla jedan trening, sa živim protivnikom. pomisli Emerald. -Pa, može. Srecom, ponio sam svojeg Diabla za sobom. Znaš kakav sam.- -Nažalost, da- Gwedolyn rece sa smiješkom na licu pa se Emerald pocne smijati. -Hajde onda- kaže joj Emerald te izvuce svog Diabla iz korica, a Gwedolyn također izvuce svoj mac Još uvijek nosi svoju Iglu? Ovo bi trebalo biti lako. Emerald pomisli te pocne borba. Prva je napala Gwedolyn, velikim zamahom sa svoje desne strane.Emerald se uspješno obrani. -Još uvijek napadaš tako?- te gurne oštricu maca prema njezinoj desnoj šaci u kojoj je držala svoj mač što je Gwedolyn uspješno obranila. -Da- brzo mu odgovori pa i ona ucini. Emerald se izmakne te Gwedolyn lagano zatetura. Emerald iskoristi situaciju pa lagano udari njezin mač svojim. -Opet si mi to ucinio,kvragu- Gwedolyn ljutito rece. Emerald se nasmiješi. Pokuša ju udariti macem,ali se ona pomakne u desnu stranu te ga napadne. Emerald najedanput osjeti nešto hladno kako ga grebe po ramenu. Pocne mu curiti krv. -Je si dobro?- upita ga-Moja greška.- -Da, mislim da sam...- ali zastane jer ga je Gwedolyn opet napala.Emerald se uspješno obrani. Ova mu je situacija bila jako sumnjiva. U prijateljskim dvobojima nije bilo dopušten ozljeđivanje protivnika. Tada ga Gwedolyn ponovno napadne i u tom napadu mu uspije izbaciti mač iz ruke te se pomakne dva koraka unaprijed, držeci oštricu maca prema njegovom srcu. -Konacno-rece-konacno.- Emerald tada shvati što je željela i o čemu je ovdje bilo rijec Tako dakle... stara prijateljice. Tada, primijeti da je malo popustila stisak oko drške maca. Brzo podigne svoju nogu i njom udari Gwedolyn po ruci i izbije joj mace iz ruke. Brzo se sagne, uzme ga, podigne se te joj uperi njezin vlastiti mač prema njezinom srcu. -Tko te poslao?- brzo ju upita. -Nitko- prestrašeno mu ona odgovori. -Kako nitko? Htjela si me ubiti. Govori tko te poslao ako ne želiš da ja ubijem tebe.- Zapravo, ubit ću te i ovako i onako. Ne trebam ovakve prijatelje Emerald pomisli. -Poslao me je Ah-rhuan, vilenjak kojeg si izdao tako da si rekao neke informacije njegovom protivniku.- -A koliko ti je ponudio?- -Ponudio mi je 350 zlatnika. Prihvatila sam jer inace ne bih imala novca za hranu i smještaj.- -A Ceh?- -Previše dugujem. Ne mogu od Ceha više posuđivati novca.- Shvacam ju, ali... -Molim te Emeralde, nemoj. U ime našeg prijateljstva.- Emerald tada snizi ruku s njezinim macem. Više nemam prijatelja on pomisli -Bježi- tiho kaže. -A moj mac- -Mač je tvoja trenutno najmanja briga.Bježi- Emerald doda režeci -prije nego se odlucim smaknuti te ovdje- te Gwendolyn otrci. Emerald vrati Diabla u korice te krene prema Amon Erebu. Njen će mač fino pristajati nekom Smaugovom ratniku, koji če ga prvo uzeti iz oružarnice on si u glavi kaže te šutne ostatak od jabuke koju je pojeo. Edited by emerald on Dec 17 2007, 02:08 PM Posted by: Kathegar Nov 19 2007, 09:59 PM Ladros, Praskozorje, 2. dan Mirno jutro, cvrkut ptica i prve zrake sunca na obzoru. Mir i tišina, samo par pasa preokrece korpe u potrazi za hranom. Vecina ljudi spavalo je u svojim toplim domovima, samo jedan, smracenog lica i tužna srca bdio je nad svojom zemljom. Poglavar Barahir stajao je na terasi svojeg dvora. Suze mu tekoše niz lice, velika tuga ga obuzela. Gdje li su slavna vremena kuce Beorove, kada smo pili zajedno medovinu u pobjedi. Gdje su vremena kad smo živjeli s Noldorima, kao braca, povezani i nerazdvojivi. "A sad patimo pod željeznom čizmom Morgothovom!" prokleo je kroz zube. "I sva moja braca...mrtvi ili nestali. Gdje su slavna vremena Arde?" "Nestala su...kao što sve nestaje i ništa nije vjecno." Barahir se okrenuo i vidio Aethura kako stoji, naslonjen na gredu i gleda iza njega na izlazece sunce. "Da! Nestala su i nikad se nece vratiti." rece Barahir tužno. "Oplakuješ prošlost i tuguješ za buducnost. Nije to ponašanje vrijedno poglavara kuce Beorove." rece Aethur, možda prenapadno. Barahir ga bijesno pogleda i prosikce "A što je Kuca Beorova? Hm? Ostatak nekad slavne obitelji? Ljudi u bijegu? U strahu? Nikad više normalni život? Nikad više nece vidjeti mira...Reci mi, Aethure, što je Kuca Beorova?" Aethur se zamisli i primi za bradu. Koraknuvši naprijed pogleda svog vođu u oci i kaže "Znaš li, strice, što ja vidim akd vidim ljude ovog dvora?" Barahir je zastao i gledao ga zacuđeno. "Vidim nadu! Nadu u bolji dom, nadu u bolji život, nadu u bolje sutra. Vidim lica pobjeđenih ali ne i pokorenih ljudi. Još uvijek ima u ocima ljudi ona iskra. Iskra koja je sposobna uništiti i najvece zidove i prepreke da bi došla do svog cilja." Barahir se uspravio i gledao ga u čudu. "U tebi, strice voljeni, vidim vođu koji ih može odvesti ka tome cilju. Ti si taj koji će obnoviti Kucu Beorovu i vratiti joj sjaj." Barahir obriše i protrlja oci. Aethur ga zadnji put pogleda da se uvjeri damu je stric u redu i okrene se da će otici. "Stani!" kaže Barahir i zagleda se opet u horizont. "Imaš pravo...donekle! U ljudima još živi nada, koliko god slaba. Iskra spremna zapaliti buktinju. Ali ja nisam taj koji će je razbuktati." okrene se prema necaku. "Star sam ja, Aethure, prestar. Vrijeme mi je skoro tu. Osjecam to! Previše sam bitki prošao, previše života izgubio." pogleda ga namršteno, odlucno "Ti si taj koji će voditi kucu Beorovu poslije mene, ti si taj koji će joj vratiti staru slavu." Aethur je stao, iznenađen odlukaom strica. On, derište služavke i njegova brata, bit će poglavar jednog dana. "Idi, Aethure i nek te Orome nosi. Dovedi nam saveznike, dovedi nam drvo za iskru." rece i okrene se natrag svojim mislima. Aethur se spustio u staju u svojoj vojnoj opremi, osedlao konja i odjahao kroz grad u polja Ladrosa put Himringa. Jedini pogled koji ga je pratio bio je Barahirov. Edited by Kathegar on Nov 19 2007, 10:00 PM Posted by: Amarië Vëannë Nov 19 2007, 10:29 PM 2.Dan, prijepodne Himring Amarie, Arador & Miriel Smrt je tako neopaziv suputnik. Tako prigušen, a toliko stvaran, neizbježan. Što mene još čeka na mome putu? Gdje mi se vidi kraj, hocu li uspijeti vidjeti nova jutra... Arador je pogledavao uokolo spremajuci na konja potrebne stvari. U kožnu torbu stavio je svoj luk i strijele. Mač je bio opasan oko njega, uvijek mu na dohvat ruke. Pogledao je Miriel koja je nosila puno više stvari od njega. -Čemu toliko stvari? Zar se necemo vracati? -Nikada neznaš prijetelju što nam može zatrebati. E i lemabas mi je draži od poneke edainske hrane. - rece Miriel s smiješkom stavljajuci stavari u bisage. Na sebi je imala laganu lanenu suknju i košulju,steznik od kože i pripadne štitnike za ruke.Na nogama je imala visoke čizme s metalnim štitnicima a preko sebe je prebacila tamnoplavi plašt. Kosu je pokupila u visoki rep. -Ja sam uzeo samo potrebno- izgovarajuci te rijeci ipak je na sebe stavio smeđi ogrtac Jutra su postajala hladnija. Pregledao je svog konja da se uvjeri kako će biti sposoban za put. -Maedhros mi se cini živcanijim u zadnje vrijeme, nisam ga prije vidio takvoga- staje i gleda u daljinu. Imao je predosjecaj nadolazeceg zla. -Miriel, krenimo, nemamo previše vremena za ocijukanje o vremenu- stavljajuci kapuljacu na glavu, sjeda na konja. Pod ogrtacem se samo sa strane naziralo oružje, dok su na jutarnjem suncu blještali njegovi steznici na podlaktici, napravljeni od čiste kože sa istaknutom Feanorovom zvijezdom, izvezenom na njima. -Naravno prijatelju...Idem se oprostiti s bratom a ti pođi po Maraha i ljude koji idu s nama. -Miriel se uputi prema terasi na kojoj je stajao Meadhros i gledao u daljinu. Maedhros je gledao u daljinu prema istoku. Snažan vjetar sa sjevera mrsio mu je kosu i divlje se igrao njegovim teškim vunenim plaštom Uskoro brate...uskoro i doci će naš čas. Ne smijemo sada posustati. Sve je išlo već predaleko. Miriel se teškim korakom uspinjala uz kamene stepenice koje su vodile do vrha osmatracnice. Srce joj je ubrzano kucalo. Ostavljala je svoju jedinu obitelj. Kad ću ga ponovno vidjeti... Uspela se uza stube. Vjetar joj je ispreplitao kosu i nosio plašt. Hodala je polako i bez rijeci i stala pred Maedhrosa. Izraz njenog lica je govorio dovoljno za sebe. Gledao ju je strogim kamenim pogledom. Ponovno se vješto skrivao iza maske bezosjecajnog i okrutnog ratnika, njegova druga strana koju je pokazivao svima, osim njoj. Ali ne i tada. Miriel pogleda Maedhrosove hladne oci. Nešto kao da ju je presjeklo u grudima osjetila je bol koja joj je bila nepoznata.Da barem ja mogu takva hladna biti brate...Gledajuci ga duboko u oci potekla joj je suza niz obraz. Moram li se uvijek slomiti? Ubijaš je.Gade. Ali sad joj pokaži da svijet nije onakav na kakav je navikla. Ona mora izdržati. Lagano joj obriše suzu koja je takla niz njeno prekrasno lice. -Neka te blagoslov Valara prati. Idi.-Idi... ali zauvijek ostaješ sa mnom. nikada te necu pustiti. -Obecaj mi da ćeš paziti na sebe...-rece Miriel placuci i položi dlanove na njegove obraze. -Obecaj mi da ćeš me docekati kad se vratim, obecaj..- On joj makne ruku s njegovog lica svojom jedinom rukom. Lice mu je postalo još hladnije nego prije. Ona shvati i spusti drugi ruku, pogledavši u pod. -Vremena su takva da ti ne mogu to obecati.ali...- ona je još uvije skrivala svoje lice. -Miriel?- Miriel je osjecala sve vecu bol. Okrene se i nasloni na zidine. Suze nisu stigle pasti jer bi se osušile od silnog vjetra. Trebam li otici sada bez rijeci? Zašto mi je ovoliko stalo? Lagano rukama obriše suze i zatvori oci. On je pogleda.Pusti je.. - Miriel, zakasnit ćeš. Ljudi te čekaju. Morate stici do planina prije podneva.To je za vašu sigurnost.- priđe joj i podigne joj bradu. oci su joj sjajile. -Ne placi.- rece on ne mogavši se više pretvarati, osmjeh pun tjeskobe pojavi mu se na licu. Zatim je snažno zagrli,kao da je htio da sva njegova snaga, sve što je ikad imao i što ima, da sve pređe u nju, da je osnaži i utješi. Zarije svoje lice u njen vrat i plaho je poljubi. Odjednom opet je bio samo obican smrtnik, pobijeđen osjecajima koji su bili snažniji od oštrice bilo kojeg maca na ovom svijetu. Miriel osjeti njegov zagrljaj i njegove usne na vratu. Isprva je bila iznenađena ali se prepustila tome osjecaju i ovila mu ruke oko vrata. Bezbroj osjecaja igralo je okrutnu igru u njenome srcu. Zašto se igrate mojim srcem... Vjetar je međusobno ispreplitao pramenove crne i crvene kose a tišina je postajala sve veca. Htio je da ovaj osjecaj potraje zauvijek...sav njegov svijet rastopio se na njenoj koži. Više ništa nije postojalo...ni Eru ni Melkor.Utonuo je u san nadajuci se da se nikad više nece probuditi. Svijet je okrutan maedhrose sine feanorov, finweov nasljednice. ne možeš pobijediti sudbinu. Čuo je glas u svojoj glavi. ne... Sa donje razine grada se zacuje Aradorov duboki glas. -Miriel, trebam te ovdje...-na polako otvori oci i dalje u Maedhrosovom zagrljaju. Maedhros se uspije trgnuti, rasparan u duši, te je lagano odvuce od sebe. -Idi- rece. -Moraš. Zakasnit ćete. Hajde.- brzo je poljubi u čelo i laganim se koracima udalji od nje. -Čekaj me Maedhros..- prozbori gledajuci ga kako odlazi Njegov pogled bio je dovoljan. Ona se spuštala niz stepenice, a njegove misli bile su u rasulu. Kako da zamolim bogove kojima sam okrenuo leđa da te zaštite? kako da im objasnim... što ako- jeza ga prođe po cijelom tijelu. Čvrsto je zaklopio oci i grcevito je stegnuo rub citadele. Zatim se ne usuđujuci otvoriti oci okrene i nestane u mraku dvorana. *** Arador pozdravlja Miriel te galopirajuci odlazi do stražarskog mjesta svoga prijatelja Maraha. On je bio Edain, jedan od onih što vjeruju vilenjacima. Razvio je čvrsto prijateljstvo sa Aradorom, te su oboje proživjeli mnoga teška vremena. Jedno drugom su vjerovali. -Marah, mellonamin!- Arador je uzviknuo prema Edainu pognute glave, zamišljenog pogleda. Uzdignuvši glavu čovjek mu odgovara -Zar je već došlo vrijeme kada cemo ukrstiti oružja u borbi protiv zla?- Arador ga je samo gledao. Sišao je sa konja te odmaknuo ogrtač kako bi čovjek vidio da je vilenjak pod punom ratnom opremom. -Uvijek vilenjaci donose loše vijesti- U Marahovu glasu bilo je cinizma. Arador je stajao nepomicno pred čovjekom, a ovaj je podigao glavu, pogledao vilenjaka u oci te mu se nasmiješio. Marah ustaje te se nakloni Aradoru, potom ga grleci. -Prijatelju, drago mi je što si došao- Arador ga pogleda u oci, nevoljko. Znao je da mozda ovime možda šalje prijatelja u smrt. -Marah, jašeš li samnom, što kažes?- Moj mac konj i moja glava uz ovo srce što ga nosim u grudima služe samo silama dobra. Tvoje je da kažes,moje da izvršim.- Arador se nasmiješi i samo mu kaže -Povedi najbolja tri sa sobom. Vjerujem u tvoje vještine, ali vremena ne ulijevaju toplinu u kosti bilo koje rase, vremena su se promijenila i ne slute na dobro. Puno me stvari muci, stvari koje nisam progovorio ni Maedhrosu samom, a tebi govorim. Smrt je za petama onoga što je nepažljiv. Sumnji ovdje nema mjesta. Hrabar si, takav i ostani i takve izaberi- Arador se ponovo zaogrnuo plaštem i pokrio kapuljacom. Marah ga je pogledao i stavio svoju ruku na njegovo rame. -Do prašine same, prijatelju, do praha i smrti.- Vilenjak se osmjehne. -Do praha i smrti- zastaje -Miriel ide sa nama, najbolju trojcu povedi do izlaza Himringa. Tamo ćemo vas sacekati. Uzmite najpotrebnije, samo najpot...-zaustavlja ga Edain. -Smiri se, već smo putovali i ratovali. Znam kako spremiti svoje stvari, a i odabrani koji idu sa nama bit će obuceni za takav pothvat.- Arador je samo gledao u daljinu, potom pogledao Maraha, kimnuo glavom te se uspeo na konja. -Uskoro polazimo, tenna' san' ucini kako nalažem, prijatelju-... -Polazimo li?-upita Miriel turobnog glasa. Nešto u njoj je venulo i to je bilo ocito.Stavila je luk i tobolac s strijelama na leđa te opasala kratki mač koji joj je ostavio Maedhros. -Javio sam Marahu da odluci koju trojicu da poveze sa nama- Pogleda Miriel u lice -Nešto nisi previše oduševljena sa ovim nalogom Maedhrosa - zastaje i gleda iza ramena- Osjecam kao da mi same utvare po leđjima pišu smrtne poruke... -polazimo uskoro- dobaci nakraju -Zar im nitko nije javio da odlazimo? Nadam se da će Marah izabrati ljude koji nisu potrebiti u svojim domovima- popne se na svog vranca Brisana i pomiluje mu grivu. -Ovo nije nalog njegov, ovo je želja moja. Samo sam se sjetila zadnjeg izbivanja iz Himringa a taj ne budi baš lijepa sjecanja.Ovo se mora uciniti,i tako će biti.Nadam se da će nam sjenka zla nece zamutiti vid i pomiješati nam puteve. Ladros nije daleko ali teren nije pretjerano sklon putnicima.- -Želje su mnogo opasnije od naredbi nekog vojskovođe- Zamišljeno gleda prema Miriel. -Predobro znam da si dorasla zadatku, ne sumnjam u sposobnosti. Mozda jedino u motive.- Arador je zastao, skupio snage te progovorio. -Ako je bilo kakvo dokazivanje motiv vojnika, taj isti nece ugledati kraj tmine, nego će biti primoran biti nagovjestitelj crvene zore- -Kome se imam dokazivati prijatelju? Ocu, majci? Ta ja niti neznam tko su oni. Majci koja me odgojila? Feanoru koji me primio sebi? Izgubla sam ih. Ljubavniku? Neznam ga još. Ja nemam nikoga osim Maedhrosa i jedini mi je motiv obraniti njega i naš narod, ovaj grad podici s koljena jer mi je ta dužnost s njim prepuštena. - Ponosno rece Miriel iako je drhtala to govoreci. Ja zaista nemam nikoga. Arador uviđa agoniju njenih rijeci. -Gospo.. Do Morgotha i titule, Miriel..-Odmice kapuljacu kako bi bolje mogla vidjeti Aradorovo lice. -Nikad neces biti sama. Dok god mojim venama tece noldorska krv.. Krv mojeg oca Eloryana loze Aegnorove, bit ću ti na usluzi i štititi te kako sam obecao i gospodaru Maedhrosu. -Opazi kako Marah sa čestitom trojcom pristupa njemu i Miriel. Čovjek se samo naklonio Miriel, dok su trojica ucinila isto, oponašajuci Maraha. Arador se pomalo drsko i uznemireno okrene prema ostatku društva te samo kaže -Zahvaljujem na bontonu, ali nemamo vremena ni za njega. Ladros nam je cilj. Oni koji žele ostati u Himringu neka se sada okrenu. Marah, za tebe znam da ćes me slijediti.. Ja slijedim gospu Miriel. Trojica ne odgovarajuci ništa samo kimnu glavama kao znakom da su spremni za sve što slijedi. Marah je izgledao ponosno što ga nitko nije izdao. Miriel je provjeravala stvari te lagano krenula putem Ladrosa. Arador je jahao iza nje, na crnom konju. Iza Aradora išao je Marah, okrecuci se da vidi gdje su preostala trojica. Posted by: Eluchil Nov 20 2007, 09:26 AM Dan 2, noc, Nan Elmoth Mjesec obasjava jednu malu, vec pomalo zaboravljenu sumu. Od davnina jos, jos od vremena nastanak zivota, od samo pocetka zemljom hodaju raznolika bica. Tako je i u ovj maloj ali ovaj put znacajnoj sumi. Znacajnoj zbog osobe koja vec godinu dana u njoj obitava, koja se godinama u njoj sprema za dan, dana kada ce krenuti u svijet traziti ono sto mu pripada, traziti vlastitu slavu i vlastitu moc. Pomalo poduze kose i vec zapustenog izgleda ali li mora se reci veoma mladolikog. Tko bi rekao da ima tek 123 godine. Duga plava kosa pada mu na ramena i daje mu jedan pomalo umiljat dijeciji izgled. Da nema mac u ruci i luk na ledima izgledao bi tako slabo, naivno i nevino da bi ga i dijete koje tek pocinje uciti baratanje s macem, koje prvi put u ruci drzi drveni mac za poduku,da bi ga to dijete porazilo.Ali ne ovaj lik, kao i cijelo vrijeme do sada koje je proveo ovdje, svaki dan, je pocinjao i zavrsavao s vjezbom. I upravo sada vec kasno u noc za zadnjim kapima energije vitla s velikom lakocom po zraku. Ah dosta je za danas, napokon se mogu odmoriti, mogao bih vec sutra krenuti dalje. Ova suma mi postaje pretijesna. –pomisli stranac. Stane s vjezbom, laganim koracimo dode do obliznjeg drveta, spusti, i sjedne pod krosnju. Uzme mac od maloprije u ruke, te laganim pokretim rukom i nekom vec izlizanom starom tkanimo pocne brisati ostricu maca. Sam mac mu je zahvaljivao za svaki pokret rukom. Sjao je kao da je maloprije istkan. Nakon nekog vremena provedenih u pazljivom ciscenju i pripremanju oruzja naglo se digne, pogleda oko sebe i ode dublje u sumu. Mjesec nije proso ni obliznju krosnju a vec se vratio sa tobolcem punim strela. Valjda sam ih nasao sve, da vidimo, jedan, dva ,tri,... devet,deset. Super sve su na broju. Ostavi tobolac kraj ostatka oruzja i nastavi se spremati za pocinjak, te za nagli odlazak sutra ujutro. Napokon legne na pocinak. Suma utihne jer jedini zvuk do sada koji je prolazio njom je bio zvuk kretanja ovog stranaca. Bez obzira koliko je on bio tih, opet je bio dovoljno glasan da se u punoj tisinu cuje. Kao da i sama suma zna da sutra ujutro gubi jedno svog stanovnika. I stranca, cije ime suma nikada nije uspjela saznati. Jos samo veceras ce sa svojim znanjem on boraviti u njoj. Posljednji put mirno lezi, spokojno spava, a da se nemora brinuti o nicemu. Ovako dok spava, moglo bi se reci da posjeca na dijete. Jos premlad da bi krenuo u svijet. U svijet u kojemu na samom sjeveru bukti rati, koji ce najvjerojatnije kad tad doci i ovdje. Tko je on? Zasto se toliko dugo spremao za put? Zasto se ponasa kao da ima 600 ili vise godina a ne kao sto bi trebao?Sto to trazi u svijetu gdje ide i odakle je? Ta ali i mnoga druga pitanja lete zrakom,sama tisina ih izgovara. Jedino ova suma, ovako prekrasna, sa svim svojim zivotom u njoj zeli mu sretan put. Jer i samim njegovim mislima prolaze cudne cinjenice. I sam se pomirio da ce donjeti puno nevolje i puno tuge tamo gdje ide. Oblak polako sakriva mjesec, tama preuzima sumu metar po metar, preuzima sve. I sve nestade, nestade do sutra, da novog jutra, kad ce jedan od rijetkih vanya u ovom kraju poceti novi zivot. Tko bi rekao da ce ova rasa imari prestavnika u ovom kraju. Ipak se cini i da medu njima ima onih hrabrih i onih koji se zele boriti za svoje. Stranac mirno spava a priroda poalgano pjevusi svom najdrazem stanovniku pjesmu zivota, hvala njemu samome te ga na taj nacin pozdravlja i oprasta se od njega. Hej nemili strance, ti koji zivot ovdje donosis sto ti to dusu stisce da stazom smrti ides poci? Sto je to tako na tom putu bitno da pijesmu i ljepotu ostavljas u dome svome. Neka ti zvijezde, i Eru mocni putem ratnika povedu. Svaki zamah maca tvog i svaka strijela iz luka tvog, neka pogodi neprijatelja na putu tvom. Dolinom smrt ti ces proci, ziv ces ostati, te ce ponovno ljubav u tebi cvati, i zivotu svom bit ces naci. Za dobro ti se bori, nemilosrdno krv svoju daj, te nakraju puta i zivota svog, nadi srecu i prima dar od nas. Edited by Eluchil on Nov 21 2007, 12:01 AM Posted by: Tuile Thenais Nov 20 2007, 11:53 PM Dan prvi, nešto prije zore Svratište u Nevrastu, na putu za Barad Tithen Jussen je, pokušavajući se smiriti, odsutno provukao ruku kroz kosu. Topli vjetar, koji je kroz ravnice Nevrasta nosio miris soli u unutrašnjost, nastavio je posao, raskuštravajući mu kosu, čim je spustio ruku da zategne remenčić na opremi svoje kobile. Mekani, debeli trgovac i njegovi suputnici još su spavali na katu svratišta, u najboljim sobama nad kuhinjom, i za koji čas bit će vrijeme da ih ode probuditi. Ali ne još. U ovim zadnjim trenucima noći, prije nego se sunce digne i zagrije već zaleđenu ravnicu, imao je pravo na još malo samoće. Samoće i prisjećanja. Sinoć ju je ponovo sanjao. Nije mu pohodila noć već više od godinu dana, zašto je sada to odjednom ponovo učinila? Više od polovine Jussenovog života, od prve noći koju je, kao petnaestogodišnjak, proveo sâm u šumi, bezimena djevojka povremeno mu se pojavljivala u snu. San je uvijek tekao isto, ona je uvijek bila ista, i još uvijek je bila najljepše ljudsko biće koje je Jussen ikada ugledao. Crne kose koja, nesputana, vijori na vjetru bez zvuka, vjetru prisutnom samo u njegovoj podsvijesti; vitka, blagog smješka, ali oštrog pogleda tamnih očiju, okretala se od njega i odlazila u tamu, uvijek iznova. Jussen je, prvo kao dječak, zatim mladić i, napokon, nakon godina provedenih na cesti, muškarac, trčao za njom, dozivajući je, pokušavajući je spriječiti da ode, ode u opasnost za koju nije znao od čega se sastoji, ode od njega. I nikada nije uspijevao, jer... koliko god se trudio, u snu i na javi... nikada joj nije znao ime. Mina, njegova kobila, bila je spremna za pokret kad je učvrstio i posljednji teret o bisage - nije se slučajno radilo o maču. Kopita su joj, odupirući se o zaleđeno blato dvorišta ispred konjušnice, čudno zvučala njegovom uhu naviklom na zvuke ljeta. Proteklu je godinu proveo prateći putnike kao najamni mač diljem zapada ove rijetko naseljene zemlje koju uzvišeni vilenjaci nazivaju Beleriandom; možda je vrijeme da se, nakon ovog posla, za promjenu uputi dublje u unutrašnjost. Provesti zimu na cesti uz njegov rodni Gelion, ili možda splavareći na samoj rijeci, lijepa je to ideja za njegove stare kosti, osmjehnuo se sebi u bradu. U trenu kad mu je smješak kliznuo s lica, brži od misli, izvukao je dva bodeža iz korica za pojasom, zavrtio ih na dlanu i vratio u njihovo ležište. Smješak mu je ponovo nabrao usnice. Trikovi, ali korisni za određivanje jedne istine - nije još bio, ni približno, star. Ni približno, smijuckao se u sebi, glasno se penjući vanjskim stubištem svratišta, zamišljajući trgovčevo lice kad ga izvuče iz njegovog mekanog kreveta. Jedna od služavki svratišta, slučajno ona koja mu je sinoć donijela još pokrivača za njegovu slamaricu, nasmiješila mu se u prolazu, trčeći s mješinom pod rukom. Uzvrativši joj osmijeh, provukao je ruku kroz kosu. Bila je zgodna za jednu zabit. Vrlo zgodna, zapravo. No tren kasnije ponovo se namrštio. Nikad dovoljno zgodna. Nikad poput nje. Shvatio je da se već nalazi pred vratima trgovčeve sobe. Uzdahnuvši, zalupao je po hladnom drvu. Nikada poput nje. Posted by: arien Nov 21 2007, 12:57 AM Kad odrastem, bit cu bard. Ma neee... Bit cu carobnjak. *** 10 godina kasnije; Beleriand; slabo do umjereno oblacno, moguca kisa i pljuskovi na zapadu, ovisno o Manweovom raspolozenju; Arien je svoje magicne moci pocela razvijati od ranog djetinjstva, i dosla je do zadivljujucih rezultata. Prilicno se dobro sluzila svojim carobnim stapom. Pomocu njega je mogla svladati sve zakrivljene povrsine (brda i planine, horizontalno i okomito... uglavnom okomito), i mogla je zacarati protivnika naglim pruzanjem svog cijenjenog stapa naprijed. To je otkrila vec sa 14 godina i uvijek se divila svojim sposobnostima da natjera ljude oko sebe da vide crveno/zelene krugove (zapravo ih je samo ubola u oko, ali nije to znala). Izgovarajuci chudnovate rijeci, postizala je razlicite efekte. Ako bi rekla frljnjfrnjljf visokim glasom, otjerala bi ptice i sva ostala ziva bica od sebe, iako je vristanje aaaaaaaaa bilo ucinkovitije. U pocetku nije shvacala sto se tocno dogadja, ali onda je odlucila napraviti podvig koji nitko do sada nije napravio. Pocela je zapisivati carobne rijeci. Istina, do sada je imala svega nekoliko redaka (i frljnjfrnjljf i aaaaaaaaa su bili na tom popisu), ali nadala se da ce to prosiriti s vremenom. Zbog toga je i odlucila da putuje Beleriandom, kako bi mogla uz pomoc ostalih carobnjaka shvatiti svu silu i moc koju posjeduje. Postojao je samo jedan problem (nazalost doslovno). Znala je za postojanje samo jednog carobnjaka, a zvao se Morgy. Arien je imala njegovu adresu. Ponekad mu je pisala pisma, ali ni jednom nije dobila odgovor na njih. A i golubovi koje je slala Morgyju carolijom Frljfkakogod nikad se nisu vracali. Cula je neke glasine o tome kako je on zao, los, gad, papucar, da ima ruzan interijer u Angbandu, ali svejedno je mislila da bi trebala porazgovarati s njim. Barem bi saznala istinu o frnj-caroliji. Tada je odlucila krenuti na put (samo zato jer u svakoj prici prvo treba krenuti na put), pa je uzela svoj carobni stap, carobnu pracku koja nikad ne promasi (ako se njom nitko ne koristi), carobnu prtljagu sa zalihama, koje, ako su dovoljno carobne (a nisu), mogu potrajati godinama, carobnu kabanicu koja ne promocava na suhom, carobni prsten sa sposobnoscu nestajanja (ne nestajanja nosioca, nego nestajanja prstena), carobni papir na koji se pisu carobne carolije, a posto joj je bilo zlo od precestog upotrebljavanja rijeci carobno, povela je sa sobom i konja. I krenula je na put. *** 3 godine kasnije; Angband; vjetrovito, oblacno, broj suncanih sati/dana=0; dan prvi, po racunanju vremena u RPGu Arien je jos prije 2 mjeseca poslala Morgyju pismo da dolazi. Nije bila sigurna koliko carobnjak poput njega ima popunjen raspored, a htjela je biti sigurna da ce moci porazgovarati s njim. Nalazila se na krajnjem sjeveru, i rekla bi da joj nikad u zivotu nije bilo tako hladno. Njena carolija za stvaranje topline ovdje nije upalila, i to joj je samo jos vise ucvrstilo uvjerenje da je Morgy izvanredan carobnjak. Jedva se dokotrljala do ulaza u njegov dvorac (prilicno chudnog izgleda, ali o ukusima se ne raspravlja), gdje ju je docekao/la... *prekid sapunice zbog postizanja shokantno-dramaticnog iscekivanja* :roflmao: :neener: Posted by: Mandos Nov 21 2007, 02:01 AM Mandosovi Dvori, petstotinjak godina nakon bijega Noldora, jedno tmurno poslijepodne – prvi dan RPG-a. Napisao: Mi *** Na krajnjem Zapadu Svijeta, pred Vanjskim Morem i Vratima Noci, koja iščekuju svoga jedinog gosta, stajaše Zemlja amanska, Blaženo Kraljevstvo. Raj to bijaše na zemlji, ne onoliko divan kao Almaren nekoc, ali ipak ljepši od ostatka svijeta, jer Aman Morgoth nije oskvrnuo. U toj zemlji – opet na zapadu – jedan je kraj tamniji od drugih. Silni dvori, ali zlokobni; a oko njih čudna stvar, i od samih Dvora čudnija: opleteni su necim, nekom mrežom ili tkanjem; ucinit će se onome tko kraj njega prođe, da tu je skrivena neka prica. I nece pogriješiti. Jer to su dvori Mandosovi, gdje dolaze duše mrtvih, a ono tkanje oko njih, to vjecan je posao Vaire, u kojem je ispricana sva tužna povijest Arde. No uzalud je pricati o ovome mjestu. Čemu rijeci, kada i samu vanjštinu tog jedinstvenoga mjesta opisuju slabo, a unutrašnjost… nikako. Jer u Dvorima Mandosovima nebrojene su duše poginulih, a iza svake leži prica i svaka je život. To ne stane u rijeci. Treba doci, vidjeti te Dvore, pogledat u Tkanje oko njih, a to ćete i ucinit, svi vi kojima je suđeno mrijet. Doci će i drugi, ali oni će ostat, pridružiti se gostima već stiglim, i s njima šaptati bez glasa svoje tajne. A oni koji ne umru, uvijek mogu doci u posjet, ali rijetko to čine, jer sumorno je mjesto. Eno ga tamo, na krajnjem Zapadu Svijeta, pred Vanjskim Morem i Vratima Noci, na zapadu Zemlje amanske, i uvijek je otvoreno. Jer u Dvore Mandosove stalno stižu osamljeni gosti. *** Dan je opet bio loš. Nitko drugi osim Mandosa ne bi znao reci zašto je tomu tako, jer bilo je ocito da posla ima vrlo malo, i to već dugo vremena. Samo se par elfova pojavilo pred Mandosovim dvorima, i svi bijahu neobicno tihi. Reklo bi se da su ovo za Mandosa najljepši dani u posljednih 500 godina, otkad su stvari za njega loše – od onih dana kada je njegova satnica eksplodirala. Mandos se, naravno, sjecao toga, jer on nikada ništa nije zaboravljao… iako ovo rado bi. Dogodilo se to u napornim, ali nadasve zanimljivim danima za njega. Bijaše doba suđenja Morgothu, donošenja statuta o Finweu i Míriel i mnogih drugih zanimljivih slucajeva. No kada je Morgoth pušten, stvari krenuše nizbrdo. Zanimljivi bijahu i oni trenuci kada je Feanor stajao usred Máhanaxara radeci budalu od sebe, ali kada Noldori pobjegoše… strahota. Svi oni Teleri koji su odjednom stigli, događaj bez presedana. No bar je tada tako što bilo novo, a tu su bili i Noldori – jer providnošću Erua, i njih je zginulo, pa se Mandos barem imaše kome svetiti za krvav (pun intended) radni dan. A svetijaše im se doista. Kad se rodoubojstvo bilo svršilo, Manwe se okrene prema Mandosu, bljeđi nego ikada. „Tako je zapisano“, odgovori mu Mandos jednostavno i izađe iz Máhanaxara. Dugo poput teške sjene hodaše, dok nije bio stigao na liticu što se nadvija nad onom obalom aramanskom kojom Noldori bježahu. Prokletstvo koje im tada izrece – jedno od dva njegova najveca prorocanstva – nitko od Noldora ne shvacaše i za ozbiljno ne uzimaše, a sve da su ga i slušali, ne bi bili shvatili vecinu predskazane im sudbine. No s vremenom, oni koji bijahu dovoljno proživjeli uvidješe da je svaka gorka riječ istinita i spoznaše da se Mandosu nisu trebali zamjeriti. A shvatio je to i Feanor, u trenutku smrti, jer njemu se Mandos dobro osvetio, za bezbrojne dodatne radne sate, sve iste, dosadne i monotone, koje mu je ovaj bio priuštio. No brzo se on vratio u Valinor i morao opet stati pred Mandosa, koji mu tada dade popis svih grijeha koje pocini – s liste čitan, ali napamet znan. I osudi Mandos Feanora na boravak u Dvoranama Iščekivanja, koji ima trajati sve dok i sama Arda ne skonca. Pa nek si on misli kad će se opet s Mandosom zaj****t. No vratimo se temi, a ona bijaše pitanje – zašto je dan Mandosu loš, kad ima tako malo posla, skoro jednako malo kao u onim danima nakon drugog Rata Beleriandskoga, a Mandos je znao da ga Dagor Aglarebom imenuju, kao što je znao i imena svih ratova Beleriandskih, jer svaki mu je bio krvav, pun intended, radni dan, tjedan ili mjesec. I eto vam! Zato je Mandosu dan loš, zbog Dagor Aglareba mu je loš. Još uvijek ne znate kakve to ima veze? E pa, 'vako, zanimljiva [čitaj: tragikomicna] stvar bijaše taj Dagor Aglareb, kako ga nazivaju, jer Noldori vam u njemu Morgotha pobijediše, i ni dva, ni tri, već tristopedesettri godine Angband opsijedahu. Super stvar, elfovi Morgotha rasturiše, pomislili vi? E al nije, i nije trebalo u to doba ni Sudac Velevrhovni, Námo Mandos biti, da se vidi našta će to izaci, pa tako cijeli Valinor tristpodesettri godine žamorijaše o opsijedanju Angbanda i tragocnom mu kraju nadolazecem, za kog nije trebalo biti Velevrhovni Sudac, Námo Mandos da ga se predskaže. I tristopedesettri godine nakon Dagor Aglareba, nakon kojega Mandos malo posla imaše, dođe vam Dagor Bragollach, rat četvrti Belerianda i Morgoth iz Angbanda orke posla, a iziđu i zmajevi, pa rasture opsadu, pa Noldori poginu i dok si dlanom o dlan, eto još jedan krvav – pun intended – radni dan, tjedan ili mjesec. I zato je danas Mandosu bio loš dan, jer valjda vam je sada i samima jasno da je ovaj put ipak trebalo biti Velevrhovni Sudac, Námo Mandos, da se predvidi da nakon maloga zatišja, koje sada vlada, slijedi pokolj kakvog Arda još nije vidjela i koga će Nirnaeth Arnoediadom nazivati, Suzama Nebrojenim i koga će Mandos morati punintended krvavo odraditi. No gle slucajnosti! Taj Mandos, koji danas ima loš dan, upravo je Velevrhovni Sudac, Námo Mandos! Pa je zato znao da će skoro poceti pokolj kakvog Arda još nije vidjela, Nirnaeth Arnoediadom će ga zvati, a Mandos ga morati punintended krvavo odraditi, jer biti će to posao kakvog Mandos još nije vidio. Get it? „No dobro, uviđamo da je Mandosu loš dan“, govorite vi oklijevajuci, „Ali zašto stalno prevrce po glavi svojoj Aratarskoj takve tmurne i depresivne misli o poslu koji ga iščekuje, umjesto da dok imade dana uživa u svom frajcajtu?“ E vidite, to vam je dobro pitanje, a na dobro pitanje bolji odgovor – Mandos je, naime, imao plan. Četiri je bitke odradio, nebrojene Noldore u Dvore svoje razvrstao, bezbroj im puta iste presude rekao, dvaput tolko na ista pitanja njima odgovorio, iste im žalbe odbacio. Jer imahu Noldori žalbi, kolkogod vam srce išće. A vjerujte Nam, ne ište ni jedne – jer na svijetu od Noldora nema muke vece, veceg križa. Jedan kaže da je samo jednog elfa bježeć smako, te vam tvrdi, bez i trunke srama, da to nije ništa strašno – „Ionako si ga“, kaže, „Odma Rejnkarniro!; drugi tvrdi da on na glavi nema krivnje, ter upiruci prstom u neodređenom smjeru vice: „Eno, eno, njemu sudi! Feanor je kriv, njemu sudi!“; treci vam se kune da se nije kleo i da zakletvu Feanorovu nije prihvatio. Mili Eru, kakva graja! A svi lažu, Mili Eru, kolko lažu! Lažu koliko su podli, a podlijih na svijetu nema. Četiri je takve ture Mandos odradio, Eru mu se duši smiluj, i još ih tolko – Blagi Eru, duši mu se smiluj – med te četr ture došlo. Četr ture, ali petu nece. Edited by Mandos on Nov 21 2007, 03:25 AM Posted by: emerald Nov 21 2007, 09:44 PM drugi dan,rano poslijepodne; Emerald, Crazy Smaug Emerald je završio s podnevnim objedovanjem i odlucio dovršiti svoju kartu prostora unutar Amon Ereba. Htio je znati prostore u slucaju nekakve nužde, primjerice napada ili ako bi zalutao. U trenutku kada smo se ubacili u pricu, šetao je Petim glavnim hodnikom i docrtavao kartu kako je napredovao. Došao je do tocke u kojoj je Peti glavni hodnik završavao, ali je bilo dostupno skretanje u prolaz lijevo.Emerald je nastavio tim prolazom i potom s docrtavanjem karte. Naposljetku je došao do kraja. Konacno pomislio je i pogledao cijelu kartu petog kata. Konacno sam završio. Osmjehne se. Izvrsno. Okrene se, i prije nego što je krenuo natrag u svoje odaje, zacuo je nekakve glasove. -Ali kako je to moguce, gospodine Flick. Što se to događa?- rece netko kreštavim glasom. -Pa nisam li ti to upravo sad rekao, Smallhausene?- rece netko drugi oštrim, britkim glasom. -Pa jeste, ali...- zacuje se tup udarac- Au!- jauke Smallhausen. Emerald zacuje korake, netko kao da je šepao. -To mi je jako sumnjivo.- Emerald tada pogleda vrata. Bila su crvene boje. Zabranjen pristup neovlaštenim osobama pomisli Emerald. Za to mi je rekao onaj Argon.Pristup sobama na čijim ulazima stoje ovakva crvena vrata nije dopušteno uci. Kazna je smrt. Trebao bih otici prije nego netko primijeti da sam prisluškivao. Ali tada naglo osjeti bol u desnom djelu glave. Od boli poskoci. -I tri pi...- vikne i pogleda vrata koja su sada bila otvorena, a na njima je stajao čovjek prosjecne velicine i kose boje slicne smeđoj ali malo svjetlije. * * * Smaug sklopi krila, izbaci ona manja krilca i prepusti se snažnoj struji da ga nosi. Volio je letjeti, to je bio dar zmajeva koji čak ni Valari sami nisu posjedovali. Ni jedno biće, čak ni orlovi nisu mogli doseći visinu i brzinu jednog zmaja.Smaug je ponekad mrzio sam sebe što je zmaj, zmajevi su bića tame, odbačena od svih ali u takvim mračnim trenutcima letjeo bi, a letenje je bilo nešto što mu je uljepšavalo život. No sada je imao važnijih problema. Moć je kopnjela, energija koju je koristio kopnjela je a to je moglo značiti samo jedno:Mračni Gospodar Svijeta prikupljao je svoju moć i snagu za novi udarac. A moć koju je prikupljao bila je najveća do sada. Smaug je znao koliko je Najstariji Kralj bio moćan prije svog pada na Ardu. Smaug pogleda na ravnice Istočnog Belerianda, ravnice koje su njegove legije držale čistim od orkova koliko god su mogli, ali orka je bilo sve manje a vilenjaci ni patuljci nisu se množili brzo kao oni. Učini mu se da vidi neku crnu mrlju koja se kretala ne ometano. Zaškiljivši uhvati tračak sjajnog metala nad njima, ali grupa nije bila vilenjačka niti ljudska. Širivši krila i otimajući se struji Smaug se obruši... * * * -Smijem li znati što ovdje radite?- upita gospodin onim istim britkim glasom- To je ocito onaj Flick pomisli Emerald. -Pa ja, sad...- zbunjeno je počeo -Koliko zakljucujem, prisluškujete nas. Niste do sada već poceli bježati, iz čega zakljucujem da niste špijun. Uđite,molim vas- -Ali ja zaista...- -Rekoh, uđite molim.- rekao je s malo povišenim glasom. Emerald je odlucio da uđe bez suprotstavljanja. Prije ulaska je kartu spremio u džep. Soba je bila dosta mala. U njoj je bio poveci ormar i jedan stol, s dvama stolicama koje su stajale nasuprot jedna drugoj. U manjoj od te dvije stolice sjedio je niski čovjek svjetlo crne kose koja je pocela sijediti. -Smallhausene, ustaj a vi gospodine sjednite.- Oba dvojica su ucinila receno. Tada, Flick ode do ormara, otvori ga i kaže: -Vaše ime, prezime i zanimanje molim.- -Emerald Snow, placenik- Emerald odgovori. Tada Flick uzme nekoliko papira, zatvori ormar i sjedne na drugu stolicu te papire stavi na stol pa ih pocne listati. -Aha, Emerald Snow, također poznat i kao Stoneheart i Placeni nomad. Zanimanje placenik. U registru Ceha placenika zabilježene dvije izdaje tadašnjih poslodavaca čime je izborena obaveza da se dosje nađe u ovom ormaru.- Oh, ne pomisli Emerald, znaju za moje izdaje. Što ako kaže Smaugu za to? Što ako on to već zna? -Zadnji registrirani poslodavac- zastane u čitanju a ostatak procita sporo. -zmaj Smaug.- Tada odloži papire pa pogleda Emeralda-Tako dakle,moj gospodar je zaposlio...vas. -Errr...da.- Emerald nije znao što da kaže. -Smaug je ocito imao puno povjerenja u vas kad vas je zaposlio. On zna za ove vaše izdaje.- Oh ne...Zašto ja? -Što ste čuli?- -Samo ono od kada ste udarili...ovog drugog.- -I još boli- kaže Smallhausen. -Imam povjerena u vas. Da li želite čuti ostatak?- * * * Smaug se obruši kroz oblake na kolonu u pokretu. A onda mu se oči razrogače i umalo se ne surva na tlo, bila je veća nego ikada i dublje u njegovom teritoriju nego ikada. Bio je zaprepašten i na trenutak preplašen. A onda ga zmajska čud opet obuze te se on obruši na njih u svom gnjevu jednog zmaja iz Prvog Doba. No orci su znali s kim imaju posla. Za tren strijele zazuje oko njega a orci se raštrkaju i dalje ga gađajuči. A nekoliko ih počne vaditi konopce. Smaug skrene i strijele ga promaše a onda iskorsiti svoju urođenu sposobnost plamenog daha i napadne. U trenutak bitka započe. Orci su bili dobro obučeni i smrtonosni ali i njihov protivnik. Smaug udari repom jednog koji mu je želio zariti sablju u trbuh, spali dva mrežara i onda osjeti muklu bol u trbuhu, jedna stralica zaril mu se između ploča oklopa... Smaug bolno rikne...zmaj je dobio prvi udarac.. * * * -Naravno- brzo odgovori Emerald. -Dakle ovako- zapocne Flick-poceo sam dobivati izvješća koja bi govore o čudnoj aktivnosti među orkovskom populacijom. Tako reci, pocinju okupljati svoju vojnu silu, kao da se pripremaju za rat. Ostatak ste vjerojatno već čuli.- -Jesam. Ali, što mislite da 'primate izvješća'? -Vidite, Emeralde, ja sam šef Smaugovog Odreda za špijunažu. Špijunažu i sve slicno i ostalo što to ukljucuje. Od špijuna diljem zemlje dobivam izvješća o svim sumnjivim događajima, kao što je ovo. Slažete se sa mnom?- -Naravno- odgovori emerald pa nastane kratka tišina koju je prekinulo bucno otvaranje vrata. u prostoriju je ušao mladi vilenjak. Flick ga pogleda. -Gospodine-rekao je-orci su uhvatili Klauciusa, ja sam im uspio pobjeci.- Flick pogleda Emeralda. -Molio bih vas da sada napustite prostoriju i odete.- kaže mu. Emerald prihvati te izađe. Sumnjive orkovske aktivnosti...pripremaju vojsku...Je li na pomolu rat? te ode prema svojim odajama razmišljajuci o tome. * * * U međuvremenu Smaug je dobio nekoliko porezotina, koje su ga izmorile ali ne mu i naštetile ozbiljno. Na koncu odbivši dva orka i oslobodivši se konopca kojem su mu skoro vezali nokte, rikne i odigra posljednji adut. Ukopa se u mjestu i počne boriti očajno, a orci misleći da je njihov protivnik na samrti napadoše i zaboraviše na svoju disciplinu i svemu što su ih u Angbandu učili. No u tom zadnjem valu dođoše i orci sa sjekirama, a njih se Smaug stvarno bojao. On oslobodi dah spalivši dva orka i zapaliviš trojic a onda se vine u zrak na sigurno. Na koncu su se probili, moje snage nisu više tako jake. orci sumorno pripreme se za novi nalet ali njega ne bude. Onda se regrupiraše prebrojiše mrtve, opljačkaju ih po navadama svog soja i krenuše natrag. A daleko iznad njih Smaug Zlatni je letio na sjever, kockajući se sa svojom snagom, slabosti, vremenom i sudbinom nekoliko tisuća vilenjaka. Smaug Zlatni letio je na sjever, Smaug Zlatni bio je poražen od čete orka.. Edited by emerald on Nov 29 2008, 02:12 PM Posted by: Míriel Serindë Nov 22 2007, 07:29 PM Treći dan, predvečerje Put prema Ladrosu Adanedhel, Arador, Kathegar i Miriel -Sumrak se bliži brzo- Arador je postajao sve nemirniji. Put je bio dobar, ali i monoton. Marah je uspijevao držati korak sa vilenjacima. Ptice su odavno prestale cvrkutati, što je vilenjačkim ušima nagovještalo nemile događaje. -Miriel, trebamo požuriti, osjećam nešto; što vidiš u daljini?- Miriel se pokušala koncentrirati na sliku u daljini. U daljini je čula glasove i konje ali slika je bila blijeda. -Ne vidim, predaleko je. Na nekih 10 minuta hoda je nekakvo komešanje. Požurimo se. I budimo tiho.- reče pogledajući ljude. - Gospo Miriel, ne brinite se, moji ljudi znaju kako da ne uznemiravaju mir prirode- reče Marah i polako izvuče svoj kratki mač. Miriel je stavila prst na usta, ubrzala kas i krenula ispred svih. Njezin vranac je nakon nekoliko minuta postao uznemiren i kao da nije želio poći tamo gdje je ona namjeravala. Spustila se na njegova leđa i šapnula mu na uho. Odjednom je zastala i pogledala u nepoznatom smjeru. -Orci! Iz zasjede su napali čovjeka. Sedmero ih je..- -Marah, slijedi me!- Uzviknuo se Arador pogledavajući ljude koji su jahali iza njega. Pohitao je za Miriel koja je sve brže i brže tjerala svoga konja. Bilo ju je teško pratiti, no nosila je više opreme nego ostali, pa ju je Arador bez prevelike muke pratio. Marah, pogleda svog prijatelja Aradora, te kimnu svojim ljudima koji odmah pohitaše zajedno sa njim iza Aradora. Marah spazi čovjeka kojeg su napadali orkovi. Opazio je njegovu crnu kosu prošaranu sijedima i njegovu čvrstu građu. Odmah je zaključio da je to jedan od roda njegove majke. Jedan iz Beorovog naroda. Aethur je duboko dahtao od umora. Cijeli dan jahanja i onda još ovi orci, k tomu mu je konj pobjegao u nepoznatom smjeru. Baš moj...dan! Pomisli dok je rezao jednog od orkova. Nije imao puno izbora, mogao se samo braniti i očekivati čudo. Miriel je poznavala orkovske odrede. Ovo su bili izvidnici kojima naoružanje nije bilo pretjerano. Idioti su našli nekoga u zasjedi uhvatiti. Pomisli bijesno, Izvuče luk i napne strijele. Luk koji je imala bio je jedinstven jer je ispaljivao tri strijele. Pomajka joj ga dala izraditi kada su vilenjaci odlazili u međuzemlji. Naciljala je i pogodila orka koji je bio najbliže čovjeku. Jedna ga promaši i zabije se u stablo tik pored glave drugog orka. Marah skoči sa svog konja. Vratio je svoj kratki mač u korice i umjesto njega uze svoje koplje. Dok je skakao sa konja jedan od orkova odmah poče trčati prema njemu. -Osjeti vilenjački čelik, spodobo Morgothova- uzvikujući ovo Marah probode silovito Orka u trbuh zarotira koplje te ga izvuče. Mlaz crne krvi ga poli po licu... Marah je bio ispred Aradora, njegov konj je pohitao kao da je spazio utvaru. Uskoro je i Arador primjetio što se dešava ispred njega. Čovjeka, putnika, napadaju orci. Pojurio je naprijed istovremeno izvukavši svoj mač. -Ataldere, evo dana kada ćeš okusiti krv dušmana svojih- Povika Arador, već blizu neprijatelja. Orci su neki povikali uplašeno, no Astalder je pjevao na povjetarcu, nošen pjesmom vitlanja Aradorove ruke. Aethur se nasmiješi vidjevši petorku koja mu je pritekla u pomoć. U isto vrijeme jedan od orkova zamahnu svojom krivom sabljom prema njemu. On se vješto izmače te orka zasječe po ruci svojim mačem. Ovaj kriknu od bola i okrenu se kao da će bježati. Aethur se začas nađe iza njega te ga snažno probode. Izvuče mač, te orku nemilosrdno odrubi glavu. Tako nesta još jedan od nebrojenih sluga Angbanda. -Umri polako spodobo vilenjačka!- Povikao je iz svega glasa ork koji se našao nadomak Aradora. -Smrt neprijateljima vilenjaka!- U žaru borbe poviče Arador. Zvukovi tarenja metala odzvanjali su šumom, ulijevajući hladan osjećaj u bilo čije srce. Borba dvaju neprijatelja nastavljala se u ničiju korist. Ork je napadao silovito, a Arador se pokušao braniti kako je mogao. Uvidjevši kako njegov način borbe ne vodi ničemu, baca Astaldera prema neprijatelju, te mu se slavna oštrica zabija u nadkoljenicu. Ork je povikao od boli. Arador se zatim zatrčao prema neprijatelju te iz opasača izvukao bodež, zamahnuo rukom te gledao kako neprijateljeva glava pada pred njegove noge. Uzdahnuo je te uzeo svoj mač, obrisao ga od krvi te spremio u korice. -To mi je pouka što ne držim luk i strijele nadohvat svoje ruke.- Pomirisao je zrak.- Taj smrad neprijateljev. Prokuhat će mi žile od ovolike štetočine što hoda slobodnim svijetom.- Jedan od suputnika, čovjek imenom Marden imao je pune ruke posla sa neprijateljem. Dok su Arador, Mirel i Marah te ostala dvojica imali svoje izazove, Mardena je napao iza leđa poveći Ork, zabivši mu komad metala u rame. Povikavši glasno, Marden je uspio ipak, usprkos boli izvuči svoj mač te zarezati neprijatelja, ali bez većeg uspijeha. -Umri, umriiiii!!- Povikao je Marden, no neprijatelj mu se samo smijao razjapljenih ustiju. Ugledavši priliku, Marden uzima mač, te zarije neprijatelju u usta. Sa poda podiže neprijateljev mač te odrubljuje glavu neprijatelju. Miriel krene za posljednjim orkom koji je počeo bježati. Izvuče kratki mač koji joj je Maedhros dao na odlasku. A zna da nisam vješta s njim. Kao da nije gubio sate trenirajući me. Pretekne orka koji stane kad se Miriel na svom konju našla pred njim i zatim skočila s konja i krenula prema orku koji je uzmicao unazad. Desno od Miriel orku se približavao Arador, a lijevo od nje je bio Marah. Ork je uzmicao sve dok nije udario ledjima od drvo. Trojka ga je okružila te ga Marah vještim radom koplja razoruža. -Čak i smrdljiva gamad ima ime- Pogledao je u krvavo žute oči Orka koji je stajao pred njim. Nije se nadao odgovoru, a i da ga je dobio, teško bi povjerovao u riječi onoga što želi vidjeti njegove prijatelje mrtvima. Približio se Orku te ga rukom uhvatio za grlo. Smrdljiva slina iz ustiju procurila je kroz razrezane usne Orka, te ga polila po ruci. Uz gnjušanje Arador je pobliže promotrio uhvaćenog neprijatelja, te u poluglasu govorio više sam sebi. -Koja prokleta utroba je tebe proizvela? Kao odbačen iznikao si da radiš neprijaznosti po ovom svijetu. Zar nemaš ni stida, ni srama.. Uz životinjsku narav sumnjam da imaš ikoji osjećaj osim pradavnog nagona da ubiješ. Gadiš mi se. -Vilenjaci, vilenjaci. Osim pametovanja i suludih učenih riječi nemate ništa drugo.- Ork je progovorio, bacajući krv iz rane na oklop Aradorov. Čim je čuo te siktave riječi svoga neprijatelja, uhvatio je Orka još jače za grlo, tako da se ovaj počeo gušiti od stiska. -Vladavini zla doći će kraj- -Pusti ga meni- reče Miriel i prisloni mu oštricu na trbuh. -Pokušaš li išta, oštrica ti neće nanijeti boli koliko poslijedice njenog uboda- Dobro je poznavala anatomiju i znala je da je ubod u želudac najbolnija smrt. - A sad govori što znaš- Ork je pogledao vilenjakinju i protrnuo pod njenim pogledom. Imala je ledeno sive oči i odlučan pogled koji mu je odnekud bio poznat. Osjetio je oštricu na trbuhu. Prokleta vilenjakinja. -A što očekujete da vam odgovorim? Mrtav sam i ovako i onako- -Bolje polumrtav, ali koristan, nego mrtav, Mirel, probodi ga pa neka moli za milost..-Progovori Arador ne odmičući pogled sa neprijatelja, čvrsto hvatajući držak mača u slučaju da se odluči donjeti Orku brzu smrt. Ork je pogledao sve oko sebe, pogotovo je držao oči na Miriel. -Smrt će vam brzo doći, da, da, da.. Ne znate s kime imate posla!- Ork je nanovo siktavim glasom govorio ostalima. - Ne Aradore- pogledala je orka ravno u oči -Smrt je naizbježna ali nekada je možemo prevariti. Želim znati tko si, tko te poslao i što tražiš ovdje..Govori!- Ork je pogledao Mirel, te nekako znao da ako će se oduprijeti, da mu prijeti nemila smrt.-Gorak- Prozborio je. -Tako me zovu na mnogim jezicima.- Mogao se osjetiti strah u njegovu glasu. -Poslan sam od strane Gospodara da satrem sve koji mu protuslove.- U tom trenu počeo je režati kao zarobljena životinja. -Dovrši ovu agoniju Miriel- Aradoru je već postajalo dosadno slušati cvokotanje neprijateljevo. Arador se okrenuo prema Marahu, koji je na prijateljev pogled izvukao mač, ali tren prije zadavanja udarca u Gorakovo lice Miriel je podigla svoju ruku kao znak da stanu. Marah je odustao, pogledao Aradora te slegnuo ramenima. -Reci mi zašto ste vas sedmorica kukavički napali jednog čovjeka?- reče glasom punim prijezira -Zašto ste ga lovili?- -Jesi li ikada osjetila glad, vilenjakinjo?-Gorak odgovori drsko smješkajući se. -Jesam, zaluđeno stvorenje. Prelazila sam preko Helcaraxëa- reče hladno - Kad smo kod toga i sad sam gladna ali nebih te pojela ni za što na Ardi- Marah se nasmijao na Mireline riječi.-Gorak, bi li pojeo mene kada bi ti začepio gubicu sječivom?- Krene prema neprijatelju, ali ga Arador zadrži primajući ga za rame rukom. -Ovo više nije naša stvar, prijatelju. Sudbina ove spodobe leži u rukama naše gospe.- Tim riječima Arador i Marah odu do svojih konja, raspoređujući stvari za daljnji put. Oštricom mu zareže runu na vratu. -Odlazi sada odavde. Imaš priliku nastaviti noramalan život. Vidim li te idući puta na neprijateljevoj strani...vjeruj mi da si mrtav- makne ošricu s njegovog vrata. -Melkor, Melkor!- Vikao je Gorak trčeći prema dubini šume. Kroz grmlje u daljini samo su se nakratko nadzirale njegove zle oči. Aradoru nije bilo svejedno što je Miriel pustila zlotvora od njih. Prilazeći joj, samo je kazao na nemili, grubi način. -U ratu se takve stvari ne rade, gospo moja.- Sa dozom sarkazma u glasu, namjerno je odbrusio te riječi. -Sljedeći puta ćete možda biti u mannjini kada će vas takove oči gledati kao objed- Namjerno joj govoreći s visoka, i dalje je nastavljao protusloviti joj. - Aradore Elearu! Da smo ubili to napaćeno nenaoružano stvorenje nebismo bili ništa bolji od njih. Koliko rat bio rat ne ubija se onaj koji ti nije prijetnja. On je čedo zla, izopačenost Morgothova koju je načinio od nas vilenjaka. Ovo stvorenje je nekada bilo jednako kao ja i ti. Morgoth je učinio od našeg roda zvijeri kojima upravljaju nagoni. Zato ti obuzdaj svoje i ne zaboravi tko si - istresla se Miriel na njega i vratila mač u korice. -Jednako? Jednako?.. Zašto ga onda niste uzeli pod okrilje ako je jednako?-Obuzeo ga gnjev prema neprijatelju. Marah ga je samo začuđeno gledao, ne vjerujući da inače tako sudržan i miran vilenjak može u kratkom vremenu pobjesniti. Arador je samo nastavljao. -Ako je to stvorenje na ikoji način i sumnjom roda vilenjačkog, nema mi druge nego da se pobije cijela nacija Noldora! -Zastaje, u glavi razabirući riječi svoje. -Nisam tako mislio..Rat je.. Smrti ima na svakom koraku- Smiruje glas- Ako ćemu pokazivati milost, pokažimo ju pravoj strani. Zašto da dobrotu trošimo na one koji nebi isto uradili. Po svim vojnim pravilima, po svim nagonima toga stvorenja; znam da će se vratiti sa tucetom novih životinja koje će samo čekati na naše meso. Snage imamo i previše. Koristimo ju za lom Morgothovih nakana, nemojmo ju ubuduće čuvati kada to nije potrebno.- Pognute glave stajao je pred Miriel. -Prijatelju nije bitno samo koliku želju za pobjedom imamo niti koliko smo u pravu i koliko god nam nakane bile čiste ne smijemo se koristiti pogrešnim sredstvima, a upotrijebili smo ih i previše danas - podigne mu glavu -Hajde idemo vidjeti koga smo spasili- Edited by Míriel Serindë on Nov 22 2007, 07:45 PM Posted by: Saunielle Nov 22 2007, 08:18 PM Gondolin, što se dogodilo prvog dana Kada je ugledala Idrilinu sluškinju, srce joj je stalo jer je mislila da je netko drugi (pošto je bila maskirana) . Alenethia i ona su se rukovale. Sluškinja je zastala, kao da se ne usudi reći ono što mora. «Moja gospodarica me šalje», prozbori ona tiho. «Šalje me zbog vrlo važnog posla. Nešto što se tiče vas i nje. Ne znam točno o ćemu se radi, ali nije dobro. Ne smiješ ju ohrabrivati djevojko, moraš stati na kraj ludim idejama njezine mlade glave.» Alenethia i stara dvorkinja su se se gledale nekoliko minuta i bez riječi, ona je znala što se događa. Nije znala što bi joj odgovorila, već je samo gledala u oči izmučene starice, dok su joj glavom prolazile misli, tisuće misli. «Ilbereth», započne ona tužno. «Ilbereth. Dobra moja starice, toliko me podsjećaš na jednu osobu, koja je bila ista kao ti. Trpila je sve moje hirove i sve radila za mene. Znaš da ne mogu zaustaviti mladu gospodaricu Idril, pa ti poznaješ njezinu narav. A i nekako mislim da znam što će se dogoditi i to meni odogvara. Potpuno.» Dvorkinja je ponovno šutjela. «Uglavnom, moram te dovesti tajnim putem», nastavi starica mrmljajući nekako za sebe. «Vjerujem da ti dobro znaš kojim. Onim istim koji ste se vas dvije toliko puta išuljale i ja sam vas pokrivala. I evo mi hvala, sad vas gubim obadvije.» Alenethia je izgledala zbunjeno. «Pa nećeš nas izgubiti!» poviče ona kao da će eksplodirati. Alenethia je tek sad izgledala kao da nema pojma što se događa, izgubljena i začuđena. Ilbereth je samo briznula u plač i ridujači pobjegla prema dvorcu. «Pa, morala bih krenuti», pomisli Alenethia. «Tajnim putem? Mora da je važno!» Napokon podigne svoju crvenu bilježnicu sa poda i krene putem dvorca. No, odjenom začuje nekakav zvuk iz obližnjeg grmlja, kao ubrzano disanje. Prepalo ju je, ali svejedno ne toliko da ne bi išla pogledati. Približila se i uhvatila djevojku koja je pokušala istrčati. «Hej, pa ti si ona djevojka sa trga! uzvikne Alenethia zaprepašteno. «Lothnen, ili tako nešto! Što radiš ovdje?!» Djevojka joj se počela strašno opirati i uzviknula: «Pusti me, nisam ništa čula!» očajno ćee ona. «Neću nikome reći obečajem! Pusti me, molim te! Nisam ti ništa napravila! Nisam te namjerno slijedila!» Alenethia je na trenutak popustila stisak kojim je držala djevojku, ali se onda predomislila i žestoko ju uhvatila za ruku. «Ti ideš sa mnom!» uviknula je. I tako su one otišle... Posted by: Amarië Vëannë Nov 22 2007, 10:32 PM Drugi dan, Himring Mrtvo vecernje sunce skrilo se za vrhovima planine Rerir na zapadu, obasjavajuci snježni vrh tmurnim krvavo crvenim bojama; dan je bio tih i uspavan. Topli vjetar s juga došuljao se i ovako daleko do Sjevera, donoseci u svom dahu blijedu čežnju za dalekim morskim obalama i izgubljenim ljetom. Fenjeri na bastionima već su bili upaljeni, a odnekud se čulo slabašno zvono, odjekujuci u monotonom ritmu. Glasovi stražara i vojnika više se nisu čuli, iako ih je bilo po svakom kutku himriškog zamka. Noć se iznenada spustila. Na samom vrhu dvorca, blijedožuta svjetlost prodirala je u noć kroz širom otvorena vrata na veliki kameni balkon, koji je već gotovo nestao u zagrljaju drevnog bršljana. Mala svijeca na golemom okruglom stolu od hrastovine bilo je jedino što je osvjetljavalo dvoranu gospodara Himringa. A on se naslanjao lijevom rukom na stol na kojemu je bila rasprostrta karta od već starog i raspadnutog pergamenta, išarana tintom koja je nekoć bila crna, a sada već pozelenjela. Sa suprotne strane stajao je njegov zapovjednik Duinhir, starac duge bijele brade, ali neustrašiv ratnik kojemu su godine samo još više povecale snagu i hrabrost. A u udaljenom kutku sobe, u mraku, sjedio je još netko, zaogrnut zelenim plaštem i kukuljicom, u tišini. -Fingon ne govori- rece Maedhros, a glas mu je pojela mracna tišina dvorane. –Poslao sam petoricu svojih najboljih ljudi, moj gospodaru. Prije dva tjedna. Ne smijemo gubiti nadu. Oni su iskusni ljudi, a vjerujem da će pronaci puta natrag, čak i ako ne uspiju doci do gospodara Fingona. –Nadam se, Duinhire- rece mu Maedhros. –Ovo nije vrijeme kada si možemo priuštiti pet maceva Edaina manje.- Duinhir lagano kimne glavom u znak odobravanja. Maedhros pogleda u voštanicu na stolu; vosak se poceo prelijevati s malene metalne zdjelice i razlijevati po stolu, koji ga je kao žedna zemlja upijao. Sada je sve samo pitanje mjeseci, možda čak i dana…kad sila Crnog Gospodara kao vruci vosak otopi naše štitove i vatrom uguši svu ovu zemlju. –Još nije sve izgubljeno.- oglasi se zvonki glas iz tame. Crna silueta se podigne, i priđe bliže svjetlu svijece na stolu. Spusti kukuljicu i svjetlost mu obasja lice. Bio je to visok crnokosi Noldo, s bistrim ocima u kojima je žarila tajna vatra, kao u Maedhrosovim. –Edaini su se dokazali kao saveznici koje Gospodar na Sjeveru nikad nece imati; vjerni i odvažni. Hadorovi ratnici prisegli su Fingonu u Hitlumu. Bëorov narod borit će se na našoj strani. Možda čak i pod našim stjegovima. Sve ovisi o njoj… Ali imam vjere u tu djevojku.- Maedhros pogne glavu. Još uvijek ga je stezalo oko srca, kad se prisjecao Mírielinog pogleda kad je odlazila. Suza na njenom licu. –Istina. Sada sve nade možemo jedino polagati u njenu misiju. Himring ne može sam obraniti istok. - rece on. Uspravi se i presloži kartu. –Duinhire, možeš ici. –Moj gospodaru- on se nakloni i napusti dvoranu. Maedhros podigne pogled prema drugome. Ovaj ga je gledao hladnim pogledom, a ruke se mu bile prekrižene na prsima. –Čemu taj pogled dragi brate?- upita ga Maedhros. Maglorov pogled se promijeni, te se lagano nasmije. –Sve je u tvojim rukama brate. Znam zašto oklijevaš. Znam i čega se bojiš. Ali Crni Gospodar dolazi. Ne bih se čudio da nam se sada pojavi na vratima sa svom snagama podzemlja za svojim repom.- Približi mu se. –Sazovi Fëanorove sinove. Bitka je na pomolu. Više nemamo vremena. - Maedhros ga pogleda dugim pogledom. Znao je da je u ima pravo. Maglor ga je oduvijek najbolje razumio, čak ponekad i više nego što je htio. Na njegov savjet uvijek se mogao osloniti; jer iako ih je rijetko davao, uvijek su bili utemeljeni na čistoj istini, koliko god ona gruba bila. –Da. Sazovi ih. – Maglor se lagano nakloni, te potapšavši brata po ramenu ode. Maedhros ostane sam u svojim mislima. Sjedne u široki naslonjač prekriven životinjskim kožama i krznom, trijumfima koje je sakupio u bezbrojnim danima lova koje je proveo sa svojom bracom po pustošima između Doriatha i zapadnih obala rijeke Gelion. Nije znao koliko dugo je sjedio, prevrcuci po mislima, putujuci daleko u potrazi za odgovorima. U svijet živih vratio ga je Duinhir dolaskom u dvoranu. -Moje gospodaru Maedhrose, - upita tiho. Primjetio je kako se Maedhros gotovo ne mice. –Moj gospodaru? – upita glasnije. Ovaj se trgne. –Reci…reci Duinhire. –Netko vas treba. Došao je maloprije…rekao je da treba iskljucivo vas. – Mene? Tko je to bio? Neki glasnik? Možda je to koja riječ od Fingona…u pravi čas. –Ne, gospodaru…sjena.- Maedhros primijeti kako je starcevo lice bilo u strahu. Nešto što je vrlo rijetko viđao. Odjednom mu se srce stegne. Ne bih se čudio da nam se sada pojavi na vratima sa svom snagama podzemlja za svojim repom. Čuje ponovno u mislima glas svog brata. Pogleda Duinhira. –Uvedite ga.- Čudan osjecaj ispunio ga je kao nikad dosad, kao da mu krvnik sjekirom miluje vrat. Osjetio je tamu u blizini. Crna slutnja nadvila se nad njim. Čuo je šaputanje u svojoj glavi…Nelyo ... Trgne se iz polusna i primijeti da netko stoji pred njim. Spodoba zaogrnuta u crno; ali crnina ju nije obavijala, nego je njome zracila. Hladan vjetar ušuljao se u dvoranu. –Maedhros. - Glas koji se u njega zario kao mac Glas hladan i prekrasan. Glas žene. Oci su mu bile širom otvorene, a na licu mu se pojavio tracak sumnje. –Tko si ti?- upita tihim glasom koji se utopio u divljem ritmu udaranja njegova srca. Ona mu se polako približi, necujno poput sjene. On se instinktno pomakne, ali ga zaustavi rub stola. Ona stane, toliko blizu njega, da je čuo njen dah koji se stapao u mracnu tišinu koja je vladala među njima. – Glasnik sam…- rece mu ona. Taj glas vrati mu pred oci divlju bujicu starih sjecanja i uspomena, svjetlost na božanskim livadama… Osjetio se potpuno u njenoj moci, bespomocan kao dijete. – Čiji glasnik?- upita je. Ona ne odgovori. – Ili si hrabra ili luda… kad tako dolaziš u neprijateljski tabor. Osobito sada. Reci mi… koje glase šalje Morgoth tvoj Gospodar?- Ona nagne glavu, i pogleda u pod. Desnom rukom polagano makne kukuljicu koja joj je skrivala lice, i podigne pogled prema njemu. Duga crna kosa padala joj je preko ramena, spletena u mnoge male pletenice ukrašene srebrenim prstenima; koža joj je bila blijeda kao snijeg. Na čelu je imala malen plavi dragulj koji se sjajio prekrasnim nijansama plave boje. Ali nije se mogao usporediti s njenim ocima; duboke smeđe oci, sjajile su zlatnim misticnim odsjajem. Lice joj je bilo tako smireno, sjetno… - Moj Gospodar… ne šalje nikakve glase, sine Fëanorov. Poslao je mene. – Gledala je znatiželjnim ocima kao u djeteta, strpljivo čekajuci odgovor. Sav njegov trah ispario je u njenom pogledu. – Zašto? – upita je. Sada si se strane promijenile; on je bio kao gorostas pred njome, nevinim djetetom. – Došla sam pomoci. Za tebe, i tvoj prokleti Rod, još uvijek ima mjesta u srcu onih koji su vas primili kao vlastitu djecu, a kojima ste kasnije podlo okrenuli leđa i pljunuli u lice. – Maedhrosova ruka pocela je podrhtavati. Nije mogao vjerovati. Zar je to moguce…da su Círdanove lađe dotaknule blagoslovljene obale Blaženog kraljevstva? Nije se više ništa usuđivao reci. Ona ga je još uvijek znatiželjno gledala. Nešto u njemu nagnalo ga je da iskuša njene rijeci… Iako im nije htio vjerovati. Možda još jedna varka Crnog Gospodara… prokletnik. Ali još ćemo vidjeti. Tko će na kraju pobijediti u odlucujucoj bici. – U redu. Ako te tvoji gospodari šalju da budeš njihova usta, poslušat ću što mi imaš reci. – Ne želim ti nauditi, Maedhros. Nisam ni Melkorova utvara ni izdajnik. – nešto duboko u njemu govorilo mu je da ona zbori istinu. Gorku istinu. Koliko istine ima u tim tvojim lijepim rijecima? Ni sam Eru nece te zaštiti od oštrice mog maca. Izdaš li me. – Imaš li ime, glasnice? – Ona se odmakne od njega, i nasmiješi se. –Nestalo je u zaborav zajedno s božanskom svjetlošću. Ali ovdje u zemlji sumraka i zvijezda, neki me nazvaše Vanglirtána…- Edited by Amarië Vëannë on Nov 23 2007, 10:09 PM Posted by: Queen Arwen Nov 23 2007, 02:09 AM 3. dan, zora Fijuk vjetra, hladnoca, zlacana maglica. Manweov orao letio je iznad oblaka okupanih zlatnim svjetlom izlazeceg sunca dok mu se Ainariel privijala uz meko perje. Zaglusujuci vjetar i neocekivana hladnoca nadomak suncu natjerali su krhku vilenjakinju da se potpuno stisne uz mocnu pticu koja ju je svako malo pogledavala i sazaljivo žmirkala. Ainariel je napola stisnutih ociju promatrala carobnu ljepotu oblaka i ne sluteci što se krije ispod njih. Orao najednom ostro skrene, napravi krug i pocne se spustati kroz oblake, prema visokim vrhovima stabala. Ainariel zatvori oci i nakon kratkog vremena shvati da je vjetar utihnuo, a sunce nestalo. Preplaseno otvori oci i shvati da se nalazi na malenoj cistini usred nepoznate i zastrasujuce šume. Orao se njezno sagne kako bi Aianariel lakse sisla s njegovih leda, a zatim ju pogleda, lagano se nakloni rasirenim krilima i bez glasa odleti prema nebu zakrivenom oblacima. Ainariel se zagleda u sive oblake i osjeti nelagodu – znala je da se iza njih skriva sunce, to predivno, toplo, zlatno sunce, ali ovi oblaci bili su vise od obicnih oblaka – nagovjestali su neko zlo u blizini, zlo koje ne treba sunce, zlo kojemu smeta sunce. Ainariel zadrhta od hladnoce i krene nepoznatim putem. Zapravo, njoj su ovdje svi putevi bili nepoznati jer nikada nije bila u Meduzemlju. Znala je da bi je u blizini trebao cekati konj kojeg joj je Orome dao pa je odlucila samo kruziti naokolo dok ne nabasa na njega. U mislima se prisjetila svojih roditelja zamisljajuci ih kako leze u mekoj travi pod brezom na otoku usred srebrnog jezera u Lorienu i pjevaju jedan drugome drevne pjesme iz velebnih dvorana Tiriona i pozeljela je da je sada s njima. Pokusavala se prisjetiti svega sto je naucila od blazenih Valara, ali na um joj je dolazila samo Nienna. Sjetila se vremena provedenog u njezinim dvorima jer ona nije zalazila u Lorien, vec je svatko tko ju je htio vidjeti morao doci k njoj. Nienna ju je naucila samilosti i sazaljenju, ali joj je pokazala i beskrajnu tugu koja poput sjene prati svu Iluvatarovu djecu. Dala joj je da osjeti bol majke koja je izgubila sina, bol zene koja je izgubila muza, bol kraljice koja gleda svoj narod kako gine...osjetila je patnju Iluvatarove djece i u njoj se tada nesto rodilo – samilost i razumijevanje prema svakome tko je dio vilenjackog ili ljudskog roda, zelja da pomogne i ohrabri svakoga tko pati i beskrajna zahvalnost Valarima koji su je na vrijeme sklonili i zastitili od tada nadolazeceg zla. Naime, Ainariel dugo vremena nije znala nista o oslobadanju Melkora, Feanoru i njegovim djelima, bijegu Noldora niti nevoljama naroda Meduzemlja. Zivjela je u slatkom neznanju, misleci da je cijeli svijet predivno i sretno mjesto gdje su svi spokojni i dobri u srcu. Saznanje da je njen blaženi dom tek osamljena oaza u svijetu punom patnje i boli, sokiralo je njezino naivno srce i unijelo nemir u njene misli. Odjednom joj je postalo jasno zato je odmalena morala vjezbati macevanje, jahanje, uciti o ratnoj strategiji, ljekovitim biljkama i gljivama...isprva joj se to cinilo smijesnim jer joj nije bilo jasno zasto joj sve te vjestine i znanja trebaju. Saznavsi pravu istinu o svijetu, osjetila je u srcu da je to ono za sto se cijeli zivot pripremala, ono za sto je rodena, ali je s druge strane osjetila strah jer je doslo vrijeme da napusti sigurnu luku i otisne se u nepoznate i opasne vode. Sve sto je znala bilo je nauceno, nije bilo iskustveno znanje. Bojala se da ce zakazati kada dode vrijeme da pokaze od cega je napravljena, sto moze i zna – bojala se da ce ju strah izdati i da ce zaboraviti na sve. Iz razmisljanja ju prene rzanje konja. Okrenula se i spazila srebrnkastobijelog konja srebrne grive kako joj prilazi, njezno kimajuci glavom. Ainariel se priblizila konju i rukom mu dotakla nozdrve kako bi joj upoznao miris, a zatim ga njezno obgrlila oko vrata saputajuci mu nesto u uho, na sto konj protrlja glavu uz njezino lice, zadovoljno rzuci. Ainariel ga je pogledala u duboke, crne oci. - Orome mi je rekao da ti je ime Telpelote, Srebrni cvijet. Da, to si ti. – njezno se lijepa gospodarica obratila svom konju, osmjehujuci se. – Telpelote. Posted by: Galadriel Artanis Nov 23 2007, 08:09 AM Rezervacija za Idril Gondolin, dan II Rezervacija za susret i dogovor o bijegu iz Gondolina Idril, Alanethie i Lothen - tu se ne pojavljuje Turgon koji ne bi ni trebao skužiti Idrilin "mudri" plan Napisat ću post do sutra uvečer Edited by Galadriel Artanis on Nov 26 2007, 09:00 PM Posted by: Seth Nov 23 2007, 12:16 PM Dan II., malo nakon ponoci. Sumovito podrucje u okolici Barad Tithena.. Suma, u koju su dva putnika zalutala, bila je dovoljno gusta da pruzi zaklon dvojici putnika koji su prije par sati u nju zalutali. Jedan vilenjak, sa zamjetnim macem na ledima i vranom koja mu je gotovo kao kip sjedila na ramenu, te tek tu i tamo okrenula glavu provjeravajuci odraze mjesecine u ocima sumskih zivotinja. Drugi putnik, takoder visok, no drugacijeg nacina hoda, teskog hoda i zaogrnut plastom ispod kojeg se naziralo srebrnkasto svjetlucanje nekog oklopa, odlucno je koracao naprijed. Vjetar je lagano vukao lisce kroz krosnje drveca, stvarajuci stalni, visokom putniku, vec dobro poznati sum. -Ovo je dobro mjesto da stanemo i prenocimo- rece Finmor, stavsi na mjestu, okrecuci glavu sa strane na stranu, vise osluskujuci nego gledajuci. Nekako je vise volio sumu. Rijetko se naide na neku zivu osobu, a i mogao je lakse uociti kada netko dolazi. Ili mozda bolje reci, cuti. Oslanjanje na sluh mu je bilo nekako draze, smatrao je da time ima prednost nad drugim putnicima koji bi zalutali u sumu, bili oni orci ili ljudi. -Hm, mozda- mrzovoljno rece Isildur -Teglim ovu srnu vec prokleto predugo. Dobro da si mi pomogao- mrmljajuci odbrusi i baci srnu na pod, te pocne gledati oko sebe u potrazi za nekim granjem. -Nisi me pitao da ti pomognem.- rezignirano rece Finmor i nastavi -Ne mislis valjda paliti vatru ovdje?- -Mislim!- zarezi Isildur -I ovaj put ne trebam tvoju pomoc, ne hvala.- na sto se vilenjakova usta razvukose u poprilicno primjetan osmijeh s laganom primjesom cinizma. -Dobro. Ali neka gori sto manje. Koliko sam vidio, put oko nas je cist, ali zivotinje su nemirne u zadnje vrijeme. Bolje je da se sto manje izlazemo.- rece vilenjak, ponovno rezigniranim glasom. -Vidio?- s cudenjem u ocima krene Isildur -Kako si ista mogao vidjeti po ovom mraku?- a onda, sjetivsi se s kim prica uzdahne -Ah, da, vilenjaci. Vi i vas vid. Forseri.- gundajuci, vrati se radenju vatre Isildur. Odgovarajuci sa osmijehom, Finmor rece -Pa, ako cemo egzaktno, i nisam bas ja vidio. Ipak smo u sumi. -Vidjela je Mor- rece vilenjak pokazivajuci na vranu koja mu je mirno sjedila na ramenu, sada nagnute glave i piljeci u Isildura. -Ah, sad i zivotinje govore?- na rubu smijeha rece Isildur, upravo u trenutku kad je pomocu kremena uspio dobiti iskru koja je pala na suhu slamu, te se prignuo kako bi puhanjem raspirio vatru. -Ne doslovno. Ali zna par znakova kojima moze izreci jednostavnije stvari. Kimanje glavom i slicno. A i samo promatranje njenog ponasanja moze reci mnogo stvari. Ako je uznemir- naglo ga prekinuvsi, Isildur zarezi -Zapalio sam vatru, sad pazi na nju. Kuhat valjda znas. Ja idem odrijemat do vecere.- i srusi se na pod stavivsi si torbu pod glavu. Bilo je veoma glupo paliti vatru na ovom mjestu, posebno nakon paleza onog polja. Slucajnog paleza, da budemo tocni. No treba i jesti, a provjerio sam okolicu. Ne bi trebali imati problema, no necu ni dopustiti da vatra dugo gori, u svakom slucaju. Zanimljiva spodoba, taj covjek. I jos k tome nosi oklop od mithrila. I koristi patuljacku sjekiru, zanimljivo. Ocito je bio na mnogo mjesta, sto je cudno za nekoga poput ljudi. Barem meni, nekako su mi se uvijek cinili slabiji i kao da nemaju toliko vremena da ga trose na besciljno lutanje. Ali opet, nije svako lutanje bez razloga. -Zar ne, Mor?- rece u saptu Finmor, a vrana, shvativsi da je njeno ime spomenuto samo pogleda u vilenjaka i nagne glavu na stranu. Posto je srna bila gotova, Finmor ju makne u stranu i ugasi vatru bacivsi nesto zemlje na nju. Obavivsi to, otrgne komad srnetine i zagrize, gledajuci prema nebu ne bi li uhvatio mjesec, ali vidjevsi samo zvijezde rece -Lijepe li su ti pratiteljice, Elbereth.- Tu negdje se iz lakog sna probudio i Isildur, te bez rijeci progovorene bacio na srnetinu. Doslovno baacio. U jednoj ruci drzeci srneci but, a u drugoj bocu "zapaljive tekucine" kako ju vilenjak nazvase, uzimajuci malo jedno, malo drugo dok mu usta nisu bila toliko puna da je morao pricekati sa trpanjem i prozvakati. U cijelom tom jedackom zanosu nije ni primjetio sokiran pogled na licu vilenjaka koji je zastao u pozi prinosenja hrane ustima. -Shtvo?- punih ustiju rece, ili barem pokusa reci, Isildur. -Nista.- sada vec dolazeci k sebi, rece vilenjak -Nikada se necu naviknuti jedackim navikama nekih ljudi.- rece Finmor i nastavi jesti. Jedva, jer skoro da mu je covjek unistio apetit. Lako jesti nakon bitke, ali ovo. Ovo je bilo nesto drugo.- pomisli vilenjak. Nakon sto su se najeli, odlucise se odmoriti. Relativno odmoriti, jer ni jedan ni drugi nisu skidali pogled sa oruzja, nepovjerenje izmedu novih poznanika nije nigdje nestalo. Privremeno primirje, kako bi to obadvojica opisala. Suma je nakon gasenja vatre postala prilicno mirna i tiha, samo bi tu i tamo nesto zasuskalo u nekom grmu ili bi se culo hukanje sove na nekoj grani nedaleko dvoje spodoba koje su se bile prepustile polusnu. Strazarenje Finmoru nije imalo smisla, imao je prelak san da ga netko neocekivano zaskoci, a i Mor bi ga pravodobno probudila u slucaju uocene opasnosti ili prijetnje. A covjek koji je spavao malo dalje mu zasada nije predstavljao prijetnju. Kao ni on njemu. No Isildur je mislio drukcije. Ipak, Finmor je bio vilenjak. I to nesto cudniji vilenjak. Vidjelo se po drzanju i po oruzju koje je koristio. Nije bilo vilenjacke profinjenosti u tom dvorucnom macu. Malo, ali dovoljno odskakanje da ga Isildur drzi na opreznoj distanci. Uocio je i isto srebrnkasto svjetlucanje u tom macu kakvo je dolazilo i od njegova oklopa. Mithril. Vilenjak nije nosio mithrilni oklop, ali je zato mac imao mithrila u sebi. Ocito mu je oruzje bilo vaznije od zastite tijela. Nakon nekoliko sati, sad vec pred svitanje, ali uz prisutnost poprilicne magle, obojica su bili budni. Magla je bila prisutna vec neko vrijeme. Isildur, koji se nije micao od mjesta gdje su se bili utaborili opet se bacio na pokusaj paljenja vatre. Finmor je otisao bez rijeci, ali ostavivsi neke stvari kod tabora, upucujuci na to da ce se vratiti. Nakon nekog vremena, tako je i bilo. -Magla je pregusta, ne mogu nista vidjeti s ruba sume.- rece Finmor. -Ha, upotrijebi si pticurinu, nek ona gleda.- s podsmijehom odbaci Isildur. -Vranu. Ali odgovor je ne. Ne bi ni ona puno vise vidjela. Vjetar je los da sada leti.- smireno rece Finmor. -Ovaj put neces zanovijetati zbog vatre, ha?- opet izazivajuci zapita Isildur. -Ne, magla je. Ako netko i dode, cut cu ga prije nego primjeti vatru.- rece Finmor i sjedne se, nagnuvsi nad mac, na ostatak nekog debla koje se optereceno brojem svojih godova srusilo pod vlastitom tezinom. -Cut, da.- promrmlja Isildur i stavi neku posudicu nad vatru, sve sudeci pripremajuci jos jedan obrok. Obadvoje su sada bili u oklopima, vilenjak zato jer je osjecao cudan miris u vjetru i cijelo vrijeme je imao neki zloguki osjecaj, a covjek zato jer nije vjerovao tom cudnom vilenjaku. Odjednom, vilenjak je skocio i u jos par skokova nasano se na grani povise Isildura. U laganom cucnju, jedno rukom drzeci se za deblo, umirio se i gotovo licio na kip. Isildur prvo sa cudenjem zeleci nesto reci, a onda shvativsi sto vilenjak radi, se takoder ukipi. Vilenjak je mogao puno bolje cuti, ali cetiri uha su bolja od dva. Vilenjak se, jos uvijek na deblu, potiho zadere -Orci. Desetak ili petnaestak. Prilicno tesko hodaju. Idu prema nama.- te rekavsi to u jednom skoku se nade pokraj Isildura i pokupi luk i strijele, mac stavivsi na leda. U istom casu kad je to rekao, Isildur je pokupio svoje stvari i izvukao sjekiru. Pogled koji je Isildur imao, nije se svidao vilenjaku. Preimpulzivan ulazak u borbu nije mu se nikada svidao. No Isildur kao da je cekao da naide neka borba. Pa, necu se ni ja buniti. Budnost je vazna u danasnja vremena. A i borba ponekad zna biti smirujuca.- U sebi ce Finmor, sad vec i on poprimajuci dio tog ludackog pogleda. Orci su stupali oprezno, rastrkani, sad vec na udaljenosti s koje su, unatoc magli, mogli vidjeti ostatke zgarista gdje je jos uvijek tinjala vatra. Ionako su prolazili na svojoj izvidnickoj putanji kroz sumu, a onda ih je privukao miris srnetine. Netko tko je bio dovoljno neoprezan da spremi svoju veceru negdje gdje se miris nece toliko siriti. Ugledavsi zgariste, orci su se poceli kretati uz drva, jos sporijim korakom, svjesni da tko god je bio ovdje vrlo vjerojatno jos nije otisao. Odjednom se zaculo tiho sistanje zraka i iz magle doleti jedna zapaljena strelica zabivsi se jednom od oraka na vanjskom dijelu formacije u vrat. Primivsi se za vrat, ork se strovali uz zvuk gusenja i sistanja krvi. -To je jedan.- rece Finmor i spremi polako luk na leda, te izvadivsi dvije sablje. Dok je to sve obavio zacuje krik nekog drugog orka, kako se dere svojim drugovima, ali ne zadugo, jer je krik bio naglo prekinut sjekirom Isildura. Ni ne cekajuci da orkovo tijelo padne na pod, spodoba sa sjekirom je vec jurila prema slijedecem. Zaklon koji je mogao dobiti od magle mu i nije bio nesto znacajno. Vec dugo nije imao nikakve borbe, ovo mu je bila dobrodosla razonoda. Dotle je Finmor s druge strane prilazio jednom od orkova koji je bio sa skupinom koja nije otrcala za krikom prvoubijenog od Isildurove sjekire. Uz maglu, ovo je bilo skoro prelako. A ovaj je bio iscrpljen i nedovoljno zagrizen da bi pruzio dobar otpor. Prisavsi mu uz malo suljanja s leda, Finmor mu prereze vrat i ork se strovali na pod. Ali tek nakon sto se vilenjak sjetio da bi ga trebao pridrzati i spustiti lakse da se ne cuje zveket orkovog oruzja i oklopa. Ovako su to suljanje cula jos dva orka koja su potrcala prema izvoru zvuka. Omrzovoljen svojom malom nepaznjom pri ubijanju zadnjeg orka, Finmor i sam potrci prema njima, te pod budnim pogledom vrane koja je sjedila na grani, visoko od svog meteza dolje, skoci malo pred njima i nade im se iza leda, sa sabljama zabodenim u njihove ledne mozdine. Ostali orci su poceli bjezati, nakon sto im je sve manje njihovih drugova davalo povratne uzvike. A i magla je u ovom slucaju radila protiv njih. Hodajuci prema tamo gdje je mislio da bi Isildur trebao biti, dosao je do jos jednog zaostalog orka i u trenutku kad je htio zamahnuti sabljom da ga onesposobi i dozna neke informacije od njega, orkova glava se zdrobila pod navalom Isildurove sjekire. -Hej!- rece Finmor -Pa mogli smo doznati nesto od njega, sto si ga odmah zaklao?- -Zato. On je bio moj.- zarezi Isildur, jos uvijek sa djelomicnim prisustvom onog pogleda u ocima -Ti si samo htio da ih ubijes vise od mene, kako bi uzeo zasluge.- nastavi rezati -Znas, sumnjiv si mi ti vilenjak. Da samo tako vjerujem kako si slucajno naisao tamo kod polja. Ne valja mi to.- rece Isildur i bez ikakve najave zamahne prema vilenjaku. Vilenjak, ne ocekivajuci ovakav preokret, skoci unatrag i u cucnju, jedva zadrzavsi ravnotezu, baci sablje u stranu i izvadi mac. Ako se sad vec mora boriti, ovakvog protivnika nece moci dobiti sabljama, koliko god dobre bile. Nadao se samo da njegov mac, Celebmegil, nece primiti previse udaraca. Bio je nekako sentimentalan prema tom macu i reklo bi se prepazljiv, iako ga je malo toga moglo ozbiljnije ostetiti. Cim je izvadio mac, vec se morao obraniti od slijedeceg udarca, cija je posljedica bila da je sjekira udarila u Celebmegil i cula se gromka zvonjava celika. Sada je vilenjak postao mrzovoljan i odgurnuvsi protivnika, zavitlao macem u razini pasa tek ostricom zahvativsi Isildura, a sredinom maca odvalivsi neko omanje stablo koje je raslo nedaleko od Finmora. Kako je drvo palo uz osrednji tresak na zemlju i vilenjak digao pogled iz privremene navale bijesa, uvidio je da oklopljenom covjeku nije zadao nikakvu ozljedu, to vise sudeci po iskrivljenom smjesku sto ga je doticni imao na licu. Mithril od glave do pete. Zanimljiva borba ce ovo biti, ako nista drugo.- pomisli vilenjak i ukopa se u mjestu racunajuci slijedeci potez. Isildur je kretao u napad. Dobro je znao da je u prednosti. Velikoj prednosti. U oklopu od mithrila ne moze mu biti nista znatnije, a vilenjak ne moze tim ogromnim komadom celika uciniti previse, posto bijase okruzen drvecem. Sve da je taj mac i cijeli bio od mithrila. Uostalom, vilenjak je vec krvario, zadnjim napadom uspio mu je zadati posjekotinu na ruci, iako to vilenjaka nije previse diralo, ali to je i ocekivao od takvog protivnika. Napokon netko vrijedan moje sjekire. -pomisli Isildur i zaleti se jos jednom na vilenjaka. Zamahnuvsi sjekirom prema vilenjaku, Isildur je vec vidio svoju sjekiru u vilenjakovom ramenu, ali tada je vilenjak ucinio nesto neocekivano. Umjesto da se obrani macem, vilenjak je spustio mac i sagnuo se ispod Isildurovog zamaha, te se odjednom nasao iza njega. Kako je Finmor zamahnuo macem, tako se Isildur sagnuo, ocekujuci pokusaj udarca iza leda, i vilenjakov mac se nasao zabijen u podeblje drvo. Dobar pokusaj, ali losa izvedba.- pomisli Isildur, te uocivsi priliku, zamahne odozgora prema vilenjaku, a vilenjak shvativsi da nema vremena vaditi mac iz drveta skoci u stranu i izbjegne Isildurovu sjekiru koja se zabila o deblo na kojem je vilenjak nedavno sjedio. I jedan i drugi su se sad nasli u istim pozicijama. Vilenjak je ostrim okom zapazio da se nasao na mjestu gdje su lezale njegove odbacene sablje, na relativno sigurnoj udaljenosti od covjeka kojem je sjekira bila u poziciji iz koje ga nije mogao brzo napasti. Dovoljno da se regrupira. A ocito i dovoljno da si covjek, koji nije vidio potrebu vadenja sjekire iz drveta posto je za pasom imao Anduril, nagne nekoliko gutljaja rakije iz boce koju je cijelo vrijeme imao privezanu za pas, sto je vilenjak tek sad primjetio. On mora da se sali. Ali taj mac. Nisam ga vidio vec neko vrijeme.- pomisli Finmor i nasmije se. Nakon te krace sutnje, borci se opet okrenuse jedan prema drugome i pripremise za slijedeci napad. Kraja borbi nije bilo, znali su to po pogledima u ocima. Ovaj put se Finmor zaletio prema Isilduru i s jednom sabljom pripremljenom za odbijanje mogucem udarca skocio na covjeka u mithrilu. U tom trenutku, Isildur je sa devijantnim smijeskom na ustima ispljunuo dio tekucine sto je maloprije sasuo u grlo. Iznenaden ovakvim postupkom, Finmor je prekinuo napad i sa ono malo vida sto je trenutno imao skocio na granu koju je jos prije napada uocio kao nesto na sto bi mogao racunati u slucaju nepredvidenog dogadaja. Kao sto je bilo ovo. Sjedio je na drvetu kratko vrijeme dok mu se nije povratio vid. Na njegovu zalost, samo na jednom oku. Cini se da je lijevo bilo unisteno. No vrlo skoro mu je do glave dosao zvuk lupanja metala o metal. Jedan od zvukova mu je bio poznat. -Celebmegil! On lupa po mom macu!- zarezi Finmor i skoci na zemlju, sad vec bijesan bez povratka. Navodeci se po zvuku pocne trcati prema Isilduru koji je sa smijeskom na ustima lupao Andurilom po vilenjakovom macu. Odjednom vilenjak, baci jednu sablju koja se zabije u drvo pokraj Isildura, koji se vec pripremio i za dolet druge sablje, no Finmor se u ludackom bijesu zaletivsi, u par koraka pojavi pokraj Isildura i zarije mu sablju prema glavi. Isildur se srusi, a pritom Anduril jos jednom padne na Celebmegil i napravi jos jedan, zadnji, gromki zvon. Nakon toga, suma je ponovno utihnula, vise nije bilo nikakvih zivotinja uokolo, samo jedna vrana koja je promatrala ovu cudnu borbu sa grane i vilenjak na krvavom popristu vidno razbijesnjen, tek polako dolazeci sebi. Sve da ga i nije htio ubiti, tako je zavrsilo. -Skoro smo obadvoje ostavili svoje kosti ovdje- rece Finmor, ali nije bilo nikoga tko bi na to mogao odgovoriti. *** Nakon nekog vremena sto ga je proveo sjedeci na onom istom srusenom deblu, u koje je sad bila zabijena sjekira, Finmor je odlucio pokupiti svoja oruzja i stvari. I pruziti svom protivniku koliko-toliko dostojan pokop. Uvijek je drzao do casti, tim vise sto protivnik nije bio nimalo lak. Pruzio je dostojnu borbu, bolju nego sto bi orkovi mogli. Skupivsi sablje, stavivsi Celebmegil u korice i na leda, Finmor je razmisljao o posljedicama borbe. Bilo bi dobro ne spominjati ovaj dogadaj u gradovima neko vrijeme. Barem dok ne saznam tko je tocno bio ovaj. To sto je nosio Anduril definitvno nije dobar znak. I oklop od mithrila. Cudan svat. Borba je bila... Zanimljiva, heh. Ali i skupa. Tri reza, jedan veci, i nemam vida na lijevo oko. Nadao bih se da je privremeno. Ali zasad ne lici tako, znat cu tek kad nadem nekoga tko mi to moze pogledati.- misljase Finmor, dok je gledao posljedice borbe na svom tijelu. Dobra stvar je sto je ispod oklopa imao kosulju od mithrila, ali u ovoj borbi mu ona i nije bila previse potrebna. Pokopao je Isildura na maloj cistini koju je nasao nedaleko od izlaza iz sume, na cistini koja je gledala prema Amon in Gelydh-u. Cistina je bila okruzena drvecem, kruznog oblika, gotovo kao da je stvorena umjetno, a ne prirodnim putem. Doteglivsi kamen koji je trebao predstavljati spomenik, uzeo je Anduril i zabio ga u kamen. Na drsku maca stavio je kacigu koju je nasao medu Isildurovim stvarima. Zbilja zanimljiv svat, ni kacigu nije koristio, iako bi time borba krenula u njegovom smjeru, bez sumnje- zamisli se Finmor i nabije kacigu na drsku maca, te ispije jedan gutljaj, za njegovo oko kobne tekucine i ostatak ostavi kraj groba. Sada, stajajuci nad grobom i gledajuci u ptice na nebu koje su se kretale u nepoznatom smjeru, turobnim i mrkim glasom rece: -Noro go hűl, bado go Eru.- te izrekavsi pozdrav, okrene se i ode. Skupivsi svoje stvari i pregledavsi sto su orkovi imali kod sebe, Fingon Morfindl se okrenuo prema Bered Tithenu i teskim korakom krenuo kroz sumu dok je Sunce bilo blizu zalaska. Vrana mu je ponovno sjedila na ramenu, smrknuta pogleda kao i njen gospodar. Crna kosa vilenjaka nije se nimalo razlikovala od boje vrane. Morat ce jos jednom prenociti u ovoj prokletoj sumi, a to mu se nije nimalo svidalo. Ni vrani, cini se. *** Kvragu i sve. Kako cu sada biti kronicar vrlog junaka kaga je on mrtav? Kako, pobogu? O Eru, spasi me. Sta cu reci izdavacu, sta cu reci publici koja od mene ocekuje jos jedno remek djelo??? Neznam, idem se napiti. Sada je prestresno vrijeme za mene, moram nekako izbiti ove misli iz glave, jer ako to ne uspijem, ne samo da ce me izdavac ubiti, nego cu se sam dokrajciti. Zato bolje biti mrtav pijan, nego mrtav u grobu. Ili kako vec ide ta pjesma. Kad smo vec kod pjesmi ode se sada posvetiti pjesmici koja glasi ovako „mi smo pijane budale, pijane budale…“ Sa stovanjem, vas kronicar: Anduril Ulair Edited by Seth on Oct 19 2008, 03:31 PM Posted by: Nessa Nov 23 2007, 01:36 PM 1. dan Questa, poslijepodne/vecer Lokacija: Angband Zamisljeno je hodala kroz mnoge prolaze udubljene u planini ne razmisljajuci o tome gdje zapravo ide; pustila je da njene noge upravljaju njenim tijelom noseci je gdje zele. Nije se iznenadila kad je u zraku ocutjela miris hrane i cula kakofoniju razgovora ciji sadrzaj trenutno nije mogla razluciti, ali je znala da se vrti oko posla, hrane i slobodnog vremena. Vojnicka menza koju je njena ceta dijelila s ostalima bilo je nesto najblize domu sto je Morana uspjela stvoriti svih ovih godina kojih je proboravila u Angbandu. Iako je mogla koristiti casnicku blagovaonicu vec godinu i pol dana rijetko je tamo zalazila; radije je svoje obroke dijelila s obicnim vojnicima. Hrana je ionako bila ista; casnici su je samo dobivali ljepse serviranu i u boljem servisu; a za manire i razgovore za stolom ionako nije previse marila. Stala je u red s ostalima, odmahnula rukom na par pozdrava i gledala u kuhare u nadi da ce u toj guzvi i nervozi naci osobu koja joj je trebala. Red se brzo pomicao, svatko je dobivao svoju porciju kruha, hrane i pica. Morana se nasmijesila – ljudi i vilenjaci su tako cesto govorili o neurednosti, neorganiziranosti i prljavstini koju bi vidjali u orkova, ali ova mjesto je bilo sve drugo osim prljavo i neorganizirano. Jednom je jedan od njenih vojnika u sali rekao da bi se u ovoj menzi gotovo moglo jesti s poda koliko je bila cista; sto je bilo zadivljujuce s obzirom na broj ljudi koji je dnevno prolazio kroz nju. Sve je to bila zasluga Rahele, pedesetogodisnje krupne orkice koja se vec dobrih 30 godina brinula za prehranu Morgothovih elitnih postrojbi. Rahela je bilo pomalo netipicno ime za jednu orkovsku zenu, zvucalo je previse ljudski, ali Morani to ionako nikad nije bilo vazno, ni njeno ime nije bilo tipicno. Bez obzira porijeklo njenog imena Rahela je bila osoba koja se brinula da oni dobiju svoj obrok na vrijeme, da hrana koju dobiju kad idu na zadatke bude dobro osusena, da se plijesan na njoj ne nakupi na kruhu i mesu; svima im je bila poput druge majke. - Morana! – cula je Rahelin visoki glas prije no sto ju je ugledala. – Opet se guras tamo gdje ti nije mjesto, kad ces nauciti da vise nisi obicni vojnik i da ne moras cekati u redu. Luda djevojko… – zena je mrmljala sebi u bradu dok je tuzno odmahivala glavom. Morana se nasmijesila, uvijek je bilo tako s Rahelom, ona ce za nju uvijek biti ono neobicna djevojka koja je prvi puta plasljivo dosla u menzu i gotovo se bojala jesti istu hranu kao i ona jer je mislila da orci jedu ljudsko meso. Stresla je glavom na to sjecanje dok joj se u grlu formirao cvor; tek sad je shvatila koliko joj je nedostajalo sve ovo; miris hrane, topla kuhinja i Rahelin strogi glas. - Ma pusti to, ionako je svejedno gdje cu jesti hrana je ista. – odgovorila joj je kao i uvijek kad su pricali o tome; bila je to rasprava bez kraja i konca. – Nego reci mi ima li juhe ili makar gulasa? Tjednima nisam jela nista sa zlicom. - Za tebe uvijek. – odgovorila joj je starija zena sa smijeskom. – Dodji iza pa cu ti dati veceru, a onda ces mi pricati sto se to dogadja u bijelom svijetu i zasto ja jos nisam dobila stvari za zimnicu. Osmijeh joj je jos uvijek titrao na licu dok je izlazila iz reda i prolazila pored drvenog sanka za kojim se dijelila hrana do malog prolaza koji je vodio iz blagovaonice prema kuhinji. Zapuhnuo ju je topli zrak iz peci pomijesan s bogatom parom koja se dizala iz velikih kazana u kojima se krckalo jelo. Prisla je sudoperu i oprala lice i ruke prije jela, a onda je dopustila da je toplina kuhinje polako uljuljka u svoj cudni, smirujuci ritam. Bila zahvalna sto je Rahela samo stavila duboki tanjur guste mesne juhe pred nju i pustila je da jede. Zahvatila je zlicom prvi zalogaj, puhnula i stavila u usta. Zatvorila je oci od cistog zadovoljstva i srece jer je nakon mnogo dana prvi put okusila krepku kuhanu hranu i hlapljivo nastavila jesti. - Mmmmm… Ovo je fino. – promrmljala je izmedju zalogaja. – Ima jos? - Polako, polako! Ne zelis valjda da te zeludac zaboli? I ne prejedaj se te juhe, ima mesa. - Oprosti. – promrmljala je i pocrvenjela; kad je u pitanju bila Rahela i njena kuhinja Morana je bila poput desetogodisnjeg djeteta; djeteta s velikim apetitom. Rahela je samo zavrtjela glavom, donijela joj mesa, povrca i kruha i pustila ju da jede. Promatrala je tu crvenokosu ljudsku djevojku, ne vise djevojku vec zenu kako guta njenu hranu i osjetila neku vrstu majcinskog ponosa. Dobro se sjecala dana kad je Shargat prvi put doveo Moranu u njeno malo carstvo; bila je tiha drzala se Shargata kao priljepak i jela je samo povrce. Potrajalo je neko vrijeme dok nije shvatila u cemu je problem; sjetila se kako se kuhari nekoliko dana smijali tome i kako su joj od tada kad su joj stavljali meso na tanjur uvijek govorili sto je to: janjetina, svinjetina, teletina… Neki od starijih kuhara i dan danas su to znali govoriti, a Morana bi im uzvratila onim svojim blistavim osmijehom. „Tako se rijetko smije ovih dana.“ – mislila je Rahela. „Izgleda ispijeno i jako je mrsava, a tako puno jede; ima apetit olifanta. I uvijek izgleda kao pregladnjelo dijete kad vidi hranu, jede kao da vise nikad u zivotu nece vidjeti toliko hrane. Kakva cudna zena… Hladna poput leda u bitci kako mi Shargat kaze, a kad dodje ovdje je puna topline, zivota. Kao da joj ova kuhinja pruza utjehu, zamjenjuje nesto sto joj nedostaje.“ - Sto je? – Morana ju je upitala kad je podigla pogled s jela i osjetila da ju Rahela gleda. - Nista, gledam te kako jedes sto bi drugo bilo. – Rahela je nehajno odmahnula rukom. – No sad ako si gotova s prozdiranjem zaliha hrane ispricaj mi sto se dogadja tamo. – mahnula je rukom u neodredjenom smjeru. - Rat dolazi. – odgovorila joj je i crte lica su joj poprimile onaj poznati zabrinut izraz kojeg je imala cijelim putem do Angbanda. – Polako, ali sigurno Noldorski princevi okupljaju vojsku ohrabreni Berenovim uspjehom… Uskoro ce poceti; krv u potocima ce teci Anfauglithom i strvinari ce danima imati posla. Oni su jedini koji ce profitirati iz ovoga kako god stvari zavrsile. - Rat… Znaci uskoro ponovno kreces? - Da, vjerojatno… Rahela ja… – pocela je i onda zbunjeno zastala, nije znala kako formulirati ono sto je htjela reci toj zeni koja joj je bila poput majke. – Postoji mnogo stvari koje ti zelim reci, neke od njih cak ne mogu oblikovati u rijeci, ali… Zelim da znas da si ti jedna od najvaznijih osoba u mom zivotu i da ako se ista dogodi, bilo sto, ako se vise ne vratim iz bilo kojeg razloga… Zelim da znas da te volim, da si mi bila poput majke u ovih 5 godina i da nije bilo tvoje dobrote da bi neke stvari sigurno drugacije ispale. - Luda djevojko… – sapnula je Rahela ustala se i zagrlila je cvrsto. Morana je uzvratila zagrljaj i neko vrijeme su tako stajale bez rijeci. – Hajde sad, nemoj samo tako stajat tu. Shargat je vjerojatno na vjezbalistu i ceka te; nemoj da dodje ovdje dolje i izgrdi mene jer sam te zadrzala. Ajde, ajde… Rahela ju je doslovno potjerala iz kuhinje i nije joj preostalo nista drugo nego da krene put vjezbalista i suoci se sa Shargatovim bjesomucnim treningom. Znala je da ce je iscrpiti do kraja, da ce je boljeti svako misicno vlakno, ali da ce iz toga proizaci dvije korisne stvari: njena vjestina s macem ce se poboljsati i moci ce spavati bez snova. U ovom trenutku nije znala za koje od tog dvoga bi bila zahvalnija svom starom prijatelju. - Vidim da si se zadrzala kod Rahele. – bile su prve rijeci koje joj je Shargat uputio kad je dosla kraj njega. Promatrao je borbu svog najstarijeg sina s jednim orkom. - Pfff… – frknula je. – I to ti zoves docekom? A sto je li zadatak uspjesno obavljen? Koliko zrtava imamo i slicno? - Izvjestaj sam vec dobio. – rekao joj je i u kutu usana mu se pojavio smijesak. – Dobar posao, kao i uvijek. No sad hocemo li nastaviti s nasim vjezbanjem; jos uvijek nisi dovoljno dobra. - Pffff… – ponovno je frknula, ali je popravila kosu i polako krenula prema njihovom uobicajenom mjestu za trening. – Za tebe ionako nikad necu biti dovoljno dobra. Prekrhka sam za baratanje macem, trebala bi se drzati strijela. – imitirala je njegov duboki glas. – To si mi rekao kad si me poceo obucavati. - Cak se i ti mozes poboljsati. – odgovorio joj je sa zagonetnim smijeskom na usnama. – Pocnimo. Dvoje boraca su polako kruzili jedno oko drugoga; visoka i vitka crvenokosa zena i jos visi i mnogo krupniji ork. Shargath je za razliku od vecine svoje vrste bio poprilicno visok, gotovo 2 metra visine i 110 kilograma ciste misicne mase. Kad bi obukao svoj puni oklop izgledao bi poput olicenja stroja za ubijanje; zastrasujuci prizor za svakog neprijatelja. Taj njegov izgled je prestravio Moranu kad su se prvi put sreli u Dorthonionu; pomislila je da ce je sigurno ubiti na licu mjesta. No umjesto toga on se pobrinuo za njene rane i ostao s njom dok se nije dovoljno oporavila. Odlucila je poci s njim da vrati taj dug, ali ono sto je u pocetku bio dug krvi pretvorilo se u iskreno prijateljstvo i razumijevanje medju dvije razlicite vrste koje su stoljecima znale samo za mrznju. Shargath joj je pokazao drugu stranu medalje i naucio je da nikad ne gleda samo povrsinu stvari, ni samo jedno vidjenje. I sad kad je stajala pred njim nakon punih 5 godina od tog dogadjaja nije mogla a da ne osjeca zahvalnost prema providnosti, usudu ili bogovima u koje nije vjerovala sto su spojili njihov zivotni put. Zveket celika je odzvanjao prostorijom sa svih strana, a ucesnici su plesali svoj smrtonosni ples; ples koji je izvan ove prostorije znacio sigurnu smrt za jednoga, a zivot za drugoga. Znoj se cijedio niz Moranino lice i ledja dok je parirala Shargatove udarce. Noge su joj se kretale bez razmisljanja, brzo kao da plese neki komplicirani ples. Ruke su ju boljele od napora drzanja maca, od zveketa njegovog maca o njezin, ali nije odustajala. Napadala je i dalje, odbijala njegove udarce i primala nove; gledala kako i on prima i odbija njene i promatrala kako se znoj slijeva s njegovog lica i ulazi mu u oci. - Jos me uvijek ne napadas dovoljno agresivno! – rekao joj je u jednom trenutku dok je rukavom brisao znoj sa lica. – Bori se kao da je stvarno! Kao da se boris za goli zivot! - U redu starce, gledaj ovo onda! – povikala je i zaletjela se svom snagom u njega. Njegov mac je blokirao njen udarac, ali koljena su mu zadrhtala; znala je da je osjetio udarac i da ga je samo njegova vjestina spasila. - Dobro je, vrlo dobro. – zadovoljno je rekao. – Dosta je za danas. Hoces sa mnom na veceru? - Ne veceras starce. – rekla je i nasmijesila se. U zadnje vrijeme cesto ga je tako zvala, mada je bio samo 10 godina stariji od nje. – Idem sprati ovu prasinu i prljavstinu sa sebe i u krevet. Dobrano sam se izmorila danas. ~*~*~*~*~*~ Donje razine Angbandskih tamnica bile su mracno i vlazno mjesto; tako mracno da je cak i svijetlo najjace lampe bilo priguseno. Na ovoj dubini sve stvari su bile prigusene; zvuk, svijetlo, cak je i zrak bio tezak i vlazan. To je bilo mjesto koje su cak i strazari mrzili, obavljati strazarsku duznost na ovom mjestu bila je najveca kazna koju je netko mogao dobiti. Ali tamnice i atmosfera oko njih Morgothu su dobro sluzile; nebrojeno puta je samo ulazak u njih slomio mnoge hrabre ratnike i oni koji su se na svijetlu sunca zaklinjali u svoju cast i hrabrost su ovdje postajali jadniji nego najslabiji primjerak njihova roda i govorili su sve tajne svojeg roda, planove svojih zapovjednika i vladara – sve je bilo otkriveno na ovom mjestu. U jednoj od tih prostorija vezan na jednu spravu za mucenje lezao je Moranin zarobljenik, Noldorski izvidnik. Bio je to cvrst i ponosan vilenjak i Morgoth je namjeravao svoje ispitivanje provoditi polako i uzivati u njegovoj patnji. Znao je da u ovom slucaju fizicko mucenje nece napraviti bas puno, svakako bi otvorilo neke brane, ali potpuni psiholoski krah bi dobio tek nakon nekoliko dana. Gospodar tame nije imao nekoliko dana, trebao je znati sto Fëanorovi sinovi misle i planiraju u ovom trenutku, a vec je izgubio par dana iako je odmah po primitku Moraninih vijesti poslao sve svoje izvidnice i pojacao proizvodnju oruzja i budnost svih svojih ljudi. Ali nista nije moglo zamijeniti informacije iz prve ruke, stoga je odlucio da ce upravo na ovom primjerku tvrdoglavog Noldora isprobati svoju novu zamisao. Vilenjaku su ruke i noge bile cvrsto svezane a iznad njegove glave stajao je cudan uredjaj. Iz jedne cijevi tog uredjaja kap po kap vode je konstantno padala na vilenjakovo celo i tako vec nekoliko sati. Svi izvori svjetlosti su bili maknuti iz te prostorije da bi vilenjak izgubio osjecaj za vrijeme i lakse popustio pod neizdrzivim pritiskom. Voda koja je kapala je i njemu samom bila pomalo iritantna te se pitao kako je onda zarobljeniku kojemu pada na celo i ulazi u oci a on je ne moze obrisati. Vrijeme je prolazilo, sporo za Noldorskog zarobljenika, a prebrzo za Gospodara tame cije su misli letjele od jednog do drugog kuta Belerianda, prikupljajuci informacije iz raznih izvora, obradjujuci ih i sastavljajuci ratnu strategiju. Poput komadica puzzli koje je trebalo sloziti da bi se vidjela cjelovita slika. Nije proslo ni nekoliko sati otkako je Noldor ostavljen u mucionici kad se napokon slomio i pruzio im sve podatke koje su zeljeli i trebali. Sjedeci na zeljeznom prijestolju okruzen tamom i sjenama Morgoth se nasmijao. - Znaci to je tvoj plan Maedhrose. – izgovorio je to praznoj dvorani. – Uzivat cu u tvom porazu, a posebno cu uzivati u onome sto ce ti Morana prirediti. Sa zlobnim smijeskom na usnama poslao je svoje sluge po Moranu, trebala je krenuti jos veceras. 200 milja kopnene linije je dijelilo Angband i Himring i trebalo je tamo doci sto prije, trebao mu je pouzdani spijun u njihovim redovima, netko na koga ce se moci osloniti, a tko je bio bolji izbor od Morane. Moire Morana, ta cudna i zanimljiva zena koja je prema jednom od njegovih podredjenih dugovala dug krvi, zena koja je bez ograda vojevala za njega i u bitkama svoj zivot povjeravala orcima. Zena koja je prkosila svim zakonima i krsila sve obicaje poznate Edainima i Eldarima, zena fascinantnog i britkog uma. Kad se pojavila pred njim u svojoj uobicajenoj crnoj odori, ovaj put znatno ciscoj, kosa joj je bila raspustena, a pogledu su joj se nazirali tragovi sna. - Zao mi je sto te dizem iz kreveta u ovo doba Morana, ali stvar je prilicno hitna. - Sto se dogodilo gospodaru? - Onaj Noldorski zarobljenik nam je dao mnogo korisnih informacija. Zelim da odes u Himring kod Maedhrosa. - U Himring gospodaru? – zacudjeno je upitala dok su joj posljednji tracci sna nestajali iz ociju. – Kao spijun pretpostavljam? - Tocno. Zelim da se priblizis Maedhrosu i izvuces od njega sve informacije koje mozes. Koristi se svim sredstvima da dodjes do svog cilja, ako treba odvedi ga u krevet ali nabavi mi te informacije. - Gospodaru… – sapnula je dok su joj se oci sirile od iznenadjenja. Morgoth se nasmijao dok ju je promatrao; njegova sticenica je bila tako zanimljiva zena u svakom pogledu, jako malo stvari ju je moglo uznemiriti a on je upravo saznao za jednu od njih. To je bila jako korisna i zanimljiva informacija. - Morana obavit ces taj zadatak kao i sve ostale; znas koje su posljedice ukoliko zadatak ne uspije. – gledao ju je kako je kimnula glavom i kako se borila da svlada svoje osjecaje. Zatim joj je pruzio mithrilnu ogrlicu sa privjeskom od oniksa u obliku suze. Uzela je lancic zacudjeno ga pogledala cekajuci daljnje upute. – Ovo je Sauronovo djelo, dao sam mu da mi to napravi prije dosta vremena, ipak je on bio Auleov maiar i vrlo je vjest u pravljenju lijepih predmeta kao sto je ovo. Pomocu ove ogrlice cu te uspjeti naci u mnostvu drugih ljudi i uci ti u misli da prikupim informacije koje mi trebaju. Nikad je ne skidaj, ni u kojem slucaju. Razumijes li? - Da, jasno mi je. – tiho je rekla i stavila ogrlicu oko vrata i sakrila privjesak ispod tunike koju je nosila. - To je sve. Ti, Shargat i tvoj odred krecete sada. Sve informacije ces dobiti od Shargata. Dobar lov zapovjednice Moire. Edited by Nessa on Dec 1 2007, 10:03 PM Posted by: Eluchil Nov 23 2007, 07:34 PM Dan treći, zora, put prema Doriathu Sunce se polako otkrivalo na samome istoku, te polagano budilo stanovnike šume. No, kako se činilo jedan od njih već je odavno budan, spreman da ode odavde. U bijelome, pomalo čudno skrojenom odijelu izgledao je kao jedan od onih koji nisu osjetili jad i rat, onako pomalo nevino. Za pasom mu korice mača obložene nekim plemenitim metalom koji sjaji poput Teleriona, a ipak je lagan poput vjetra. Laganim i tihim koracima, odlucnog izgleda krenuo je prama Doriathu. Neprimjetno izlazi iz šume, okrene se jos jednom prije odlsaka da pogleda mjesto gdje je boravio posljednjih par godina. -Proveo sam tu puno lijepih trenutaka, ali i puno znoja i truda sam u toj šumi ostavio. Nemogu vjerovati da će mi ovo mjesto nedostajati. Nekako sam se navikao na njega. Poznajem svaki kut te šume, svaku životinju i živo biće u njoj. Odlucim korakom, i pomalo žalosnim ali i zabrinutim izgledom lica nastavlja dalje. Tko zna što me sad čeka, tko zna što će mi ovaj put donijeti. Sunce se polako pomiće po nebeskom svodu a stranac sam. Tek negdje na poćetku puta prema DorIathu , i prisjeća se svoje prošlosti te razloga zbog kojih je uopće došao ovdje, i zašto uopće kreće na ovaj put, na kojem najvjerojatnije neće ništa dobiti, na kojem će možda uspijeti pronaći tek dio samoga sebe. Prisjeca se razloga koji su ga naterali da ode iz svog doma, da odem u nepoznati svijet, potpuno sam. Nadam da ću ga pronaći, puno toga mi ima za objasniti, da mi je samo znati zašto mi se nije javio. Zašto su me ostavili u neznanju sve ovo dosad vrijeme. Da sam barem znao, mogao sam odmah otići s njim, još prije 15 godina. A ne, ja to tek sada saznajem, saznajem na samoj samrti od svoje majke. Zašto mi je uopće rekla to sve, sad na kraju. Pa ja nemogu ništa postići. I što joj je znaćilo to da kad dođe vrijeme dokazat će se ono što se ima dokazati. Put prema Doriathu nije bas lagan, pun je nekih pomalo čudnih mjesta. Stranac razmišlja i već mu niz lice suze teku.Nešto tiho mrmlja. Kao da se moli, ili možda nekoga preklinjem Mislim mu prolazi: O majko,da si barem tu, da s tobom mogu podijeliti ovo što u meni vrije. Možda bih tada lakše prihvatio to svoje vlastito poslanje. Nadam se da će mi ovo što si mi dala biti dovoljno da dokažem sve što trebam. Negdje oko podneva je, stranac obliven znojem, svaki korak mu je sve teži i teži, sve umoriji i umorniji je. A da se odmorim, ovaj teret je pretežak. Kad bolje razmislim ovo je prvi put da putujem sam, valjda neću zalutat. Napravi još par koraka, i padne od umora na travu. Krepan sam! Odoh spavat. Nesmijem spavat. Moram što prije stići. Dva sata odmora ili možda sat. Ma neka bude sat i pol. Skine sa leđa sav teret, zajedno s lukom. Te mač makne s pasa, usporava ga. Stalno me lupa po nogama.- gleda u mač i misli. Nije sav taj teret bio baš lagan. Imao je od zaliha hrane pa sve do pojedinih ljekovith biljaka iz šume u kojoj je boravio, nešto odjeće i nužne mu opreme. Barem ju je tako smatrao. Sve to ukupno je bio jedan veliki teret koji bas i nije pomagao pri putu. Jako ga je umarao i nije mogao hodati dulje od 6 maksimalno 8 sati hoda od jednom. Kroz mislim mu prođe razmišljanje kako će uopće ući u Doriath. Ako me sjećanje dobro služi, majka mi je prićala da postoji samo jedan ulaz, i da će me pred njim doćekati stražari. Da mi je samo znati zašto je rekla da ćekam noćnu stražu. I što joj znaći da me ovaj ukras može uvesti unutra. Izvadi zlatni ukras iz torbe, pomno ga pogleda,ali ubrzo ugleda da na jednoj strani ukrasa utisnut je neki znak, najvjerojatnije oznaka pripadnosti, Ili možda samo nećiji potpis. U svakom slućaju jako zanimljivo izgleda. Ako se pogleda odozgor, jako lići na Doriath, sa svim unutarnjim dijelovima. Kao da je minijaturna preslika karte Doriatha. A i piše nešto. Pogleda malo bolje te proćita sto piše. – Amin mela lle.Zar to nije volim te na vilenjačkom. Nemogu vjerovati da zaboravljam vlastiti jezik. Moram podhitno sretnuti nekog čovjeka, ustvari bilo koje živo biće ali da zna govoriti. Poćinjem zaboravljati prićati. Lupi se po glavi, onako u znak ljutnje samog na sebe. Ali se uskoro nasmije samom sebi jer shvati koliko je dugo izbivao od svijeta i koliko dugo nije razgovarao s ikim osim sa životinjama. Još kad bi mu one znale odgovoriti, tko zna gdje bi mu bio kraj. Posljednjih godina pričao je samo sa sobom, tako da nije ni ćudo što je malo zbunjen. Nakon par sekundi divljenja ukrasu, spremi ga nazad. Bolje mi je da ga ne izgubim, moža se pokaže bitnim.Iako mi se ćii da je buncala, ah to je normalno kad netko umire. Mislim da je najbolje da tamo dođem po noću i da tražim tog stražara kojeg je rekla da tražim. Pokazat ću mu i taj ukras, možda to pomogne. Izvadi lembas iz torbe, star više od dvije godine. Nadam se da nije pokvaren. Zagrize, poćne žvakati. I pljune. Fuj , nevolim ga kad je tek napravljen, bez obzira što je zasitan i što okrepljuje.A ne sad kad još čudniji okus ima. Mislim da je pokvaren. Ma pojest ću ga. Još mi on može snage dati. Nasilu pojede lembas. Sjedi na travi, polu zatvorenih oćiju, i skuplja energiju za nastavak puta. Nakon sat i pol vremena, polako se digne. Stavi na leđa teret, i luk. Uzme mač Dal da ga nosim u ruci ili da ga stavim za pas. Nije težak, mogao bih ga nositi u ruci. I ostavi ga u ruci, nestavi ga za pas, te tako krene dalje. Žurnim i laganim korakom, krene dalje prema Doriathu. Sati su prolazili, stranac je bivao sve umorniji i umorniji. Nakon nekog vremena noć se već poćela spuštati. Taman je dolazio do neke male šumice. Ovo nije ucrtano na karti, ali je idelano za prenoćiti. Možda bih trebao nabaviti novu kartu od Doriathu, ova moja je prestara. Dođe do šumice, uđe u nju, te si nađe mjesto gdje će se odmoriti do sutra ujutro. Sav teret, zajedno sa maćem u lukom u ruci stavi na jedno mjesto. Uzme neku tkaninu i stavi ju na travu, te nakon toga krene uzeti lembas. Ali odlući da će ipak prvo malo vježbati prije nego legne. Ume mać, zamahne koji put. Ah neda mi se.Možda bi bilo bolje da se neumaram previše. I ostavi mač nazad te ode po lembas. Uze ga, te ga pojede. Ovaj put ga je sa većom lakoćom jeo. Kad sam gladan i ovo mi ima predivan okus. Nevjerojatno. Sjede na tkaninu koju je stavio na travu. Nakon što je pojeo, lagano se skupi i zaspi. Posted by: Míriel Serindë Nov 23 2007, 11:44 PM 1. dan, večer Gondolin Miriel Ragnir je jahao tjednima prije negoli je stigao u Gondolin. Gospodar Turgon ga je poslao na obalu u gradove koje su pristizali vilenjaci iz Amana. Jedan od njih nosio je poruku njegove majke Anairë. U ranojesensko jutro Ragnir je tajnim stazama ušao u Gondolin. Nakon toliko izbivanja svi su vjerovali da je mrtav. Kada su ga stražari prepoznali nastala je strašan metež i strka. Ragnir je imao dugu poput mithrila sjajnu kosu i neobčno za jednog od Noldora zelene oči. Laganim kasom ušao je u grad i ostavio svog sniježno bijelog konja u konjušnici te zamolio stražare da ga najave gospodaru Turgonu. Otišao je u vojnarnu i ostavio svoje stvari. Nasipao je kotao pun vode i uživao u kupanju poput cvijeta na suncu. Nakon obilnog ručka ispružio se na maleni krevet. Iako je bilo toplo pokrio se laganim pokrivačem i zaspao u trenu. *** Kraljevim putem krenuo prema glavnome trgu. Komešanje je bilo očito i vilenjaci su se skupljali na ulici da ga pobilže pogledaju. Kad je došao pred palaču Stražari su ga nijemo pustili i zaputi se sobro poznatim putem prema gospodarevoj sobi za sastanke. Prišao je velikim drvenim vratima i lagano pokucao. Kad je začuo poznati topli glas, uhvatio je kvaku, osjetivši hladan dodir čelika pritnisnuo ju i unišao u veliku okruglu dvoranu. Podovi su bili od mramora koji seprelijevao u plavo-ljubičastim tonovima koji su se igrali na sunčevoj svjetlosti koja je dopirala kroz veliki mozaik na stropu prostorije. Mozaik je prikazivao nebo posuto zvijezdama, koje su vilenjaci prvo ugledali kad su se probudili. Turgon je mirno sjedio za stolom kao da dočekuje prijatelja a ne podanika. Ragnir se pokloni pred Turgonom. -Gospodaru oprostite na mome sramotnome kašnjenju- rekao je pokunjeno i gledao zraku svjetlosti kako se igra na podu. -Ragnire..iako vremena nemamo na bacanje, nikada nije kasno…a sad mi pričaj o onome što si čuo i vidio- reče Turgon tiho razmišljajući o tome kakvu Idril nepodopštinu sprema. Cijeli dan je bila uznemirena. Slušajući Ragnirove pripovijetke je zaboravljao na to. Koliko je shvatio stanje u Beleriadu je bilo je kao zatišje pred grmljavinom. -Gospodaru imam nešto za vas- rekao je Ragnir i izvukao smotani komad pregamenta. Kad je Turgon vidio njemu dobro poznati majčin rukopis srce mu je zatitralo. -Odakle ti ovo mladiću?- prijekorno je rekao Turgon pokušavši razbistriti um. -Vaša sestrična mi ga je dala, Finley mi ga je osobno uručila-ustruči se Ragnir dali slučajno nije negdje pogriješio. -Hvala ti prijatelju, a sad pođi i otpočini, vjerujem da sna nikad nije dovoljno.- Oči mu nastave pratiti mladog vilenjaka kako je odlazio. Zatim je polako skinuo blijedu traku s komada pergamenta i zatim prepoznao majčin rukopis… Dragi sine! Nepoznata je stvar koliko će moja vječnost ovdje trajati, ali tvoja je neizvjesnija. Ovo ti šaljem i iz razgloga jer vjerujem da ljudi zaslužuju istinu i zato te molim da nikome osim Maedhrosu i Miriel ne rekneš. Davno prije nego zavoljeh tvoga oca napravih jeednu kobnu grešku. Nakon par mjeseci sam rodila malu vilenjakinju i nadjenula joj ime Míriel Serindë po njezinoj baki. Na odgoj sam je dala Evenië i ona odgajala kao svoj kćer. Po svemu ovome si mogao zaključiti dragi sine kako je otac moga djeteta bio Feanor. Nemoj mi oštro suditi zbog mladenačke gluposti sine. Nitko živući osim mene, a sada i tebe ovo nezna. Neophodno je da Miriel i Madhros to znaju jer gospodar tame to može iskoristiti protiv njih. Sine učini ispravnu stvar i reci djevojci tko je ona zapravo i gdje pripada. Tamna vremena dolaze i neće ti biti lako. Molim te pazi na sebe i na moju unučicu. Amin mella lle Anairë Turgonove oči su bile širom otvorene i jedna jedina suza je potekla niz njegov obraz. Pismo mu je ispalo iz ruke i dvorana je zamrla još više. Posted by: Moontaylor Nov 24 2007, 02:39 PM Dan 1. Malo prije Gondolina Dok je sjedio na jednoj ledini , prisjeti se Silwyn koju vec toliko vremena nije vidio i njihova zadnjeg vidjenja... Nakon dugotrajnog lutanja i pregledavanja granica. Napokon je uhvatio malo vremena za odmor. Voda je vec lagano kljucala i salica s biljem je bila spreman. Kad odjednom osjeti dolazak svoga dragog prijatelja Houka. Okrenuvsi se prema nebu ugleda, smedju sovu kako se obrusava prema njemu. Sletivsi mu na rame ispusti iz svoga kljuna pismo. Uhvativsi pismo, Moontaylor se okrenu zapita ga: Pa gdje si ti bio , skitnico jedna… Sova samo par puta zahukta, Moontaylor potvrdi i Houk odleti. Pogledavsi zig pisma, na licu mu se pojavi smijesak i sav sretan otvori pismo. Goheno nin. Oprosti mi, mellon, na uvredu koju si primio zbog svog prijatelja, Thoresa. Rečima nemogu opisati tugu zbog svog dela, a verujem da duga samoća u dubinama šuma i otuđivanje od svoga naroda ne može biti opravdanje za moje ponašanje. Stoga te molim za oproštaj. Bila sam suviše oštra, možda zbog samog šoka što postoji neko na Ardi tko je uspostavio kontakt sa zmajem. Jer, učili su nas da su to zla stvorenja, srca potpuno iskvarenih i pokorni jedino svom gospodaru - čije ime želim izgovoriti, jer i ono kalja našu majku zemlju, stvorenu od jednog, od Iluvatara. A tvoje reči, brate prirode, mudre su. Jer, tko smo mi da zapovedamo bićima sa sopsvenim umom? Još samo želim objasniti da je Carcharoth ime šumskog vuka kojeg sam kao štene našla u gorju Dorthonion, i preobratila ga, te sada s poštovanjem hodi zemljom Auleovom i zavija na Tiliona praćenog zvezdama Elberethinim. Silwyn Taur'amandil… - Silwyn ili Wynd kako je volim zvati.- Rece i izvadi iz torbe komad papira i olovku i poce pistati. Tvoje rijeci duboko uđoše u sve kutove moje sume i dodirnuše sva životinjska srca, šuma u kojim obitavaju. Zato te svi stanovnici duboko pozdravljaju i Thoros mi šalje poruku da se ne bojiš prici mu ako ga vidiš, jer si zaista mudar i plemenit cuvar sume. Veliki ti pozdrav saljem sestro sume i pozivam te na topli caj i ugodnu pricu. I nemoj doci bez Carcharoth. Ako si voljna prati Houka i za pola dana biti ces ovdje. Od njega sam saznao da ti i Carcharoth niste daleko odavde. Nazalost ne mogu krenuti prema vami, jer sutra predmrak moram krenuti, a do tada moram ove granice cuvati. Moontaylor. Zavrsivsi pismo pozva Houka i on odleti sa porukom. Kako je bilo rano jutro, napravio je malo mjesto za spavati. Obavijestio vjeverice i par okolnih sumskih ptica da ga upozore ako bude kakve opasnosti. Silver se priblizi njemu i leze tik uz nega, kao da cuva prilaz do svoga prijatelja… Posoli jos malo zeca nad varticom i mrko pogleda. Kad ugleda kroz sumu kako prema njoj leti sova. – Houk !! – glasno rece, - Vec si se vrati ! – Procita pismo i zamisljeno pogleda. Taj ludi druid, kako ga entovi zovu. Ipak idem. Nabrzinu ugasi vatru, skide zeca s vatre, pospremi stvari i pozva Carcharotha. Jedan komad odreza pojede ga ,a ostatak dade vuku. – Houk, vodi nas . Dug je put pred nama ! – Opremivsi se potrca za sovom i u sjeni drveca i lisca nestadose. Nesto ga u snu probudi i naglo se ustade. Dodirnuvsi obliznje drvo, nasmija se i zapali vatru. Nije proslo dugo kad ugleda Houka i za njim Silwyn kako trci. – Pozdravljam te mellon – Visoko podize ruku i pozdravi Silwyn. - Pozdrav mellon – rece Silwyn. Ispred stajala je prelijepa poluvilenjakinja, duge zlatne kose, s par cvjetica i listova u kosi. Priblizi joj se i zagrli je. – Nismo se odavno vidjeli, pridjimo vatri , skuhao sam ti tvoj najdrazi caj. - Prisli su vatri i uz vruc caj vratili si kroz vrijeme i kroz rijeci prikazali sve sume, planine,mjesta i puteve koje su prosli. Na to Silwyn podize se i krenu prema plastu sto je visio na jednoj grani. - Zadnji put kad sam te vidjela, zbaci si se plastom i nestao !!!! A za tobom ostalo samo par listova koji su pali na tlo... - Da malena. Volio bih da sam onda mogao ostati i da se nisam morao vratiti. Ali znas i sama zasto sam onda otisao i cula si sada kako je sve proteklo. Ali tajnu koju sam pronasao ne smijes nikome otkriti.- rece joj. - Ne brini se mellon. Znam, nisam ljuta. Jos cuvam ono lisce u kosi. Ponovno cemo se morati rastati , zar ne ? – rece mu Pogledavsi je duboko u oci rece joj - Primjetio sam, nasmija se i nastavi, Mislim da nazalsot hocemo. Nadam se da mozes cekati.- Nista nije odgovorila samo mu je prisla blize i zagrlila. Nakon par trenutaka otisla je do vatre i par puta promjesala veceru, koju su pripremili dok su pricali. – Mislim da je gotova- rece Silwyn. – I meni se cini,predivno mirise.- rece Moontaylor. Nakon vecere legose na lisce sto su pripremili za pocinka i Moontaylor rece – Vjerojatno znas da cu ponovno morat otici- . – Zna mellon , ali nema veze. Zna da ces se jednom vratiti. A svaki put kad udjem u sumu osjetim tvoje korake ili cujem u zavijanju vukova da si prolazio tim puteva na kojima ja tada putujem. Znam da si uvijek tu i da te zatrebam, prije nego sto prodje to sto treba da dodje, da ces doci najbrze sto mozes. – rece Anira i leze mu na prsa - Da. Volio bih kad vise ne bih morao ici. Ali obecajem ti da cu se nakon svega vratiti. Kad me god trebadnes samo me zovni. – Malo je jace zagrli i nasloni se na drvo uz koje su napravili lezaljku. Moontaylor je bio na nogama i potpuno opremljen. Prisao je Silwyni i pomislio: Gledmaje ovako prelijepu, kako spava uvaljana u liscu, na ledini koja se nalazi tocno u sredini sume osjetljena mjesecinom. Cudno joj izgleda ova kosa , puno cvijeca . I sada je jednako tajnovita i lijepa kao i prije. .. Kad je primjetio da se budi, u mahu nestade i posla joj poruku u glasu vjetra: Uzuivaj u lijepoti ove veceri i naspavaj se. Vratit cu se… Probudivsi se cula je njegov glas u vjetru i vidjela da je vec otisao. Ali je ostavio plast - Ima da mu ocistim taj plast od listova- rece u sali i pogelda prema zvijezdama. "Namárië, brate! Neka zvezde osvetljavaju tvoj put i pruze ti mir!- I dok se ono lisce jos uvek spustalo na tlo, a on - znala je - bio udaljen mozda vec miljama, posalje melodiju kroz granje i lisce, koju smrtnici cuju poput sapata, nazivajuci je tako, u nedostatku boljih reci... …I nakon toliko godina ta melodija jos mi u usima odzvanja… Edited by Moontaylor on Nov 24 2007, 07:44 PM Posted by: Queen Arwen Nov 24 2007, 03:30 PM 3. dan, predvecerje Ainariel je i dalje hodala sumom vodeci Telpelota. Nije ga jahala jer jos nije osjecala umor, niti joj se zurilo. Nije znala gdje se nalazi, osim da je negdje u Beleriandu, i nije znala kamo treba ici. Rekose joj za pojedina mjesta, narode i njihove vladare, ali nije znala kako do njih doci. O svakome od njih znala je sve sto povijest govori i za svakoga je u svom srcu mogla naci opravdanje i razumijevanje. No, prema Feanoru i njegovim sinovima osjecala je gnusanje koje nije mogla objasniti. Ne mogu to razumijeti.– razmisljala je – Sva ta tuga i jad zbog tri dragulja. Kako je Feanor u tako velikim razmjerima mogao dati oduska svom bijesu? Zar nije mislio na tude zivote? Toliko je krvi bilo proliveno, toliko zivota izgubljeno...zbog tri lijepa dragulja... Koliko god oni bili predivni i sjajni, nisu vrijedni ni jednog zivota, bilo vilenjackog ili ljudskog. Drago mi je da su me odveli u Lorien, daleko od svega gdje nisam morala biti dio pobune, Rodoubojstva i kletve. Drago mi je da to nisam morala vidjeti na svoje oci. Dovoljno mi je grozna spoznaja da se nesto takvo uopce moglo dogoditi. Poslana sam kao pomoc od strane svih Valara, ne samo vilenjacima, vec i ljudima, svim narodima Meduzemlja koji se bore protiv Melkorove tiranije. Dobro je to sto su Feanorovim sinovima poslali pomoc prije mene, jer zaista ne znam kako bih reagirala da ih vidim. Ne zelim suditi ni o kome jer nije na meni da sudim...ali pomisao ne sve njihove postupke i krvoprolica u meni izaziva gadenje. Mozda pretjerujem...jedno je Feanor, za njega mi je tesko naci razumijevanje. Njegovi su sinovi vjerojatno sve ovo napravili iz postovanja, ljubavi i odanosti spram njega, ali svejedno mi je tesko razumijeti. Tri sjajna dragulja...nebrojeni zivoti...zasto? Nadam se da u njima ima vise zdravog razuma i dobrote nego u Feanoru, inace ne znam kako cemo naci zajednicki jezik ako ih ikada sretnem. Tada cemo vidjeti hoci li vrijeme provedeno s Niennom donijeti roda, jer samo mi razumijevanje i suosjecanje moze pomoci da ih shvatim. Grozno je to sto zbog nje sve oko sebe dozivljavam jace, sve sto osjecam, osjecam snaznije od vecine drugih. Poistovjecujem se s necijom boli, a to je pretesko podnijeti... I sve sto osjetim velik je teret. Dok sam bila u Lorienu gdje nema umora i boli, bilo je predivno osjecati sve oko sebe. S Niennom sam naucila plakati... A sada sam ovdje, hodam prema nepoznatom. Ne znam sto ce se dogoditi, ne znam kamo idem ni koga cu sresti. Ne znam kakva mi se sudbina pise ovdje. Mozda cu cak i zivot ovdje ostaviti i otici k Mandosu. A mozda cu ovdje ostati dok se cijeli svijet ne promijeni, iako ne znam sto bi me moglo zadrzati u Meduzemlju. Kad moja misija zavrsi, vracam se kuci. U Blazeno kraljevstvo gdje pripadam... Ainarielina razmisljanja prekine grozan smrad. Nije ga mogla opisati jer nikada nije osjetila nesto tako ogavno. Naglo zastane i ogleda se oko sebe. Miris je postajao sve jaci. Nije znala sto da napravi, da li da se skloni ili priceka da vidi sto je to. Uto zacu lom suhog granja na zemlji i topot teskih nogu. Odlucila je ostati na mjestu i pricekati da vidi tko to dolazi – zelja da vidi neko drugo zivo bice bila je jaca od straha. Ukipila se i cekala sirom otvorenih sjajnih ociju. Pred nju stigose neka cudna, ruzna bica sive, crne i smede koze, prijetecih ociju. To mora da su orci. Njihova odvratnost odaje da su Melkorovo djelo.– pomisli Ainariel. Pogleda ih bolje da im prouci oklope i naoruzanje. Trojica su imala zeljezne oklope i kacige, dok su druga dvojica nosila kozne oklope i samostrijele. Svi su nosili teske dvorucne maceve, ostre i spremne da zarezu tijelo neprijatelja. Vidjevsi krhku vilenjakinju, orci se nasmijase, a jedan od njih pride blize. - Vidi, vidi! Nejako vilenjacko djevojce...a bas sam se pitao kad ce vecera! Ainariel isuce svog Ambarona koji zasja svjetlom izlazeceg sunca. - Nije nejako djevojce! – glasno povice i pogleda orka u oci, trudeci se ne pokazati strah. On joj uzvrati pogled i u njenim crnim ocima prepozna svjetlo kojeg se toliko bojao – Vardino svjetlo koje je poput zlatnih zraka isijavao Ainarielin pogled. Ork se pomakne nekoliko koraka unazad. - Ti nisi obicna vilenjakinja. – rece u nevjerici – Dosla si sa Zapada, je li? Izdaje te prejaka svjetlost koja ti izbija iz ociju i svake pore na tvom tijelu. Malo sam ih vidio takvih kao ti. A ti...kao da si se kupala u svjetlu. – napola prestraseno kaze ork, a onda se trgne. - Svejedno, osjetit ces ostricu mog maca, ljepojko! – zlobno povice ork i krene prema Ainariel koja je samo stajala isukanog maca i znatizeljno ga promatrala. Svih pet orka polako krene prema njoj, isukanih bodeza, ali oprezno kao da se priblizavaju nekoj nepoznatoj zvjerki. No, u njihovoj se crnoj krvi opet rasplamsa ratoborna strast koja je samo na kratko bila smetena Ainarielinom pojavom, i oni okruze lijepu vilenjakinju zlokobno se smijuci. Prvi ork krene u napad, a odmah zatim i druga dvojica. Ainariel je bila svjesna da joj zivot visi o niti i da im ni u kojem slucaju ne smije okrenuti leda. Bilo joj je to prvi put da se s nekim zaista bori na zivot i smrt. Ovo nije vjezba, njen protivnik nece prestati nasrtati ako vidi njezin umor i prijateljski joj ponuditi vode. Naprotiv, nasrtat ce sve jace i jace dok ju potpuno ne slomi i posalje njen duh u Mandosove dvore. Prva trojica navale na nju isukanih maceva, a druga dvojica joj pozele prici s leda. Ainariel se jedva izmakne prvom napadu, kadli spazi da joj se s leda sprema drugi napad. Zahvaljujuci svojim izostrenim vilenjackim osjetilima, procjeni polozaj orka iza svojih leda s desne strane te ga udari drskom maca, pritom gledajuci naprijed i spremajuci se bodezom u lijevoj ruci obraniti jos jedan napad. Taj je trenutak bio koban za nju, jer joj je jedna ruka udarila orka iza leda, a druga drzala bodez prema trojici orka ispred nje, te peti ork iskoristi priliku i macem zamahne prema njenim rebrima. Ainariel se u posljednji tren izmakne, ali svejedno ju ostrica zareze malo iznad bubrega i njena rana pocne krvariti. Srecom, bila je povrsinska, ali joj je svejedno pocela uzrokovati poteskoce. Rana ju stade peci, a krv joj udari u glavu, bol ju razbjesni pa ovaj put ona navali na orke. Jednog je uspjela zarezati po ruci kad joj s druge strane stigne novi napad. Uspije ga obraniti, ali tada opet dvojica istovremeno zapocnu mahati macevima. Ainariel je sve vise i vise bila svjesna da je ovo previse za nju. Jedno je boriti se samo s jednom ili dvije osobe, ali petorica odjednom...odlucila je braniti se do kraja, koliko god bude mogla izdrzati. Jos nije osjecala umora, ali je znala da sama nece uspijeti izaci na kraj s njima. Sva petorica nasrnu na nju, ali tada se ispred njih isprijeci Telpelote, propinjuci se na zadnje noge. Iako ga je poslala da se sakrije u visoko grmlje, konj nije mirno mogao gledati nevolju svoje gospodarice. Udari dvojicu orka posred lica i oni se sruse na tlo. Ainariel iskoristi taj trenutak kad su druga trojica ostala iznenadeno stajati, pa napadne onoga koji joj je stajao najblize. Ovi se na to prenu i ponovno usredotoce na borbu. Ainariel je odlucila da ce ubiti barem jednog prije nego oni ubiju nju. Gorljivo nasrne na pomalo smetenog orka koji nije mislio da bi ga jedna vilenjacka djeva mogla napasti takvom strascu. Tri puta zamahne ona macem, i tri puta mac zazvekece na zeljeznom orkovskom oklopu i macu. Cetvrti put Ainariel pogodi nezasticeno mjesto gdje su se dijelovi oklopa spajali i njen mac probode crno orkovsko meso. Za to vrijeme su i druga dvojica nasrtala na nju, ali ju je branio Telpelote i tako joj dao vremena da se pozabavi samo jednim. Ranjeni ork zatetura, ali ne padne, pa mu Ainariel udarcem maca skine kacigu i jednim zamahom prereze vrat. Tada se okrene prema drugoj dvojici i zavitla macem. Hrabri se konj uspijevao izmicati orkovskim macevima, ali se Ainariel svejedno bojala za njega. Stane ispred njega i navali na orke. Oni su uspjesno odbijali njene napade, kao i ona njihove, ali vrh maca jednog od njih ipak dotace njeno bijelo lice i ostavi porezotinu. Telpelote se priblizi jednom orku s leda i svom ga snagom udari tako da je ovaj zavrsio na licu, napola onesvijesten. To je Ainariel opet priskrbilo nekoliko trenutaka da se usredotoci samo na jednog orka. Ork ju napadne, a ona odgovori protunapadom. On zamahne prema njenoj glavi, ali se ona sagne i uspije mu zarezati nepokriveni dio noge iz koje pocne sikljati krv. Ork padne na tlo, a Ainariel stane iznad s njega s namjerom da dovrsi posao. Ork je bio potpuno pri svijesti, ali mu rana nije dala da stane na nogu. Upravo kad je podigla mac da ga dokrajci, prema njoj se zaleti drugi ork koji se uspio izmaknuti Telpelotovim kopitima i ustati sa zemlje. Uspjela je probosti lezeceg orka i upravo u tom trenutku na nju se svom snagom baci jureci ork tako da joj je Ambaron ostao strsati iz ubijenog orka. Razjareni ork, zedan krvi, se naglo ustane i stane joj na trbuh prije nego se uspjela ustati. Usmjeri mac prema njenom srcu i rece: - Pripremi se za smrt, vilenjakinjo. Mozda jesi spretna u borbi, i ti i tvoj konjic, ali se svejedno ne mozete mjeriti sa snagom pet Morgothovih orka! Upravo kad je htio probosti njeno srce, Ainariel se docepa svog kratkog bodeza kojeg je malo prije spremila za pojas i probode ga tamo gdje mu knemida nije stitila nogu. Ork od boli spusti mac, ali koljenima padne na njena prsa, ostavljajuci je tako bez daha. Ona ga jedva jedvice uspije baciti sa sebe i ustati se, ali i on se nekako ustao na noge, primio svoj mac i sepajuci krenuo prema njoj. Ona iscupa mac iz mrtvog orka i krene prema orku koji joj je prilazio. Upravo kad je zamahnula macem, od nekud doleti strijela. Prestraseno se okrene i spazi da se jedan od onih onesvijestenih orka probudio i da je sad gada strijelama iz svoga samostrijela. Natrag se okrene sepajucem orku, drzeci mac desnoj ruci, a bodez u lijevoj. Macem blokira njegov napad, a bodezom ga probode u oko, kroz mali otvor na kacigi. Ork zaurla, a ona se malo odmakne od njega i jednim mu zamahom odsjece glavu. Opet joj strijela prozuji pokraj uha, na sto se ona okrene i svom snagom potrci prema strijelcu. On jos jednu strijelu odapne ravno prema njoj, ali ju ona zbog svoje vilenjacke procjene brzine i udaljenosti, uspije odbiti zamahom maca. Ork je imao mac u koricama i ocekivao je da ce ju uspijeti pogoditi pa je sada na tren ostao iznenaden vidjevsi da Ainariel juri prema njemu, a on nema vremena staviti jos jednu strijelu u leziste. Krene prema drsci maca da ga izvuce iz korica, ali Ainariel je bila brza. Jednim udarcem izbije mu samostrijel iz ruku, a drugim mu probije kozni oklop tocno na trbuhu. Ork stane pljuvati krv, a ona izvuce mac iz njegovog trbuha i ponovno mu ga zarije malo ispod srca. Ork se stenjajuci srusi, a Ainariel izvadi Ambarona iz njegovog smrdljivog mesa. Okrene se oko sebe i shvati da svih pet oraka lezi mrtvo. Svih pet? Ainariel se sjeti onog jednog koji je jos uvijek lezao u nesvijesti od udarca Telpelotovih kopita pa krene prema njemu. Skine mu kacigu i pogleda mu lice. U njoj se probudi samilost spram nesretnog stvorenja i vec se okrene da ode, ali nesto ju ipak vrati natrag. Bi li oni meni iskazali milost da ostanem onesvijestena lezati na zemlji?, pomisli. Vjerojatno ne bi. Sigurno ne bi. Odmahne glavom i zarije mac u tijelo onesvijestenog orka, ali istog trena pozali. S jedne strane, zeljela ga je ubiti iz straha da se ne vrati i napadne ju u zelji da osveti svoje suborce, a s druge strane, razmisljala je je li mu mogla pruziti priliku da se okani mraka i odrekne zla. Je li to uopce moguce? Ima li u njima ista cime bi mogli primiti i dati milost?, zapita se Ainariel. Sada to vise ne mogu saznati. Okrene se od mrtvog orka i krene prema svom konju. Izvadi cuturicu s vodom, malo otpije, a malo izlije na ranu na ledima i na onu na licu. Posto su se uzbudenje i napetost koje je osjecala za vrijeme borbe poceli smanjivati, osjeti koliko ju rane zapravo peku. Nabrala je nesto ljekovitog bilja koje je raslo u blizini i njime protrljala ranu na ledima. Porezotinu na licu nije dirala, ostavila ju je neka se osusi na zraku. Uzjahala je konja, duboko uzdahnula, a jedna joj suza kliznula niz obraz. Ima li nacina da orci opet postanu ono sto su prije bili? I oni su Iluvatarova djeca, prevarena i zavedena. Imaju li oni priliku da se vrate na svoje korijene? Da shvate tko su i sto su? Da pozele drugaciji zivot, zivot u kojem ne bi sluzili Mracnog gospodara? Jos jednom duboko uzdahne, obrise izdajnicku suzu i stisne zube. Moram ocvrsnuti. *** „mi sno pjane pudle, pjane, pudle“… Bemti, dammit i sve sto ide uz to. Ja sam mamurna budala, ne pijana, mamurna sto gradi. Kvragu i vatrena voda koju je pio Isildur. Kvragu i pivo. Kvragu i hypokras. Nikad vise necu piti alkoh0l. Nikada. Kroz bolnu glavobolju od mamurluka mi se probijala cinjenica da sam ostao bez posla. Odnosno, vas dragi, vrli, mamurni kronicar vise nema o kome pisati. Pretpostavili biste da sveznajuci pripovjedac zna da ce mu glavni lik umrijeti, ali prevarili biste se. Mi sveznajuci pripovjedaci to zapravo nismo, nego se samo pretvaramo da to jesmo, ali nemojte nikome reci da sam vam odao ovu dobro cuvanu tajnu. Ako ikada netko to i sazna, reci cu da sam bio pijan i da nemam pojma o cemu govore. Vi samo morate to potvrditi i platim vam pice zbog toga. Naime sada kada sam izgubio svoju pricu bit cu u nemilosti i ako se sazna da sam vam to rekao nikada vise nece objaviti neku moju knjigu. Jesmo se dogovorili? Odlicno, hvala vam puno. E sad jel imate kakvu ideju sta da ja dalje radim? Hmmm… Sa stovanjem, vas kronicar: Anduril Ulair Edited by Seth on Oct 19 2008, 03:33 PM Posted by: taira Nov 25 2007, 04:54 PM Himring, 3. dan, rano poslijepodne - Stigla si prekasno. Već su otišli. Stražar je bio jasan i Taira mu je zahvalila na pomoci. Nadala se da će u Himringu sresti stare prijatelje, Aradora i Miriel, no upravo je saznala da su oni već tri dana na putu za Ladros. Postoji li mogucnost da ih dostigne bude li jahala danonocno? Vrijedilo je pokušati. Ako im nije u planu zadržati se nekoliko dana u Ladrosu, postajala je i mogucnost da se susretnu dok oni budu na povratku. Ipak je prvo odlucila javiti Maedhrosu vijesti iz Doriatha. Tiho se uspela stubama i pokucala na vrata. - Naprijed - čula je Maedhrosov glas. Taira je ušla i naklonila se. Maedhros joj je uputio pogled kojim je želio ocitati iz njenih ociju je li dobio potvrdan odgovor. - Thingol je odbio - napokon je rekla. Maedhros ne rece ništa. Taira je znala što misli. Ništa čudno za Thingola. - Iskvarile su ga pohlepa i sebicnost. Ljubomorno čuva Silmaril - rekla je nakon duže šutnje. - Ne zna procijeniti što je važnije - odvrati Maedhros. - Željela bih slijediti Miriel i Aradora u Ladros. - Već su sigurno prešli barem pola puta. Ovo je treci dan što su otišli. - Možda ih mogu sustici. - Ako tako želiš, idi. - Hvala vam. Naklonila se i izašla. Odlucila je putovati bez prtljage kako bi bila brža. Uzela je jedino oružje. Zajahala je konja potjeravši ga prema Ladrosu. * * * Na putu, 3. dan, noć Taira je ugledala vatru. Znala je da bi njeni prijatelji bili oprezniji (pogotovo sada kada uhode hodaju posvuda) i da ih nije mogla već sustici. Mora da su ljudi. Taira je željela neprimjetno nastaviti svoj put. No potom je čula riječ koja ju je natjerala da se približi i čuje sve. Morgoth. Prišavši bliže, shvatila je da to nisu ljudi, već Orci. Bila su dvojica. - Ne zabrinjava te nadolazeca bitka? - Ne. Morgoth ima tri puta vecu vojsku od bilokojeg broja kojeg mogu skupiti Fëanorovi ili Fingolfinovi sinovi, pa čak i sam Fingolfin. Ne plašim se vilenjaka. - A ako pogineš? - Uzdam se u svoju vještinu. Slušaj me sad pažljivo. Vilenjacima se čini da Morgoth ne čini ništa i da ne ocekuje bitku. Ali u Anfauglithu se već kuju macevi, prave se oklopi, obucavaju Orci. Morgoth ocekuje napad, a kad ga doceka, vilenjaci će biti oni iznenađeni. Taira se tiho odšuljala dovoljno daleko da je Orci ne čuju i potjerala svog konja kao da ih gone svi Balrozi. Morgoth ocekuje bitku. Spreman je i sam ju zapoceti. Sad je bilo još važnije da dostigne svoje prijatelje. Vremena nije mnogo ostalo. Edited by taira on Nov 25 2007, 04:55 PM Posted by: emerald Nov 25 2007, 08:44 PM Drugi dan,rana vecer Amon Ereb Emerald je prije objedovanja odlucio prošetati, htio je zaslužiti tek. Nakon nekog vremena naišao je na Flicka pa mu se približio. -Dobra vecer.- -Oh, dobra vecer, Emeralde- odgovori Flick onim istim britkim, oštrim glasom. -Odlucili ste prošetati prije objeda?- -Upravo tako. Ono danas... Što mislite da se događa?- -Orci?Sigurno nešto pripremaju. Kad su zadnji puta pripremali vojsku na ovaj nacin, izbio je rat. Ubijat će špijune ako ih nađu, u slucaju rata.- -A onaj vilenjak koji je ušao, što je bilo s Klauciusom o kojem je govorio?- -Zaskocila ih je banda orkovskih pljackaša. Klauciusa su oteli, a taj vilenjak koji je došao je uspio pobjeci. Orci su poceli češće pljackati nas ljude.- Ljude... Čekaj malo, sada sam se sjetio. -Niste mi rekli, kako to da imate tako čudno ime,i vi i onaj... Smallhausen, je li tako?- -Da. Vidite naši pradjedovi i djedovi su iz udaljenih krajeva došli ovdje, i moji i Smallhausenovi.- Udaljeni krajevi... pomisli Emerald pa nastane šutnja. Prekine ju Flick. -Smaugovog namjesnika Argona sam obavijestio o orkovskim aktivnostima. Rekao je da će trebati pripremiti vojsku.- -Konacno akcija!- Emeraldu izleti te on prekrije usta svojom desnom rukom. -Ne morate se brinuti, potpuno vas razumijem- sa smiješkom kaže Flick.-Moji špijuni su mi rekli da su primijetili Smauga kako se bori s četom orkova. Preživio je, no izvukao je deblji kraj. Izvukao se sa strelicama koje su ga probole.- -Uh, gadno.- -Znam.- -I, što mislite o svemu ovome?- -Što mislim? Zar nije ocito? Mislim da ćemo uskoro ratovati. Nemam što drugo misliti- kaže Flick pa oba dvojica odu raspravljajuci o tome. Edited by emerald on Dec 18 2007, 02:27 PM Posted by: Míriel Serindë Nov 26 2007, 12:47 AM Dan treći, večer Put Himring-Ladros Kathegar & Miriel Aethur se nije ni snašao kad je trojka okružila orka. Iza sebe je ugladao edaina kako krvari i kako mu iz ramena viri komad zahrđalog metala. Prišao mu je da bi ga upitao što se točno dogodilo. -Kako se zoveš?- reče Aethur i Raspara krvavu košulju na mjestu gdje je bila rana. -Marden, gospodaru- rekavsi uplakanog glasa, povukao se kao ranjena zivotinja, odmicuci se od ruku chovjeka koji mu je pomagao.-Napali su nas. Jedan me dohvatio.- -Pusti me da ti pomognem- reče zabrinuto vidjevši da čovjek prilično krvari i da se počeo znojiti -Vidjeli smo da su vas napali, gospodaru.- Marden se polako poceo opustati. -Kako su oni sto su samnom jahali?, moram do njih.- Rekavsi to pokusava ustati, ali ne uspijeva zbog svojih rana. Miriel je pustivši orka, s Aradorom krenula prema edainu kojem su pomogli i ugledala kako Marden krvari. Pohitala je prema svome vrancu koji je mirno stajao i iz bisaga izvukla zamotuljak. Arador je cudnim pogledom odmjeravao Aethura. Jos ga nije poznavao pa je bio suzdrzan. Kada mu je prisao, samo je kimnuo glavom u znak postovanja. Aethur je ucinio isto, ali nisu rijeci razmjenili. Miriel se spusti kraj Mardena. Pogleda čovjeka koji je krenuo pomoći Mardenu. -Oprostite mi na ovakvom neprikladnome upoznavanju. Moje ime je Míriel Serindë- reče dok je razmotavala smotuljak. Aethur je pogledao vilenjakinju kojoj su oci pocele odbijati nadolazecu noc, te se u njih i zagledao. -Gospo- zastaje pa se pribere- Aethur mi je ime, no vas prijatelj vilenjak nije pricljiv- Pogledom je samo okrznuo Eleara -Mi vilenjaci malo govorimo ako smatramo da nemamo štogod za reći, a i vremena nisu sigurna tako da vas to ne treba nimalo čuditi- Izvadila je malenu tamnu bočicu, otvorila je i prislonila je Mardenu na usne. -Popij prijatelju, bit će ti lakše- Marden je uzeo gutljaj i nakratko izgubio svijest.-Nije sigurno zadrzavati se ovdje, moramo se maknuti sa puta, a i noc se blizi.-Aethur se osvrtavao oko sebe ne bi li ugledao neku nepriliku.-Ladros je nas put, vasega nepoznajem- Arador je samo ukratko rekao sto misli, te dotaknuo Miriel po ramenu kao znak da se pozuri -Rekli ste Ladrosu? Ja dolazim iz Ladrosa i krenuo sam prema Himringu, gopodaru Maedhrosu- reče Aethur pomalo uzbuđeno. Da mi je znati od kamo dolazi ova neobčna družina - Što ste trebali kod gospodara Maedhrosa?Mi dolazimo iz Himringa- reče Miriel dok je omamljenom Mardenu čistila ranu oko sječiva u ramenu. Prvo mu je potpuno skinula košulju i vodom iz mijeha očistila ranu. Zatim je pogledala Aethura koji je bio vidno zbunjen njihovom pojavom. -Iz Ladrosa sam krenuo po pomoc kod Maedhrosa, no vidim da je pomoc poslana- Zbunjeno ce Aethur -Ne potpuno točno, jer i mi smo krenuli po pomoć..- reče Miriel šapatom- Ali ovdje nije sigurno razgovarati tako da vas molim da se toga sada suzdržimo- Miriel pogleda malo bolje ranu. -Možete li ga čvrsto uhvatiti? Nož nije zahvatio vitalne oragane tako da ga smijemo izvući- -Tiho- Odjednom Arador progovori. Okretao se oko sebe kao da je slutio da ce se nesto dogoditi. Saputao je nesto vjetru koji mu je prelazio licem, mirisao je zrak a desnom rukom dotaknuo je grane drveta iznad sebe. Otrgnuo je jedan list te ga pomirisao.-Yrch- Napinje strijelu te ju usmjeri prema mraku. Ne odapevsi ju samo je kazao.-Bolje da krenemo. Ili cu poslati strijelu u srce dušmana ili nevine duše, ili ce pak iz mraka grozota proviriti, a tada nam nema spasa.- Aethur je pogledao prema sumi, ali nije vidio ni osjetio ista. -Suma je varljiva kada sunce zalazi, gospo Miriel, vasem suputniku treba pomoc, a najbolje ju je potraziti u najblizem sklonistu. Himring je dalje trenutacno od Ladrosa. Najpametnije bi bilo poći u Ladros, odmah.- - Aethure jeste li vi ikada vidjeli orkovski brlog? Ja ne želim da to njihovo hrđavo, prljavo željezo ostane u ramenu moga suputnika- otrese se Miriel i lijevu ruku prisloni na Mardenovo rame a desnom uhvati oštricu. -No, hoćete li ga pridržati?- Pridrzava Mardena.-Zagubio sam se od nevolje koja me putem snasla- Uznemiren zbog mraka koji je padao na njih, ogledavao je uznemireno okolo. -Vremena se mijenjaju, vise nista nije sigurno.- Miriel vidje da je Aethur čvrsto uhvatio Mardena. Lagano ali ipak što brže izvuče komad orkovske sablje. Uzima povoje kako bi zaustavila krvarenje iz rane i prisloni ih na Mardenovo rame. -Aradore, pokupi Maraha i riješite se ovih ogavnih trupala, nemožemo ih ovako ostaviti. I nemojte štogod drugoga zapaliti.- Edited by Míriel Serindë on Nov 26 2007, 05:17 PM Posted by: Ellin Nov 26 2007, 08:58 PM neriel barad tithen 1. i 2. dan malo izvidjanja. pa malo odmaranja. pa opet malo izvidjanja. pa se okliznula na jednoj padini i otkotrljala. problem je bio u tome sto je na kraju padine bio potok. :doh: #"!$#%&#$"%#$&%# pa je bila mokra i blatna i bilo joj je hladno. :cry: ali bit cu ja jednog dana dobar rendzer, spretan i necujan i nevidljiv i supersposoban, tako mi eruove brade, mislila je dok se vracala u utvrdu. uspjela se bar malo osusiti do povratka, pa barem nisu krepivali od smijeha kad su je vidjeli. samo su se malo smijuckali. :cry: navratila je kod rowaene da se ugrije i osusi do kraja uz njenu vatru, a i da usput uzica koju palacinku. zaspala je mastajuci o tome da bude zapovjednik velike utvrde koji uvijek ima dovoljno palacinki pri ruci. -_- 3. dan neriel je sjedila na terasi ispred kuce, ocekujuci silwyn da navrati na kavu. usput je razmisljala. nesto se spremalo, to je bilo svima jasno. :unsure: izvidnici stalno trckarali unaokolo i javljali da ima puno orka svuda. ali veliki zapovjednici nikad ne otkrivaju vazne stvari svojim malim vojnicima. mrnjf. <_< proslo je podne a silwyn jos nije dosla, pa je neriel odustala od cekanja i napravila si kavu, da je barem ona popije. i tako, pijuckajuci kavu, zakljucila je da mora napravit nesto spektakularno pa da se napokon istakne i da zapovjednici edainskih ceta ostanu impresionirani njenim sposobnostima. ali, sto? :unsure: nije bila stvar samo u tome da je htjela da je zapovjednici primjete, vec je htjela da je i Elirion primjeti. eh, da, pri pomisli na svog zgodnog plavokosog susjeda, godinu starijeg od nje, pocela se rastapati u lokvicu. awwww... bio je tako zgodan, tako visok, s tako lijepim plavim okicama... *zaljubljeno-raspekmezeni osmijeh* ali iako je uvijek bio pristojan i pozdravljao je, pa cak i ponekad popricao koju rijec s njom, jos je nikad nije odveo na kavu i palacinke. :cry: i on je bio rendzer-izvidnik, bas kao i ona. i to prilicno spretan. :wow: ali izvest cu ja nesto spektakularno, pa ce on bit zadivljen. -_- ili jos bolje, da ga pitam da me poducava u otkrivanju tragova, pa cemo provest malo vremena zajedno? :crazy: lukavo se nasmijesila. :lukavi: jednu od te dvije ideje svakako ce provesti u djelo. :faca: sad jos samo treba smisliti koju, i kako. Edited by Ellin on Dec 23 2007, 11:37 PM Posted by: Galadriel Artanis Nov 26 2007, 09:03 PM Idril Gondolin, Dan treći Rezervacija za bijeg iz Gondolina Idril, Ačenethie i Lothen - Idril krade mač ocu Turgonu, njih tri kreću i izlaze iz Gondolina pod okriljem noći - post završava njihovim pentranjem po brdima i traženju stazice za izlazak Post ću staviti za dan - dva :yes: Posted by: Eluchil Nov 26 2007, 10:22 PM Dan nepoznanica, negdje na putu prema Doirathu Negdje na putu prema Doriathu, pri jednom od mnogobrojnih stajanja, i mnogobrojnih odmaranja, sto zbog puta ,sto zbog prevelikog tereta, tijekom noci, dok nas stranac sav obliven znojem pokusava da skupi jos koju kap energije da nastavi put. Jos dok spava i pokusava ne sanjati jedan te isti san po tko zna koji put. Dok pokusava da se odmori. Ali i ovaj put, kao i nekoliko puta prije u misli mu tijekom spavanja dolazi san koji ga jako umara. Skoro pa vise nego put. Oblaci crni kao noc, polako nadvijaju se nad obzorom, svakim trenom su sve blize, te polagano prekrivaju prvo sumu a potom i grad. Sve nestaje u mraku, koji donose ti oblaci, oblaci sumnje, boli i rata. Grad koji je inace jedan od lijepsih u ovom dijelu svijeta, koji se dici sjajnom prosloscu. Grad u kojem ce te rijetko vidjeti nekog covjeka, vecinom tu borave i zive vilenjaci i to najvise ih ima, a moglo bi se reci i da su svi u tom gradu Noldori. Znate oni jedni te isti Noldori koji su usvijetu tako poznati po svom znanju o umijecu ratovanja. Vecina zivih bica se divi njihovoj spremnosti da svoj zivot daju za ono sto brane. Izuzetno su ratoborni ali opet dovoljno mudri da se ne petljaju tamo gdje im nije mijesti. Jedino lose sto imaju je njihova arogancija i njihov ego, sto ih je cesto stajalo mnogih zivota. Tesko ponekad prihvacaju da nisu najmudriji i najpametniji. Sama rasa Noldori od davnina prebiva na ovom podrucju. Mnogi za njih kazu da su neuredni ali ono sto se moglo vidjeti dok oblak nije sakrio grad je bilo zadivljujuce. Grad je izuzetan. Oduzima dah na prvi i posljednji pogled. Svaki dio njega je savrsen. Ostre linije i suma oko njega daje mu jednu takticku prednost u usporedbi sa nekim napadacem izvana. Savrsen je to grad i to na vise nacina, od elegancije gradevina u njemu do svega. I sami patuljci koji su najveci graditelji koji hodaju po ovom svijetu bi se divili ovom gradu. Da tako nesto lijepo moze izbiti na takvom mijestu. I to jos usred sume. Oblaci uzimaju sve jaci zamah, sve su crniji. Noc zamijenjuje dan, sva lijepota se skriva u noci. Pocinje padati kisa, prvo polagano a onda sa naletima vjetra sve jace i jace. Uskoro se od te kise ni prst ispred sebe nemoze vidjeti. Munje sijevaju na sve strane, i na taj nacin pokazuju kako dijelovi gradu polako postaju prekriveni vodom. Voda polako unistava lijepotu ali ne u potpunosti. Te nakraju prodire i u one podzemne dijelove grada. One ne bas tako popularne. Voda ulazi u tamnicu do jednog od strazara koji boravi tamo. Na samom ulazu. – Koja kisa, koliko vode, ma odoh kuci! – promrmlja sebi pod bradu vilenjak koji je bio po izgledu jako star, najvjerojatnije mu je ovo kazna za neki grijeh iz proslosti. Inace vilenjaci jako lijepo znaju nagraditi svoje najstarije clanove. Iako su besmrtni i na njima se nakon nekoliko 1000 godina mogu vidjeti crte starosti, a tako su se i ocrtavala i na ovom vilenjaku. Mora da je jako sagrijesio. U samoj tamnici trenutacno se nalaze dvojica vilenjaka, najvjerojatnije strazara koji tu borave samo dok nedobiju neko unapredenje. Oba dvojica jedva cekaju da odu odavdje i da napokon dobiju neki posao koji zasluzuju. Barem su oni tako mislili. U jendoj od najgorih odjeljaka u tom podzemnom zdanju, negdje najdublje u unutrasnjosti, skupcen u kutu sjedio je jedan vilanjak. Duga plava kosa padala mu je preko glave koja je bila naslonjena na koljena. Ruke u potpunosti olabavljene, kao kad je umor neizdrziv. Znoj polagano kaplje s glave na pod. Jedan od strazara i to onaj grublji i stariji koji je bio jako uvjeren u svoju premoc nad ovim zatocenikom okrene se prema njemu i pogleda ga te se pocne smijati i podrugljivo nabacivati. – Diore, Diore da znas samo sto te ceka, da znas kakva smrt te ceka sutra ujutro. Mozda bi onda molio sada tu mene na koljenima i glavom u ovom blatu (pokaze rukom na blato na sredini odjeljka) za zivot. Dior lagano digne glavu, i pokaze jedan blagi osmjeh te kroz zube prozbori s puno prkosa. – Sto ti znas o mojoj smrti, zar ti nisi samo jedan obicni strazar. Jedan od onih koji ce tu u ovoj rupi docekati smrt. Pa prema tome bilo kakva moja smrt je bolja od ove tvoje koja ce te polagano preuzimati u ovom paklu u ovom blatu (ocima pokaze prema istom blatu na koje je mislio i strazar). Prije ces ti moliti da umres nego ja. A mozda ti to netko i ispuni, mozda ja (nasmije se) , mozda kralj kada cuje da si lagao(a znao si, moja majka ti je vjerovala, izdao si najvjerojatnije jedinu osobu koje ti je vjerovala), da si znao da govorim istinu, a ako nitko drugi mozes se nadati da ce te zlo sa sjevera dostici i da ces naci mir u smrti. Jer sve je bolje od ovoga sto je tu. Mislio je na zivot proveden u tamnici, makar to bio i zivot kao strazar u njoj. Dior se opali smijati, podrugljivo. Vise je izazivao strazara da upadne unutra nego ista drugo. Strazar sav u bijesu, i u nemoci da kontrolira vlastite osjecaje, naglo krene prema njemu vicuci. –Sad ces da osjetis sto se dogodi sa onima koji se usude govoriti protiv onih koji ih cuvaju. I krene da udari Diora. U tom trenu skoci drugi strazar i zaustavi ga. – Nemoj, nije vrijedan toga.- rece. Dior spusti glavu dolje i nastavi lagano spavati jos neko vrijeme. Onako negdje napola budan, napola uspavan. Nakon pola sata u tom stanju osjeti zed i glad u zeludcu te vise nije mogao ni balansirati izmedu snova i zbilje. Pogleda uokolo te vidi da je trenutacno samo drugi strazar bio u blizini. – Mogu li dobiti komad neceg jestivog i nesto vode. –upita strazara. Strazar se okrene prema njemu, ode do stola na kojem je stojala voda te ju uzme. Otvori odjeljak i dade Dioru vodu. – Hranu ces dobiti kad i svi ostali. Nepostoje iznimke za nikoga. Progovori strazar. Prilikom zakljucavanja odjeljka, jos jednom pogleda prema Dioru te rece. – Nemas srece, sutra te nista ne moze spasiti. Previse toga je protiv tebe. Te se okrene i ode. (Nadam se da ce moj prijatelj stici na vrijeme, ipak sam ga poslao prije jako dugo vremena. Nadam se je uspio skupiti dokaze koji ce dokazati da govorim istinu. Eru pomozi mu. Nisam bas previse odusevljen da vidim Mandosa.) Mislima je Dioru svasta prolazilo. Odjednom munja lupi u ovaj dio grada, i otvore se vrata njegovog odjeljka. Vani je lezao mrtav jedan strazar, onaj koji mu je dao vodu. Dior dode do njega, klekne te mu zatvoru oci. (Steta bio je premlad.) Pomisli te nastavi dalje, sa velikim oprezom da ga nebi netko vidio. Krene prema van ali ugleda drugog strazara. Sakrije se iza vrata koja su bila na ulazu u tamnicu. Nakon sto je strazar prosao pokraj njih i pokraj njega, opezno na prstima sto tise krene van. U meduvremenu strazar stize do svog mrtvog strazara i ugleda da je zatvorenik pobjegao. Dior potrci prema izlazu za van iz grada cim se je udaljio od tamnice. Kad ga ugleda jedan od vilenjaka koji zive u tom gradu. Munja ga je u potpunosti obasjala. Pocne vikati. – Zatvorenik bijezi! Bijezi! U istom trenutku u tamnici strazar dize uzbunu i krece prema van. Tamo ugleda Diora i krene prema njemu. Izbije borba za smrt i zivot. Izmedu Dior-a koji nije imao oruzje i strazara koji je imao vilenjacki mac. Strazar zamahne ali promasi, jer se Dior u zadnji tren izmakao. Ovaj zamakne ponovno, Dior ustupi korak nazad,mac proleti mu pokraj glave. No kako je napravio korak unazad, osklizne se i padne. Strazar jedva doceka to i zamakne jos jednom. Dior se odkotrlja nastranu i pokusa pobjeci kad ga dostize udarac macem po desnoj nozi. Sva srece da je to bila samo mala ogrebotina. Velicine kojeg centimetra. Dior se okrene prema izlazu, pogleda strazara i potrci prema van. U tom trenutku unutra ulazi njegov prijatelj sa dokazima.Dok iz jedne povece gradevine izlazi hrpa vilenjaka naoruzana do zuba. Jedan od njih u ruci drzi luk. Uzima strijelu te ju odapinje. Ona prolazi kroz zrak, kroz kisu i pogada Diora kroz leda u pluca. Ovaj pada u zagrljaj prijatelju i sa posljednjim dahom jos dok pljuje krv, pomalo nejasno izgovara. – Majko oprosti mi, nisam uspio. Te se probudi sav obliven znojem. Pogleda oko sebe te promrlja. –Opet taj san. Sto znacis da mi je znati? Pogleda prema nebu. Kakvi su to oblaci, sprema se oluja, a i zahladilo je. Da mi je samo znati dokada cu to sanjati. Uzme komad tkanine te se okrene na stranu te pokusa ponovno zaspati u nadi da ce se odmoriti do jutra i da nece opet sanjati jedan te isti san. Put kojim je krenuo nije bio lagan. Niti previse tezak. Vise problema mu je zadavao ovaj san nego ista drugo. Najvise od svega njegovo znacenje i pitanje koje mu se stalno vrtilo po glavi. Zar ce mu zivot tako zavrstiti? Zar ce umrijeti a da nije ni kriv, a da nije ni dobio priliku da dokaze da ono sto ima za dokazati. Edited by Eluchil on Nov 27 2007, 10:44 PM Posted by: Moontaylor Nov 29 2007, 10:07 PM 1. dan - predvecer i 2. dan - rano jutro(par sati prije zore) u Gondolinu ...Još u mislima prisjećam se njezinog prekrasnog osmijeha, ljepote i topline kojom je zračio njezin pogled. Iako je to dosta rijetko pokazivala, jer kao ranger i čuvar okolnih šuma svoga kraja oko Barad Tithena. Nikad nije pokazivala puno emocija dok bi se provlačila kroz duboke šume i navraćala u razne krčme koje su uvijek bile pune gamadi i lopova. Koji bi i majku prodali za šaku zlatnika ili srebra. Okrenuvši se prema srebrenom reče mu:-Ovako ćemo prijatelju. Ovdje se rastajemo, jer od ovoga mjesta moram sam. Ti se spusti do u Doriatha i okupi sve vučje čopore i dođite do ulaza prema prvim vratima Gondolina. Tu se sakrijte i čekaj te moj znak. Nakon toga slijedi drugi dio plana.- Silver ga tužno pogleda , jer se morao nakon 5 godina zajedničkog lutanja i borbi, na neko vrijeme od svoga prijatelja oprostiti. Vuk ga još jednom pogleda , Moontaylor ga pogladi po glavi i dade mu par njegovih najdražih suhih kolača i jako ga zagrli. Prije nego što je zamakao iza brežuljka još se jednom okrenu i uz glasno zavijanje oprosti se od Moontaylora. Isprativši svog dragog prijatelja pogledom , okrenuo se prema šumi i krenuo prema vrhu. Jer kroz sedam vrata nije mogao proći. Kao i svaki put kad bi išao u Gondolin tako i ovaj, ostavljao je Suhu rijeku iza sebe i preko nepristupačnih vrhova kružnog gorja Crissaegrim. Na kojim su se gnijezdili divovski orlovi i Thorondor ˝kralj orlova˝ . Već je dan počeo lagano odmicati kad se približio samim vrhovima , pa ujedno i gnijezdima. Kad su ga ugledali prvi čuvari planina koji su se nalazili u donjim razinama vrhova, gdje su ujedno imali i svoja gnijezda obrušili su se prema njemu. Bez ikakvog suprotstavljanja dopustio im je da ga uhvate svojim pandžama i ponesu visoko do gnijezda Thorondora. Spustivši ga u gnjiezdo, Moontaylor je skinuo kapulju, spustio se na koljeno i glasno rekao svoje ime: Zovem se Eönwë Undómiel , ili Moontaylor kako me šuma zove. Dolazim u vaše područje kao vjerni čuvar šume. Nosim vam darove i zamolbu da me pustite da prođem preko ovih planina da bih kralju Turgonu prenio važne vijesti. Thorondor ga pogleda ponositim pogledom i obrati mu se na svom jeziku: Znam da me razumiš. I upoznat sam s tobom. Preko šumskih sokolova i sova, mnogo sam toga o tebi čuo. Znam da si par puta prešao ove planine , ali te moji stražari nisu primijetili. Zato se pitam, da li da te pustim da ovaj put prođeš?! Ali zar nisi mogao kao i prošlih par puta ovuda proći? - Vremena koja su prošla veliku su mudrost u vami stvorila. Dobro ste primijetili. Želim vam se ujedno i ispričati zbog moga prolaska kroz vaše područje bez ikakvog pitanja. Ali ovaj put sam ovdje kod vas s razlogom. Morogth sprema veliki napad na ovo i ostala područja. I s tim je i ova prekrasna zemlja i skriveni grad kralja Turgona na meti za napad. – reče mu Moontaylor, sad već stojeći ispred njega. Jedan se od orlova diže se u zrak i spusti se ravno ispred Moontaylora i udari pandžama tik ispred njega, na što se Moontaylor nije niti pomaknuo., i reče mu: Ponositi mješanče misliš da nas možeš s tim lažima prevariti i da ćemo te samo tako pustiti da ovuda prođeš!! Mi nadziremo cijelu zemlju i ništa nam nije skriveno. Morogthova zemlja je prazna , bez ikakve vojske , bez ičega, čega bi se mi trebali bojati.- Završivši svoje riječi ponosito okrenu Moontayloru leđa -Da, istinu govoriš. Zemlja je prazna pusta i crna ! Ali su rupe i tamnice pune gladnih zvijeri koje samo čekaju da se pogoste vašim mesom i mesom vaših mališana koje čuvate na ovim visokim mjestima. Ali ni ove visine neće biti sigurne kad se otvore vrata Mordora i Morogth pusti zvijeri da opustoše zemlju.- , odvrati mu ponosito i bez straha Moontaylor. Na to se orao okrenu i krenu da ga napadne ljunom. A Moontaylor odskoći u stranu i izbjegnu napad oštrog kljuna. Na što se Thorondor javi: Mješanac ima pravo. Već duže vremena vrata Mordora nisu se otvarala , a sam Morogth ne spava . Već godinama kuje planove kako da se osveti Valirima i svim sada drugim stanovnicima Arde. To što si ponio ostavi ovdje i kreni svojim putem , jedan od orlova će te spustiti do naših granica i odatle moraš sam. Moontaylor se naklonio i ostavi darove koje je donio za mlade orlove. A to su bile suhe žabe iz močvare Nervusea koje su mladi orlovi, a i oni stariji posebno voljeli. Thorondor: -Vidim da mnogo znaš o nami orlovima. Zahvaljujemo ti se na ovim darovima. Kreni i nemoj nigdje stajati, tko zna koliko još imamo vremena.- Jedna od velikih orlova spustio ga je do mjesta gdje je bila njihova granica. Koristio je znanje i sposobnosti koje je stekao tokom mnogih putovanja i planina, da se brze krece preko planina i stijena. Što mu je omogućilo da svoje spuštanje dvostruko prije završi. Probijajući se kroz strme planinske vrhove, prolaze i stijene, došao je od mjesta u kojem se po Iluvatorovoj želji stvorila pukotina koja je skratila prolaz do Gondolina. Prošavši taj kameni hodnik izbio je na stijenu s koje se vidio Gondolin i prekrasne poljane koje su davale tom bijelom gradu još veći sjaj i ljepotu, ali ovaj put mu je sva ta ljepota bila uskraćena. Jer je stigao prije zore. Preko lagane mjesecine mogao se grad tek lagano vidjeti, ali još nešto. Magla, koja je prekrivala poljane oko Gondolina. -Super, sad znam kako ču ovaj put još lakše priječi poljanu i ušuljat se u grad- reče sebi Moontaylor dok je vadio hranu i piće, koje će mu prije sljedeće večere vjerojatno biti jednina hrana. Nakon što je završio s objedom, sve je spremio u torbu i krenuo nizbrdo. Došavši na početak poljane koja je se prostirala uokrug Gondolina. Upotrijebivši svoje čarobne moči pojačao je maglu preko jednog dijela polja i oko zidina grada. Poput vjetra probijao se kroz gustu maglu u kojem su oči bile bezvrijedne ,ali istančani nos, vodio ga je kao da magle nije niti bilo. Praktički potpuno bešumno prešao je poljanu, preskačući kanale, male zidiće, rupe i sve ostale prepreke koje su se nalazile na putu. I došavši ispred zidina, izvadio je iz torbe nesto ako pandje koje je nataknuo na ruku i počeo se s njima penjati. Ali vojska koja je cuvala prelaz Gondolinu nikad nije spavala. Dopustili su mu da se popne do na vrah. Dosavsi blizu nos mu je otkrio da više nije sam. 10 stražara opkolilo ga je sa svih strana i odveli u tamnicu. Od prošlog dolaska , naučio je kako su stražar čuvali zidine grada. Iako nije bilo nikakve opasnosti, u prošlim dobima za grad, ipak je postojala straža, jer disciplina je bila jedna od glavnih značajki Turgonove vojske , pa tako i same straže. Ali lukavost i osjet za opasnost kojom su ovi stražari bili obdareni, ovaj put je prevagnula. Uhvaćen predao sam se , jer to je bilo najpametnije što sje mogao uraditi. Stražari su ga odveli u najdonje dijelove tamnice i dok su čekali kralja zavezali su ga u okove, oduzeli sve predmete i skinuli do pasa. Čuvši Turgona kako otpušta stražu, malo mu je laknulo. Jer je bio bliže svome cilju. Ušavši u tamnicu Turgon ga je dočekao strogim, ali ipak prijatnim pogledom. – Vilenjače, predstavi se i reci odakle dolaziš i kako si pronašao naš grad? – reče kralj. S laganim osmjehom uzvrati mu Moontaylor: Zovem se Eönwë Undómiel ili Moontaylor. Ne krasi vaš vaš grad samo velika tajna već i mnogo priča i legendi. Naučen sam da tražim istinu, tako sam je i ovaj put pokušao naći, ai prošli put. A to kako sam vas pronašao, će ostati moja mala tajna i Iluvatorova.- Turgon se nasmiješi i reče: - Velebne su i mudre tvoje riječi . Ali među njima još nešto skrivaš zašto si došao vamo i s kojim ciljem? Još imamo dugo do zore, a ja imam vremena. Ali ga neću trošiti na gluposti. Zato strogo pazi na svoje riječi, da ti ne bi postale zadnje. Ali nešto skriveno vidim u tvojim očima. - Prepoznaste moju poruku u mojim očima. Neću vas poštedite niti jedne sitnice, jer sada se radi i o najmanjoj sitnici. – reče Moontaylor. Turgon ga zbunjeno pogleda i reče mu: -Kreni mladiću.- Turgon je primaknuo stolicu i zapovjedio dvojici njegovih osobnih čuvara da izađu. Klonuvši lagano glavom, napuni prsa novim kisikom kojeg baš i nije bilo u tim tamnicama i poče : -Stvari su se promijenile i vrata Mordora su se počela otvarati. Meadhorus je počeo okupljati sve saveze vilenjaka u nadi da ih sve ujedini i krene protiv Morogtha. Preko svojih saveznika i prijatelja čuo sam da su Naugrimi već na putu da pripomognu Meadhorusu… - Čuvši sve vijesti , kralj ustade i približi se Moontayloru i reče mu: Što želiš, Što tražiš ovjde ?! Moontaylor ga pogleda i reče mu: Ništa, samo vam želim ove vijesti prenijeti. Prošao sam pokraj orlova, pričam jezikom životinja. Spustio se niz planinu. Nije mi dugo trebalo, jer cijeli život putujem planinama i znam koristiti njezinu pomoć. - U tvojim očima ne vidim laž, ali dok ne provjerim te informacije koje si mi dao. Ostaješ u tamnici! – reče Turgon i zalupi vratima tamnice. Moontaylor je sjeo na zemlju i potonuo duboko u misli… i u mislima reče - Ovaj dio puta je gotov…. Edited by Moontaylor on Jan 28 2008, 12:40 AM Posted by: Kathegar Dec 1 2007, 05:52 PM 4. dan - Ladros - Miriel, Aradoe, Adanedhel, Kathegar[B] Putovanje do Ladrosa teklo je mirno. Arador je pokušavao biti što tiši na putu, ali je ipak sumnjicavo gledao Aethura. Nije ga poznavao. Svoga konja Arador je potjerao malo brže, da sustigne putnika iz Ladrosa. Prišao je Aethuru te kazao “Aethur, jeli tako?” vilenjak je drzhao glavu uspravno. “Reci mi, Ladros, rodom si od tamo?” pogledom je samo pratio oci čovjeka. “Jesam!” odgovori Aethur i ušuti. Arador ga pogleda zacuđeno “Tko ti bi otac?” upita da nastavi razgovor. “Bregolas, kuce Beorove!” odgovori Aethur “Barahirov brat!” zacuđen brzim odgovorima čovjeka, Arador je dobio dojam kako Aethur ima plemenitu svrhu na Ardi. “Moje ime je Arador Elear, sin Eloryana loze Aegnorove.” Odgovorio je blago se nakloneci Aethuru “I čast mi je jahati uz plemeniti rod sine Bregolasov kuce Beorove.” "I meni!" nasmješi se Aethur "Ljudi Beorova roda uvijek su bili prijatelji Noldora, tako će i ostati." nastavi "Hvala na pomoci tamo, da niste dojahali tada ne bih preživio a takav ne služim svome Poglavaru." “Shhhh, vidim nekoga!“ rece Miriel, stavi kažiprst na usta i zagleda se u daljinu. Na srecu bili su u malenom šumarku, jer da nije bilo tako vjerojatno bi ih nepoznati putnici prvi vidjeli. Zora još nije svanula i nije dobro vidjela. Po odrazima je zakljucila da je to skupina oraka s kojima je putovao još netko tko bi po građi vjerojatno bio čovjek, tocnije žena. Nije vidjela lice jer je prilika imala plašt s kukuljicom. Aethur se spusti s konja i priđe rubu šume. "Iako teško, vidim ih. Poveca skupina." pogleda ranjenika "Bolje da ostanemo sakriveni ovdje gdje jesmo. Nisu nas vidjeli, nek ostane tako." rece tiho "Slažem se!" odgovori Miriel "Nemamo šanse protiv takve skupine.". Ostali su nekoliko minuta u tišini i uputili se uz rub šume u suprotnom smjeru. Miriel je nastavila gledati u skupinu koja se udaljavala od njih. Nije joj dalo mira pomisao kamo oni idu i što jedna žena traži s njima. “Aethur koliko nam još treba do Ladrosa? Ovi krajevi su se izmjenjali otkada sam zadnji puta bila ovdje.“ "Još dan i pol jahanja." odgovori. “Dug put je pred nama.“ pogledao je Miriel, pa se zagledao u tminu šume. “Nebi se zacudio da je Ork Gorak ovdje sa novom skupinom da nas prikolje kao životinje.“ rekavši to opsuje na vilenjackom, više u šaptu da ga nitko ne čuje. Pogledao je bisage na konju te shvatio kako ima ipak premalo strijela za napad na skupinu. “Tišina nam je ovoga puta jedini prijatelj. “ *** Družina je putovala cijelo to jutro preko Lothlanna i Anfauglitha, nekad slavnog Ard-Galena te prošavši sjeverni hrbat Ered Gorgortha i okrenuvši leđa Željeznim planinama ušli u Ladros. Miriel je zamišljeno gledala u daljinu. Grad se lagano nazirao u daljini, barem njenim vilenjackim ocima. Oko njih su svugdje bile planine. Okolina je izgledala prilicno tmurna za ovaj kraj. Bila je sretna što je željeznim brdima okrenula leđa jer loša su sjecanja budila. "Ladros je nekad bio lijepa zemlja!" rece Aethur "Al poslije Dagor Bragolacha nikad više ništa nije bilo isto. Vecina mog naroda poubijana je, ono malo što nas je ostalo raštrkalo se Beleriandom i bliskim mu zemljama, jedino je moj rod ostao." Približavali su se glavnom gradu, prijestolnici, ako se to tako moglo nazvati, kuce Beorove. Nekoliko milja pred gradom Aethur zaustavi knja "Gospodo i damo, dobrodošli u Ladros." *** Ušavši kroz gradska vrata straža je pozdravila Aethura i njegove suputnike gledavši u čudu vilenjake kojih u Ladrosu nije bilo godinama. Grad je bio živ kao i inace oko podneva. Djeca su se igrala na ulicama, starci čavrljali uz lulu, stražari patrolirali držeci red a sa tržnica uz glavnu cestu čuli su se dovici raznih povrca koja su bila na prodaju. No na licima svih ljudi Ladrosa vidio se umor, umor od ratova i bježanja, i strah od napada Morgotha za kojeg su znali da će doci. “Koliko god pokušavali to sakriti…” rece Miriel “…ovi ljudi žive u strahu.” “Istina!” odgovori Aethur “Boje se za svoje živote, u zadnjih deset godina pola stanovništa je otišlo od straha. Ostali su samo oni koji nemaju gdje. “ Došavi pred veliku zgradu Aethur I njegovi suputnici sjašu I priđu glavnim vratima. “Stoj, tko prilazi i s kojim namjerama?” upita jedan od stražara “Aethur, sin Bregolasov rod Beorova, vođa Poglavarove garde, dolazim s hitnim vijestima za Barahira.“ “Gospodaru, prođite! “ rece momak i otvori vrata. “Aethure!" rece Barahir dižuci se sa prijestolja "Kakve vijesti i goste mi donosiš?" "Gospodaru! Ovo je Miriel Serinde, djeva sa Maedhrosovog dvora dođla pregovarati za pomoć Lardosa i njezini suputnici." Barahir ih zacuđeno pogleda "Došli tražiti pomoc" upita i opusti lice "To sam i mislio." rece i sjede na najbližu stolicu. "Gospodaru, Miriel će vam najbolje reci kakvo je stanje." rece Aethur i prepusti joj rijec Posted by: Nessa Dec 1 2007, 06:11 PM 2. i 3. dan Questa Lokacija: Anfagaulith Ravnica kojom su jahali izgledala je nepregledno mada je Morana znala tocnu duzinu Anfauglitha jer je u posljednjih pet godina mnogo puta projahala ovaj put. Jos je uvijek osjecala umor u misicima od prethodnog zadatka, a napetost koja se pojavljivala u njoj prije svake misije se pogorsala. Znala je da ovo nije obicna misija, da je ovo nesto sasvim drugacije; nesto puno gore od svega sto je do sada prosla. Krenula je na put s tim saznanjem osjecajuci se umornije i razdrazenije no inace. Beskrajne milje prasine koje su je ponekad uspjele opustiti sad su samo pojacavale osjecaj nervoze u zelucu, cak je i mijenjanje konja postao napor mada je znala da je to nuzno. Brzina je bila kljucna – Shargat im je to objasnio prije no sto su krenuli. U mislima se vratila u tu vecer pred polazak kad je doteturala do stala sa svojim vec otrcanim ruksakom prebacenim preko jednog ramena. Sjetila se ironicnog smjeska koji se nalazio na njenom licu dok je prebacivala ruksak na konja. Nismo se ni raspakirali, a vec krecemo – govorio je taj smijesak, smijesak kojeg je nazirala po cijeloj svojoj postrojbi. - Pridjite blize svi. – tiho je poceo Shargat kad su napokon svi bili na broju. Automatski svi su prestali namjestati opremu i napravili uredan krug oko krupnog orka. – Ovo je zadatak najveceg prioriteta – naglasio je te rijeci dok je prelazio pogledom po postrojbi. – Moramo odvesti zapovjednicu Moire u Himring sto je prije moguce. Zbog toga cemo cesto mijenjati konje do prve linije obrane; nakon sto prodjemo tu liniju nema vise svjezih konja. Putujemo lagano, dodatne porcije hrane i ostale nepotrebne gluposti izbacite odmah. – Shargatov strogi pogled je ponovno, no ovaj put sporije klizio niz okupljene. Nitko se nije pomakao; ova skupina je dobro znala svoj posao i neke stvari im nije trebalo objasnjavati. Ako budu gladni stegnut ce pojas na par dana i izdrzat ce to, a uostalom u skupini je bilo vrsnih strijelaca pa su uvijek mogli uhvatiti stogod divljaci; mada se divljac sve rjedje nalazila na prostranoj ravnici koja je prije Dagor Bragollacha bila poznatija pod imenom Ard–galen, zelena regija. – Trebat ce nam dan i pol do dva dana da predjemo perimetar; nakon toga zapovjednice Moire bojim se da cemo vam morati vezati ruke. – sad su njegove oci bile na Morani, promatrajuci njene reakcije. - Naravno. – odgovorila je i umorno kimnula glavom. – To se podrazumijeva; u slucaju da me netko vidi s vama uvijek mogu reci da ste me zarobili. - Tako je. – kimnuo je glavom i promatrao je nekoliko trenutaka. – Uhvatili smo te blizu granica Dorthoniona dok smo bili u patroli. Krecemo se prema Himringu da zavrsimo nas zadatak i onda te vracamo u Angbad… To je prica koju ces ispricati vilenjacima kad dodjes tamo. - Oslobodila sam ruke tako da sam jedne veceri prerezala konopce na rukama jedne tupim nozem za jelo dok strazar nije dobro pazio. Ponovno sam svezala konopce preko ruku, ali ovaj put labavije – nastavila je govoriti gledajuci ga u oci smisljajuci uvjerljivu pricu, dodajuci detalje u glavi, razmisljajuci o izrazima lica i boji glasa koju ce upotrijebiti. Cinicni osmijeh joj je zatitrao na usnama kad se sjetila da su joj njeni posvojitelji znali govoriti da ima bujnu mastu. – Kad smo se priblizili Himringu uocila sam svoju priliku, udarila sam strazara sa kamenom po glavi i pobjegla. Nije trebalo dugo da orci uoce da je strazar u nesvijesti i da je zarobljenica pobjegla, te da krenu u potjeru za mnom. Naravno bit cu ranjena, dvije do tri strijele ce biti dovoljne. – predlozila je. - Trebale bi biti… Naravno nastojat cemo izbjeci vitalne dijelove tijela. – duhovito joj je odgovorio a ona je samo frknula na to. – Dobro, to je to. Krecemo. Skupina od 30 uruka je bez rijeci uzjahala svoje konje i krenula prema svom odredistu. Nisu se osvrtali, njihove oci su budno istrazivale horizont pred njima. Morana je dopustila sebi jedan zadovoljni osmjeh dok je promatrala svoj osobni odred kako zauzima poznati polozaj za izvidjanje. „A nismo ni izasli iz perimetra.“ – pomislila je dok ih je promatrala. „Nije ni cudo da nas zovu elitom; nas iz Sjena…“ Jahanje se nastavilo u tisini; cak su se i zvukovi iz velike tvrdjave, ili zeljeznog grotla kako ga je Morana nekad zvala, izgubili u daljini. Razmjena konja je protjecala iznenadjujuce brzo i bez prigovora sto ju je pomalo iznenadjivalo; cak je i Morgothov dobro sredjen stroj za ubijanje imao birokraciju. Ovaj put nije imala snage ni za sarkasticne komentare koje bi ovakve situacije izmamile iz nje; monotonost puta i premorenost su cinile svoje. Nekoliko puta je uhvatila sebe kako drijema dok je njen konj poslusno jurio za ostalima, a dva puta je postalo toliko gadno da je Shargat morao primiti uzde. Naposljetku su se priblizili svojoj posljednjoj postaji na granici perimetra i Morana je odahnula; nadala se da ce ovdje napraviti pauzu. Bila je ukocena od cjelodnevnog jahanja bez prestanka. - Moramo razgovarati. – vise je osjetila nego cula Shargatov glas kraj svog uha, te je umorno krenula za njim. – Sto ti je? – cula je zabrinutost u njegovom glasu dok je postavljao pitanje. - Nista, samo sam iscrpljena. – odgovorila mu je; taj dio je bio istinit. Nedostajalo joj je sna, misici su joj bili ukoceni i sve sto je zeljela je bila topla kupka s puno mjehurica pjene u kadi. - To nije cijela istina… Znam za tvoju misiju, znam zasto idemo u Himring… Ovaj put je umor u njenim ocima zamijenilo budno iznenadjenje; promatrala je svog najboljeg prijatelja, osobu koja se brinula za nju poput oca kojeg nikad nije upoznala i samo umorno protrljala sljepoocnice. - Znas li da mi je rekao da mu se uvucem u krevet ako bude potrebno? - I to te muci? – upitao ju je, a njoj se ucinilo da je ton njegovog glasa nesto drugaciji, kao da se zabavlja, ali opet to nije bilo to. Stresla je glavom i nehajno odmahnula rukom. - Nije u tome problem; znas i sam da nisam ni svetica ni djevica… – promrmljala je. – Bila sam s muskarcima prije, to nikad nisam tajila… - Ali nisi ni trubila na sav glas. – poznati smijesak se pojavio na njegovim usnama. - S kim ja provodim noci je moja stvar! – naglo je odgovorila blago iznervirana tonom njegova glasa i tim smijeskom. Prekrizila je ruke na prsima i izazivacki ga pogledala. – Nije za opcu razonodu, uostalom nije stvar u tome… - Ahhh vidim da si napokon budna. I napeta koliko vidim. – rekao je dok ju je promatrao. – No dobro, bolje to nego da si depresivna, tvoje depresije su zbilja… - Znam. – zarezala je. – Nema potrebe da nastavljas. - No u cemu je problem? - Reci mi jesam li lijepa? - Kakvo je sad to pitanje? – iznenadjenje u njegovom glasu je bilo ocito. - Pitanje na mjestu… Moram znati odgovor… – promrmljala je. – U ime svih bogova na ovom svijetu ja bi trebala zavesti jednog vilenjaka, jednog prokletog vilenjaka… – osjetila je kako joj se glas povisuje i zastala ne trenutak i duboko udahnula. – No kad se uzme u obzir ciji je sin ne bi se cudila da je vec imao na stotine zena, bilo ljudskih ili vilenjackih… Kao da bi ga ista na meni moglo zainteresirati… - Ne izigravaj budalu, oboje znamo da to nisi. – smrknuto je rekao. – Sto god on je, kakvu god titulu imao na kraju dana on je samo muskarac, a muskarci imaju potrebe. A dobro znas da je muske prohtjeve lako ispunit, tebi to nece bit tesko s tom vatreno crvenom kosom i tim plavim ocima. Hajde Morana priznaj nema tog muskarca koji te ne bi pozelio… – zastao je na trenutak a onda se nasmijao. – Da ironija bude veca ti od svih ljudskih zena zavrsis u orkovskom brlogu s nama, elitom… Sudbina je ponekad okrutna… - Sto bi to sad trebalo znaciti? - Nista vise od onoga sto znaci. – smireno joj je odgovorio. – Nema tajni ispod tajni, nema skrivenog motiva kad razgovaram s tobom. – njegov pogled joj je govorio vise od rijeci; bio je to isti onaj pogled kojeg je imao kad joj je pomogao u Dorthonionu kad su se prvi put sreli. – Uskoro cemo prijeci perimetar morat cu ti vezati ruke, a morat cemo se pobrinuti da izgledas kao da smo te stvarno mucili. Nadam se da jos uvijek imas onaj sapun sa sobom? - Da imam. Zelis li da ga donesem? – upitala ga je dok se psihicki pripremala za ono sto se spremalo. - Ne sad, nakon sto izadjemo iz perimetra. Sto manje osoba ovo vidi to bolje za sve nas. Moramo krenuti, ovo je zadnja izmjena konja; od sada pa do odredista vodimo rezervne konje i izmjenjivat cemo malo njih, malo ove koje jasemo. – rekao je i polako krenuo prema ostalima. – Morana… - Da? - Navuci kapuljacu, kosa ti je previse uocljiva na ovoj ravnici. - Razumijem. – tiho je rekla i uradila ono sto joj je receno. Dok se polako vracala prema svom konju prsti su joj lagano dotaknuli privjesak od oniksa koji se lagano njihao na njenom vratu. „Nadam se da ce se ovo isplatiti… Poslije ovoga morat ces mi dati ono sto zelim pod svaku cijenu… Ovaj put sam je spremna platiti. Ovaj put Morgothe dobit cu svoja sjecanja u potpunosti.“ Edited by Nessa on Dec 30 2007, 11:36 PM Posted by: Dior Aranel Eluchil Dec 1 2007, 10:41 PM Negdje na putu za Doriath, sredinom dana Jos jedan dan, kao i svi ostali, svi drugi. Pomalo vjetrovit, ne bas presuncan, te naravno hladniji nego inace. Ali ono sto je jako bilo lijepo u tom danu je da je bio izuzetan na vise nacina. Oblaci koju su se kretali po nebeskom svodu imali su boju krvi, pomalo cudnu ali u potpunosti razumljivu ako se uzme da je sunce u ovom trenutku sjalo na jedan izuzetan nacin i ako se uzme u obzira da ovo godisnje doba daje jedan drugaciji zrak pa je i prema tome i samo nebo drugacije. Kad se pogleda sa zemlje izgleda jako misticno. Prelijepo. I to je ono sto zadivljuje vecinu zivih bica, to jest barem one koji su odrasli u prirodi i koji obozavaju promatrati nebo za vrijeme svakog svog odmora. Dva dobro ugazena puta su sjekla na ovom mijestu gdje je Dior stao da se odmori. Bas je sjeo pod neko obliznje drvo i nasloni glavu na njega te pogledao prema nebu. Prekrasno, ovo nisam vidio vec dosta dugo. Da neki od moje vrste znaju da postoji ovakva ljepota, nebi ostali tamo dole da se ksirvaju, krenuli bi da ju obrane. Divio se nebu, i cisto uzivao u miru, iako je bilo pomalo prohladno. Odjednom spazi da mu se udaljini priblizava neki covjek. Nije jos prepoznao niti koja je rasa niti odakle je. Naglo se digne stane iza drveta, ne da bi se sakrio nego da bi zastitio svoje tijelo do bilo kakvog napada. Uzme luk, te ga napregne i odluci sacekati tog neznanca. Tko jos ide ovim putem, zar mi je rodak krivo rekao kad je rakao da odavjde nitko neide. Neznanac se polako priblizavao. Bio je za pedalj i pol vislji od Diora, i odmah na prvi pogled se moglo zakljuciti i da je barem dva puta tezi i jaci. U fizickoj borbi jedan na jedan Dior bi imao male sanse. Jedino bi mu mozda pomogla cinjenica da takav robuzan covjek je najvjerojatnije jako slabo okretan. Ubrzo se ispostavilo da je neznanac mijesanac. Imao je elfovskog stasa i tako se nosio ali visina i jacina nisu bas bili elfovske. Sto se vise priblizavao to je sve vise naneki nacin pomalo Dioru ulijeva neki strah, odnosno osjecaj da ta osoba je bitna za njega u blizoj ali i daljoj buducnosti. Kao da mu je odnegdje poznat, kao da je vec cuo nesto o njemu ili ga negdje vidio.Cim je dosao dovoljnoblizu a da je mogao cuti sto Dior govori, Dior progovori i reci: - Reci tko si i sto te tijera da ides ovim zaboravljenim putem? -Ja sam Falagir, jedan od posljednjih zivucih half-eflova u ovom kraju, moj put se tebe ne tice, a niti razlogi zasto sam na ovom putu. Tko si ti, ne cinis mi se poznat, a glas ti nije iz ovog kraja? Rece Falagir -Moje ime je Dior Aranel Eluchil, ja sam Vanyar, mozda cak i jedini u ovom kraju, i da nisam odavdje a li put me nanio prema Doriathu. Tko kod da si, i sto god da ti je cilj, i gdje god da ides, mislim da bi bilo najbolje da se mirno rastanemo. Nezelim se s njim za kaciti, samljeo bi me bez pola muke -Znaci Vanya si, znao sam jednu dijevojku prije dosta godina koja je dosla u ovaj kraj a bila je Vanya. Ubrzo se zaljubila u jednog mladica koji je kasnije postao kralj. Jos i danas njegov sin vlada na prestolju. Oni su zajdeno imali dijete ali ga je ona odvela sa sobom kad se za to proculo. Kralj je jedva sakrio od naroda to dijete i tu avanturu koju je imao s tom djevojkom. Kakve li slucajnosti, ba sam jucer cuo da je ta dijevojka umrla,a sad naidem na jednog iz te rase. Dior istupi koji korak da bi bolje pogledao stranca. Kad stranac sav u cudenju rece. - O boze moj, pa ti si cista kopija staroga kralja, kaldim se da si njegov sin i da zato ides tamo. Dior ga pogleda. – Falagir-e upoznah te prije koje minute a vec znas razlog mog putovanja. Prije nekog vremena majka mi je umrla i na samrti mi je odala svoju najvecu tajnu. Rekla mi je da nisam sin osobe koju sam do tada smatrao ocem nego sin jedno mladica iz Doriatha, mladica koji je kasnije postao kralj. Pricala mi je kako su se voljeli, sto su sve prozivljavali. Jos uvijek mi uglavi odzvanja pijesma koju mi je ona izrecitirala a kako je rekla njemu je tu istu pijesmu pijevala s tolikim zarom da to jos nikada nije prije ni poslje cinila, a niti cula da je itko s tolikom ljubavi nesto cinio za nekoga. Pokusat cu ti prevesti na tvoj jezik. Puno bolje zvuci na onom jeziku na kojem je ona njemu pijevala, iako ga ni ja neznam. Prestar je to jezik, rijetki su oni koji ga razumiju i to na citavom svijetu. Ta pjesma bi osla nekako ovako: Ljubavi, jos vecer, za ove predivne noci, nasa srce se spajaju, i u samom spokoju mi svijetu ljubav donosimo. I poput lista nosenog na vjetru, poput trka najbrzeg Rohanskog konja, ja tebi saljem ljubav svoju. I srce mi kuca brze, kao da nikad kucat znalo nije. Moje rijeci ljubavi saljem tebi. Saljem ih da bi ljubile tebe da bi osmjeh izmamile. Ljubavi, kad bi mogla da ostanem, ostala bi! Jer ljubav moja, ne ugasla je, i uvijek ce da tinja u srcu mom. Jako cesto mu je to pijevala. I nakon sto se morala rastati s njim, vise nikad to nije pijevala, osim sto ju je nekoliko puta meni izrecitirala. I tad je ta pijesma zvucala predivno, tako da nemogu ni zamisliti kako zvuci kad se odpjeva mora da je predivno. Kadaje otisla sa mnom odavdje vratila se doma, i tamo neko vrijeme zivjela stalno misleci na njega, tocnije misleci na njega do svoje smrti. Roditeljisu je nagovorili dase uda za jednog Vanya. Nikada nikome ni on ni ona nisu rekli ciji sam sin iako je on to znao. I prihvatio me kao svoga. Bio je i ostao velika osoba, hvala mu na tome. - Pogodio sam znaci. I mislio sam da si to ti. Jako slicis starome kralju. Steta sto je poginuo. Bio je predobar. Bolji nego ovaj novi, mladi. Iako je njegov sin, i iako su jako slicni. Nije isto. Nadam se da neides dokazivati svoju pravo na prestolje? Rece Falagir - Nidem, krenuo sam tamo samo da bih dokazao da sam njegov sin, nemislim traziti pravo na prestolje, to me ne zanima. Barem ne jos. Dior ce smireno - Mislim da ces tesko dokazati to cak i da imas neki dokaz, nije ga bas lako uvjeriti u ista, isti je svoj otac. Steta sto je on mrtav mogao je on potvrditi. Jer cim bi te vidio znao bi da si mu sin. - Ma nebitno je to sve, imam tu dokaz koji mi je majka dala. Nadam se da ce biti dovoljno. Falagi r uzme dokaz ir Diorovih ruku te ga pogleda, malo prouci te rece: - Tesko, to imaju sad vec mnogi. Posljednjioh godina ovo se dijeli sakom i kapom. Svi dobivaju to. Mislim da ti to nije dovoljno. Ali mislim da znam sto ti moze pomoci. U obliznjem kraju postoji jedan covjek koji je bio svijedok tvom rodenju. Njegova izjava bi ti bila neosporiva jer on nije obican pucanin. Jedan je od znacajnih osoba, sto po godinama sto po mudrosti i znanju. Jako ga cijenu mladi kralj. - Super, gdje trebam otici da bi ga nasao, rado bi ga upoznao. Mogao bi mi puno toga reci. Zakljuci Dior. - Ja taman idem u taj kraj, pa mogu svratiti do njega. I pokupiti izjavu. Vjerovat ce mi kad mu kazem da sam te sreo, tak oda nemoras ici. Bio je dobar s mojim ocem. Tako da nemoras ici. Mozes nastaviti put prema Doriathu, nemas jos puno, nekih 6 sati hoda. - Dobro, onda se nademo u Doriathu za koji dan. Nakon koje minute njih dvojica se rastanu i svaki ode svojim putem. Dioru se svasta motalo po glavi. Da sad znam odakle mi je poznat, znaci on je sin onog humana i vilenjakinje. Znao sam da mi je odnekud poznat. Sjecam se da mi je majka pricala redovito o njemu, tocnije svaku put kad bi cula ista o njemu. Jako je cijenila njegovo oca. Mora da mu je jako vjerovala. Sto znaci da i ja mogu njemu vjerovati, barem se nadam. A sad bolje mi je da krenem put pod noge. Jos jednom cu se odmoriti kad stignem u blizinu Doriatha a onda ravno prema kralju. Da vidimo jel brat zna za mene. Dior nastavi svoj put dalje, malo je ubrzao korak, ali nakon koje minute vratio se na srtaru brzinu, jos uvijek mu je teret bio prevelik. Mislim da cu pola ovoga izbaciti, cim dodem u Doriath, poal toga mi netreba, samo se mucim . Te nastavi dalje kako je i krenuo. Edited by Dior Aranel Eluchil on Dec 3 2007, 11:26 PM Posted by: Anira Dec 2 2007, 12:17 AM Silwyn Barad Tithen 1. dan Preko trga, uskih ulica i prolaza. Ispod zasvođenih prolaza i lukova, mešavine nespojivog a opet, čvrsto isprepletena dva stila. Barad Tithen. Gde besmrtni i smrtni žive, a plavim plaštom od retke kiše zaštićena prilika izmiče van vidokruga. Onda se spustila niz jednu od dugih aleja, pa ispod terasa i balkona lepih kuća, do tihe ulice gde u zeleno odeveni vilenjak nečujno promiče kraj nje, bez zastajanja joj klimnuvši glavom. Naizgled, ne mnogo srdačan gest, no nešto u njihovom držanju govori o dugogodišnjem ponavljanju istog. Njen brat po oružju svoj vilinsko zakrivljeno sečivo nosi na leđima. Vetar odiže plavi plašt otkrivajući bodež slične izrade; van dužnosti ili na njoj, na severu nema razlike. I dok klize jedno kraj drugog, svako u svom smeru, a oboje protiv iznenadnog naleta vetra koji im stiže s boka, život se menja, rađa i umire. Urezano u njihove misli, sklupčano u očima. Zauvek. Vilenjakinja sporo zatvara oči, da bi ih ponovo otvorila tek u unutrašnjosti prostorije u kojoj se obrela. Slabašan kliktaj vrata iza nje. Prilagođavanje na novu svetlost. Ko pređe ovaj prag, izlazi iz Fingonovog i Hurinovog u Rowaenino kraljevstvo. S kuhačom ponosno uzdignutom poput žlezda, gospa od ove gostionice osigurala je besprekornu čistoću i ugled svog mesta. A mirisi koji bi čoveka ili vilenjaka zapljusnuli na ulazu, omamljivali su i one najotpornije. Trebao bi nam neko takav u bici!, smejala se u sebi Silwyn dok je sedala za jedan slobodan sto - jer tim su imenom zvali vilenjakinju koja je, mnogima se činilo, oduvek obitavala ovde. Gotovo pedeset godina. Mnogima čitav život. No, možda je mnogo bolje reći da se napokon skrasila na jednom mestu - bar na neko vreme. Silwyn je bila rendžer, i nekoliko se puta upitala nije li meki, perjem punjeni madrac preveliki luksuz za nju, kojoj su nebrojene godine postelju činila od vetra zaklonjena udubljenja, ulegnuta zemlja ili, najbolje od svega - udobno postavljene grane. Potom je shvatila da je tu olakšicu itekako zaslužila. Kao i redovne, tople obroke, baš poput onog koji sada stiže pred nju. Silwyn zatvori oči dok joj je bogatstvo ukusa ispunjavalo celo biće. U takvim trenucima, činila se Ljudima poput smrtnog deteta, jer upravo detinji sjaj bi poprimile njene svetlucave, plave oči kada bi uživala u nekim sitnim zadovoljstvima. I osmeh - blag i iznenadan. Gledanje i traženje lepote i mira u tamnom, nadirućem strahu. I nada za sva bića Arde. Majka joj dade ime Haldaraina, na Sindarinu kojim su sada, pod Thingolovom naređenju, svi morali govoriti, dok ju je posmatrala kako raste na obalama Belegaera. Silwyn je nasledila njenu srebrnu kosu kosu i prozračnu, svetlucavu kožu koja je sa ljubavlju upijala Arienine zrake, ali i ljubav prema moru koja ju je uvek pratila. Njegov šum neprestano je nosila sa sobom. Silwyn uze drveni, skromno ukrašeni pehar i otpi, a tanušna linija duž cele podlaktice ostala je da stoji kao čudo umešnosti iscelitelja i sećanje na događaj tek minuo. Osamnaest godina. Treptaj oka. I orkovsko sečivo koje je dotaklo kost. U kući svoje majke nosila je bisere i haljine lake i lepršave, i krv Lindara ključala je u njoj dok je pevala pesme kojima su je učili - o tami i zvezdama na početku sveta, i svetlosti zapada koju ona nikada ne vide. Tada bi na trenutke zaboravljala, no, uzvišenost i melodičnost drugih glasova i njeno nestrpljenje i žudnja za divljinom i otvorenim prostranstvima, odveli bi je dalje, i probijala bi sebi put preko Naroga i Siriona, sve do predela samo od nekolicine viđenih. Ali nikada više sama, kao nekad, jer samo najodvažniji, ili možda najluđi, usudili bi se u ovom vremenu hodati bez vernog pratioca. Gostionica se ponovo stvori oko nje, sa mirisom i izmešanim glasovima. Neko vreme ih je tako slušala, ne dozvoljavajući sebi da prepozna reči i jezike. Brundanje tamo, kikotanje onamo, lepršavi tonovi i grubi udari. Potom se jedna reč ipak uobliči, i Silwyn sporo otvori oči, prepoznajući svoje ime. Nije se pomerala. Elirion je seo ispred nje. "Je li to istina?", reče na vilenjačkom a onda se nesvesno prebaci na drugi jezik. Uzbuđenje loše prikriveno. "Kruže glasine da Maedhros diže barjake na istoku. I traži saveznike!" Tišina. Težina neizgovorenog, ali očiglednog. Silwyn pomisli na svog oca: hoće li se odazvati? Sve je počelo sa Dagor Bragollachom. Dugi mir strahotno okončan, a zemlja koja je stolećima cvetala sada se ponovo kalja orkovskim stopama. Zatim, težak trud potiskivanja istih, no, sve je to bilo poput usputnog eliminisanja štetočina umesto otkrivanja i uništavanja jazbine istih. Pomislila je to kada je vest o zauzimanju Tol Siriona stigla do nje. Porediti Angband sa kakvom trulom jazbinom bilo je nešto na šta biste zastali, pitajući se da li da se smejete ili plačete. Opet, to je bilo sasvim blizu istine. Upravo kolevka truleži i opačine čiji je kužni zadah često mislila da oseća. Tamni oblaci na severu. Tako blizu. Ovde. Treba ohrabriti ljude! A da li će Elirionova trenutna kuražnost i ushićenost - zbog koje je gotovo pocupkivao na stolici - trajati i nakon prizora krvi, sakaćenja i klanja njegovih sadrugova, prijatelja i rođaka? Vilenjakinja je ćutala. Jednom ju je jedan vilenjak nacrtao, rekavši da će mu to parče hartije pomoći da je zauvek utisne u sećanje. Nju, šake čvrsto stisnute oko bodeža i lake tkanine koja je nagoveštavala ono malo što je ostalo nepokriveno, dok joj se pogled gubio u daljini. "Nemoguće ga je ispratiti", rekao je, a ona se smejala i plakala u isto vreme, "jer to si ti, Eäryendë." Još dugo nakon toga nije osećala toliko stvari u isto vreme: nevericu, radost, ushićenje i zahvalnost, no ujedno i strepnju i zbunjenost. Zatim je otrla suze iz očiju i pustila ga da se uveri. Sada je bio mrtav. Nikada ga nije pitala kako se otarasiti slika. Spaliti ih. Uništiti! Vrištati noćima a onda shvatiti da je uzalud. Uputila je Elirionu dug, dug pogled. Prodoran i dubok, pre nego što je sporo klimnula glavom. Eäryendë. Kći mora. "Neko se napokon usudio progovoriti... Ali to je sve što znam. Ostalo su samo pretpostavke." "A njih, čini se, ne bi delila ni sa kim drugim?", nacerio se ovaj naočit mladić, i Silwyn se iznenada seti pogleda koje je na njega bacala - ma šta bacala, gađala ga njima! - njena prijateljica Neriel. Uzvratila je osmeh, taman dovoljno širok. Bilo je ključno ne dozvoliti lošim mislima da te obuzmu. Jer misli su bile život. Ali prvo se pobrinula da joj gost ne bude žedan. "Za Maedhrosa!", zalete se mladi rendžer, visoko dižući svoj vrč medovine, privlačeći i jednim i drugim pažnju cele gostionice. "Za dugo željeni mir", tiše odvrati Silwyn, streljajući pogledom oko sebe, za slučaj da im se neko odluči pridružiti. Uskoro su ponovo imali svoj mir i privid privatnosti. No... "Gospodar Findon će priskočiti prvi, to je očigledno." Elirion klimnu. Svi su znali tu priču. "Kuća Hadora, podrazumeva se. I narod Halethin - oni su dovoljno propatili, a to neće proći neuzvraćeno. Patuljci - moguće. Maedhros održava dobre veze sa planinskim gradovima. Čudan narod, u najmanju ruku..." Silwyn spusti vrč i neko vreme je prelazila prstom preko njegove drške. Potom uzdahnu. "Turgon?" Pogledi se sretoše. Tišina, potom odmahivanje glavom. "Od svih pitanja... Oromeovog mu roga, mogao bi biti bilo gde na Ardi! Postoje teorije da se vratio na zapad, i dobio oproštaj! Niko ne zna, a verujem da nikad nećemo saznati... Dok dvori na Tarasu huče prazninom." Silwyn Haldaraina se strese. Neprijatnost joj se lako čitala na licu. "Želela sam da ga vidim...", reče, mršteći se."I jesam. Vinyamar. Veličanstven čak i iz daljine no neka velika sila čuva to mesto, i ja se ne usudih prići mu bliže." Podigla je ruku da naruči novu turu. "Dalje. Još jedan problem: Thingol." Devojka je na trgu pevala je o Berenu i Luthien. "On če želeti osvetu i verujem da će ako - kad! - se drugi ujedine i sam poći da odbrani svoju zemlju! Ljudi u bolu čine velike stvari... Još samo da zaboravljaju..." Odmahnula je glavom. "To me brine kod Orodretha - on nije kao Finrod." Silwyn se na tren rastuži. "I bojim se da neće lako preći preko uvreda koje mu naneše sinovi Fëanorovi. A vešt je narod Nargothronda i čvrst poput stena pod kojima žive." I Silwyninin pogled odluta negde dok se, Elirion ubrzo shvati - prisećala! "Videla si Pećine?" Vilenjakinja trepnu. "Da, i lepše su no što priče kazuju. Moj otac je tamo, samim tim i deo mog doma... Ali mnoge su se stvari promenile od Felagundove smrti." Od svih najvoljeniji. I pojava mu beše u najmanju ruku veličanstvena, ne zbog njegove zlatne kose ili lepote lica, ne. Zbog očiju, Silwyn je shvatila, dugo nakon što je nestao sa ove strane mora. Očiju punih dobrote. "Jedna stvar vuče drugu, Elirione, moj prijatelju." Reči behu ozbiljne, glas hladan i uzvišen. Pogledom je pokušala urezati ono što je usnama uobličavala. "Maedhros ne traži vojsku za odbranu Belerianda. On želi da vidi Angband skršen i sravnjen sa zemljom, i Morgotha okovanog. I za to će platiti mnogim žrtvama." Edited by Anira on May 22 2009, 12:50 AM Posted by: Estel Dec 2 2007, 08:49 PM Postam ovo umjesto Miriel :wub: Dan četvrti kasno poslijepodne Ladros Miriel Evenië je stajala na ulazu Mirieline sobe prijekorno gledajuci njenu vlasnicu koja nije bila kao ostala vilenjacka djeca. Izgled njezine sobe govorio je podosta o tome. U lijevome dijelu sobe nalazio se veliki krevet koji je bio uredno složeni prekriven tamnoplavim prekrivacem. Svaki komad odjece je bio uredno složen i svaka stvar na svome mjestu. Evenië je uvijek govorila da nikad nije vidjela tako uredno dijete. Sedmogodišnja Míriel je sjedila je za stolom koji se isticao od ostatka sobe. Bio je prepun ostataka materijala od kojeg je Miriel izrađivala razne predmete. Evenië nije bilo drago što je uzimala noževe i uvijek joj ih je uzimala. -Miriel! Nisam li ti stoputa rekla da se ne igraš s noževima?- rekla je pomalo ljutito jer ovo je bilo već četvrti puta ovog tjedna da ju je ulovila u toj igri. -Ali mamaa! Radila sam nešto za tebe.- Malena vilenjakinja se spusti s stolice od koje je jedva bila viša i potrci prema majci i pruži joj maleni privjesak u obliku zvijezde koji je visio na svilenoj vrpci. Evenië se ražalosti što je vikala na nju, sagne se i zagrli Miriel koja je zatim ovila rucice oko njenog vrata. -Reci da ćeš ga nositi uvijek- Nasmije se iskrenim djecjim smijehom. Prošavši kroz gradska vrata za Aethurom Miriel je čvrsto u ruci stisnula maleni privjesak koji je nosila oko zapešča. Grad je bio živahan ali ipak tmuran. Na ljudima se vidjelo da niti žele živjeti ovdje niti da su ocekivali dvoje eldara u svome kraju. Oci su im odavale da strah živi u njihovim srcima. Iako je uglavnom uspijevala poraziti to čudovište, strah joj nije bio nepoznat. Mislima joj zavladaju loše uspomene. Među masom strave iskocila je slika koja joj umalo nije natjerala suze na oci. Vjetar je nosio miris smrti. Nekoliko sati nakon što je Feanor odmaknuo od njih u strahu se vraca izvidnik. Zacuvši da mu je otac opkoljen Meadhros naređuje juriš kako bi što prije stigli u pomoc Približivši se na nekoliko milja, vilenjaci su ugledali ogroman plamen i zaculi ogromnu riku. -Balrozi- zetreperili su glasovi vilenjaka. Feanorovi sinovi su se okrenuli onima koji su usatuknuli. Maedhros je povikao i nastavio juriš prema mjestu kojeg se i sam bojao. Miriel je išla za Maglorom bez rijeci spremna na bitku. Iako se uvjeralavala da se ne treba bojati, strah ju je tad pobijedio. Bojala se da će ugledati onoga koji ju je primio pod okrilje mrtvoga. Bojala se da će nakon bitke ugledati Feanorove sinove koji su joj bili poput brace mrtve. Najmanje se bojala Balroga. Ono što je nju plašilo bila je smrt. Uletivši u bitku strah je nestao, nije bilo straha, niti milosti, niti gađenja. Samo čisti životinjski nagon za preživljavanjem i zaštitnicka ljubav prema svojemu. Dijelovi tijela su padali, krv je natopila zemlji i neprijatelji su se povukli. Posvuda su bila tijela onih koje je poznavala. Među njima ugledala je Feanora okruženog sinovima. Bio je ranjen, pun opeklina, znao je da umire. Onaj strah koji je tad prožeo Miriel ubio je još jedan dio njezine samokontrole. Odtada je ono što bi govorila bilo nepromišljeno i okrutno istinito, vodili su je nagoni koje bi kadkad zaustavio razum i dio dobrote koji je još ostao u njoj usađen od Evenië. Došavši pred Barahira, Míriel se trgne iz sjecanja i pogleda Barahira koji je bio iznenađen njezinim posjetom. -Gospodaru Barahir, mislim da je vrijeme da ponovno pokažemo koliko je silan gnjev edaina i eldara- Posted by: Eellwyn Dec 3 2007, 03:28 PM 2, 3 i 4 dan na putu prema Barad Tithenu Nakon naporne noci Eellwyn ustane. San joj nije izlazio iz misli. Znala je da ima neko znacenje no nije mogla otkriti kakvo. Spremila je dorucak te ga na brzinu pojela. Potrpala je sve stvari u naprtnjacu. Lagano zazvizdi. Zacuje topot kopita prigusen travom koja je rasla svukud uokolo. Pred njom se nakon nekoliko trenutaka pojavio predivan, poput mrkle noci crn konj. Dlaka mu je blistala na jutarnjem suncu. Spustio je glavu u znak pozdrava te lagano zanjistao. - Nrenhore. Dobro jutro. - rece i poceska ga iza uha. - Jesi li spreman za danasnju rutu puta? - Nrenhor ponovno zanjisti. - Pa krenimo onda. - rece. Zajasila je Nrenhora i oni pojurise poput vjetra. Znala je da jase u susret sudbini, no nije znala hoce li joj biti naklonjena ili ne. Strah u njoj je, svakim Nrenhorovim korakom, bivao vecim. Nisu stajali sve dok se sunce nije pocelo spustati prema zapadu. Zalazak sunca je bio predivan. Eellwyn je sjedila i jela dok su se sunceve zrake prelijevale po drvecu u predivnim crvenim i narancastim tonovima. Nrenhor je mirno cupkao travke te ih lijeno zvakao. Svako malo bi bacio pogled prema Eellwyn da se uvjeri da je tu i da je dobro. Noc je bila mirna kao i prosla te je i ova donijela isti san. Savrsen izlet se pretvorio u nocnu moru, sa malim dodatkom. U ovom snu ne samo da se osjetio miris krvi vec su svuda oko nje bila mrtva tijela ljudi i vilenjaka koje je ona poznavala. Nakon toga san je prestao i ona je dalje mirno spavala. Iduca dva dana su prosla vrlo brzo. Stigla je u Barad Tithen u kasne vecernje sate. Srce joj je lupalo kao ludo. Grad njenog djetinjstva. Sretnog djetinjstva. Morala je pronaci neko mjesto gdje ce prenociti. Odmor je bio potreban njoj ali i Nrenhoru. Bio je on jak i izdrzljiv konj ali nije ga zeljela za sada previse izmoriti Zaustavila se pored jednog od prenocista koje joj je izgledalo pristojno. Natpis na njegovim vratima je bio jedva citljiv. – Crni vepar – procita, slegne ramenima, skoci sa konja i zaputi se unutra. Cim je otvorila vrata znala je da nije pogrijesila. Bilo je tiho, mirno, toplo i ugodno mjestasce. Prisao joj je covjek i upitao je moze li joj kako pomoci. Nakon sto je smjestila konja i uvjerila se da je njemu dobro krenula je i sama na pocinak. - Barad Tithen- sapne gledajuci u strop Edited by Eellwyn on Mar 18 2008, 12:47 AM Posted by: Dior Aranel Eluchil Dec 4 2007, 10:45 PM Ublizini Doriatha Dan je polako zalazio kada je Dior stigao da pocetka sume koja je vodila prema ulazu u Doriath. Sunce je obzoru svakim trenmo sve vise nestajalo i bilo je ocekivano da ce biti pametnije da se saceka jutro ali Dior je imao zapovijed odnosno molbu od vlastite majke da saceka i pokusa uci u Doriath u trenutku kada jedan odredeni strazar bude na ulazu. Iako ni sam nije znao zasto to cini i zasto slusa rijeci svoje majke kad mu je neki nagon a i instikt iznutra govorio da to nece biti dobro, da ce gadno pogrijesiti ako tako nastavi ali ipak je odlucio da ce vjerovati njezinim rijecima i njezinoj molbi. Noc je vec u potpunosti zamijenila dan kad se priblizio strazarima, nisu ga opazili. Prema opisu vlastite majke znao je kako ce prepoznati strazara preko kojeg je trebao uci u Doritah. Trenutacno taj strazar nije bio jedan od ove dvojice. A slijedeca straza se izmejnjivala sa prvom zorom. Odlucio je da ce se malo udaljiti od ovog mijesta jer bi bilo previse riskatno da ostane ovdje i da se ovdje pokusa odmoriti i pricekati jutro. Jer u slucaju da ga uhvate na ovom mijestu mogao bi biti proglasen kao spijun ili osoba koja radi protiv kralja. Tako da se vratio nekih pola sata hoda unazad i nasao prikladno mijesto za kampiranje i mijesto sa kojeg ce sa lakocom sacekati jutro. Odlucio je da nece paliri vatru niti ista sto bi moglo ukazati na njegovo prisustvo u ovom kraju. Jer nije zelio da itkpo sazna da se nalazi ovdje. Svoje stvari je odlozio ublizini sebe i a oruzje na sami dohvat ruke. Tako da ako ga itko iznenada napadne da bi se mogao obraniti. Lagano se skupio na podu te utonuo u lagani san. Sto je bio blize Doriathu to je rijede sanjao onaj te isti san. Tako da je napokon skupio energije. S obzirom da se odmarao svakih 6 sati zbog tertea na ledima ovaj put je potrajao skoro tri puta duze nego sto bi inace potrajao. Sva sreca da ce sa sutrasnjim jutrom napokon ugledati svijetlo jednog grada u Doriathu. Jer nakana mu je bila da prvo ode tamo. Jer se i sam kralj tamo nalazi. Ali nije ni znao kakvo ga iznenadenje ceka sa jutrom. Sa prvim zrakama sunca, u samu zoru Nakon zamjene straze, strazari su krenuli da provjere okolicu ulaza. Nakon pomnog pretrazivanja dolaze do mijesta na kojem se Dior utaborio. Bude ga. On na prvi tren smeten ali ubrzo se hvata maca. Ali ne dovoljno brzo jer je vec jedan od strazara svoj mac uperio u njega. Tako da je vrh tog maca bio na grkljanu Diora. To uopce nije bio ugodan osjecaj za njega. Ispusta mac iz ruke i predaje se. Jedan strazar uzima svu opremu i sav teret koji je Dior nosio a drugi veze mu ruke konopcem i vodi ga u Doriath kao zatocenika. Sam ulaz u Doriath je velicanstven za svakoga tko ovdje ne provodi svaki dan. Jer to je zadivljujuc porizor u kojem priroda i suma dominiraju te pokazuju svoju ogromnu moc. U podrucju Doriatha su zivjeli vilenjaci i to najcesce i najvise ih je bilo iz kako su ih neki narodi i ostali vilenjaci nazivali ratoborni Noldori. Njihova proslost i povijest je izuzetna, zbog cega su ih mnogi narodi i rase izuzetno cijenile. Ali i mnogi su osjecali jedno strahopostovanje, jer ipak njihovo umijece ratovanja je bilo izvan granica shvacanja za mnoge. Prvi strazar je vukao Diora i pokusavao da ubrzato tempo da sto prije stignu do grada ali drugi strazar je klipsao i zaostajao za njima. Teret koji je nosio bio je pretezak i prevelik za njega. Bez obzira sto je jedan od ratnickih i izuzetno vizicki spremnih elfova. Ovaj teret je za njega prestavljao nemogucu misiju. Dior je to zapazio pa rece. - Dozvolite mi barem da ponesem svoj teret, putovat cemo nekoliko puta brze. Oruzje moje slobodno zadrzite kod sebe. Prvi strazar nato doda. -Daj mu teret, oruzje ostavi kod sebe. Vodimo ga kralju on ce znati sto treba s njim. Drugi strazar jedva doceka i taj teret dade Aranelu. Ovaj ga bez problema stavi na leda i krene dalje. Sad su vec brze putovali i nakon nekoliko sati hoda su stigli u grad. Na ulazu su morali biti pusteni od jos dvojice strazara od kojeg je jedan bio onaj strazar kojeg je Eluchil cekao da strazari na ulazu u Doriath. Ali izgleda da je ovaj bio unaprijeden. Ali se jos vise iznenadio kada je shvatio da je on jedan od glavnih strazara uopce u cijelom Doriathu. Jako je napredovao od onda. Cim su se pogledali i razmijenili pogleda obadvojica su shvatili tko je onaj drugi. Ali strazar je odmah pokazao nesto sto Dior nikako nije ocekivao. Pokazao je jednu grubost koja nije bila ocekivana. I umijesto da ga posalje kod kralja naredio je: - Izdajicu vodite u tamnicu. Neka bude smjesten u onaj najgori odjeljak, doci cu ga ispitati kasnije. Nemoj te kralja uznemirivati s ovakvim necim bezpredmetnim ako ne zelitie da se njegov bijes na vama osjeti. Strazari ne progovorise niti rijeci i odvedose ga u tamnicu te ga smjestise u odjeljak u koji su i morali. Proslo je neko vrijeme prije nego je dosao strazar kojeg mu je majka opisali. Cim je usao ponasao se izuzetno grubo, grublje nego pri ulazu u grad. Moglo bi se reci cak i bahato. Ima da mu se osvetim, ako vec nisam mogao njegovoj majci. Ono sto je napravila to je protiv svih pravila ovog naroda. Tako ovesti sina bivseg kralja, i tako ga izigrati. A nakon toga jos i izigrati mene koji sam joj cijeli vrijeme tu bio prijatelj i podrska. To je neoprostivo. Ima da to sve plati njezin sin. Ubrzo stize kralj , koji je cuo da su pritvorili jednog spijuna u tamnicu. Zelio ga je saslusati i cuti pokoju rijec od njega. Cim je usao ostao je bez rijeci. Nije mogao vjerovati svojim ocima. Isti moj otaj. Jel to moguce. Oce sto se to dogada. Moram biti oprezan s ovom osobom. Mozda je neka muljaza od strane nasih neprijatelja. Zar su poceli sad i tako napadati. Te rece. – Tko si, odakle dolazis i sto te dovodi ovamo. Zasto si spijunirao ulaz i za koga radi. Tko te salje ovamo. Dior ne smeteno na to odgovori. – Moje ime je Dior Aranel Eluchil, ja sam iz porodice Vanya ali kasnije sam saznao da sam Half- elf, mjesavina Noldora i Vanye. Moja majka Vanyarka me salje na ovaj put da dodem ovdje i kralju Doriatha kazem tko sam i kave veze imam s njim. Ja sam sin kralja Doriatha. A kako sam cuo da je on mrtav, a njegov sin na vladavini, znaci ja sam tvoj brat. Dosao sam da polozim pravo da budem sin svog oca. I da branim zemlju koju je moj pravi otac stvarao i branio. Kralj ga pogleda, pomalo zbunjeno i taman da ce raci nesto strazar se uplete i rece. – Kralju presveti ovaj vilenjak pljuje po vasem ocu. On nema nikakvih dokaza za ovo sto govori. Osim sto je slican vasem ocu. Treba ga za to kazniti smrcu jer govori neistinu i siri laz. Dior brzo rece. – Imam dokaz, nalazi mi se tamo u stvarima. Strazar izvadi dokaz i opali se smijati. – Pa to danas svi imaju. Svaki stanovnik Doriatha ima to. A sve cesce to imaju i oni koji nemaju nikakve veze sa Doriathom. To nije nikakav dokaz. Trebamo ga kazniti za primjet ostalima. Pogleda prema kralju. Ali Dior uskoci u rijec prije nego je kralj se uspio snaci. – Kralju dozvolite mi da kezem sam jos nesto. Poslao sam jednog stanovnika ovog kraja po imenu Falagir da ode po dokaz kod jednog od vasih savjetnika. Doce uskoro s tim dokazom. Taj dokaz ce biti neoboriv. Sacekajte sutrasnji dan. Kad bi Falagir trebao stici. Kralj ce na to. – Falagir, cisto sumnjam da ce on doci. Njegova rijec ti nista ne vrijedi. On ju prekrsi previse cesto. Krivu si odobu poslao. Ako dode do jutra dobro, a ako ne sutra uranu zoru bit ces ubijen. Bio ti moj brat ili ne. Kralj se okrene i ode. Strazar se opali smijati i nastavi stojati na istom mijestu. Cuvat cu ga cijelu noc, da mi nebi pobijegao, ipak ima Noldorske krvi Predvecerje i noc Oblaci crni kao noc, polako nadvijaju se nad obzorom, svakim trenom su sve blize, te polagano prekrivaju prvo sumu a potom i grad. Sve nestaje u mraku, koji donose ti oblaci, oblaci sumnje, boli i rata. Grad koji je inace jedan od lijepsih u ovom dijelu svijeta, koji se dici sjajnom prosloscu. Grad u kojem ce te rijetko vidjeti nekog covjeka, vecinom tu borave i zive vilenjaci i to najvise ih ima, a moglo bi se reci i da su svi u tom gradu Noldori. Znate oni jedni te isti Noldori koji su usvijetu tako poznati po svom znanju o umijecu ratovanja. Vecina zivih bica se divi njihovoj spremnosti da svoj zivot daju za ono sto brane. Izuzetno su ratoborni ali opet dovoljno mudri da se ne petljaju tamo gdje im nije mijesti. Jedino lose sto imaju je njihova arogancija i njihov ego, sto ih je cesto stajalo mnogih zivota. Tesko ponekad prihvacaju da nisu najmudriji i najpametniji. Sama rasa Noldori od davnina prebiva na ovom podrucju. Mnogi za njih kazu da su neuredni ali ono sto se moglo vidjeti dok oblak nije sakrio grad je bilo zadivljujuce. Grad je izuzetan. Oduzima dah na prvi i posljednji pogled. Svaki dio njega je savrsen. Ostre linije i suma oko njega daje mu jednu takticku prednost u usporedbi sa nekim napadacem izvana. Savrsen je to grad i to na vise nacina, od elegancije gradevina u njemu do svega. I sami patuljci koji su najveci graditelji koji hodaju po ovom svijetu bi se divili ovom gradu. Da tako nesto lijepo moze izbiti na takvom mijestu. I to jos usred sume. Oblaci uzimaju sve jaci zamah, sve su crniji. Noc zamijenjuje dan, sva lijepota se skriva u noci. Pocinje padati kisa, prvo polagano a onda sa naletima vjetra sve jace i jace. Uskoro se od te kise ni prst ispred sebe nemoze vidjeti. Munje sijevaju na sve strane, i na taj nacin pokazuju kako dijelovi gradu polako postaju prekriveni vodom. Voda polako unistava lijepotu ali ne u potpunosti. Te nakraju prodire i u one podzemne dijelove grada. One ne bas tako popularne. Voda ulazi u tamnicu do jednog od strazara koji boravi tamo. Na samom ulazu. – Koja kisa, koliko vode, ma odoh kuci! – promrmlja sebi pod bradu vilenjak koji je bio po izgledu jako star, najvjerojatnije mu je ovo kazna za neki grijeh iz proslosti. Inace vilenjaci jako lijepo znaju nagraditi svoje najstarije clanove. Iako su besmrtni i na njima se nakon nekoliko 1000 godina mogu vidjeti crte starosti, a tako su se i ocrtavala i na ovom vilenjaku. Mora da je jako sagrijesio. U samoj tamnici trenutacno se nalaze dvojica vilenjaka, najvjerojatnije strazara koji tu borave samo dok nedobiju neko unapredenje. Oba dvojica jedva cekaju da odu odavdje i da napokon dobiju neki posao koji zasluzuju. Barem su oni tako mislili. U jednoj od najgorih odjeljaka u tom podzemnom zdanju, negdje najdublje u unutrasnjosti, skupcen u kutu sjedio je jedan vilanjak. Duga plava kosa padala mu je preko glave koja je bila naslonjena na koljena. Ruke u potpunosti olabavljene, kao kad je umor neizdrziv. Znoj polagano kaplje s glave na pod. Jedan od strazara i to onaj grublji i stariji koji je bio jako uvjeren u svoju premoc nad ovim zatocenikom okrene se prema njemu i pogleda ga te se pocne smijati i podrugljivo nabacivati. – Diore, Diore da znas samo sto te ceka, da znas kakva smrt te ceka sutra ujutro. Mozda bi onda molio sada tu mene na koljenima i glavom u ovom blatu (pokaze rukom na blato na sredini odjeljka)za zivot. Dior lagano digne glavu, i pokaze jedan blagi osmjeh te kroz zube prozbori s puno prkosa. – Sto ti znas o mojoj smrti, zar ti nisi samo jedan obicni strazar. Jedan od onih koji ce tu u ovoj rupi docekati smrt. Pa prema tome bilo kakva moja smrt je bolja od ove tvoje koja ce te polagano preuzimati u ovom paklu u ovom blatu (ocima pokaze prema istom blatu na koje je mislio i strazar). Prije ces ti moliti da umres nego ja. A mozda ti to netko i ispuni, mozda ja (nasmije se) , mozda kralj kada cuje da si lagaoA znao si, moja majka ti je vjerovala, izdao si najvjerojatnije jedinu osobu koje ti je vjerovala da si znao da govorim istinu, a ako nitko drugi mozes se nadati da ce te zlo sa sjevera dostici i da ces naci mir u smrti. Jer sve je bolje od ovoga sto je tu. Mislio je na zivot proveden u tamnici, makar to bio i zivot kao strazar u njoj. Dior se opali smijati, podrugljivo. Vise je izazivao strazara da upadne unutra nego ista drugo. Strazar sav u bijesu, i u nemoci da kontrolira vlastite osjecaje, naglo krene prema njemu vicuci. –Sad ces da osjetis sto se dogodi sa onima koji se usude govoriti protiv onih koji ih cuvaju. I krene da udari Diora. U tom trenu skoci drugi strazar i zaustavi ga. – Nemoj, nije vrijedan toga.- rece. Dior spusti glavu dolje i nastavi lagano spavati jos neko vrijeme. Onako negdje napola budan, napola uspavan. Nakon pola sata u tom stanju osjeti zed i glad u zeludcu te vise nije mogao ni balansirati izmedu snova i zbilje. Pogleda uokolo te vidi da je trenutacno samo drugi strazar bio u blizini. – Mogu li dobiti komad neceg jestivog i nesto vode. –upita strazara. Strazar se okrene prema njemu, ode do stola na kojem je stojala voda te ju uzme. Otvori odjeljak i dade Dioru vodu. – Hranu ces dobiti kad i svi ostali. Nepostoje iznimke za nikoga. Progovori strazar. Prilikom zakljucavanja odjeljka, jos jednom pogleda prema Dioru te rece. – Nemas srece, sutra te nista ne moze spasiti. Previse toga je protiv tebe. Te se okrene i ode. Nadam se da ce moj prijatelj Falagir stici na vrijeme, ipak sam ga poslao prije jako dugo vremena. Nadam se je uspio skupiti dokaze koji ce dokazati da govorim istinu. Eru pomozi mu. Nisam bas previse odusevljen da vidim Mandosa. Mislima je Dioru svasta prolazilo. Odjednom munja lupi u ovaj dio grada, i otvore se vrata njegovog odjeljka. Vani je lezao mrtav jedan strazar, onaj koji mu je dao vodu. Dior dode do njega, klekne te mu zatvoru oci. Steta bio je premlad. Pomisli te nastavi dalje, sa velikim oprezom da ga nebi netko vidio. Krene prema van ali ugleda drugog strazara. Kroz misli mu prode san koji je bas ovako tekao te odmah odluci nesto promijeniti. Sakrije se iza vrata koja su bila na ulazu u tamnicu. Nakon sto je strazar prosao pokraj njih i pokraj njega, naglo krene za strazarom i napadne ga s leda. Ubije ga i uzme mu mac. Strazar kojeg je ubio je bio onaj jedan te isti okrutni strazar koji ga je mucio i koji je izdao njegovu majku. Tako da se ad upravo i osveti oza sve ono sto mu je ovaj napravio. Te sad odluci krenuti van. Znao je tocno di treba proci da ga onaj covjek iz sna nebi vidio. Tako da je to i ucinio. Dolazi do vrata i tamo se sakrije pokraj jedne zgrade. Tako da je kisnio ali je bio sakriven zgradom i bio je u mracnom dijelu zgrade. Sjena je padala na njega. Nakon nekog vremena Falagir ulazi unutra i Dior mu dan znak di se nalazi. Ovaj dolazi do njega sav u cudenju te pocnu prepicavati dogadaje sto su ih pratili na putu. Posted by: Míriel Serindë Dec 5 2007, 06:24 PM Četvrti dan, kasno poslijepodne Ladros Kathegar & Miriel Barahir je gledao vilenjakinju koju je Aethur doveo sa sobom. Njene sive oči zračile su odlučnošću ali odavale su i da ovo njoj nije prva nevolja u životu. -Gospodaru Barahir, mislim da je vrijeme da ponovno pokažemo koliko je silan gnjev edaina i eldara- rekla je lagano se naklonivši i gledajući ga u oči -Himring je počeo osjećati dolazak tame, a po tome vjerujem i vi jer ste bliže neprijatelju. Gospodar Maedhros me poslao da s vama pregovaram o savezu- -Istina je što zboriš!- započne Barahir -Tama se osjeća i ovdje...vidljivo je na mojim ljudima.- izdahne i pogleda kroz prozor. -Ali opet..- reče pogledavši Aethura -...ima nade. To isto se vidi na licima moga roda. Nada umire posljednja u mome narodu.- okrenuvši glavu natrag odlučno pogleda vilenjakinju -Reci, kakve planove kuje Maedhros?- - Mislimo da crtu obrane treba pomaknuti dalje. Tako da nam žene i djeca budu na sigurnome i ako ta obrana padne još uvijek nam preostane boriti se iz Ladrosa i Himringa. Budemo li se sami borili nemamo puno nade. Himring ako padne Ladros je pod opsadom. Utjeha nam je što se Himring dosada održao, ali neprijatelja ne treba podcjeniti jer nam je ljute rane nanio- reče bolnim glasom prisjećajeći se Dagor Bragollacha -To mi i planiramo sve od Dagor Bragollacha!- reče Barahir -Al ne možemo je nemamo dovoljno ljudstva. Imamo i napuštenu postaju sjeveroistočno odavde, ali ona nije korištena još od prije rata.- stavi ruku na bradu -Ovako nam je malo nelagodno razgovarati o planovima, trebao bih otputovati u Himring, da se vidim s gospodarem Maedhrosom. Te tamo ćemo moći normalno razgovarati. Iako vjerujem svome narodu, nakon Dagor Bragollaca nikad se ne zna.- -S dužnim poštovanjem gospodaru Barahir mislite li da je mudro napustiti narod u ova vremena? Gospodar Maedhros je iz istog razloga ostao u Himringu. Upućena sam u gospodarove planove i kao njegovoj savjetnici dozvoljeno mi je dogovarati se s vama. Rečeno mi je postignem li dogovore s vama da dođem s vijestima i kako bih povela ljude sa sobom- reče pomalo uvrijeđeno misleći da Barahir ne želi s njom razgovarati o tome. -Nemojte me krivo shvatiti, djevo, ali ovdje nije sigurno razgovarati o tome, ne u ovim zidovima.- reče vrlo ozbiljno -Moj narod je pod zaštitom mog sina i garde, nemojte se brinuti za to. Idemo u Himring, samo vi vaši ljudi i Aethur i nekolicina iz moje osobne garde. U Himring ću sigurnije razgovarati.- Maedhros će me oribati zbog ovoga. -Osobno to nesmatram mudrom odlukom da se u ovo vrijeme poglavar kuće Beorove izloži kao meta orcima kojih je sve više u ovim krajevima. Ali vi odlućujete o tome i ako želite poći u Himring ja ću vas rado voditi u naš grad- pogleda Barahira obuzdavajući emocije -Dobro! Nemamo puno vremena za izgubiti. Krećemo ujutro kad se vi odmorite! Aethure...- okrenu se prema svom prvom čovjeku -...pokupi trojicu najvjernijih da idu s nama."- -Da, gospodaru!- odgovori Aethur i okrene se na peti -Miriel, vaši ljudi spavaju tu u poglavarevoj kući. Naći ćemo vam sobe.- -Hvala vam!- lagano se nakloni. Već je bila željna toplog jela i čiste postelje. Opet dolaze noći bez čvrstog sna i mirisa kuhinje. Hoće li ovo ikada prestati? Miriel je začula Eveniën glas u glavi i sjetila se njenih suznih očiju kad je to govorila. -Dijete jesi li ti svjesna kuda ideš? Znaš li ti malena što je bol, glad i umor? Tko to nikad ne iskusi nije svjestan da to nije za svakoga.. Jesi li spremna biti spremna vidjeti svoje sudruge kako napuštaju ovaj svijet? Ista si svoj otac!- vikala je Evenië na vilenjakinju koja je stajala pred njom. -Hoćeš li mi ikada reći tko je on?- uzdahne Miriel čekajući da joj majka odgovori. Evenië sklopi oči, okrene se na peti i izađe iz prosotrije. Posted by: Amarië Vëannë Dec 11 2007, 10:20 PM rezervacija za malora i erdolliel drugi dan Edited by Amarië Vëannë on Dec 11 2007, 10:26 PM Posted by: Crazy Smaug Dec 12 2007, 11:15 PM 3. dan U blizini Himringa Crazy Smaug i Miriel Okolica Himringa mi je uvijek tako lijepa u ranu jesen. Pomislio je Maglor dok je koračao među stablima. Već nekoliko sati je bio izvan grada, sam u prirodi. Iako je znao da u ova vremena nije pretjerano mudro kročiti sam znao je da se nalazi dovoljno daleko od neprijatelja. Himring je uvijek neprijatleju predstavljao neosvojivu tvrđavu. Nakon nekog vremena zastao je i popeo se na obližnje stablo i sjeo na podeblju granu. Slušajući cvrkut ptica poželio je i sam zapjevati. Zapjevuši neki tihu melodiju gledajući u m alenu pticu plavo-sivog perja koja je živahno cvrkutala na obližnjoj grani. *** Užasno je boljelo. Rane koje je zadobio u borbi su ga vruće pekle, tim više što se nije pobrinuo za njih, nego ih pokušavao ignorirati barem dok ne dođe do Hriminga. Smaug bolno zamahne krilima ubrzavajući, nije bio daleko. No tada mu padne na paamet jedna grozna misao Hoću li imati dovoljno snage da preuzmem svoj drugi lik? Nije imao pojma što će napraviti u slučaju da ne bude mogao. Kroz oblake odjednom ugleda visoke tornjeve i kule okružene čvrstim zidinama, od velikih kamenih blokova. Njihovi krovovi su se sjajili na jesenjem suncu. Uspio je, dostigao je svoj cilj. Smaug se pripremi za sletanje i polako počen spuštati s nebeskih visina. Maglor odjednom začuje vrlo glasan zvuk, kao lepet krila neke velike ptice. Ugleda sjenu koja ga je nisko preletjela. NE, nemože biti! Maglor skoči na noge i izgubi ravnotežu, jedva se zadržao na grani. Pedesetak stopa dalje na malom proplanku usred šume ugledao je zarko crvenog zmaja. Maglora prođu trnci jer zadnji susret s takvim stvorenjima nije prošao dobro. Razmišljao je što bi zmaj radio ovako daleko od Angbanda i spustio se s stabla. Smaug zadrhti cjelim tjelom, nije imao pojma da mu je toliko malo snage ostalo.Njegove čvrste debele noge na koje se uvijek mogao osloniti drhtale su kao lišće dok ga vjetar raznosi. On zatvori oči i pokuša odagnati bol i slabost. Odjednom njegov oštri njuh uhvati miris nekog vilenjaka. Trenutak poslje začuje zapepašteni uzdah i lomljenje grančica. On otvori oči i pogleda oko sebe. I ugleda crnokosog vilenjaka kako se skriva iza grana jednog stabla. Bio je dobro skriven, ali ne dovoljno dobro za jednog vilenjaka. Zašto sam ovako neoprezan i ne trudim se uopće da me ne vidi? Zapita se Maglor kad je vidio da ga zmaj ulgledao. Pogledavši ga malo bolje primjetio je da je zmaj ranjen. Primjeti da još uvijek ima jednu strijelu u zadnjoj nozi. Ovo nije vilenjačka strijela, orkovska je!!! Čudan mi je ovo zmaj. -Izađi vilenjače tko god bio! Ne pokušavaj se skrivati.- prorežao je za svaki slučaj pripremivši se za borbu - To bih ja tebi trebao reći. Ovo je zemlja moga naroda a ne tvoja. Predstavi se i reci namjere svoje namjere?- rekao je taj vilenjak, Smaug s užitkom zapazi kapljice znoja na njegovom čelu i u sebi se nasmije - Smaug mi je ime i tražim gospodara Maedhrosa - promrmlja Smaug. Nadao se da će uspjeti pretvoriti se u vilenjaka jer mislio je da je neprikladno tako doći, a sumnjao je da je lako naći smještaj zmaju. -Maglor mi je ime, sin sam Fëanorov. Zašto tražiš moga brata? - rekao je Maglor držeći mač u ruci. Prisjećao se susreta s zmajevima, nije želio biti nespreman koliko god mu se ovaj zmaj nije činio kao netko s zlim namjerama. -Skloni taj mač Maglore sine Fëaorov. Ja ti ne želim zlo, niti ikome tvog roda.- rekao je - Tražim tvog brata... pa, mislim da imamo zajedničke interese ja i on.- zatim je nastavio oprezno vagajući što će reći, na koncu konca nije znao da li može ovome vilenjaku vjerovati - Tama se nadvija nas i nikome nije za vjerovati, na čijoj se strani boriš i odakle dolaziš? Uostalom kako da zmaja dovedem u Himring?- reče on promišljeno. Iskustava su ga naučila da treba biti oprezan. -Vjerovati ću ti Maglore.- prorežao je Smaug unoseći mu se u lice -Ali znaj ako ja padnem iza mene dolazi oš stotinu.- nadao se da će ga vraka barem malo zastrašiti - A sada Maglore, pogledaj čaroliju.- rekao je samozadovoljno i prizvao svoje urođene moći. Smaug posegne u dubinu svog bića tražeći onaj dio Noldora u sebi, otkrivajući ga i zaogrćući se njima kao plaštem. Bilo je teško i u to je utrošio mnogo snage. Onda je osjetio bol kao da a netko pokušava nagurati u malenu bočicu. Suspregne se da ne krikne i na koncu bol preobrazbe prestane. On otvori oči i pogleda problijedjelog zaprepaštenog vilenjaka. Maglor je gledao kako se Veliki ranjeni zmaj pretvara u vilenjaka. -Zar si ti jedan od Maiara?- rekao je raširenih očiju -Ne, Maglore. Ja sam jedan od zmajeva, stvorenja Melkorovih, jedini koji se ikad otrgnuo njegovim lancima i pošao protiv njega.- -Kako si onda postao vilenjak? Pošao si protiv Morgotha, kako si se uspio izvući?- ispitivao je Maglor sad više iz znatiželje - Dio mog bića je vilenjak. Držim da imam krv nekog vilenjaka koji je bio zarobljen u Angbandu. A sada povedi me do Maeadhrosa, Maglore brate Maedhrosov. Treba mi kupka i dobar odmor.- rekao je pogledavši ga -Preporučam ti da se u Himringu ne preobražavaš u zmaja, svoje sigurnosti radi. Moj narod nema dobra iskustva s zmajevima. A sada pođimo prije nego padne mrak- Maglor ispruži ruku u kojem smjeru trebaju krenuti... Posted by: emerald Dec 14 2007, 11:33 AM Treči dan,Amon Ereb Rano prijepodne Emerald je u svojim odajama laštio Diabla, svoj mac Nakon što ga je ulaštio do kraja, stavi ga na stol i pogleda ga. Odmah se sjeti dana kada ga je dobio. Onog vedrog, suncanog dana kada je imao devetnaest ljeta. -Emeralde-zacuo je zvonki glas-treba te otac.- To je bila Ameron, najmlađa kci generala Ivusa Stonebaga i njegove žene. Što je sad bilo? pomisli Emerald. Što sam sad ucinio? i otrci do svojeg oca. Još nije znao da on nije bio njegov biološki otac. Našao ga je kako stoji u svojoj sobi s trofejima, koje je skupio u svojih dvadeset i pet godina službe u vojsci. Stajao je pored dijela zida na kojem je inace stajao njegov prvi mac Diablo. Još uvijek u koricama. Njega je trenutno držao u svojim rukama. -Emeralde, priđi mi- svecano je rekao svojim dubokim glasom. Emerald je naslucivao što bi moglo biti i priđe mu. -Da, oce?- upitao je glasom koji je odavao da ga je bilo malo strah. Strašio ga je mač u rukama njegovog oca. -Došao si do završetka svojeg treninga, u kojem sam te naucio sve što sam mogao i smatram- u tom trenutku mu pruži jedan kraj Diablovih korica -da je vrijeme da dobiješ svoj prvi mac- Emerald je zinuo od čuda. -Svoj... prvi mac Da li ovime mislite na Diabla?- upitao je zaprepašteno. -Da, mislim.- Emerald svojom desnom rukom posegne za krajem okvira koji mu je ponudio njegov otac. -Ja, završio sam svoj trening i vi mi sad dajete svoj prvi mac- -Upravo tako.- Scena se pomalo zamuti. U sadašnjosti Emerald pomisli: Dan kada sam dobio svoj prvi mac i tada pogleda sobu u kojoj je trenutno bio. Daleko sam dogurao. Što bi bilo da nisam saznao da nisam njihovo biološko dijete i time pobjegao od kuce? Bih li tada bio negdje drugdje,a ne ovdje? i tada se ponovno pocne prisjecati. Bio je oblacan i kišovit. Emerald je imao dvadest ljeta kada je hodao ispred vrata sobe svojih roditelja i čuo ih kako nešto potiho pricaju. -Ali, Ivuse, dvadeset mu godina tajimo da nije naše djete nego da smo ga našli ispred naših vrata. Umjesto toga smo mu rekli da je dijete tvoje udaljene rođakinje i njezinog muža koji su poginuli u požaru njihove kuce, za vrijeme pljacke grada.- rekla je Ivusova žena. -Koliko sam ti več puta rekao da Emeraldu to ne smijemo reci? To bi ga uništilo.- Emerald nije mogao vjerovati svojim ušima. Ovi ljudi u toj sobi nisu bili njegovi pravi roditelji. Bio je siroce i to su mu tajili svih ovih godina. Uništiti,ha? Trebali ste mi to reci ranije, ne bi me uništilo, ali sada... Emerald pomisli te odluci pobjeci. Emeralda u sadašnjosti iz razmišljanja naglo prene snažno kucanje po vratima, te on,još uvijek pomalo zamišljen krene prema njima. Edited by emerald on Dec 17 2007, 02:44 PM Posted by: Dior Aranel Eluchil Dec 30 2007, 11:38 PM Na prijelazu iz 4. u 5. dan. Noć Falagir grubim i krupnim koracima krene prama Dioru, htjede nesto reci ali ga Dior preduhitri i pokaze mu rukom da suti. Izgledao je pomalo uplaseno, ili se ipak vise nadao da ga nitko nece uociti barem ne jos. Nadao se da ce Falagir uspijeti doci do njega a da ga nito iz nutra ne primjeti. Jer bi u slucaju da ga primjete odmah znali i gdje se on nalazi. A u tom slucaju to bi znacilo najvjerojatnije sigurnu smrt. Jer nemoze znati kakve vijesti nosi Falagir i dali je uopce uspio naci dokaz koji je Dior uporno trazio od njega. Nadao se da je uspio jer u slucaju da nije, morao bi bijezatzi odavdje a to mu nikako nebi bilo dobro. Tesko bi izasao iz Doriatha, skoro pa i nemoguce. Dior jos tada nije znao da nije imao nikakve sanse da izade iz Doriatha a da ga nitko ne primjeti. Straza uvijek stoji pred izlazom i budno prati dogadanja te su spremni na sve. Nebi ih uspio iznenaditi. Falagir dolazi do Diora i odmah progovara. – Prijatelju drago mi je sto te vidim,(zagrcnuo se i uputio osmijeh pun nadanja prema Dioru) jer imam za tebe nesto sto ce tebi znaciti puno vise nego meni, ali opet bit ce mi cast sto sam mogao pomoci kraljevom sinu. Dior ga pogleda, uzme pergament koji mu je on pruzao i pogleda sto pise na njemu. Bio je vec dotrajao, samo sto nije poceo trunuti, nije bas bio najbolje ocuvan. Falagir je primjetio da se Dior cudi izgledu pa rece. – Starac je mislio da mu to vise nikada nece trebati, niti da ce itko to vise traziti od njega, tak oda ga i nije cuvao, sluzio mu je vise kao neka vrsta podmetaca. To je Diora nasmijalo do suza. Meni zivot ovisi o ovome, a on ga drzi tako bezvrijednim, kako soludo. [I/] Falagri se zakasnlje i rece. – Moram jos nesto prenijeti ovom novom kralju, mladom. Dior je bio jako zainteresiran i zagrijan da cuje sto je jos to bilotako vazno da je moralo ici do kralja. Osim naravno njegovog dokaza o svom podrijeklu. – Pa da krenemo prema njemu. Ti ces mu moci reci sto imas da mu kazes a ja cu podkrijepiti svoj podrijeklo s ovim. Hvala ti prijatelju, oduzim ti se u buducnosti, sto god budes trebao samo se javi. I njih dvojica oprezno krenuse prema glavnom ulazu u zgradu u kojoj je kralj prebivao. Nakon par koraka izadose dvojica vilenjaka i napadaose ih ali u taj tren otvorise se vrata, i izade kralj. I obrati se Dioru i Falagiru. - Moje ime je Elwe ja sam kralj Doriatha, moje ime prestavlja moc ovog naroda, i kao njihov prestavnik zahtijevam da se predate. Dovoljno je krvi proliveno vasim pokusajem bijega. Jer ako niste primjetili, opkoljeni ste, i nemozete nigdje. Dior se zacudi te samo odmakne rukom, te ubrzo izvadi pergament i dode do kralja, ali prije nego sto je uspio doci do njega dvojica mu zapricise put uz upozorenje. - Jos jedan korak, i mrtav si. Odstupi. - Moj zivot je ionako mrtav, samo sam zelio pruziti ovaj pergament kralju. –rece Dior - Uzmite taj pergament i donesite mi ga. – rece Elwe Strazar grubo uzme pergament iz ruke Dioru i odnese ga kralju. On ga otvori i pocne citati u sebi. Nako nekoliko minuta podigne oci s pergamenta, te ponovno pogleda prema Dioru. Ubrzo zapovjedi strazi i vojnicima. -Mozete ici, kako mozete dici ruku na mog brata. Umijesto da mu se klanjate vi se ovako ponasate prema njemu. Sram vas bilo. Strazari mrzovoljno se okrenuse, jer nisu uspijeli osvetiti smrt jednog od svojih ali ubrzo jedan od njih usprkos kraljevom naredenju nasrne na Diora, ali cim je dosao do njega, kralj naglo skocu, izvuce mac i u jednom potezu ubije strazara. Nakon toga se okrene prema ostalima i obrati im se. – Ako jos tko digne mac na njega, ubit cu njega ali i njegovu obitelj, cijelu. To je izazvalo mrgudanje od svih prisutnih ali to njega nije smelo. Pokaze rukom Dioru i Falagiru da krenu za njim, sto njih dvojica odmah ucini. Nisu imali namjeru ostati na ovom mijestu nakon ovoga sto se dogodilo. Nikako im se nije svidalo stanje koje je sada nastalo. Mnogi bih ih najhradije pogubili, a jedino ih stite kralj i njegovi odani vojnici. Tako da krenuse za njim. Usli su zgradu koja je u gradu bila na jednom uzvisenom mijetu sto je prestavljalo uzvisenost kralja nad otalima. Prestavljalo je kraljevu moc. Zgrada iz vana se nije cinila nista ekstra. Nije bila ruzna, sto vise bila je izuzetnoa. Ostre linije su bile zadibvljujuce. Ali opet kao da je falilo nesto, tak ose cinilo. Ali zato unutrasnjost je bilo nesto sto je skoro pa neopisivi. Prvo se ulazi u dvoranu u kojoj je sigurno moglo stati barem 500 vilenjaka. Ogromno je izgledalo. Zidovi su bili ukraseni prekrasnim izrezbarenim slikama. Veliki dio zidova je bio zapravo jedan tekst. Koji je govorio o povijesti ovog kraljestva, te naravno o nastanku svijeta. Jer ipak ta tema je bila inspiracija mnogima, od onih malih do onih velikih. A kako je to ispisano ovdje u ovoj dvorani, kralj je mogao svijedociti svojoj povezanosti sa cijelim narodom. U toj dvorani prvo sto su Dior i Falagir uocili je mnostvo oruzja koje je bilo posvuda. Ali uskoro su shvatil i zasto. Kad su dosli do vrata na kraju te dvorane kralj se okrene prema njima i rece da ostave oruzje. Dioru to nikako nije bilo drago. Jer rijetko se odricao svog oruzja. Ali ipak popusti i ostavi oruzje na mijestu predvidenom za to. Udose u glavnu dvoranu, koja je tek nesto malo bilo manja od ove prije. Ali je zato bila nekoliko puta vise ukrasena. Skoro pa prenakicena. Ali opet je odavala jedan ratnicki duh. Jednu hrabrost. A to je noldorima ipak bilo u krvi. S time su se izuzetno ponosili. Kralj se okrene pram Dioru i rece mu. - Brate oprosti mi sto sam htio dici ruku na tebe. Na taj cin nisam se sam odlucio ali kako god to nije nikako bilo posteno od mene. Dolazis mi umiru sa porukom a ja te napadam. Nisam zasluzio tvoje prijateljstvo i shvatit cu ako nezelis vise ostati na ovome mijestu. Ali ako nekim slu cajem ipak postoji nada da ostanes, molim te ostani. Pruzit cu ti gostoprimstvo u vlastitoj kuci. Bila bi mi cast. Dior se opali smijati, dode do Elwe-a i lupi ga lagano rukom po ledima te kroz smijeh i suze rece. – Ma nebrini, nemoj se ispricavati naravno da cu ostati. Hvala na pozivu. [I] Ali ako me jos jednom izdas obecavam samom sebi da cu te ubiti. Nitko mi nece dva puta napasti a da iz toga izade ne porazen Dior se okrene prema Falagiru te mu dade znak da ovaj prenese svoju poruku kralju i ovaj napokon pocne sa pricom nakon sto je bio zanemarivan jedno vrijeme od kralja i od Diora. Ipak su se braca srela. Ipak su se upoznala. - Kralju, moje ime je Falagir, kao sto znate. Moj zadatak je bi oda donesem dokaz od Diorovom podrijeklu, a on vam upravo stoji u rukama. Ali tijekom puta tamo i nazad cuo sam cudne cinjenice i neke stvari su me jako zabrinule. Mnogo toga mi je ostalo nejasno. Kad sam to ispricao prijatelju oca vasega on mi je ispripovjedao sto je on cuo i rekao mi je da to prenesem vama. Rekao je da vam je vec nesto objasnio, i da ste zobg njega vec udvostrucili zastitu. Ali da ce sad napokon dobiti priliku da vam prenese sve preko mene. - Kaze da na samom sjeveru se sprema rat, samo sto nije buknuo. Ali kako kaze vi to vec znate. Ali ono sto neznate je da ce taj rat kad krene biti jedan od najkrvavijih do sada, i da ce odnjeti najvise zivota. Postoje neke naznake da ce mo se i mi morati ukljuciti u taj rat, ako zelimo prezivjeti. Morat cemo izabrati stranu. Mnogo toga se dogada u zadnje vrijeme kod nasih susjeda. I bilo bi vrijeme kako on kaze da se nekima od njih obratimo. Mozda da im ponudimo pomoc ili da cisto preispitamo njihove namjere da se nebi iznenadili kad nas iznenada napadnu. Takoder je porucio da Dior jako postujete jer on nije kao vi niti kao ja. Njegova krv je puno drugacija od vase. A i time sam nacin razmisljanja. Rijetko su se kroz povijest mijesale rase noldora i vanyara ali kad god se to dogodilo donosilo je potomke koji su bili na neki nacin pokupili sve najbolje od obe rase i postali pomalo nadmocni i jednoj i drugoj rasi. Ne samo po nacinu razmisljanja nego i po vojnim mogucnostima. Zato vam porucuje da cijeniti Diora i da ga zamolite da ostane kod vas i da vam pomogne u ovome teskome vremenu. Kralj pogleda prema Dioru s onim upitnim pogledom. Dior je to odmah primjetio te samo rece. – Brate o tome cemo razgovarati za par dana, kad o svemu razmislim. Tek sam dosao ovdje. Neznam sto cu dalje. Iskreno nemam jos nista u planu. Mislio sam sacekati zenu ovdje ali tko zna. Mozda krenem prema njoj. Iako ni sam neznam gdje se nalazi. Falagir zatrazi od kralja da ode kuci svojoj obitelji a njih dvojica se pokupise kuci i otidose se odmoriti. Jer tko zna sto ih ceka sa jutrom. Posted by: Míriel Serindë Jan 26 2008, 01:58 AM Četvrti dan, večer Ladros Arador & Miriel Miriel je bila neopisivo umorna. Kad ju je Aethur ostavio pred sobom shvatila je koliko je zapravo iscrpljujć put bio. Uhvati hladnu kvaku i uđe u veliku okruglu sobu koja se nalazila na kuli. S lijeve strane su bili veliki prozori zakriljeni zelenim zastorima i vrata koja su vodila na kameni kružni balkon koji se prostirao oko cijele kule. S desne strane je bio prostrani ležaj s dosta velikih jastuka i pred njim maleni sanduk. Miriel ostavi torbu i plašt na sanduku. Hrana ili kupka? Hrana! Pod prozorom je bio malen stol na kojem je bila poslužena hrana. Miriel je pohlepono navalila na kruh, sir i pečenje. Nije naviknula na ovdašju hranu ali nije se previše obazirala na to. Pođe u manju prostoriju do koje su vodila vrata nasuprot onima kojima je unišla u sobu. Unutra je bio kotao s toplom vodom i velika kamena kada. -Konačno kupka!- *** Nalazila se u tamnici. Ruke su joj beživotno visjele s okova prikovanih na zid. Preko puta nje u istom je položaju sjedio Arador i gledao u prazno. Pet dana je bila mučena i ispitivana. Pet dana nije riječ rekla. Bila je sva u krvi i modricama, svi prsti i nekoliko rebara su joj bili polomljeni, krv je tekla ispod noktiju, a rana od strijele ju je neopisivo boljela. Vjerojatno se i upalila. Hladan je bio izraz njenog lica s kojeg je ljepota nestajala pod bičem kletve, naslijeđem roda svoga. Glas njen nije slovca izustio osim krikova koji bi joj pobjegli kada bi bol postala nepodnošljiva toliko da bi svaki njezin komadić tijela vrištao. Jedino je srce njeno gorjelo i znalo je zašto njezino tijelo trpi muke koje bi svakog Eldara već k Mandosu poslalo. -Aradore mellon, znaš li zašto se ovdje nalaziš?- jedva čujno je prošaptala -Nemoj reći Maedhrosu što si vidio- Arador je pogledao izmučenu vilenjakinju i zatvorio oči. Miriel je osjetila oštru bol u trbuhu i počela plakati. Krv…osjetila je miris krvi. Jedan se život gasio. Miriel se trgla iz sna. Bila je sva mokra od znoja. Osjetila je kako joj srce divlje kuca i osjetila je bol u trbuhu. Ustala je iz kreveta i zaogrnula se plaštom. Krenula je prema vratima što su vodila na terasu. Pogled se pružao na Željezne planine. Hladan vjetar joj je mrsio mokru kosu i tjerao suze na oči. Iza sebe začula je poznati, ugodan glas koji je govorio na vilenjačkom. -Miriel, i amar prestar aen- zastane -Dokad će u našim glavama vrijeti sila sumnje, poput ovih planina i srca ostalih su tvrda i puna sumnje- pogledao je Miriel i vidio da nešto nije u redu -Dali sam došao u krivi tren?- -Ne Aradore mellon...samo sam...loše sam sanjala...bar mislim tako- reče Miriel okrenuvši se i ugledajući Aradora Eleara kako joj se približava također u plaštu i vjerovatno ne mogavši zaspati. Tmurno bijaše nebo nad ovim krajevima, a pogled prema željeznim planimam budio je strah čak i u srcima eldara. Uzeo je njenu ruku, ispružio njen prst i počeo pisati po zvjezdanom nebu vilenjačke drevne riječi koje su zacijelo značile neku utjehu. Moleći Vardu za zaštitu, prišao je Miriel iza leđa držeći je oko struka rukom, no čim joj je prijateljski dotaknuo trbuh Miriel se zatresla. Arador ju je pogledao zabrinuto. -Snovi nam otkrivaju što je bilo, što će biti. Kroz svoje snove vidjeo sam pogibelji mnoge, muke najmilijih. Alas! Što je u tvojem umu tuklo toliko snažno da ti se duša trese?- -Vidjela sam nas...U Angbandu- pogledala ga je u oči i suzdržavala suze kojima su joj se velike sive oči punile -Tebe nisu ni dotakli jer si trebao biti glasnik Maedhrosu...- sjetila se boli i mirisa krvi ali je odlučila ne reći ništa o tome jer je prestravična pomisao bila njoj to što je vidjela -Ne, to nemože biti buducnost- -Smiri se djevo velikog naroda -Dok je to izgovarao i sam se uznemirio i oblio ga je hladan znoj. Podsvjesno je htio zagrabiti mač Astalder lijevom rukom, kada je shvatio da je obučen za odmor. Dotaknuo je desnom rukom Mirielin obraz i slike jasne kao sunčani odraz u vodi pojavile su mu se u glavi. Slike isprepletene muke. -Valari, pomozite!- uzviknuo je i pao na koljena pred djevom Miriel. Po prvi puta i ona je u njemu mogla osjetiti očaj i strah, koji je skrivao vojničkim licem cijelog života. -Oprostite- pogledao ju je -Oprosti mi Miriel, što me gledaš ovakvoga. Nikada nisam bio u situaciji da pogledavam u oči zla tako jasno, dok su zle sile iza naših leđa činile sve u magli. Kroz neznanje i isječke onoga što doznajem, kujem sliku tuge u svojem srcu.- Miriel ga nježno pogleda i podigne mu bradu -Ustani mellon...Tama je u srcima edaina ovih krajeva. Predugo su bili blizu ovome kletom gorju. Ako je nama tama ovako obasula srce koji smo ovdje tako neznatno i tebi koji za eldara mlad si, što misliš kako je njihovim srcima? Malo ih je ali su ponosni. Noldorski narod će ponosno dići glave i ne dopustiti neprijatelju da nas pokosi. Budeš li ikada vidio patnju koju si maločas osjetio, naređujem ti da Maedhrosu ne spominješ ni riječi od toga. On ne smije rasuđivati po svome srcu već razumom.- -Razumijem vas, djevo Miriel.- uzdigao se i stao vojnički ispred nje, pognuo je zatim lagano glavu u znak poštovanja i stavio svoju desnu ruku na prsa, znak kojim joj je kazao da mu je bliska srcu. -Miriel, do smrti uz tebe. Do muke koju daje Morgoth sam. Ako treba snagu ću crpiti u svakoj zraci Sunca, samo da se nahranim hrabrošću, u mojem korijenu još od doba služenja kralju Turgonu. Divni dani moraju zasjati, a zle misli i nemirne noći proći. Kao prah proletjet će vjetrom naših oštrica svi neprijatelji. U Ardu iz koje su nikli, u iste rupe bit će vraćeni, i mojom rukom osigurano da se nikada opet ne pojave.- -Tako će i biti Elear, jer veliki su planovi što ih naš gospodar kuje. I veliki je gnjev onih koju su potlačeni stoljećima od gospodara tame. On se boji Aradore, jer velika djela učiniše plemeniti Beren i djeva Luthien...ozlijedio ga je i najhrabriji od eldara Fingolfin....on zna da ne odustajemo- Kad je izgovorila zadnje riječi zvijezde su joj zasjale u očima i Arador je znao gdje je već vidio te oči. - Mislim li krivo ili nam treba sna. Makar su mi oči umorne, sna nemogu uhvatiti. Kroz željezo i jauk dušmana, ipak mi je u ušima pjev moje ljubavi-nije želio dalje otkrivati -Vratit ću se jednom snažniji, nadam se.. Noć je divna, zvijezde tako blage. Nastrano ove planine koče pogled ka nebu. Čak je i Mjesec zašutio. Muk prevladava ovim krajem, jer priroda nije naučila od ljudi dobivati zahvalnost za puko postojanje.- Okreće glavu, pokazujući kroz riječi blago ne vjerovanje ljudima, znak koji je urastao u njemu zbog premalo kontakata sa ljudima, osim sa par odabranih koje je prihvatio kao prijatelje. -Sumnja je otrov što ga šalje Morgoth među Eldare i Edaine. Znam što misliš Elear...jednostavno znam..pokreti te i pogledi odavaju kad već riječi to ne čine. Nauči se držati na uzdama osjećaje i strasti srca svoga jer onaj kojem odlazimo poznaje puno načina da otkrije što naša srca mori. Od ovoga časa poučavat ću te tome jer tamo gdje idemo to će ti biti spas.- rekla je sad hladnim glasom i pogledom u daljini htjevši mu pokazati koliko se može sakriti iza maske svoga ponosa. -Pođi leći, u zoru krećemo- Edited by Míriel Serindë on Jan 26 2008, 02:02 AM Posted by: Beregond Ancalimon Feb 1 2008, 01:11 AM Četvrti dan, sumrak Barad Tithen Haldor Sunce se ugnijezdilo duboko izmedu zapadnih, sivih klisura koje su okruživale Barad Tithen u trenutku kada je Haldor dosao u blizinu grada iz divljine. Makar bio jesenski dan, toplina je bila izdasna za ovo doba godine. Hodajuci prema ulaznim kapijama sjevernog ulaza, osjetio je vocne mirise koji su dostizali s obliznje plantaze. Ubirali su se plodovi koji ove godine bas i nisu bili izdasni. Nitko nije znao zasto je tome tako. Zvukovi marljivih radnika, koji su prenosili kosare ubranog grozda u podrume, dostizali su skroz do kapije i dvojice strazara. Haldor se blago nakloni dvojici i prodje pokraj zidina na kojima su vec bile upaljene baklje. Korak mu je bio tezak i umoran. Luk, strijele, mac, pa cak i tamni plast kojim je bio obavijen cinili su mu se teskima. Morao je obnoviti energiju i nije mogao zamisliti nikakav drukciji nacin osim posjete obliznjoj gostinjskoj kuci. Hodajuci ulicama, grad mu se cinio pomalo sablasnim. Bilo je tu stanovnika, ali sve je bilo previse tiho unutar samih zidina. Pogledom uhvati briznu majku kako uzurbano kupi svoju djecu ispred dvorista i tjera ih u kucu. Prosavsi nekoliko koraka dalje, zacuo je zakljucavanje vrata. Stanovnici su postali oprezni, cak pomalo uzrujani necim sto se moglo vidjeti na njihovim licima ispod svjetla laterni. Zvijezde su zasjale punim sjajem kada je stigao do stare, velike ali vrlo uredne samostojece kuce sa sivim krovovima i nadstresnicama, bijelim zidovima i terasama nacinjenih od tikovine. Svjetla su dopirala kroz zamagljene prozore, ali nekoliko baklji je svjetlilo i na terasi za goste. Haldor se uputio tim putem jer jos nije bio voljan odreci se svjezeg zraka i zamjeniti ga s onim medju zidinama. nakon što se popeo preko nekolio stepenica na terasu, Haldor je odlucio sjesti za malen stol u samome kutu od kuda se pruzao pogled prema trgu. Dok je odbacivao svoj plast i opremu na stolac, u susret mu stigne mlada djevojka, rumenih lica i crne kose. Bila je to kcerka vlasnika gostinjske kuce koja je radila kao posluziteljica. Haldor se nasmijesi nakon sto je vidio poznato lice nakon duljeg vremena i za pocetak, naruci pintu kvalitetne medovine. Djevojka je uzurbano otisla po naruceno, a Haldor se ugodno smjestio u stari drveni stolac koliko je god najbolje mogao, ispruzio noge pred sobom i pogled uperio prema krovovima grada. "Sto tebe ceka sutra, gradicu maleni?" promrmljao je sam sebi u bradu prije nego sto je duboko udahnuo i prekrizio ruke na prsima. Posted by: Queen Arwen Feb 17 2008, 02:58 PM Seth & Queen Arwen / Fingon Morfindl & Ainariel Varna Noc izmedu 3. i 4. dana i jutro 4. dana Noc je bila tiha, mirna i neuobicajeno hladna za ranu jesen. Ainariel je prolazila sumom polako jasuci na svom Telpelotu, drscuci od studeni koja joj je ulazila u kosti. Nije znala gdje je i nadala se da ce uskoro naici na neko prijateljsko lice. U njenoj glavi tog se dana pojavila Sjena, nagovjestaj zlih dogadaja, osjecaj neprijateljske prisutnosti. Po prvi put u zivotu je osjetila nelagodu i tjeskobu izazvanu zlokobnom tamom koju siri Neprijatelj. Sada se taj osjecaj umanjio jer nigdje u blizini vise nije bilo zlog stvorenja, ali je u njoj probudio oprez koji prije nije bio toliko prisutan u njenoj glavi. A i sto bi se drugo moglo ocekivati od nekoga tko je duge godine svog dotadasnjeg zivota proveo u najsigurnijem postojecem okruzenju? U divnom i blazenom Lorienu gdje izmucene duse traze odmor i iscjeljenje, gdje vlada kralj snova, okruzena beskrajnom ljubavlju i paznjom svojih roditelja, odgajana od strane samih Valara, odrasla je ona koja sada ovdje besciljno luta, potpuno sama. Sjecanje na jos nedavni zivot u Blazenom kraljevstvu grijalo joj je srce i osvjetlilo mracne misli koje su joj se stale rojiti u glavi poput uznemirenih pcela. A opet, u srce joj se uvukao strah da nece uspjeti i da ce razocarati one koji u nju polazu svoje nade. Sto ako mi nitko ne povjeruje? Sto ako su se okrenuli od Valara ? Kakav je uopce odnos izmedu ljudi i vilenjaka? Jesu li prijatelji ili su zavadeni i ne vjeruju jedni drugima? Je li moguce da cu ih naci ujedinjene u borbi protiv Neprijatelja? I kako uopce da im pridem? Sigurno me nece primiti jer me ne poznaju, niti ce mi vjerovati i htjeti primiti ikakva savjeta od mene… Takve su je misli mucile i u njoj cinile da se osjeca sve manje i manje sposobnom za ovaj zadatak. Bila je vilenjakinja visokoga roda. Njezin otac je bio jedan od istaknutijih pripadnika svog vanyarskog roda, poznat po svom velikom srcu, kraljevskoj pojavi i nevjerojatnoj ljepoti koja je mogla je resiti jednog vilenjaka. Njegove su prodorne i tople sive oci svima u srca ulijevale ljubav, svojim je pogledom i govorom obasjao mnoge zalobne duse. Jos u vremenu zajednickog zivota Vanyara i Noldora u Tirionu, bio je prijatelj s mnogim Noldorima, upravo zbog svog sirokog srca. Bio je Vanyar svakom svojom porom. U njemu nije bilo nicega previse ratnickog, nije nikada osjecao preveliku zelju za borbom. Znao je samo da bi bio u stanju golim rukama smrviti nekoga tko bi naudio njegovoj obitelji ili bilo kome drugome kojeg voli. Po prirodi je bio miroljubiv, ali bi se razbjesnio na spomen zla i nepravde. Njegova prekrasna zena Saira je bila mudra Noldorka s umom generala, uvijek promisljena i pronicljiva. Njih su dvoje bili savrseni spoj uma i srca, oboje vise ili manje osjecajni, s dozom suzdrzanosti, ali i topline i njeznosti. Mudri i dostojanstveni, bili su savrseni primjer svojoj jedinoj kceri koja je od njih naslijedila ono najbolje, ali je na njoj bilo sto ce s tim napraviti. U svojim se sjecanjima vracala na dan kad joj je otac po prvi put pokazao svoj mac i zapoceo s podukom. Nije volio borbu ni nasilje, ali je volio tehniciranje i vjezbu pa je tako svoju tehniku usavrsio do najmanjih detalja. Takoder, znao je da je poznavanje ratnih vjestina neophodno za svakoga kako bi mogao prezivjeti, makar obitavao u najmirnijem dijelu Arde. Svoje je znanje htio prenijeti na svoju jedinu kcer te su tako godinama zajedno trenirali dok od nje nije napravio spretnog i okretnog borca. Cesto je bio previse njezan prema njoj, sto je nju jako ljutilo jer je znala da joj svjesno popusta tako da njezina pobjeda u vjezbi nikada zapravo ne bi bila prava pobjeda. Sjetila se i onog dana kad je on po prvi put, na njezin zahtjev, upotrijebio svu svoju snagu u macevanju i onog trenutka kad se nasla na tlu, u nemogucnosti da odbije bilo koji njegov napad. Nakon toga je uslijedilo jos godina i godina treniranja da bi napokon postala ravnopravan takmac svom ocu. Sjetila se i koliko su svog dragocjenog vremena Valari proveli s njom, bilo u razgovoru, bilo u vjezbi i ucenju. Svaki je u nju usadio dio sebe kako bi razumjela sva bica ovoga svijeta i kako bi u svom srcu nasla suosjecanje za svakoga od njih. Voljela je provoditi vrijeme s Niennom od koje je mnogo naucila, iako bi se svaki put od nje vracala sutljiva, sa zeljom da se povuce u samocu Irmovih dvora. Iako nije vidjela ni jednog vilenjaka ni covjeka osim svojih roditelja, duboko je suosjecala s onim sto se dogada u svijetu s kojim nije imala doticaja, iako to nije mogla potpuno razumijeti dok nije na svoje oci vidjela sto je Neprijatelj ucinio od Iluvatarove djece. Sjecala se i svih onih divnih trenutaka s Ilmare koja ju je naucila pjevati Vardinim zvijezdama, ili s Vanom s kojom je plesala na rascvjetanim livadama, okruzena slatkim mirisima obliznjih vocki u cvatu…Voljela je biti s Valarima, uzivala je u njihovom drustvu i upijanju njihove svjetlosti. Tek sada kad se nasla odvojena od njih, shvatila je u kakvoj se bijedi nalazi Meduzemlje i koliko im je potrebna pomoc. Okrenuli su svoja lica od Valara i rijetko su svracali svoj pogled na Zapad, iako im upravo od tamo pomoc moze doci. Ili, barem da se prisjete svjetla u svome srcu i sjete se da ono dolazi od Iluvatara koji im nikada nije okrenuo leda. U rijetkima jos zivi nada u pobjedu nad Neprijateljem. Kako je moguce probuditi nadu u nekome koji ne vjeruje da postoji nesto vise od onoga sto vidi?, pomisli Ainariel. Nienna joj je dala da na trenutak osjeti onu bol i prazninu koju osjeca netko tko vjeruje da su ih Valari izdali. Kad bi bar znali koliko ih oni vole… U taj trenutak opet ju zapece rana na ledima. Sjetila se Tulkasa koji ju je neko vrijeme poducavao u macevanju i njegovih rijeci da u borbi s vise neprijatelja odjednom nikad ne smije okrenuti leda, sto je naravno nemoguce ako te okruze jer ce netko uvijek biti odostraga. Sjetila se vatre u njegovim ocima kad je govorio o borbi i o onome sto bi sve napravio Neprijatelju… Umorna od svojih misli duboko udahne hladni nocni zrak da razbistri glavu. Uto osjeti neciju prisutnost, ali se ne uplasi jer osjeti da to nije netko tko pripada Neprijatelju. U njenoj glavi nije narasla Sjena, vec samo snazna zelja da napokon upozna jedno Iluvatarovo dijete koje jos uvijek vjeruje da je vrijedno boriti se za dobro, koje jos nije pokleknulo pred Morgothovom tamom. Otprlike je znala kako bi trebao izgledati vilenjak ili covjek jer su se Valari pred njom pojavljivali u oblicju Iluvatarove djece pa je sada svojim bistrim ocima znatizeljno ispitivala mrak ispred sebe. Ubrzo ugleda tamnu priliku koja nepomicno lezi na vlaznoj mahovini uz obliznje drvo. Ainariel side s konja i laganim korakom pode prema strancu. Pride mu i spazi da mu je crna kosa posve kratka pa mu, sasvim lagano, prode prstima po glavi iznenadeno se smijeseci. Posto je lezao na trbuhu, njezno ga okrene na leda, a tada ga dobro promotri. Imao je lijepo lice koje je odavalo skrivenu snagu, i sve je na njemu govorilo da je vilenjackog roda. Iz usta mu je svakim dahom izlazio oblacic pare pa se tako Ainariel uvjerila da je ziv. Upravo kad se malo jace sagnula nad njim, zacuje graktanje vrane iz velike blizine. Pogleda ravno ispred sebe i spazi vranu crnu kao noc kako sjedi iza bezimenog vilenjaka. Vrana ju je netremice promatrala pomalo prijetecim pogledom. Ainariel se na to samo blago osmjehne i ponovno upravi svoj pogled na strancevo lice. Bio je ranjen i onesvjesten pa mu odluci pomoci. Iz malog spremnika na sedlu svog konja izvadi zelenu svilenu vrecicu punu ljekovitih listica i malenu metalnu posudu. Potom zapali vatru i zagrije vodu te u nju stavi prstohvat tamnozelenih mesnatih listica koji oboje tekucinu u zelenkastozlacanu boju. Slatke mirisne pare dignu se iz posude koju Ainariel odnese do onesvjestenog vilenjaka. Ispere mu rane i lice dragocjenom tekucinom, a potom pogleda oko sebe i spazi nekoliko busena ljekovite trave cije krhke cvjetove smrvi prstima i pomijesa s malo hladne vode kako bi dobila jednolicnu smjesu kojom zatim napuni njegove rane i poveze ih liscem i stabljikama. Vilenjaku se u lice vratila zdravija boja, ali je i dalje nepomicno lezao. Ainariel klekne do njega i lagano mu pridigne glavu. Sagne se do njegovog uha i stade izgovarati njezne vilenjacke rijeci pune topline da bi uskoro osjetila kako se stranac poceo micati i ubrzano disati. Malo se odmakne od njega, a njena se kosa prosipa po njegovom licu. Pocelo je budenje... – pomisli Ainariel. *** Pred Fingonovim ocima nalazila se livada obasjana suncem, njome je trcala djevojcica, u mnogome slicna Finmoru, ali opet dovljono drugacija. Vjetar se igrao visokom travom i kao da je pratio igru djevojcice sa jos visim cvjetovima koji su strsali iz trave, ponosno i svjesno koliko su drugaciji od zelenila oko sebe. Dijete koje je Finmor gledao bilo mu je poznato. Ta smeda kosa, koja ga je podsjecala na majcinu, drzanje tijela koje je cak i u igri odavalo ponos i svjesnot svojeg vlastitog nasljeda. Nekoliko godina mlada od njega, a sada vec skoro toliko dugo i mrtva. Krenuo je zazivati sestru, ali u taj cas nebo je poprimilo krvavo crvenu boju, a vjetar se sve manje igrao travom. Finmor je cuo vrisak i njegova sestra je lezala na travi, sada crvenoj i umrljanoj krvlju koja je bila jednaka kao i njegova. Uskoro je i vjetar poceo divljati, kao da svoj bijes zeli iskaliti na travi s kojom se do maloprije igrao. Finmor je sada cuo samo zaglusujucu buku, zveket oruzja.. I toplinu. Uzasnu toplinu, kao da sam stoji u vatri. I bol, bol jedne stare rane, malo iznad srca. Nije bilo prvi put da je Finmor imao takve snove. Ali ovaj put je bilo drugacije. Glas na kraju sna nikad prije nije bio ovdje. Vilenjacki, mekan i zenstven, a opet vrlo odlucan glas. Vjerojatno isti onaj koji ga je natjerao da otvori oci. Trebalo mu je da se privikne na svoju novu okolinu i cinjenicu da na jedno oko zapravo i ne vidi. Kada je otvorio oci, prvo je vidio mutne obrise neke vitke figure, znao je iako je klecala. Prva njegova reakcija je bilo posezanje za macem. Sve da je bio i na samrti, nikad nije drzao mac daleko od sebe. Krenuo je rukom traziti drsku maca gdje je pretpostavljao da bi trebao biti, ali ruku mu je zaustavila tuda. Previse njezna da bi bila muska. No opet, bilo tko naoruzan moze biti opasan. Pa cak i zene, dragi moj – pomisli Finmor. Ali sada je povezao i onaj glas koji je cuo netom prije budenja. Vilenjacki – i lagano skrenuvsi pozornost od trazenja maca, Finmor pred sobom ugleda vilenjakinju koja je zracila svjetloscu onako kako ona posebna djeca Arde znaju. Finmorova svjetlost, ako ju je ikada i imao, je vec davno izblijedila. Vilenjakinja ga je gledala blagim pogledom, cudno mu se smjeskajuci. Finmor je stao razgledavati okolicu, jos uvijek vidno smusen. Bol u ramenu, i na jos par mjesta davala mu je do znanja da je jos uvijek ziv. Drvece iznad njegove glave govorilo je da sumu jos nije napustio. Za ocekivati, tko zna kada se srusio od gubitka krvi i koliko je dugo bio u nesvijesti. Pogled mu je tada opet pao na vilenjakinju pred njim. Sutila je, kao da mu daje vremena da dode k sebi. Ali i ta sutnja, cinila se kao da biva jedva suzdrzavana, odavao je to pogled pun znatizelje u njenim sjajnim ocima. Mor je sada, kao da zeli obznaniti svoju odanost vilenjaku, sletio na rame Finmoru, cudno pogledavajuci, malo nju, malo njega. Ocito sam opet medu budnima – rece Finmor umornim, ali blagim glasom, gledajuci vilenjakinju – Sve me boli. – nastavi Finmor mrzovoljno gledajuci prema ramenu, ali istodobno uocavajuci da mu je rame zavezano i da ova bol koju osjeca nije ni priblizna onoj koju bi imao da mu se netko nije pobrinuo za rane. I cini se da Vama, gospo, dugujem zahvalnost za tu cinjenicu – sada s manje mrzovolje izjavi, svjestan da budenje uz lijepu vilenjakinju u njegovom stanju i okolnostima koje su dovele do toga nikako nije bilo nesto sto je mogao ocekivati. Vilenjakinja na trenutak skrene pogled u stranu, ali, ocito dugo cekajuci da se njen slucajni poznanik probudi, hitro izusti. - Zovem se Ainariel. Kretala sam se sumom kad sam naisla na tebe u nesvijesti. Bio si ranjen i krvario. Pa sam ti zalijecila rane, koliko sam mogla. Dolazim iz Vali... - i tu Ainariel zastane, razmisljajuci kako mozda i nije najpametnije neznancu reci da dolazi iz samog Valinora. - Valinor? – nadopuni ju Finmor, cudno pogledavsi – Cudno da se netko od tamo isao spusati u ove krajeve. No opet, bilo je i cudnijih stvari ovdje do sada. – sa cudnom smirenoscu rece vilenjak. Ocigledno ne zeleci pricati vise o razlozima njenog spustanja u ove predjele, kako je to ovaj vilenjak rekao, Ainariel sjedne pokraj njega i dade mu neku tekucinu da pije. Nakon sto ju je cudno pogledao, rece mu – Zar zbilja mislis da bi ti dala nesto lose da pijes, nakon sto sam ti vec previla i zaljecila rane? – nabivsi mu posudicu sa tekucinom gotovo pa u usta. Finmor, samo zamrmljavsi, prihvati posudu i ispije tekucinu. Cudan osjecaj smirenosti i topline pocne mu se odjednom siriti od grla po cijelom tijelu. Vilenjakinja je bila prilicno zanimljivo odjevena. Gusta, tamna kosa prelijevala se po necemu slicnom haljini koja je vrlo dobro obavljala posao otkrivanja cijele njene ljepote, ali opet ju i dovoljno dobro skrivala. Dovoljno dobro da je Finmor tek sada primjetio da oko pasa ima dva bodeza. Dojam koji je odavala iz prvog pogleda bio je njeznost i nezasticenost, ali malo bolji pogled otkrivao je da se ova vilenjakinja zna braniti ako joj bude potreba. Pogled koji su te tamnosmede oci zracile, bio je odlucan, a opet njezan. Noc je bila hladna i jedina toplina dolazila je od vatre koja je jos uvijek gorila, ali sada manjim sjajem. Finmoru je bilo cudno sto se poceo tresti, ali mislio je da je to sve od gubitka krvi. Skrenuvsi pogled na vilenjakinju, primjetio je da se sklupcala i tada shvatio – ne trese se on. Malo se pridignuvsi sa drveta, Finmor posegne rukom prema ledima i izvadi poveci smotuljak crno-sive tkanine, ukrasene nekim vilenjackim grbom, koji doduse vilenjakinji nije govorio previse. Rasprostrijevsi plast, jednim kratkim potezom baci ga preko vilenjakinje. Pokrio joj je i glavu, ali to se vilenjaku cinilo zabavnim, sudeci prema njegovom zamjetljivom osmjehu na licu. - Hvala – rece vilenjakinja – Ali drugi put slobodno meni prepustis da se pokrijem sama – bez osmijeha rece Ainariel. - Drugi put ces imati svoj plast. Nije pametno biti bez deblje odjece po noci. Noci ovdje znaju biti poprilicno hladne, a ni luksuz vatre si putnici ne mogu uvijek priustiti. Ima i gorih stvari od hladnoce u ovim krajevima.. – te se na vilenjakov monolog, Ainariel ubaci - Znam. Srela sam TE gore stvari. Prije nego sam naisla na tebe, susrela sam se sa grupom orkova. – sada jos vise pridobivsi vilenjakovu paznju. – Sacica njih, ali uspijela sam se obraniti. Cudno je da ih ima toliko. Pretpostavljam da si i ti naisao na jednu od patrola? – rekavsi, pogleda Finmora. Vilenjak, gledajuci negdje u krosnje, rece – Da, orkovi. Sreo sam grupicu. Uvjeravam te da su oni prosli gore nego ja. – rece vilenjak, progutavsi ponos sto je ispalo kao da ga je jedna jadna grupica orka uopce uspjela ozlijediti. O svom prijasnjem suputniku nije zelio govoriti, premalo je znao o njemu. Hm. Te rane nisu od oruzja kakve su nosili oni koji su mene napali. I cini mi se da su sve od istog oruzja. Cudno, ali mozda je bolje ne ispitivati ga previse o tome zasad - pomisli u sebi Ainariel, te rece – Reci, ti si Noldor, zar ne? – - Hm, jesam. Majka mi je bila Teler, ali otac je bio Noldor sa korijenima iz stare loze. I ti imas Noldorske krvi u sebi, vidim. – - Da, moja majka je bila Noldorka. Pricala mi je o mome narodu. I o.. – tu malo zastavsi, pa opet nastavi – I o rodoubojstvu. O Feanoru.. I cijeloj toj strahoti. – nastavi, gledajuci malo u pod, malo u vilenjaka. Finmor se sada opet omrzovoljio, ne mogavsi sprijeciti vidljivo mrstenje obrva, iako je jos uvijek gledao u daljinu – Da. Taj dogadaj. Previse je toga u tom dogadaju. Previse krvi, a premalo razuma. – sa sjetom u glasu rece Finmor, ocigledno trenutno ne zeleci pricati o tom dijelu proslosti. Uvidjevsi to, Ainariel opet rece – Dok si bio u nesvijesti.. Kada sam ti stala vidati rane, imao si groznicu. I spomenuo si par puta jedno ime. Nesto kao Kalina. I morala sam te drzati jer si se poceo koprcati. Mora da je bila neka nocna mora. – na sam spomen imena koje je Ainariel izgovorila, vrana je pogledala prema vilenjaku i jednom, vrlo kratko i vrlo jezivo graknula, kao da nesto zeli reci. – To ime. Je vezano uz moju proslost, kao i uz proslost teme o kojoj si prije krenula pricati. To je ime moje sestre. – sada je Ainariel sa zanimanjem promatrala vilenjaka, ali u njegovm licu je vidjela cudnu mjesavinu boli, tuge i bijesa, izraz lica slican onom koji je vidjela dok je vilenjak bio u nesvijestici. Vilenjak je monotonim glasom, alu punim neke sjetei skrivene boli polako pricao. - Moja sestra, majka i otac ubijeni su tog dana. Tog nesretnog dana, svi su izgubili zivote, svi osim mene. Majka i sestra bili su u kuci, ja sam trazio oca. I nasao sam ga kada je vec sav taj pokolj poceo. I vec je tada bilo prekasno vjerojatno. Ja sam poslao majku i sestru u kucu, kad sam se vratio, kuca je gorjela, a majka mrtva, sestrinog tijela nigdje. Ja sam ih poslao u smrt. Otac je dao da me odvuku na brod, a trebao sam ostati tamo s njim. Ovako su svi izgubili zivote u toj noci punoj ludila. A s njima je tamo ostao i dio mog. - zavrsi sumorno Finmor, i sam zacuden sto je ovo ispricao vilenjakinji koju je tek nedugo upoznao. Time je postala jedna od rijetkih zivucih osoba koje su znale tu pricu. Ainariel je neko vrijeme samo sutila, a onda bez rijeci, stavila ruku na vilenjakovo rame i time mu dala do znanja da suosjeca s njime. Bilo to vilenjaku vazno ili ne. - Naspavaj se – rece Finmor pogledavsi Ainariel – To jest, ako mi vjerujes dovoljno da me pustis da nam cuvam strazu. Ja sam se vec i previse odmorio koliko sam bio u nesvijesti. – rece vilenjak i pridigne mac kako bi se mogao osloniti o njega. Ona mu nije zeljela proturijeciti, nakon svega, bila je poprilicno umorna. A i muskarcima se ponekad mora pustiti da misle kako su vazni– nasmijesivsi se u sebi, legne i pokrije se danim joj plastom. *** Kada se probudila, Finmor je vec bio vratio oklop na sebe i sada je sjedio na povecem kamenu, naslanjajuci ranjenu ruku na svoj mac. Vrana je sjedila na vrhu drske maca, nezainteresirano gledajuci u nebo. - Moj plan je otici do Barad Tithena. Opskrbiti se i odmoriti na normalnom lezaju. I informirati se. Nisam posjetio naseljeno mjesto vec neko vrijeme. A mozda ce im informacija o blizini orkovskih patrola i njihovom malom smanjenju nasom djelatnoscu biti dovoljna da nam ponude hranu i smjestaj. Naravno, ako zelis. Slobodno nastavis i svojim putem. – rece Finmor gledajuci u vilenjakinju, a onda skrenusvi pogled u stranu. Taj cudan, sladak miris koji je dolazio od Ainariel, poceo je cudno djelovati na njega. Nikada nije dugo bio u drustvu s vilenjacima ili s ljudima. Vrlo brzo bi mu pocela smetati njihova prisutnost. Ali svjetlost i osobnost kojom je ova vilenjakinja zracila uspjela je ponistiti tu Finmorovu osobinu. Barem zasad. - Da, pase mi tako. Moram si nabaviti novi plast, ovaj mi ne pase uz boju kose. – rece Ainariel okrenuvsi se i odlucno krenuvsi u smjeru gdje ce najprije izaci iz sume. Barad Tithen vise nije bio toliko daleko. Samo su trebali izaci iz sume i ugledali bi obrise grada do kojeg su onda imali jos oko pola dana hoda. Finmor, pomalo smeten sto samom vilenjakinjinom pojavam, sto njenom reakcijom, ustane se i uz manju grimasu bola krene za njom. Ugledavsi konja koji se pridruzi vilenjakinji iz nekog mjesta u sumi gdje se skrivao, vilenjak pomisli – Konj. I to je nesto sto mi fali. Pjesacenje u ovom kraju vise nije toliko sigurno. A ni dovoljno brzo. *** Hmmm… Imam suludu ideju. Zelite je cuti? Znate ja sam stidljiv i ne volim bas iznositi svoje ideje. Znam da je to cudno, posto sam ja pisac i zadatak mi je iznositi svoje ideje, ali varate se. Ja nisam pisac, ja sam kronicar, a razlika je u tome da ja nista ne izmisljam nego pratim odredjenu osobu i pisem o njegovom zivotu. Kao sto vidite to je problem, jer je on mrtav. Da mrtviji ne moze biti. Cak je i pokopan. Nego da se vratimo onoj mojoj ideji. Stidljiv jesam, ali ipak se radi o mojem poslu i mojoj kronicarskoj egzistenciji. A ideja je takva da ce mi omoguciti da dalje pisem, jer ta famozna ideja glasi ovako: Reci cu izdavacima i publici da je pocetak mog djela varka, da ja zapravo nisam trebao pisati kronike o Isilduru i njegovim djelima, nego da je to samo jedan mali uvod, prolog, rekli bismo mi u strucnim krugovima. Moje pravo djelo, moje prave kronike prate Finmorfa i Ainariel. Sta mislite? Hocu li im uspjeti prodati tu foru??? Hmmm… Dobro, idem to pokusati. A da bi uspio moram pisati o njime, a ne svoje monologe. Siguran sam da vam oni ni nisu zanimljivi i da mislite „kad ce vec jednom poceti pisati te kronike?“ E pa odgovor je odmah sada: I tako je Finmorf, gad jedan bezobrazni slijepi, nastavio svoje putovanje i onesvijestio se. Na njega je naisla jedna prelijepa, predivna, prekrasna vilenjakinja. Ma pravo olicenje ljepote, ni Luthien joj nije bila ravna\nisam jos siguran jel Luthien bila ziva i poznata u to vrijeme, kronicareva opomena, zaboravio sam kako se to pise u strucnim krugovima\. I tako je ta lijepa, predivna i prekrasna vilenjakinja dosla u medjuzemlje, onako pomalo lakovjerno, pa tko bi pobogu napustio Valinor taj raj i dosao medju idiote kakav je Finmorf, ali eto dosla je. I to bas blizu Finmorfa, gad jedan bezobrazni slijepi, da ga spasi. To je jedina stvar koju joj zamjeram. Zasada. I tako se u toj lijepoj, prekrasnoj i nadarenoj vilenjakinji krije mnogo toga, od predivne suosjecajnosti do prevelike mrznje prema Feanoru i njegovim sinovima. Da, znam da je to dvoje nespojivo, ali eto tako je. Takodjer joj nije jasno kako tri dragulja mogu sve to izazvati, ali shvatit ce ako ih ikada vidi. Zapalio bih sve svoje uspjesnice, neuspjesnice i knjige koje ne idu u te dvije kategorije, pa cak i ovo tek u nastajanju kronicarsko remek-djelo kada bih se mogao docepati Silmarila. Oh sta bi sve radio da ih se samo docepam… Hmmm. Cini mi se da sam malo skrenuo s teme, zanemarite to, ako ikako mozete. Nego ta prelijepa, predivna elfica je od oca Vanyara i majke Noldorke, a osim njih dvoje odgajali su je i sami Valari. Sada se sigurno pitate odakle ja sve to znam, ali ne brinite se, varao sam, to sve sam procitao u njenom gornjem postu. A posto sam ja jedini kronicar u ovim krajevima, nitko me ne moze optuziti za plagiranje. I tako su se prelijepa, prekrasna, predivna elfica i Finmorf, gad jedam bezobrazni slijepi, upoznali i odlucili zajedno putovati. E sad jos jedna opaska vaseg milog, premilog kronicara. Ono sto je bitno da znate o meni i mojem znanstvenom radu, odnosno kronicarskom radu je da ja svim dogadjajima, svim likovima u tim dogadjajima pristupam jednako i potpuno objektivno i zato se nemojte nadati da cete vidjeti da jednog lika favoriziram vise nego drugog, da nekog volim vise nego nekog drugog, da nekog ne volim ili tako nesto, ma shvatili ste vec. U svim svojim kronicarskim djelima, pa tako i u ovome, ja se drzim istine, objektivne istine i iznosim je vama svojim citateljima koje nadasve cijenim. Sa stovanjem, vas kronicar: Anduril Ulair Edited by Seth on Feb 3 2009, 05:15 PM Posted by: Míriel Serindë Feb 17 2008, 04:18 PM Peti dan, Ladros Miriel & Arador Rano jutro osvanulo je i pokazalo svoje lice na ulicama Ladrosa. Drveće se lagano njihalo na povjetarcu, a zelena okolna trava sjala okupana kapima rose. Arador je bio u staji i češljao konje, pričajući im povijest svoga roda. Sa mukom je punio bisage svog konja. Stalni pohodi u neka mjesta, napadi i sumnje morile su mu tijelo, ali i duh. Prijatelja Maraha, koji je stajao pored njega nešto je mučilo. Toga jutra Arador i Marah nisu zborili kao inače. Toga jutra Edain je šutio, a Noldo je pognute glave šutke trpio svako opadanje lišća, svaki jači vjetar koji je kao i ostarijelim granama lomio osjećaje. Nakon sna Miriel je probdijela cijelu noć. Čim se Arien probudila i krenula svoj uobičajeni put, ustala je izišla na balkon na kojem u se večer prije zborila s Aradorom. Željezne planine su izgledale manje strašno nego noću. Ubrzo je začula udarce metala iz kovačnice i sjetila se da bi mogla odnijeti svoj mač na oštrenje. Obukavši se na brzinu pohitala je k njemu kako bi stigla čim prije, jer polazak se bližio. Vračajući se u dvor da pokupi ostatak stvari, naletio je pomalo nespretno na Miriel. Nije ju gledao u oči, proganjale su ga njene riječi. Samo se lagano naklonio i odmaknuo korak iza, te krenuo prema stubama do svoje sobe. Čuo je Marahov glas sa podnožja stuba - Stoj Aradore! - povikao je Marah. Arador se okrenuo i stao, gledajući prema prijatelju. Na vjetru vijorila se vilenjakova odjeća. Satkana od srebrnog i crnog konca, kao zastave nekakve veličanstvene pokrajine, njihala se u ritmu vjetra što je raznosio lišće po okolici. Tijara mu je na momente sjala jakim odsjajem Sunca. Vilenjak je stajao graciozno, ali kada bi netko odmaknuo svo to blago na njemu, ostao bi oklop borca poljuljane vjere. - Mellon, dolaziš u mukama.. - Arador je prvi prozborio. Suza mu se pojavila u oku. -Najdraži moj Noldo, priznanje sa svoje strane donosim. Prije puta za Himring moraš doznati što dušu mi guši, što mi noćima mir ne podaje, a danju svijest zagorčava.- Edain se ukopao pod stubama. -Prozbori prijatelju, što je?- Arador je zgrabio Edain-a za ramena i pogledao ga u oči. -Umirem, Aradore, umirem..- Susrevši Aradora, pohitala je dalje. Potepnuvši se skoro se srušila niz stepenice. Vrativši ravnotežu obiđe Maraha i uputi se prema kovačnici. Pokuca na malena drvena vrata i ne dobivši odgovora nastavi kucati. Uhvati hladnu kvaku vrata i pogura ih. Unutrašnjost kovačnice bila je prekrivena metalnim predmetima. Nasred prostorije nalazio se velik stol i kraj njega je sjedio stariji muškarac udarajući bjesomučno po iskrivljenom maču koji se nalazi zarobljen između starog, izlizanog nakovnja i udaraca čekića kovača. -Aethur, ovaj mač nijedna sila izravnati nemože. Što se s njime dogodilo nije mi znano, ali mora da je sila veća od moga umijeća jer danima se već mučim ovim mačem- iz sjenke kuta izašao je Aethur. -Svratit ću poslije Borgir, imaš mušteriju- reče Aethur i prođe pored Miriel pomalo razočaranog pogleda i zalupi vratima. Nedaleko kovačnice vodila se rasprava starih prijatelja. - Marah, prijatelju moj mladi.. O čemu zboriš? -Arador se prepao i tražio odgovore, lutajući mislima pred zagonetkom koju mu je Edain dao. - Elearu, u napadu kojeg smo preživjeli nedaleko Ladrosa, ork me porezao otrovnim sječivom. -Zastaje- Nemam puno vremena, pa molim za uslugu. - Aradoru je zagonetka postala jasna kao bijeli dan, zagrlio je prijatelja i samo tihim glasom prozborio - Što mogu učiniti, prijatelju, učinit ću.- Marah je zaplakao i rekao mu plan svoje smrti. - Sat prije polaska, Aradore, konopcima me zaveži za moga konja, a plaštem prekri dokaze. U ruke mi stavi stijeg moje obitelji, i dadni da jašem uz tebe posljednji put. Iako prije samog puta svijest ću izgubiti, čvrsto ću mrtvim tijelom te braniti na putu. Na pola puta otpusti uzde moga konja, i daj da odjašem prostranstvima Međuzemlja, pa da se završi moja priča kako umije.- Govoreći to, oboje su plakali na neki način opraštajući se jedan od drugoga. Arador je ponizno slušao i pamtio Marahove riječi, koje su postale sve više i više nabijene sa boli umiranja. -Namarie Miriel- prozborio je Borgir i stao s poslom. Ustao je i spustio na stol naočigled uništen mač. -što te vodi ovom starcu?- Miriel je u prvi mah ostala zaprepaštena pozdravom i tome što je starac znao njeno ime. Zatim se lagano nakloni i pruži svoj mač starcu. -Ah vidim gospo, mnoge je neprijatelje ovaj mač porazio i vodili ste o njemu brigu. Svratite poslije po njega bit će brzo.- -Hvala vam- reče ona i izađe iz kovačnice. Nalet vjetra mrsio joj je kosu i nosio neku zlu kob Uputila se prema svojim odajama kad je ugledala Maraha i Aradora kako stoje zagrljeni i kako si nešto šapuću. Zastala je i uhvatila Aradorov pogled pun suza. Posted by: Míriel Serindë Mar 3 2008, 12:03 AM Peti dan-zora, Ladros Arador & Miriel Arador je teška srca mrtvog Maraha zavezao za njegovog konja. Plaštem je prekrio užad koja ga je držala za sedlo. Marahovo tijelo bilo je mrtvački ukočeno, ali dostojanstveno je sjedilo na konju. Drugi nisu primjećivali što se događa, a Arador je molio Vardu da primi njegova prijatelja u svoje ruke i obasja mirom i zvijezdama. -Prijatelju, mačem i štitom, lukom i strijelama branili smo slobodu. Slobodu ti dajem i ispunjavam ovu posljednju umiruću želju. Samnom ćeš jahati u miru, a onkraj prolaza ka velikoj šumi, pustit ću uzde da odjašeš u nepoznato, slobodno; kako si i želio.-To kazavši, pogne glavu i otare blato sa Marahovih čizama. Popne se spreman na svog konja, s desna Marahu, uspravlja se i miriše Sunce i zrak, suputnike njegove na teškom oproštajnom putu ka Himringu. Miriel je zaobišla svoje podređene ostavivši ih u trenutnku osjećaja. Jesam li ovo trebala vidjeti? pomisli i pođe prema odajama. Putem je naišla na Aethura koji je već potpuno spreman kupio ljude koji su s njima trebali na put. Ušla je u svoje odaje i navukla na sebe lakšu borbenu opremu namjenjenu putovanjima te ju skrila ponešto debljim plaštem. Jesen je već uzimala svoj danak i noći su bile hladne. Spremivši ostatak svoji stvari stavila je tobolac s strijelama i lukom na leđa i uputila se prema kovačnici. Arador je pogledao oko sebe i vidjeo Miriel kako izlazi na ulicu Ladrosa. -Gospo, gospo!- povikao je. Sišao je s konja te uzde svog i Marahovog konja privezao za obližnje stablo. Dotrčao je do Miriel i pogledao je suznim očima. - Marah.. Marah..- Ne dovršivši rečenicu zaplače i zagli vilenjakinju. U njene ruke stavlja Marahov mač. -Valari ti pomogli, što se događa?- Miriel uhvati Aradora za ramena odgurnuvši ga od sebe i pogledavši ga u oči. -Marah je mrtav.- Sada već smiren i suzdržan, odgovara Miriel. Kao želju zadnju kazao mi je da ga privežem za njegova konja, na van živ da izgleda, i da odjaše za vrijeme putovanja, dostojanstveno.. - Zaustavlja se i hvata za glavu. Mislima mu je prolazilo vrijeme provedeno sa Marahom, jako prijateljstvo očvrsnuto kroz borbu i iskrenost. -Mrtav? Od čega je mrtav?- u nevjerici podigne obrvu. Pogled mu je obišao okolinu - Od sječiva Morthova, gnjide crne ruke Orka- Stisnuo je desnu šaku i namrgodio pogled. Arador je postajao sve ljući, i javljala mu se želja da osveti prijatelja. -Zašto ja za to Neznam? -protisnula je kroz zube odvukavši ga postrance -ne mogu to dozvoliti- odmahnula je glavom. Uhvatio je čvršće Miriel za ruku te joj odrešito odgovorio. - Gospo, nije na vama da svaku tajnu otkrivate, a informacije koje bi vas očigledno dotukle stavljate na misao u ovim važnim vremenima. - Pušta joj ruku. - Marah se povjerio meni, jer me zna još od stražarskog mjesta u Gondolinu. Čim je zadnji dah otpustio, a ja ispunio zahtjev njegov, kazao sam vama težinu situacije u kojoj smo se našli. Jest, sada imamo dvije ruke manje, i jednu hrabru glavu manjka, ali to nije razlog da podižete glas i autoritativnost. Sada nije za to vrijeme. U Himringu ćemo pronaći zamjenu za Maraha. - Blago se naklanja gospi Miriel, kako bi smirio nastale tenzije, ali ju ne pogledava u oči, radi strahopoštovanja. -Moja je zapovjednička dužnost Elear da svakog svoga čovjeka dostojno pokopam a ne da ga pustim na konju u divljinu prepuštenog zubu vremena i strvinara. Marahovo tijelo ide s nama u Himring. - zarežala je i prekrižila ruke na prsima -Osim ako pristaješ odgovarati gospodaru Maedhrosu za samostalno donošenje odluka bez mog znanja- Odmaknuo se od Miriel par koraka. - Zar ćete mi uskratiti izvšavanje umiruće želje mog najboljeg prijatelja? - Umrtvio je pogled -Učini po svojoj savjesti. Ali upamti ja za ovo Neznam, jer bih te morala osujetiti u tvojoj namjeri zbog mojih dužnosti.- Utisnula mu je Marahov mač u ruku i nastavila prema kovačnici. Arador ljutito ode do mrtvog Maraha, odveže njegova konja i pusti Marahovo tijelo da odjaše. Njegov mač zabije u tlo, popne se na konja te dostigne Miriel - Učinjeno je, kazna neka slijedi - Mirna lica joj odgovara. - Ovo ne činim iz prkosa, nego iz obećanja prema umirućem, Gospo - Odjaše zatim do glavnih vratiju Ladrosa i zapjevuši hvaleći dušu pokojnika. Miriel ne obazrevši se za Aradorom otvori vrata Borgirove kovačnice. Stojavši za stolom zamahnuo je njezinim mačem. -Jako dobar mač gospo. Ima li ime?- pogledao ju je nasmiješivši se. -Od danas ima, Marah mu je ime - prozobori tiho. Plativši kovaču i izavši bna ulicu uputila se prema staji. Našavši svog konja i spremivši stvari u bisage popne se na njega i izjaše do Aradora. Odsutno je gledala u daljinu zamišljavši što se s Marahovim tijelom događa. Ubrzo se pojavi Aethurnjima iza leđa. -Sve je spremno gospo, poveli smo nekolicinu naših ljudi...ali jednog vašeg čovjeka nema među spremnima..a vrijeme je da krenemo- rekao je -On je dobio naredbe od mene...ne brinite, neće nikoga omesti u planovima.- prošapće odsutno -Koliko vaših ljudi ide s nama?- -Ide ih dovoljno- Odgovara Arador. Već je smirio ton, a i kradomice pogledao Miriel. Dotaknuo je svoj mač, jer su mu u glavi izbijale slike borbe, krivnja što nije zaštitio bolje prijatelja Edain-a Maraha. Čak nije razmišljao ni o posljedicama, ni o Maedhrosu, kazni.. Nije imao snage razmišljati, djelovao je u tim trenucima impulzivno. -Broj me zanima. Jer moramo neopaženo doći do Himringa. Ovaj puta s nama ide gospodar Barahir a to znači da moramo što sigurnije i brže doći do Himringa. Sutra do sumraka moramo biti u Himringu. - promrmlja i pogleda Aethura. Lagano je protrnula od njegovih očiju ali nije skrenula pogled. -Šestoro naših polazi iz Ladrosa, Eru nam pomozi na putu- Izrekavši to, pogne glavu. Posted by: Ellin Mar 12 2008, 10:59 PM 4. dan, predvece, barad tithen neriel&haldor (by ellin&gondorac) neriel je odlucila krenuti u malu setnju. vrijeme je bilo lijepo. mozda cak i sretne eliriona. i tako, dok je setala prema Gostinjskoj Kuci, mastala je da ce sresti svog obozavanog, mastala kako bi bilo lijepo da je odvede na palainke, a kasnije i na romanticnu setnju. medjutim, eliriona niotkuda. mozda je na kakvom vaznom rendzerskom zadatku. moram se svakako pobrinuti da iduci put idem na zadatak s njim. na terasi gostionice ugledala je haldora. super, idem malo probrbljat s njim. voljela je barbu haldora. poznavala ga je od djetinjstva, a on je bio prvi koji je malu napast (kako su je nazivali neki drugi kapetani-rendzeri) pristao povesti sa sobom na zadatak. nije nista upropastila, iako mu je par puta stala na nogu i jednom joj je zagorjela vecera koju je spremala za svog kapetana. sada mu se odlucila pridruziti na kavi. mozda ce saznati stogod o vaznim dogadjajima koji se zbivaju okolo. a mozda ga nagovori da je u neko izvidjanje posalje skupa s elirionom. prisla je haldoru i sjela kraj njega. - pozdrav, haldore – veselo je pozdravila i sjela kraj njega. nadala se da se on nece ljutiti sto ga zove samo haldor, a ne barba haldor. ali mogu mu se tako obracat, jelda, pitala se u sebi. mislim, ipak sam ja sad velika cura, odrasla, punoljetna, nisam vise mala curica. – sta ima novo, sta radis? Haldor se iznenada trgnuo iz nekakvog svog svijeta dok se ljuljajao na zadnjim nogama stolice u kojoj je sjedio. Skoro je tresnuo na pod ali ga valjda sam Manweov povjetarac sprjecio u tome, ili je mozda samo mala Neriel zadrzala stolicu. Haldor se nasmijesi kada ju je ugledao. Malo vrckavo stvorenje je vec izraslo u zgodnu mladu djevojku, ali na oko mu je izgledalo kao da se njezino ponasanje nije nimalo promjenilo. - Zdravo malac! Dugo te ne vidjeh - rece Haldor pomalo brundavim glasom dok je pokusao sprijeciti tihi podrig uzrokovan bogovski dobrim napitkom Gostinjske Kuce. - pa eto, nisam bila stalno tu, neko vrijeme sam i bila u izvidjanjima, pa se i zato nismo sreli - rekla je, ponosna na svoje izvidjacke pohode. - a i ti si bio dosta odsutan, na zadacima, jelda? sta ima novo? neriel je uvijek zanimalo sto se zbiva, voljela je biti u toku dogadjaja. Haldoru se smijesak nije skidao s lica. Divio se Neriel na njezinom porivu i potrebama za informacijama. Privukao je stolicu blize, maknuo svoje stvari s nje i pokazao joj da si sjedne. Ponovno se zavalio nazad u naslonjac. - Vidim da tebe nikako da puste avanture - nasmije se a potom ju pogleda malo smirenijim pogledom - Bio sam u divljini, na sjeveru i na istoku. Sve je nekako tiho, cak pretiho za moj ukus. Nikakve vijesti ne dopiru od vilenjaka i nasih naroda iz ostatka Belerianda. - pogled mu blago padne uz neku dozu zabrinutosti koja mu je tinjala u ocima, ili je to mozda bila medovina. Ponovno ju pogleda. - Reci ti meni kako stvari stoje ovdje ako znas? Ili si opet bila glavna kuharica nasim deckima? - rece uz pomalo naskiljen pogled dok se prisjecao njihovih izleta van grada. - pa, ovaj, zabranili su mi da kuham kompliciranije stvari - odgovori neriel uz iskrivljeni smijesak. - ali naucit cu ja i to jednog dana. uto je terasom prosla rowaena, pa joj je neriel domahnula. - teta rowaena? moze jedna kava sa slagom? znate, onako s puno slaga, kako ja volim? - neriel joj se siroko osmijehnula i umiljato je pogledala, a dobra draga teta rowaena se pravila da gundja, ali neriel je znala da je teta rowaena voli i da ce joj donijeti puno slaga. onda se opet okrenula prema haldoru, ali malo prezivahno, jer je usput rukom zakvacila njegovu pivu. ok, uspjela ju je opet uhvatit i spasit da se ne prolije sve, ali malo je ipak zalilo njegovu nogavicu. - joj, ovaj, ups, oprosti, barba haldore! joj, sad joj je jos izletilo i ono "barba". a valjda se nece naljutit na nju zbog pive. uglavnom, brzo je zgrabila salvetu i dodala mu je, a onda nastavila pricati: - pa, i ovdje je sve nekako mirno, zlokobno mirno. ljudi se boje, jer ima puno orka unaokolo, sve vise. Haldor se nafrnji ali nije mogao sakriti smijeh ni da je htio. Na svu srecu malac nije prolila svu pivu, jos mu je ostalo za dva gutljaja. - Rowaena!! - izdere se preko otvorenog prozora u kuhinju - daj molim te baci neku krpu da pocistimo nered! - pogledao je ponovno Neriel - a ako ti mislis da ce me ta tvoja salvetica cijelog oprati, jer uz pivu na hlacama imam blata po ogrtacu, pijeska u cipelama i borovih iglica ispod kosulje, grdo se varas! - pogleda ju ispod obrve uz lukavi podsmijeh - Osim ako ti tvoja salvetica nije postala carobna? - erm, mislim da nemam takve moci - uzdahnula je, pa dohvatila krpu koja je letjela iz kuhinje i zurno usput stresla blato s haldorovog ogrtaca. - ali vidis, dobro bi dosle tako neke carobne krpe da same pospremaju kucu. nego, gdje smo ono stali? a-ha, orci. nije dobro, haldore - sada se uozbiljila. - kao da se nesto veliko sprema. Haldor je uzdahnuo i pogledao prema ulicama malog gradica. Osjetio je zabrinutost i u njezinom glasu, pa cak i strah koji biva prekriven. - Jel znas mozda koliko strazara kruzi po ulicama i koliko ih je na zidinama nocu? - rekao je tiho - Nije me dugo bilo i uopce ne znam u kakvom stanju su nasi decki - promrmljao je dok je srknuo zadnji gutljaj iz case. - pa mislim da se broj mijenja, ovisno o tome koliko ih je zauzeto izvidjanjem van grada. obicno oko dvadeset. - tada je zastala jer je upravo stigla rowaena i njena kava sa slagom. - hvala, teta rowaena! - dobacila je punasnoj konobarici, pa se posvetila tamanjenju slaga. ali dok je razmisljala o svemu sto se dogadjalo, osjecala je strah. Haldor je polako ustao i vidjevsi Nerielin strah polozi svoju ruku na njezino rame, a potom prodje tri koraka do ruba terase i sklopi ruke na ledjima. Gledao je u daljinu. - Nesto se uistinu desava tamo daleko, no nama ostaje nepoznato. - rece smirenim, pomalo hladnim glasom - Mozda kad bi nasi vladari odlucili sada prvi napraviti pravi potez, mozda bi mogli preduhitriti oluju koju nam neprijatelj sprema. - Nestrpljivo, cak pomalo nervozno je poceo vrtiti palceve jedan oko drugog - Mozda je pravi cas..... - zastao je na trenutak kada je osjetio da ga nesto dodiruje po cizmama. Pogled je spustio prema podu i ugledao pepeljasto sivo mace kako mu lize pivom namocenu cizmu. Podignuo je obrvu, sagnuo se i primio malog macana za sisku, uzeo u narucje i ponovno sjeo pokraj Neriel. - Ne boj se. - rece gledajuci djevojku dok je ona polako jela slag s pazljivo pripremljene kave. - Snaga vilenjaka i edaina jos uvijek je velika - ohrabrujuce se nasmijesio - ako se mi bojimo Tame, Tama se jos vise boji nas, u to sam duboko uvjeren. osmijehnula se, malo ohrabrena njegovim rijecima. - awww, slatko mace - rekla je i pomazila ga. malo stvorenje je pocelo presti. - ako si beskucnik, rado cu te uzeti kuci. Haldor se nasmijesio na trenutak i predao macku u Nerielino narucje. - Reci ti meni, kako si mi ti kao ti, malac. - rece on gledajuci ju pazljivim, ali pomalo zadirkujucim pogledom - Jel mozemo ocekivati kakvu svadbu uskoro? joj. neriel je na trenutak ostala bez teksta. i naravno, odmah se sjetila eliriona. pa kud me bas to pita? - pa, ovaj, mi-mislim, ne, za-zasto pitas? - upitala je. joj, sad me jos i mucanje uhvatilo. bila je sigurna da se jako zacrvenila. onda se pokusala sabrati pa malo normalnije pricati. - mislim, ovaj, pa jos sam mlada, a i rendzer sam, to je va-vazno. Haldor se nasmije - Je, istina. U pravu si. Mislim da me znas dovoljno dobro. Volim gurati nos gdje mi nije mjesto. Kako se bio zvao onaj mladi gospodin s kojim sam te vidio par puta? Djeluje mi simpaticno... - nastavi on. - ma samo ti pitaj, sve u redu - rekla je neriel malo smuseno. onda je pomislila na svoju ljubav i nasmijesila se, iako je bila sigurna da se jos vise zacrvenila. - pa, ovaj, to je moj susjed elirion. i on je rendzer. i da, simpatican je. ali samo smo prijatelji. - Prijatelji, hmm? - rece Haldor s blagim podsmjeskom - slazem se, rendzeri moraju biti jedno uz drugo, uvijek imaju nekog tko im cuva ledja. Ajd, drago mi je da imas dobru druzinu uz sebe - kimnuo je glavom i protegnuo ruke - A ja bi sada mogao krenuti putem pocinka. Put je bio dugacak i jedva cekam da skinem ove cizme - namrgodio se pogledavsi ih - ali prije toga idem obic malo decke na patroli, da vidim sto oni zbore. neriel je tada upravo dokrajcila svoju kavu sa slagom, pa odlucila da ce i ona krenuti dalje. ustala je istovremeno kada i on, nasmijesila se i cmoknula ga u obraz. - bas mi je drago da sam te vidjela, barba haldore. vidimo se opet brzo sad kad si tu - rekla je veselo, uzela macica u narucje, okrenula se na peti i krenula prema kuci. Posted by: Eellwyn Mar 24 2008, 05:12 PM Barad Tithen 5. dan, prijepodne Silwyn & Eellwyn (Anira & Eellwyn) Silwyn je danas imala slobodan dan. Njena gruba, tamnozelena haljina bila je podjeljena za jahanje a mrki ogrtac nije doticao nikakav vjetar. Bilo su to oni trenuci - kako bi stari rekli - zatisja pred buru. Trenuci kada su se cudesne stvari desavale. Pa, ocito svima osim njoj. Osim ako se jos jedan pijanac na ivici smrti poslat k njoj ne smatra cudom. Vilenjakinja frknu i cimne svoj plast. Bila je jedna od najboljih isceliteljki Barad Tithena, ali u poslednje vreme se bavila samo sitnim stvarima i budalama. Bila je na losem glasu zbog grubosti, ali istovremeno na dobrom zbog umesnosti, znanja i neznih ruku. Istuci, pa pomiluj. Tako to kod nje ide. A svakom ponekad treba zavrnuti usi. Ispred nje se pojavise obrisi Crnog Vepra. Ona ubrza korak. Eellwyn je sjedila za stolom u krcmi i pokusavala progutati bljutavi dorucak koji je krcmar mrko donio nakon sat vremena cekanja. Krcma je bila puna ali nitko nije zelio sjesti k njoj za stol. Znala je da su ljudi i vilenjaci postali nepovjerljivi jedni prema drugima u zadnje vrijeme ali ni njen izgled i stav nisu bas izgledali prijateljski. Zalila je dorucak medovinom. Promatrala je sve oko sebe. Najednom se otvorise vrata i kroz njih udje mlada srebrnokosa vilenjakinja. Eellwyn je sa zanimanjem pogleda i potegne jos jedan gutljaj medovine. Zamalo se sudarivsi s gredom, Silwyn naruci medovinu i stade razgledati prostoriju u potrazi za poznatim licem. To bas i nije bilo potrebno, jer svi u Barad Tithenu su se medjusobno znali. Ipak, ono sto je videla opovrgavalo je tu tvrdnju. Lice nedodirnuto dugim godinama, lepo ali namrsteno, uokviravala je tamna, crna kosa po cemu Sliwyn zakljuci da je ta vilenjakinja sigurno Noldorka. Mozda cak i plemenite krvi, da nije sedela u ovoj rupi. Ipak, to nije moralo biti pravilo, ali malo je ko osim Nodlorskoga roda je obitavao u ovim krajevima. A mozda bih mogla i da je pozdravim, pomisli Silwyn. Pozelim joj dobrodoslicu, ili tako nesto. Shvativsi to kao dobru ideju, uputila se ka stolu za kojim je neznanka sedela i, cereci se, upitala: - Jel' slobodno? Eellwyn pogleda vilenjakinju sa cudjenjem ali i zanimanjem. - Jest. Samo sjedni. - odgovori joj i kimne glavom. Silwyn se malo meskoljila, cupkajuci nogama. - Ne izgledate kao da ste odavde - prozbori napokon, iako joj je nesto u vezi strankinje golicalo pamcenje. - Moglo bi se reci da jesam i nisam. Mnogo vremena je proslo od kada sam posljednji put koracala ovim mjestom. Mnogo vremena i mnogo promjena... - rece i na tren joj misli odlutase u djetinjstvo. Otrese sjecanja i ispije jos malo medovine. - Moje ime je Eellwyn. - odluci predstaviti se. Imala je povjerenja u tu vilenjakinju iako ni sama nije znala zasto. Nakon sto joj se Silwyn predstavila ostale su cavrljeti o svemu uz novu rundu medovine. Edited by Eellwyn on Mar 24 2008, 05:12 PM Posted by: Kathegar Mar 24 2008, 07:46 PM Peti dan-sumrak, Ladros Kathegar Sve je bilo spremno za put, šest konja, šest jahaca. Miriel, Arador, Aethur, Barahir i još dvojica iz njegove osobne garde. Trebalo bi biti dovoljno, bar se nadam. pomislio je zapovjednik. Konji su bili spremni, odmorni, napojeni i lagani, nece biti nepotrebnih stajanja, čak i zemlja između Ladros i himring, taj mali komad kratkog puta na konjima, bio je opasan. Orci Morgothovi lutali su bespucima sjevera, neprovjereni i ne izazvani, ubijali su sve na svom putu. Nema zemlje za neoprezne. Nema života za slabe. Sjever je bio zemlja smrti za one koji ga nisu poznavali. Aethur je osedlao konja, zakacio sve potrebne namirnice, malo hrane i vodu, nece im ni to trebati. Morat će jesti dok jašu. Da nema Barahira ne bi bilo problema, no s poglavarom kuce uz njih, trebali su imati sve oci budno otvorene. O tome je ovisila sudbina njihovih naroda. Na sebi je nosio kožni oklop, kao i svi u pratnji, nitko, ama baš nitko nije smio nositi teški oklop ili nešto što odbija svjetlost. Uspijeh misije u himring visio je na tankom koncu, i to se osjecalo kod svih. Čak i vilenjaka. Maceve, bodeže i luk, pokrio je dekom da ne bi odavali položaj a na konja je stavio kožnu užad. Pokrio je sve metalno i jednako naredio ostalima. Vidjevši da su svi spremni za put, provjerio je svu opremu i uvjerio se da je dobra. "Možemo krenuti." rekao je Miriel a ona je samo kimnula. "Krecemo se u trokutu, Barahir u sredini, ja na čelu ispred svih kao izvidnica, jahat ću na pedeset metara, ako bude problema čuti ću." govorio je dok je crtao krugove prstom u zemlji i objašnjavao sve. "Vas dvoje jašete lijevo i desno uz Poglavara i štitite mu bokove. Herun jaše ispred vas a Haun iza da vam štiti leđa, obojica su vrsni strijelci i jahaci." govorio je gledajuci dvojicu najboljih i najodanijih mu ljudi koji su stajali uz Poglavara, kao odani sluge dali bi i život za njega bez razmišljanja. "Jel jasno?" svi su kimnuli. "Dobro..." pogledao je nebo, još je bio sumrak. "...Krecemo sad." Edited by Kathegar on Mar 24 2008, 07:45 PM Posted by: Beregond Ancalimon Mar 26 2008, 11:40 PM Noc s petog na sesti dan - Barad Tithen festa priredjena by Ellin & Gondorac Mrkli mrak i tmurna tisina okupirali su maleni gradic. Zvijezde su se sakrile iznad vela guste magle koja se dovukla iz obliznjih suma. Tek nekolicina strazara, koji su hodali bedemima i ulicama pokraj prigusenih baklji, davalo je naznaku da u gradu ima ponesto zivih dusa. Dvojica strazara stajala su na malome trgu i tek potiho saputali jedan drugome i negodovali kako jedva vide kuce koje su udaljene desetak koraka od njih. Nisu znali da se jos veca tama, zajedno sa zlom vuce uz tu maglu iz sume. Nitko nije niti mogao pretpostaviti da bi ista hodalo u ovoj noci. - Grashknah! - zarezi potiho koliko je god najbolje mogao Rhuk, vodja orka koji se zajedno s tridesetak ostalih priblizio zidinama Barad Tithena - Sta nisi rekao da cemo zaobici ovaj prokleti grad! Jel sam ti rekao da smo morali ic desno na onome prijevoju! Glavu cu ti odrezat ako se ovo ponovi! - Ne deri se na mene - odbrusi Grashnak tiho. - Ako je neko dobar vodic, to sam ja. Ali u ovoj magli se niko ne moze snac. Malo smo skrenuli s puta, pa sta onda? Sta se bunis? Mozemo ga ili zaobic, ili napast, ako nam se prohtije. Ionako vec dugo nismo poravnali nijedno smrdljivo humansko selo. - Napasti!? Pitaj Morgotha koliko ima unutra one glatkokozaste bagre - pljune Rhuk protestno na zemlju - makar, gamad spava... a i nas ima dovoljno. Sta cemo s njihovim strazarima? Grashnak slegne ramenima. - Pih, ko da je to problem. Imamo strijelce. Potamanit cemo ih za sekundu. Ili se mozemo prisunjat i poklat ih bodezima. - Dok je izgovarao to, oci su mu se zadovoljno zakrijesile, a na ruznom, izoblicenom licu oblikovao se opaki osmijeh. - Ne's valjda bit kukavica? Stignemo ih i poklat dovoljno i pobjec prije nego dignu uzbunu. Vecina spava. - Mozda imaju i nesto mladog mesa tamo - Rhuk se oblizne - Ajmo ih onda probudit i ponovno vratit na pocinak! Zauvijek! - nasmije se i okrene se prema ostatku bande - Decki, vrijeme je za zabavu i gozbu - nakrezi se na trenutak i ponovno pogleda Grashnaka. - Ajde mrcino jedna, vodi svoju cetu na drugi ulaz u grad, mi krecemo odavde. Pocistite one koji chame na zidinama strijelama, a ove pjesake kako vam je volja! *** Rhuk se sa svojom bandom poceo tiho, koliko god to orci su u stanju priblizavati istocnoj kapiji i ulazu u grad. Vrata su bila zatvorena i dvojica strazara, koji su medjusobno potiho pricali stajala su ispod baklji koje su bacale slabu, prigusenu svjetlost. - Strah me. Sto ako me malena odbije ili se razljuti? - promrmlja mladi strazar starijem. - Ma nece te, ne budi smijesan. Zajedno ste vec dvije pune godine, poznate jedno drugog. - odgovori mu on uz smjesak - Sutra ujutro poslje smjene ima da si otisao do nje i zaprosio ju! Vec dugo nije bilo svadbe u.... U tom dijelicu trenutka, zacuje se struna lukova iz daljine i dvojicu strazara probodu orkovske strijele. Stariji strazar je pao na ledja, a mladji, pao je na koljena i izbezumljeno gledao oko sebe dok su mu se ruke grcile oko crne strijele koja mu je bila zabodena u prsa. Pao je na bok i nekoliko trenutaka kasnije, ugledao je tamnu hordu kako se pojavljuje iz sjene. Nista nije mogao poduzeti i zadnje sto je mladic vidio, bila je horda orka koji su rastvorili istocnu kapiju i usli u njegov rodni gradic. - Lahrc! Shintu! Vi kopilad imate ove tu dvije kuce, ostatak samnom - zarezi tiho Rhuk i uputi se u pravcu Gostinjske kuce. S druge strane pridruzili su mu se jos dvojica orka, koji su eliminirali strazara na ulici ispod. - Tiho! - rece Rhuk dok je hodao i polako otvarao vrata od kuce, a potom usao u jednu malu sporednu sobicu, odmah do samih ulaznih vrata. Unutra je pocivala, a i hrkala jedna starija, krupna zena. Rhuk je izvukao veliki hrdjavi noz iz svojih korica i oblizavajuci se krenuo prema zeni. Dosao je do njezinog kreveta ali je potom zataknuo noz nazad u korice i iscupao dulji komad uzeta koji je uvijek nosio sa sobom. Uze je bilo tamne boje, natopljeno razlicitim bojama krvi. Ovo je bio njegov alat za mucenje i igru. Vjesto i uz nekoliko pokreta napravio je cvrstu omcu od uzeta i potom se priblizio zeninom uzglavlju. Roawena je bez ikakvog uznemiravanja dalje spavala cvrsto, ali joj je glava visjela na jednu stranu. Rhuk je iskoristio tu priliku i vjesto prebacio uze oko Roawenine glave i naglo ga stegnuo. - "Budenje, debela ljudska kvrgo!!" - Izurlao je na sav glas Ostatak orka krenulo je uz drvene stepenice prema katu Gostinjske kuce. *** Grashnak je za to vrijeme otisao s druge strane, sa svojom grupom. Dvojica strazara na zidinama pali su bez glasa, kao pokoseni, kada su ih pogodile strijele. Bas dobro, pomislio je, dva smrdljivca manje. Prvi od mnogih nocas, zadovoljno se i opako nacerio u sebi. Pricekali su koji trenutak da se uvjere da nitko nije nista cuo. Kad su se uvjerili da je tako i da je sve mirno, prebacili su se preko, u gradic. Bio je mrak, mir i tisina. Njegovi borci su se rasirili kako bi poklali sto vise ljudi u selu. Usao je u jednu od blizih kuca i poceo je pretrazivati. U maloj spavacoj sobi spavala je mlada vilenjakinja srebrne kose. Izvukao je mach i nasmijao se, pomislivsi kako bi je mogao malo i muciti prije nego sto je ubije. Ne previse, doduse, jer nema vremena. Na zalost. Vilenjake je mrzio jos vise od ljudi. Drzeci mach u desnoj ruci, lijevu saku je snazno spustio na njeno lice. Probudila se s krikom bola. "Dobro vece, mala", nacerio joj se u facu, drzeci je za grlo ljevicom. Posted by: Valarauco ramainen Mar 26 2008, 11:48 PM Bilo je to prije trideset godina, jednog vedrog, leprsavog proljeca... Rowaena se jasno sjecala te veceri. Tada joj je muz poklonio prvu ogrlicu :wub: Kako su bili mladi tada... i ona je bila vitka i prekrasna, a on snazan, zgodan, sav vrazji... :blush: Bilo je divno sanjati opet te vesele trenutke :wub: Ali cekaj malo, kako sanja ako zna da sanja i da je sjecanje na tu vecer i ogrlicu? :unsure: Zanemarila je vlastitu zbunjenost i prepustila se opet snu, rijesena da se ne probudi, podigla je ruke i zagrlila svog muza... tada, u snu, prepustili su se plesu po livadi na kraju sela, i noge joj same krenu na poletni korak... TRES Pa dobro, sto je sad ovo? Stvarnost male sobice odagnala je ostatke sna, sjetila se da nije vise vitka mlada djevojka vec odebela starija zena, i da joj muza trenutno nema ovdje... ali sto se onda koprcalo na podu ispod nje, ispustalo pijukave, pridavljene zvukove borbe za zrak? Trepnula je par puta, nastojeci se sabrati, i zastenjala odgurnuvsi se od poda i tog neceg ispod nje. Okej, uspjela je shvatiti da se prevrnula s kreveta kad je sanjala da plese, ali ovo sto je prikovala na zemlji ( i sto je sad zahroptalo kad se odgurnula laktovima s njega) izgledalo je jako cudno. I cudno je mirisalo. Trebalo je samo par sekundi da joj se oci naviknu na mrak i da shvati da joj je ork bio u sobi... i da komad konopca oko njenog vrata NIJE ogrlica. Morgotha ti! Šutnula je nogom skvrcenu priliku, nadajuci se da mu je njena tezina smrskala sve kosti ( a tako je i izgledao), dohvatila svoju kuhacu Željkicu, najveci lonac koji joj je doletio pod ruku, i pocela svom snagom nabijati po njemu, dajuci znak za uzbunu :veliki: nakon toga je loncem tresnula orka, zadjenula Željikicu za pojas spavacice, i trkom odjurila iz sobe -_- Posted by: Queen Arwen Mar 28 2008, 10:25 AM Fingon & Ainariel (Seth & Queen Arwen), 4. i 5. dan, noc s 5. na 6. dan Puhao je topli vjetar koji je njezno milovao kosu vilenjakinje na konju. Njen suputnik je hodao teskim korakom malo iza nje, blago teturajuci, ali gotovo sasvim neprimjetno kao da to pokusava sakriti. To ga je smetalo i zbog toga je namjerno zaostajao. Pokazivanje slabosti nikada nije bilo nesto sto je rado cinio, makar i u ovakvim okolnostima kada bi to bilo razumljivo. Drvece sume pocelo se razrijedivati i jutarnje sunce je sve vise obasjavalo dvoje sutljivih suputnika. Tek sada, na pravoj danjoj svjetlosti, bilo je ocito da ovo dvoje nisu imali mirno putovanje. Odjednom Fingon zastane jer ga nakratko izda snaga te se osloni na drvo. Pred njima se sada protezala cistina sa onizim raslinjem, a malo zapadnije i cesta koja je ocigledno vodila prema gradu ciji su se obrisi vidjeli u daljini. Ainariel je sada zaustavila konja i okrenula se, prestanak zveckanja oruzja po Fingonovom oklopu odao joj je da vilenjak vise ne ide za njom. Razumjela je zasto zaostaje, vidjela mu je jos prije u ocima taj neki cudni ponos na granici tvrdoglavosti. A tek kad mu je nedugo nakon sto su krenuli spomenula da bi mozda bilo bolje da on jase Telpelota zbog slabosti. Zaklela bi se da se cak i Mor prepao na munjeviti pogled koji joj je uputio. Ainariel je sada sisla s konja, rekla mu nesto u saptu i krenula prema Fingonu. - Fingone, jesi li dobro? Mozda bi se trebali... - i ne dopustivši joj da završi recenicu, Fingon rece: - Ne. Ne treba. Sve je u redu, samo sam trebao mali predah. Nije mi nista. Samo sam malo gladan, ali cekat ce do grada. Prezivjet cu. Nije bilo potrebe da silazis s konja. - sada s cudnim, presjetnim za njega, prizvukom rece Fingon. Ahhh, muski ponos. Svi ga mi muski poznajemo i svi znamo da je on totalna glupost, cista idiotarija, karta za tramvaj ljeti pun ljudi koji se ne tusiraju, ali iako svi mi muski to znamo drzat cemo ga se do krajnjih mogucih granica. Pa tako i nas mali vilenjak, jer ma kakav god on vilenjak bio, ipak je musko, a mi muski smo svuda jednaki, glupi do daske kada se odlucimo za t. Istina, imamo svojih svijetlih trenutaka, ali kada je pored nas zena koju pokusavamo osvojiti (ako dosad niste shvatili nas ponosni muski vilenjak pokusava upravo to) bit cemo jos gori i ne postoji nista sto ce nas zaustaviti pa cak ni otvorena rana iz koje krvarimo. No dosta o tome. - Telpelote. Tako se zove. - rece vilenjakinja njeznim glasom i okrene se prema konju, a zatim opet uspravi svoj pogled prema Fingonu. On joj sad bolje promotri lice obasjano jutarnjim suncem i primjeti porezotinu koja je odavala da ni ona nije imala mirnu noc. Primjetivsi Fingonovu smetenost, vilenjakinja se okrene i pode prema konju. Fingon je duboko i tesko udahnuo, te odvojivsi se od stabla opet krenuo hodati. Vise ga nije toliko mucio gubitak krvi, cak ni jedna stara rana, povise srca na desnom ramenu koja ga je sada opet pocela boljeti. Sada je tu bilo i nesto drugo. Pocela ga je muciti ta njena porezotina, razmisljao je otkuda joj i kako je nije prije primjetio. Razumljivo, bio je mrak, a ni moj vid nije bio najbolji - pomisli Fingon. Krene prema Ainariel, taman u onog trenutka kada se krenula uspinjala na konja, no sada mu nesto drugo privuce paznju. Njegov plast kojeg je joj je posudio sada je imao tamnu mrlju, a mjesto gdje je stajao znak njegove i kuce njegova oca, bio je zamrljan tamnocrvenom bojom. Krv?- pomisli Fingon - Ali nisam bio ranjen na ledima. Ili barem mislim. Barem sam siguran da me ne boli nista na ledima. Kako onda?- i jos uvijek razmisljajuci, polusvjesno krene prema svom plastu i rukom dodirne mjesto na kojem se nalazila mrlja. Tog trena shvatio je da je mrlja jos vlazna, dakle i svjeza, a istog trena Ainariel krikne od boli. - Sto to radis? - ljutito je uzviknula vilenjakinja. Fingon ju zaprepasteno pogleda, a zatim joj malo pribranije odvrati - Gledam zasto mi je plast krvav. Pogleda ju u oci. - Krvaris. I to poprilicno. Cini se da jahanje na konju nije nimalo pogodovalo rani koju imas na ledima. A presutiti je takoder nije bilo bas pametno. - sada vec ozbiljnije i stroze rece Fingon. - A sto bi ti ucinio? Zalijecio ju? Oprosti, ali nisi izgledao kao osoba koja je u stanju ikoga lijeciti. – odvrati mu Ainariel, i dalje sijevajuci ocima. Zatim udahne i smirenije nastavi. – Gledaj, da mi se ta rana nasla negdje drugdje, lako bih ju i sama mogla izlijeciti. Stavila sam si gore neke trave i podvezala ju liscem, ali se nalazi na ledima i nisam mogla znati sto radim. A govoriti ti bilo što o tome ne bi imalo smisla jer si i sam ranjen i jucer zaista nisi bio u stanju pruzati ikome bilo kakvu pomoc. Fingon joj odvrati - Imas pravo, a u lijecenju bas i nisam previse vjest. Ali znam ipak neke trikove. Ono sto sada mogu uciniti je samo posteno ti to podvezati. Okreni se sad i stisni zube. - rece joj i prije nego sto je stigla bilo sto reci, Fingon primi plast i razdere ga na dva dijela, jedan manji i jedan veci. Manji komad presavije nekoliko puta i njime stisne ranu, a drugi zamota vilenjakinji malo iznad struka, stvarajuci tako neku vrstu zavoja. - Hm, ovo ce zaustaviti ili barem usporiti krvarenje neko vrijeme. Dovoljno dugo da dodemo do grada gdje cemo vec naci nekoga tko ce ti se pobrinuti za to. Ali cini mi se da sada nijedno od nas nece jahati. Rekavsi ovu zadnju recenicu Fingon se nasmije, a onda opet ozbiljnim tonom nastavi - Jahanje bi moglo razdraziti i otvoriti ranu. Bolje je da hodas. Nepotrebne stvari stavi na konja i idemo dalje. A i krv se mora brzo oprati sa odjece. Plast ce mi nakon ovoga biti umocen u nju. - Shvativsi da je ipak malo bezobziran, koliko je god mogao blazim glasom, rece - To jest, osim ako se ne zelis odmoriti prvo, ne moramo zuriti. Ainariel ga je samo pogledala, ubrzano i tesko disuci, ali ne od boli. Uputivsi par rijeci Telpelotu, stavi stvari na konja, ostavi oruzje na sebi te odlucno krene prema gradu u daljini. Prolazivsi pokraj Fingona, mrzovoljno rece: - Opalila bih ti samar, ali bojim se da se ne srusis na pod. - te nastavi dalje brzim korakom. Pa sta to vidimo ovdje??? Zenski ponos??? Izgleda da ni one nisu puno drukcije od nas muskih. A osim ponosa izgleda da imamo uzajamne osjecaje, da se i on njoj svidja. Kako je fino biti prisutan u sapunici. Imamo sve elemente potrebne za sapunicu: Jedno napadnuto, drugo napadnuto, jedno ranjeno, drugo ranjeno, jedno bi moglo umrijeti zbog rane, drugo bi moglo umrijeti od rane, zati glupo povezivanje ledja bez skidanja odjece jer koliko sam shvatio on je nju povezao preko njene haljine. Jos nam samo fali da su oni brat i sestra, ali to cemo saznati kasnije tijekom price. - Da, i ja se bojim. Pokusas pomoci i onda tako nesto.- pomisli vilenjak sa pomalo zbunjenim izrazom lica. Nastavili su dalje bez rijeci. Dvoje suputnika sada je hodalo ravnicom, podalje od ceste, ali prateci ju i sigurno se priblizavajucu gradu. Barad Tithen. Tako je bilo ime ovog mjesta u kojem su jos uvijek edaini i eldari zivjeli zajedno. Jedan vilenjak, krace kose, obucen u tamni oklop, ukrasen oznakama neke stare vilenjacke kuce, i jedna vilenjakinja, uzurbanog, ali i vidno umornog hoda, cija se tamna kosa presijavala na suncu u zlacanim i bakrenim bojama, bili su sada vec blizu grada kojeg je popodnevno sunce izdaleka obasjavalo. Svaki sa svojim razlogom, svaki svojim putem. Ali barem na ovo kratko vrijeme, putovi su im se susretali. Sudeci po ponasanju vilenjakove vrane koja je sada sjedila na Telpelotu, ni jednom od suputnika to zasada nije smetalo. *** Bilo je vec predvecerje i zalazece sunce krvarilo je nebom. Obasjanom ravnicom hodale su dvije prilike od kojih je jedna vodila konja koracajuci odlucnim i zustrim korakom, a druga je malo zaostajala, ali svejedno i dalje uspjevala pratiti brzinu one prve. Odjednom druga prilika naglo zastane i nakon nekoliko trenutaka srusi se na travu uz glasan uzdah. - Fingon! – Ainariel se kriknuvsi okrene prema svom suputniku te potrci prema njemu vidjevsi da pao. - Fingone! Sto ti je? – klekne do njega i primi mu lice. On samo bolno otvori oci i prozbori dvije rijeci: - Nista... Samo umor... – a zatim se onesvijesti. Ainariel na tren zbunjeno i bespomocno ostane gledati u njegovo lice, a zatim se prene i pusti intuiciji da ju vodi. Opipa mu prsa, a zatim mu njezno skine oklop i otkopca kosulju ispod njega. Naide na oziljak povise srca koji naizgled nije djelovao opasno, ali nesto iz njega govorilo je o njegovom strasnom nastanku. Ainariel stavi ruku na to mjesto i u taj tren nekoliko joj mucnih slika njegove proslosti prode glavom. Za samo jedan trenutak osjeti njegovu bol koja joj poput koplja probode srce i potpuno ju prestravi. Shvatila je sjenu koja je stajala nad zivotom i razlog njegove tajanstvenosti i tihe boli koju je skrivao u sebi. Blago se odmakne od njega, jos uvijek pod dojmom svog otkrica. Zaplakanih ociju zagleda se u njegovu izmucenu dusu dok joj suze kapahu na njegov oziljak. Potom ga privije k sebi i, kao i prvi put, tiho zapjeva drevne valinorske napjeve. U meduvremenu je zaslo sunce i Vardine zvijezde su zasjale na tamnom nocnom nebu. Ainariel je i dalje drzala Fingona na rukama, dok su se njegovi mucni i teski snovi mijesali s blazenim zvucima Neumirucih zemalja koji su u njegovu nutrinu unosili prijeko potreban mir. Negdje u pola noci Fingon polako pocne dolaziti svijesti. Cuo je poznati milozvucan glas koji ga ceznutljivo dozivao iz smrti u zivot i zapravo mu na neki cudan i njezan nacin zapovijedao da se ne predaje. Otvorio je svoje oci i ugledao Ainariel kako se saginje nad njim, i opet je ona blistava besmrtna svjetlost bila svuda oko nje i obavijala je i njega. Nije bio siguran je li ta svjetlost stvarna ili se jos uvijek nalazi negdje izmedu sna i jave, ali Ainariel je sada bila pred njim drugacija nego inace, kao da se preobrazila. Gledao ju je tako nekoliko trenutaka, dok mu je njezin pogled ulijevao nadu i mir. Zatim je opet zatvorio oci i prepustio se snovima, ali ovaj put blagim i okrepljujucim snovima koji ce njegovom izmucenom umu i tijelu napokon dati toliko zeljeni odmor. Ainariel ga je jos malo drzala u narucju i tiho pjevala, da bi se zatim legla do njega i zaspala pod bistrim zvijezdama. Vid ti to. Jel vidite ovo dragi moji citatelji? Ne poznaju se jos ni dva dana, a ona ga vec skida i privija na svoja prsa. Har, har, har, dobre likove sam izabrao, ovo ce biti zanimljivo. Hmm da, oprostite mi na mom raspojasanom ponasanju i pisanju, ponekad se znam oteti kontroli, nemojte mi zamjeriti. Nego gdje sam ono stao? Ah da, ona ga privija na prsa i pokusava ga probuditi, dok je on u svom kosmaru. Jedva cekam da saznam sta mu je i zasto je pao u nesvijest. Jeste da bi ja to trebao znati to kao sveznajuci pripovjedac, ali sjetite se sto sam vam rekao nedavno. *** Sljedece jutro Ainariel se prene iz sna i pogleda oko sebe. Lezali su u visokoj travi, skriveni od pogleda, a cak se i Telpelote sakrio u travu, sto je vrlo netipicno za konja. Ainariel pogleda Fingona koji je i dalje spokojno spavao. Ustane se, pode do Telpelota i izvadi neku vrecicu sa sjemenkama koje potom ponudi lijepoj zivotinji. Konj zadovoljno zarza, a potom mu njegova gospodarica iz cuturice ulije u usta i malo vode. Vrati se do Fingona koji se poceo meskoljiti i, po svemu sudeci, buditi. Ubrzo otvori svoje oci koje odmah zabljesne sunce te vilenjak pocne zmirkati dok mu se oci nisu priviknule na svjetlo. Skrene svoj pogled do Ainariel koja je stajala pokraj njega. - Sto sam propustio? – zapita napola retoricki. Ainariel mu se samo osmjehne i bez rijeci mu pruzi vode. Fingon otpije nekoliko gutljaja, a potom se pridigne i polako osovi na noge. Osjetio je neku unutarnju snagu koje nije bilo prije i znao je da ga je ova noc na neki nacin promijenila iznutra. Nije znao sto mu je tocno Ainariel napravila, ali je znao da je prodrla do njegovih sjecanja i njegove boli. Nije htio govoriti o tome, a ona ga nije htjela nista pitati jer su rijeci i onako bile suvisne. Nisu doruckovali, vec su se sutke zaputili dalje prema Barad Tithenu. Hodali su polako, kao da zele da njihov put potraje sto dulje. Poslije podne su odlucili napraviti stanku i potraziti neki izvor vode jer im je manjkalo te dragocjene tekucine, a i Telpelotu je trebalo vise od nekoliko kapi iz cuturice. Zvijezde su vec odavno sjale kad su se vracali s izvora na put prema Barad Tithenu i bili su vec nadomak grada kad su iznutra zaculi nekoliko vriskova i zveket oruzja. Ainariel skoci na konja i pogleda Fingona. - Ajde, skaci gore! Fingon ju u nevjerici pogleda, ponos mu nije dopustao da jasi iza zene. - Sad nije vrijeme za ponos! Bitno je da sto prije stignemo, ajde! Fingon nevoljko zajasi konja, a Ainariel ga potjera prema sirom otvorenim vratima Barad Tithena kojeg su ocito otvorili orci kako bi unutra pustili preostale trupe. Utrcali su u grad upravo u trenutak kad se oglasila uzbuna. Ili je to bio zvuk kuhace koja udara o lonac? Nego da rezimiram, odnosno da ponovim ono sto sam vec rekao. Eto tako su i oni krenuli putovati. I jedno i drugo u vidni ostecenom stanju. Jedan malo vise jedan, malo manje. To su neke opce informacije koje bi primjetio i neki laik, a kamoli neki iskusni kronicar poput mene. Finmorf, gad jedan bezobrazni slijepi, je bio prava muska svinja da se izrazim tako, bez pretjeranog opisivanja i kicenja. Trpio je bolove, jedva stajao na nogama, ali svejedno je i dalje iz glupog ponosa hodao za prekrasnom, prelijepom vilenjakinjom. Bar mu se jedna stvar ne moze uzeti na zlo, a to je da je i dalje bio gentlemen i pusti damu da jase. A sto se tice te prelijepe, prekrasne dame, pa moram reci da ni ona nije bila bas najpametnija. Nimalo, mozda cak u jednakoj mjeri kao i Finmorf, gad jedan bezobrazni slijepi. Ona je imala ranu na ledjima koji nije dobro isprala, a kamoli dobro povezala. Sto je jos gore nastavila je jahati, ocito ne znaju da ce joj jahanje nadraziti ranu i stvar uciniti jos gorom. No, nije to sve, ima nesto jos gluplje sto je napravila, odnosno nije napravila, a to je da je presutjela to Finmorfu,G.J.B.S., iz nekog svog razloga. Moje skromno misljenje, ako imam pravo na njega, a nema te osobe koja bi mi to pravo uskrtaila, je da je izigravala veliku, svjesnu, samozivu, ne-trebaju-mi-muskarci vilenjakinju. Ah dvije najvece gluposti koje smo mogli dobiti od Eru-a. Muski ponos i zenska tvrdoglavost. Sa stovanjem, vas kronicar: Anduril Ulair Edited by Seth on Feb 14 2009, 02:24 AM Posted by: Beregond Ancalimon Mar 29 2008, 09:23 PM Noc s petog na sesti dan - Barad Tithen NPC - Beregond Rhuk nije uspio shvatiti sto se iznenada dogodilo. Stavio je bio omcu oko Roawenine glave, okrenuo se i potegnuo, da bi se tek treptaj oka kasnije nasao pod njom. Proklinjao je piskajucim glasom ispod Roawene. Nije vjerovao da je tezina ove zene skoro jednaka odraslom Mumakilu. Samo sto miu je ta misao proletila kroz glavu, dobio je snazan udarac i osjetio je pucanje rebara. U tom trenutku osjetio je bijes i gorcinu, i najradije sto je htio uciniti je ubiti orka koji ga je nagovorio da krenu u pohod na malen grad. No, nije se mogao pomaknuti s mjesta. Trenutak ili dva kasnije, shvatio je da se zena maknula s njega. Pokusao se pridici ali istog trenutka zaprimio je udarac nekakvim tvrdim. drvenim predmetom. Rhuk se srusio na pod. Proslo je dosta vremena kad je dosao k svijesti. U glavi je cuo jeku zvonjave. Ljudi i vilenjaci shvatili su opasnost. Shvatio je da je usao u osinje gnijezdo, zajedno s ostalim orcima koji su u panici poceli paliti kuce. Ako ce vec biti pobijeni, unistit ce za sobom sto se najvise moze. Nije mu nista drugo preostalo nego bijeg. Teturajuci na nogama, proklinjajuci sve sto mu je doslo na pamet, krenuo je prema izlazu iz Gostinjske kuce. - Prokleta debela kuharica.... - nije prestao ponavljati. *** Noc s petog na sesti dan - Barad Tithen Haldor - Beregond Haldor je taman bio zaspao kada se zacuo panicni zveket i viku za pomoc. Miris ugasnulih svijeca jos se osjetio u njegovoj sobi, trecoj kuci nasuprot Gostinjske kuce. Skocio je odmah na noge i prije nego sto je i pogledao van kroz prozor, znao je da se nevolja dovukla u grad. Orci vise nisu bili tihi, to nikada im nije bila vrlina, cuo je njihov odvratan govor, dernjavu i kletve kako se sire do nedavno mirnim gradom. U nekoliko treptaja oka, obukao je hlace, navukao nekakvu kosulju na sebe i zgrabio opasac sa svojim macem i nozevima. Bos je istrcao iz sobe i taman dok je stigao u predvorje prizemlja kuce, ugledao je dva orka koji su mu razbili vrata i usli u kucu. Ostrica Haldorovog maca britko i brzo je propjevala zrakom i uz tup zveket eliminirala dva orka. Jedan je bio proboden, drugome je udarac slomio vrat. Haldor je izletio iz kuce i osvrnuo se oko sebe. Adrenalin mu je kljucao u zilama. - Ustaj strazo! Ustaj! Gradom vam tece crna krv - zaurlao je niz juznu ulicu, gdje su na krajevima bile vojnicke kasarne. - Neriel!! - sjeti se Haldor iznenada. Znao je da je njezina kuca blizu samog istocnog ulaza u grad, usamljena od ostalih. Plameni su iznenada skocili tek ulicu dalje. Pod svjetlom gorucih kuca, Haldor sto je najbrze mogao, bos trcao prema Nerielinoj kuci. Njezini roditelji su bili starije dobi, bojao se za njih kao i za samu Neriel, kao i za svakog drugog stanovnika kojeg je poznavao. Posted by: Eellwyn Mar 29 2008, 11:00 PM Noc s petog na sesti dan - Barad Tithen Uvijek spremna za put a i za tko zna kakva iznenadjenja, Eellwyn je spavala potpuno obucena na pokrivacu, a ne ispod njega. Krevet je kao i cijela prostorija bio star. Skripao je sa svakim njenim pokretom. Pokraj uzglavlja stajao je njen mac. Jednom ga je ostavila predaleko i nakon toga nije zeljela uciniti istu pogresku koja ju je taj put skoro stajala zivota. Opet je sanjala isti san. San koji je zapocinjao kao predivan i pun topline a zatim se pretvarao u najgoru nocnu moru. Krv i tijela. Zloban smijeh. Krikovi. Lupanje. Zveket maceva. Trgne se iz sna sva zadihana. Zacuje teske korake koji su se priblizavali njenoj sobi. Razbudi se u trenu te skoci sa kreveta zgrabivsi mac. Zacuje kako joj se zeludac buni. Bila je uzasno gladna i to ju je iznerviralo. Odjednom zacuje lupanje lonaca. – Pa tko za ime Eruovo lupa sa loncima u ovo doba? – zacudi se. Vrata se polako pocese otvarati. Ugleda orka sa macem kako ulazi. Eellwyn se nasmija. –Sto se smijes, mala? – upita je hrapavim glasom. – Dosao si u krivo vrijeme. – odgovori mu Eellwyn. Ork nakrivi glavi te je zacudjeno pogleda. – Kako to mislis? – promrmlja. Eellwyn se opet nasmije. – Dosao si da procavrljamo ili si me dosao ubiti?- Eellwyn izvije obrve da potvrdi svoje pitanje. Ork je ostao iznenadjen ovim pitanjem, no samo na tren, a onda se zaletio macem na nju. Eellwyn mu uspjesno parira te odbije napad. Macevi zazvece. Ork ponovno pokusa sa napadom no Eellwyn ga ponovno zaustavi. Osjetila je smrad koji se sirio oko njega. Zeludac joj se jos vise pobunio. – Rekla sam ti da si dosao u krivo vrijeme. – Mlatne ga nogom u trbuh i odgurne od sebe. Ork se zaljuljao no uspio je povratiti ravnotezu. Eellwyn iskoristi tih par trenutaka te podigne ostricu i svom snagom zamahne. Orkova glava se skotrlja i padne na pod uz glasni «tup». Nakon nekoliko trenutaka i tijelo se srusi na pod. Znala je da ovaj nije dosao sam. Bila je ljuta. Gladna i ljuta. Krenula je sa podignutim macem prema izlazu iz sobe. Crna krv je kapala sa maca te ostavljala trag za njom. Mrtav ork ostao je lezati u lokvi vlastite krvi i dalje sireci smrad oko sebe. Cula je buku izvana i znala je da je cijeli grad napadnut. –Bas su veceras morali napasti. Nisam se stigla ni odmoriti kako spada. – Uzdahne i krene u potragu za novom zrtvom. Zeludac joj se opet pobuni. Posted by: Anira Apr 4 2008, 08:01 PM Noc sa 5 na 6 dan. Barad Tithen. Silwyn Mala soba bila je osvjetljena samo jednim lucnim prozorom, blago otskrinutim uprkos hladnoj veceri. No, cinilo se kao da ni ne postoji, kao da je cijela soba izolovana i nitko nikada nece dopreti do nje, niti je spasiti. Silwyn jos nije zeljela da vjeruje u ono sto joj se cerilo pred ocima. Ili nije mogla - jer kakve bi vam uopce misli mogle strujati umom dok vas nocna mora steze za vrat? Vise nije mogla ni da vristi; nos joj je bio ispunjen njegovim smradom. Osjecao se na trulez, prljavstinu i znoj. -Nemam ja vremena za ovo- prodahta ork isprskavsi je po licu svojom pljuvackom, pa izvadi dugo, crno secivo. Bila je prestrasena, paralisana strahom - sve u svemu, lijepa zrtva, i lijep obrok ako vremena bude. Vilenjakinja je zazmurila, gotovo osetivsi ostricu na vratu, a onda trgla ruku navise svom snagom. Ork zaurla kada mu se lijep, ukrasen, zenski noz zari u butinu - zamalo i osta tamo da ga Silwyn u poslednjem trenu ne povuce. Pravilo broj jedan za rendzere - faca si ako spavas sa nozem. I dalje prikljestena njegovom tezinom, Silwyn nekoliko puta zamahne rukom ka licu cudovista. Krici i grlene psovke trajali su tek toliko da se uspe izvuci i potrcati ka vratima. Nije mislila da ce uspjeti; nije o tome ni mislila, ali morala je probati, morala je pobijeci odatle. I u tren oka, bio joj je za petama. Nije se sjecala kako je sisla niz stube, sve sto je osjecala bio je strah, strah zbog kojeg bi u nekim drugim situacijama vristala iz sveg glasa. Ali sada nije bilo vremena. -Neces pobjeci!- i ostali istiniti povici doprli su do nje kada ju je stigao, napao, ujedao. Nije vjerovala u ono sto joj se desava, nije mislila da ce skoncati na ovaj nacin. Branila se, kako je mogla, nespretno masuci nozem i ubadajuci poneki put. Vukla se dalje, spoticala, kotrljala, ali cim bi pomislila da je slobodna, crna ruka bi je ponovo stezala. Nije se trebalo ovako zavrsiti., pomislila je uz suze. Svetlucavi noz je sevao, gotovo bijela kosa dodirnuta mjesecinom s nekog od prozora, bila je umrljala krvlju. Ne smije biti ovako! Vid joj se mutio od suza, obrazi se zarili od besa. Kratko secivo je plesalo. Sto rade ovdje, zasto su dosli, zasto uzimaju ono sto je nase? Vikala je. Ime Elberethino. Ime Mandosovo. Bijes joj je vodio ruku, crna krv je prstala po njoj, bezivotno telo se treslo od njenih uboda, rane su zjapile na njemu, cudesna jezerca tamne tekucine. Ne smije se zavstiti ovako, pomisli, i odbaci noz. Nakon nekog vremena, kada je pocela osjecati peckanje a zatim i bol davno zadanih rana, sjetila se nekog zvuka dok je bjezala. Bio je to zvuk Rowaene koja tjera ostale kuharice na rad, Rowaene koja uspostavlja mir kada se nesto desi, ili prosto, Rowaene do grla u nekom poslu. Nije bilo smisla raditi ovako kasno, i bez ikakvog napora shvati sto je u pitanju. Istrcala je napolje - ako se to moglo nazvati trcanjem - uskom, kamenom stazom do mracne kovacnice. Tek kada je usla unutra, upalivsi nekoliko svijeca, shvatila je koliko je nesmotrena bila. Neko je mogao biti unutra, ili se motati napolju. Mozda bas u tom trenu. Stresla se, zakljucala vrata i neko vreme tupo zurila preda se. Pitala se zasto je sve tako mirno, zasto nema nikakvog zvuka. Nije zeljela vjerovati da su svi mrtvi. Ne pored tolike straze! Potrcala je ka zidu i dohvatila jednu laku veriznjacu koju je otac prije nekog vremena napravio za mladica jedne od edainskih kuca. Dok ju je navlacila, trudeci se ne obazirati na proteste koje joj je tijelo slalo - suvise rana se nalazilo pod zguzvanom i iscepanom spavacicom - mislila je na oca. Zeljela je da je tu, a ne kod majke, u Eglarestu. On bi znao sto treba ciniti. A mozda bi i sam umro, mozda bi i njega ork uhvatio na spavanju? Ugrizla se za usnu i dohvatila ocev stari ogrtac - ne da bi prekrila nagost, o cemu sada nije imala ni vrijemena razmisljati, vec da bi se koliko-toliko sacuvala od hladnoce. Jedino sto sada nije imala, a po sta se nije usudjivala vracati, bile su cizme. Smrknula je, ucvrsila pojas o kome je visio tobolac, stegla luk u ruci i krenula ka stalama. Mozda joj je tijelo umorno, ali misli joj behu osvezene nocnim zrakom; ako nesto krene po krivu, morati ce bjezati. A to moze samo na Konju. Edited by Anira on May 19 2008, 08:08 PM Posted by: Queen Arwen Apr 15 2008, 12:33 AM Fingon & Ainariel (Seth & Queen Arwen), noc izmedu 5. i 6. dana Cuvsi znak za uzbunu, Ainariel potjera Telpelota prema ulici iz koje je dopirao taj zvuk, ali grupa oraka okruzi konja, a jedan od njih uhvati ga za uzde. Telpelote se propne, a Fingon skoci medu orke isukanog maca. Zestoko nasrne na najblizeg orka i u dva udarca uspije mu zadati smrtnu ranu od koje se ovaj krkljajuci srusi na tlo. Istovremeno Ainariel isuce Ambarona koji taj tren zasja svjetlom izlazeceg sunca i obasja iznenadene orke. Trenutak njihove smetenosti iskoristi Fingon da napadne sljedeceg orka. Fingonov mac, sada vec uprljan orkovskom krvlju, te tek tu i tamo pustajuci svjetlucave odsjaje mithirla, lako je prerezao orkov oklop na ramenu. Dotle, Ainariel je jednim potezom odsjekla ruku orku koji je Telpelota drzao za uzde. Fingonu je zavrijala krv u zilama, te savrsenom vjestinom smakne jos dva orka koja su mu se nasla na putu, a Ainariel dokrajci preostalog orka koji se upravo spremao da napadne crnokosog vilenjaka s leda. Ostali su sami, ali samo na trenutak jer je iz druge ulice dosla jos jedna skupina oraka, a s druge strane i grupa strazara Barad Tithena. Nasavsi se u opcem metezu, Ainariel se zaleti prema orcima ruseci ih pred sobom, dok su neki izgubili zivot pod Telpelotovim kopitima. Fingon, nasavsi se uz bok s vojnicima, krene na orke koji su mahnito udarali po svemu zivome sto im se naslo na putu. Zapocela je krvava borba na ulicama Barad Tithena, tik do zapadnih vrata. Fingon i vojnici su preuzeli vodstvo u bitci, a broj oraka sve se vise smanjivao. Padne i nekoliko vojnika sto nije promaklo Ainariel koju stegne oko srca slika smrti Iluvatarove djece, i od tog trena taj joj je prizor stalno bio pred ocima. Upravo kada je odlucila potjerati konja prema sredistu meteza, nesto je u tome sprijeci, kao da je zapela za nesto. Okrene se i ugleda visokog orka koji ju je primio za onaj komad Fingonovog plasta zamotanog oko njezinog struka, skrivajuci ranu od orkovske ostrice. Ork naglo povuce plast i strgne ga s njene haljine, ostavljajuci ranu otkrivenom. Od siline njegovih ruku, Ainariel padne na prasnjavo tlo, tik do starog vilenjackog plasta, bastine Fingonove kuce koji je sad lezao uprljan i razderan pod orkovskim nogama. Fingon vidje njen pad i zaleti se medu orke kako bi dospio do druge strane siroke ulice koja je velicinom i oblikom vise nalikovala na trg, i tako sprijecio najgore. Ork podigne svoj krvavi mac i njegov vrh usmjeri prema srcu osamucene vilenjakinje koja je lezala pred njim. Jedna kap krvi klizne s ostrice i padne na njenu kozu kao da oznacava mjesto koje neprijatelj treba probosti. S uzasom gledajuci taj prizor, Fingon se pokusa probiti kroz masu isprepletenih tijela u borbi, ali mu je tesko uspijevalo jer su ga sprijecavali stalni napadi koji su pljustali sa svih strana. - Ainariel! – prodere se Fingon, a njegov glas digne se iznad buke ukrstenih maceva. Telpelote pokusa obraniti svoju gospodaricu propinjuci se na zadnje noge, ali ork se vjesto izmicao njegovim kopitima i zamahnuo bodezom nekoliko puta prema konju. Telpelote se odmakne kako ga ostrica bodeza ne bi zahvatila, a potom panicno zanjisti kao da zeli dozvati pomoc. - Telpelote! Ovamo! – pozove ga Fingon, a konj pode prema njemu te mu dopusti da ga zajase. Izvukao ga je iz centra bitke i ponio prema orku koji je po drugi put podignuo mac zlokobno se smijeseci svojoj zrtvi. - Pozdravi mi poginule prijatelje – posprdno joj rece ork. Ainariel ga pogleda bistrim ocima jer joj je trenutak omamljenosti prosao i odvrati mu: - Pozdravi ih sam! Ork iznenadeno pogleda svoju zrtvu u lice, kadli se Telpelote zaleti u njega, a Fingon mu u padu odsijece ruznu glavu. Mrtvo obezglavljeno tijelo padne na Ainariel koja krikne od boli pod tezinom oklopljenog orka. Fingon, skocivsi s konja, pozuri da ga makne s nje dok se smrad orkovske krvi sirio svuda uokolo. Fingonov mac je sada lezao na podu, pokraj Telpelotovih nogu, dok je s obje ruke zustro sklonio orkovo tijelo negdje dalje od vilenjakinje. Maknuvsi ga s Ainariel, pogleda ju u oci, a ona se pridigne i zagrli ga. - Znala sam da ces doci – sapne mu na uho, a potom se odmakne i pogleda ga – Prepoznala sam tvoje povike, Telpelotov galop...znala sam da dolazis... Fingon je sutio, pogleda prikovanog negdje na zemlju natopljenu krvlju. Ainarielin pogled je sada zalutao prema ulici i ona vidje kako se broj oraka smanjio, a kolicina mrtvih tijela na tlu se povecala – pomijesani orci, ljudi i nekoliko vilenjaka zajedno je lezalo mrtvo. Iz pokrajnje ulice dotrcalo je nekoliko vojnika. - Brzo! Potrebno nam je pojacanje dvije ulice odavde! – povice jedan. Dio vojnika pode za njima, a preostali su se zadrzali kako bi dokrajcili nekolicinu oraka koji su im i dalje radili probleme. Fingon pomogne Ainariel da se digne, zapocevsi: - Ostani ovdje ili udi nekome u kucu da se sklonis s ulice. – opet zapovjedno, ali sa zabrinutoscu u ocima, rece joj Fingon. - Ne pada mi na pamet bjezati od bitke. Borit cu se do kraja! – ljutne se ona i vec zakoraci da ode, ali ju on primi za nadlakticu i povuce natrag, primjetivsi da je rana na njenim ledima ponovno otkrivena. - Cijeg kraja? Tvog ili njihovog? – sada vec zustrije rece. Ainariel ga samo pogleda i bez rijeci otrgne svoju ruku iz njegove. Popne se na Telpelota i pogleda naprijed. - Svejedno je ciji ce kraj biti. – rece zamisljeno gledajuci prema zvijezdama koje su krunile planinske vrhunce u zaledu Barad Tithena, a potom potjera konja prema sredistu grada odakle je dopiralo divljanje druge bitke. Fingon je, sada vec vrativsi mac u ruku, jos neko vrijeme gledao za smedom kosom vilenjakinje koja je tuzno leprsala za njom kao u znak rastanka, a onda podigavsi jedan komad krvave tkanine koja je nekad bila njegov plast pogleda tijelo mrtvog orka i svoj mac s kojeg se cijedila tamna i gusta tekucina. Stavivsi za kratko mac natrag na leda, u korice, Fingon krene prema edainima koji su osiguravali zapadni ulaz i brojali izgubljene. Bila je ovo prokleto dobra dobrodoslica. - pomisli u sebi i nastavi teskim i uzurbanim korakom prema zapadnim vratima. Evo ga. Prva prava veca bitka i nasi junaci su se sjajno snasli. Dobro, prekrasna, neodoljiva vilenjakinja je skoro poginula, odnosno poginula bi da se ork nije tako glupo poigravao sa svojim plijenom. To mi je oduvijek bilo fascinantno. Kako se predator poigrava sa svojim plijenom, kako se negativac poigrava sa pozitivcem i na kraju zbog toga pogine i njegov zli naum da preuzme kontrolu nad svijetom propadne, pretvori se u prah. Oduvijek sam vise volio negativce, uvijek su bili pametniji, snalazljiviji, jaci, sposobniji i spretniji od pozitivaca. No uvijek sam znao, ako ikad dodje do sukoba pozitivca i negativca i negativac pocne cavrljati i odavati svoje planove da je sve propalo, pisi voda odnijela. Zasto negativci imaju tu potrebu za hvaljenjem? Pa hvalit ce se jednom kada osvoje svijet, kada ne bude pozitivca, kada njegovi podanici budu cijenili to hvaljenje, a ne pokusavali ga sabotirati dok prica. Blah, dammit i kvragu sa negativcima kojima je potrebna hvala i cinjenica da budu u centru paznje. Naravno, da ne bude da nisam objektivan, Finmorf, gad jedan bezobrazni slijepi, je ipak ubio orka i spasio nasu svih laskanja vrijednu vilenjakinju. Sa stovanjem, vas kronicar: Anduril Ulair Edited by Seth on Oct 22 2008, 08:18 PM Posted by: Seth Apr 21 2008, 11:25 PM Fingon, jos uvijek noc izmedu 5. i 6. dana u Barad Tithenu Kod zapadnih vrata stajala je nekolicina uskomesanih vojnika, otkrivajuci kako je ovaj napad bio zadnje sto su nocas ocekivali. Nekoliko vojnika osiguravalo je glavna vrata i budno pazilo na bilo kakav zvuk koji bi mogao odati prilazak jos neprijatelja. Dvojica su razmicali i odvajali tijela orkova od svojih poginulih drugova. Kako se Fingon priblizavao vratima, tako je i jedan od vojnika krenuo prema Fingonu. Vojnik se nije kretao prijeteci, odavavsi time dojam kako vilenjaka ne dozivljava kao neprijatelja, iako je noc jos uvijek vladala Barad Tithenom. - Mae govannen. - rece vojnik Fingonu, na sto mu je Fingon odvratio, skrecuci svoju pozornost prema vratima, trazeci nesto pogledom. - Niste mi poznati kao sastav straze naseg grada. – rece vojnik, sada pomalo sluzbeno. - I nisam. Tek sam dosao u grad. – rece Fingon, sada posvetivsi paznju vojniku. Vojnik je nosio standardni oklop kakav nose straze u ovakvim gradovima, ali po njegovu drzanju i cinjenici sto je on jedini od ostalih vojnika imao plast, Fingon je mogao zakljuciti da je ovdje cinom najvisi. - U svakome slucaju, zahvaljujem se na pomoci. Napad uopce nismo ocekivali. A svaki neprijatelj tih izroda je dobrodosao u Barad Tithen. Zao mi je jedino sto ste vec pri dolasku morali dozivjeti takvu dobrodoslicu. – sa zaljenjem u ocima, ali nimalo napustivsi vojnicko drzanje, rece vojnik. - Vec sam se pomalo naviknuo susretati ih, zadnjih dana. – rece Fingon gledajuci opet prema vratima. Vojnici su sada polako zavrsavali sa odvajanjem trupala i jedan od njih je sa bijesom u ocima upravo sutno glavu nekog orka koji je bi dovoljno lose srece da ostane bez nje. Fingon je sada krenuo prema vratima, a casnik nedugo potom za njime, sazivajuci vojnike i izdavajuci im nove naredbe. Dosavsi do vrata, Fingon se jos malo ogleda uokolo i napokon nasavsi sto je trazio, pokupi sa poda luk i strijele koje ovdje odbacio pri ulasku u grad. Tek sada, kada se vratio do vojnika i stao ispod jedne baklje, casnik je primjetio vilenjakov oklop, prljav kako od orkovske, kako od necije tude krvi. Vilenjak se takoder drzao vojnicki, ali rupa u oklopu na predjelu ramena odavala je da je ranjen. Fingon se doduse, ponasao kao da je na sve to sada zaboravio, sto i nije bilo daleko od istine. Bol i umor mucili su ga, ali nisu mu bili ni blizu ostalih briga koje su ga trenutno morile. Fingon je u ovaj grad dosao i iz jos jednog razloga. Naci osobu ciji je zivot ovaj napad mogao ugroziti, a bila mu je potrebna. Ako ta osoba jos uvijek jest u ovome gradu. – pomisli u sebi Fingon. Casnik je sada prisao Fingonu i zapoceo – Moram regrupirati ljude. Nekoliko ih ostaje ovdje, a ja i ostali moramo ici pomoci drugima, potrebni smo kod istocnih vrata. Tako da se bojim da vam ne mogu naci nikakvu pratnju, ali predlazem da ostanete ovdje ili da krenete s nama, jos jedan mac je uvijek dobrodosao. – zavrsi casnik i pogleda u vilenjaka. – Mislim da mi se ovaj drugi prijedlog vise svida. – rece Fingon i krene bez premisljanja prema omanjem trgu ispruzivsi ruku i napravivsi jedan tipicni zvuk prstima. Na taj njegov cin, doletjela je vrana i sletjela vilenjaku na rame, cudno se ponasajuci. Nedugo zatim, Fingon se okrene prema casniku i zlosutno rece – Krecite odmah. Ako mislite pomoci svojim drugovima, morat cete pozuriti! – na sto je casnik bez oklijevanja i odgadajuci objasnjavanje samom sebi pojavu ovog krajnje cudnog vilenjaka za kasnije, naredio vojnicima pokret. Vojnici su prosli pored njega i upravo kada je Fingon zelio poci za njima, uocio je uznemirenost vrane, a zatim i to kako je odletjela u prolaz izmedu dviju kuca. Svog pratioca vise nije vidio, ali je mogao vrlo dobro cuti mahnito graktanje od koje se ledila krv u zilama. Postajuci sve vise iznerviran, vilenjak je izvadio jedan od bodeza, drzeci u ruci luk i krenuo prema mjestu odakle je graktanje dopiralo. Zvuk ga je vodio preko livade pozadi kuca, dalje od ceste, pa pokraj necega sto je bilo pozadina neke ogromne i pomalo netipicne za ljude, zgrade. Zvuk ga je doveo skoro do samih zidina, na jedan ogradeni dio cistine. U tom trenutku je vrana prestala graktati, posto je ispunila cilj koji si je zadala. Vilenjak je, iako u omanjem mraku, mogao vidjeti na sto ga je vrana upucivala. U tom ogradenom dijelu tvrdo su se kretale dvije tamne prilike, tu i tamo pustajuci odsjaje maca i sve je izgledalo kao da nesto natjeravaju po tom dvoristu. Prisavsi blize, ali ne odavajuci svoju prisutnost, Fingon je mogao sada uociti i jedno manje bice koje je puzalo u zaklon. Svjesno ili nesvjesno, taj zaklon se nalazio upravo u smjeru jednog od onih prilika. - Ej, Hosh, imam ga! – sa specificnim glasom rece jedan od orkova i pocne se roktajuci smijati. Nakon toga, Fingon vise nije trebao dodatnih informacija. Sada vec pospremljenog bodeza i pripremljenog luka, samo je gledao, te vise osluskivao kada ce se jedna od onih prilika oglasiti. Oruzje orka koji je u drugoj ruci sada drzao malo koprcajuce bice, pustilo je odraz jedne baklje u daljini zadnji put, i kao pratnja zvuku zvizdanja strijele palo na zemlju. Orkovo tijelo pratilo je oruzje. Drugi ork je ostao tiho, vjerojatno pogadajuci sto se desava i odlucivsi se pritajiti. Ona mala spodoba nije odavala vise nikakve znakove prisutnosti. Ork se sada opet pridignuo, ne cuvsi nikakvog zvuka vec neko vrijeme. Ono sto je sada vidio, bila je vrana koja ga je maloprije tako uporno nervirala, noseci neku omanju baklju u kandzama i isputivsi je tocno pored njega. Tek u prikrajku mozga shvativsi sto je zapravo ucinila, ork se srusio na zemlju sa dvije strijele u ledima. Fingon je sada stavio luk na leda i krenuo prema baklji, ali i nenadano osjetio otpor u nogama, kao da se nesto zabilo u njega. Pogledavsi dolje, ugledao je ono bice koje su orkovi ocito trazili. Ljudsko dijete, vec u tolikom soku (ili netipicne prisebnosti, ali je Fingon nekako sumnjao u to) da nije bilo u stanju ni plakati. Fingon se cucnuo i istodobno u saptu izgovorio: -Sssssh. Mirno. Budi tu, ja idem rijesiti baklju, kako ne bi privukli jos ovih spodoba. – te kako je zavrsio i dosao do baklje, tako je vidio Mora kako prelijece preko njega i slijece kod djeteta. Fingon je razmisljao kako je baklju zasada najbolje ugasiti, otprilike je znao gdje se nalazi, ali nije znao nista o broju oraka u gradu i njihovom rasporedu. Sa ovim djetetom, mogucnost da baklja nasred ove cistine privuce neku od njihovih ceta nije mu se cinila nimalo prihvatljivom. Prekrivsi baklju zemljom, Fingon krene prema djetetu, kojemu se raspolozenje vec pocelo pomalo popravljati, odavalo je to njegovo hihocenje na vranino skakljanje. – Razmazit ces ga, Mor. – rece sa nesto vedrine Fingon, pokusavajuci time doprinjeti smirivanju djeteta. – Ju. – odgovori dijete milozvucnim glasom, sada gledajuci u vilenjaka, sa ispruzenom rukom na kojoj je sjedila vrana. Ah, ah, ah. Jao meni. Sto je ovo dosadno. Ova dvojica nisu mogli biti dosadniji. Najzanimljiviji dio svega ovoga je bilo kada je dijete reklo „Ju“. Sa stovanjem vas kronicar: Anduril Ulair Edited by Seth on Feb 14 2009, 02:32 AM Posted by: Beren Erchamion Apr 25 2008, 06:18 PM Elech (Beren Erchamion), noc izmedu 5. i 6. dana, Barad Tithen U polumracnom sobicku, pri svjetlu jedne gotovo dogorjele svijece, lezao je smedokosi vilenjak i cinilo se da spava. Zapravo je bio u nekom cudnom stanju, izmedu sna i jave, a njegove misli u kosmaru ispunjene slikama proslosti i vizijama buducnosti. U snu je hodao mracnom sumom dok su prijetece sjene bile svuda uokolo i kao da su plazile po njemu pokusavajuci ga uvuci u tamu. Najednom se pred njim stvori rub sume, ali tamo nije naisao na ravnicu nego na srebrno jezero, a usred jezera otok. Neka sila ga ponese i on se nade usred namreskane vode u koju iznenada pocne tonuti sve dublje. Iako je u stvarnosti bio vrstan plivac, sada ga je nesto vuklo prema dnu i nije se mogao istrgnuti iz tog celicnog stiska nepoznate mracne sile. U to vidje njeznu bijelu ruku kako poseze za njegovom i s lakocom ga povuce prema povrsini. Nasao se na obali tog nepoznatog otoka, ali nije vidio nikoga. Osvrtao se oko sebi ne bi li ugledao onu koja mu je spasila zivot, ali osim obale, trave i drveca nije vidio nista. Iz daljine zacuje prestravljeni vrisak zenskog glasa i krene prema mjestu odakle je dopirao, da bi uskoro zacuo zvuk loma i zveket maceva. Buka je postajala sve glasnija, a on se opet nasao u mracnoj sumi okruzen sjenama. Odjednom na ledima osjeti toplinu, a na uho mu tihi njezni glas sapne: - Elech. Elech se trgne iz sna, obliven hladnim znojem. Pogledom obuhvati sobu kao da zeli provjeriti nalazi li se ovdje ta zenska osoba iz njegovog sna. U sobi nije bilo nicega osim kreveta na kojem je lezao, stolica i stolice, ali su zato zveket oruzja i vriska iz njegovog sna bili stvarni. Vilenjak potrci prema prozoru i otvorivsi ga, ugleda prizor krvave bitke koja se odvijala na ulicama Barad Tithena. Kako mi se to moglo dogoditi? – pomisli Elech, u nevjerici gledajuci borbu i zmirkajuci svojim sivozelenim ocima – Inace skacem na svaki sum, a sada sam uspio sanjati unatoc masakru koji mi se odvija pod prozorom.– strese glavom – Ali sada ne smijem oklijevati! – i pode prema svom oruzju – dva kratka maca i samostrijelu, a bodez je vec imao u cizmama – a potom se vrati k prozoru. Uzme samostrijel u ruke, ispali nekoliko strijela, a isto toliko pogodenih orka padne. Potom istrci iz sobe, side skripavim stepenicama i izade iz prenocista. Vec na samom izlazu zaleti se u njega pomahnitali ork kojemu je gorjela glava, iz nekog razloga bez kacige. Elech mu prereze vrat i time mu skrati crne muke. Potom obrani napad koji mu stigne s boka, a zatim napadne orka koji se nasao pred njim. U nekoliko vjestih poteza neprijatelj padne mrtav na tlo, a Elech se zaleti u mnostvo s oba maca isukana, sjecuci svakog orka koji mu se priblizio ostrici. U silnom metezu uhvati pogled jednog od vojnika kojeg vidi prvi put u zivotu, ali obojica su znali da se bore na istoj strani i to je bilo dovoljno. Jedan drugome kimnu glavom i krenu cistiti sve pred sobom. Elech je uspjesno klao orke, ali ipak mu neprijateljska ostrica zada nekoliko rana. Ruke su mu postale pune posjekotina na nezasticenim mjestima, a i na celu je dobio omanju ranu. Pogleda prema svom bezimenom prijatelju koji mu uzvrati pogled, ali vec sljedeci trenutak padne pogoden crnom strijelom. Elech se okrene i vidje nekoliko oraka koji stoje sa strane i sipaju strijele na ljude i vilenjake koji su se zajedno borili. Spremi svoje maceve, uzme samostrijel u ruke i smakne dvojicu koja su mu se nasla na putu, a potom svoje stijele usmjeri prema grupi koja je stajala sa strane. Usmrti ih nekoliko, ali mu potom ponestane strijela pa opet izvuce maceve i nastavi se boriti. Posted by: Míriel Serindë May 16 2008, 11:14 PM Noć s petog na šesti dan. 20 milja JZ od Ladrosa. Miriel Prošla je već ponoć kada samo što nisu izašli iz skrivenog plašta planine. Ravnica se protezela nesigurnih dvadesetak milja pred njima. Orci su postajali sve ćešći posjetioci tih krajeva, a putovanje s Barahirom predstavljalo je izrazit rizik. Uhode i izdajnici su harali posvuda, dok se pak nesretnici iz kojih su silom izvučeni odgovori nisu ni vraćali svome narodu. Miriel je dozvala Mardena koji je bio na samom začelju i zamolila ga da zamijeni njezino mjesto kako bi trokut oko Barahira ostao zatvoren i odkaskala do Aethura. Jahavši ispred njih sumnjivo ju je pogledao. -Ne brini, Marden sa začelja je na mome mjestu. Aethur moramo sad stati svega nekoliko časaka. Jer nakon ovoga nema više zaklona. Dvadest milja pred nama je ravnica, i kad dođemo do brda nismo sigurni jer ćemo sigurno do tada biti viđeni. Moramo sad obaviti sve potrebe, napojiti konje. -šaptala je mirnim glasom i beziražajna lica. -U redu. Ali svega nekoliko časa.- kimnuo je i krenuo s njom prema skupini. Družina je pomalo iznenađeno gledala njihov doalzak. Miriel načini luk oko njih, stane na Mardenovo mjesto i sjaše. -Kratko stajemo, ne odmičite se, bez buke. Napojit ćemo konje i predahnut i polazimo za par minuta. - Promrmljao je Aethur -Bez vatre- Nakon nekoliko minuta, Miriel je ponovno bila na Marahu koji je zločesto gurkao Aethura njuškom, ne bi li se maknuo od njegove vlasnice koja je dogovarala s Aethurom što i kako u hitnom slučaju. -U Himringu nas očekuju, vide li naš stijeg moći ćemo slobodno ugalopirati u grad. Vidjet će nas izdaleka jer imamo izvidnice na planinama. Postoje velike šanse da pošalju nekog pred nas budu li vidjeli da ima nekoga u blizini.- prommrljala je i počeškala Maraha po vratu. -Hoće li me taj konj više ostaviti na miru?- promrmlja Aethur -Ne bih rekla...sviđaš mu se, ali sebičan je...- nasmije se - I tako bi trebali krenuti - -Istina. Već ću se ja sprijateljiti s njim kad dođemo u Himring- lukavo se nasmiješi i pođe na čelo družine. Miriel još jednom počeška Maraha i šapne mu -Sviđa ti se, zar ne?- Edited by Míriel Serindë on May 17 2008, 12:16 AM Posted by: Queen Arwen May 19 2008, 04:08 PM Elech & Ainariel (Beren Erchamion & Queen Arwen), noc izmedu 5. i 6. dana, Barad Tithen Noc je vec poodmakla, a bitka na ulicama Barad Tithena nije jenjavala. Na jednom od trgova borio se Elech protiv brojnih Morgothovih orkova, bok uz bok s ljudima i vilenjacima. Vec je pomalo bio umoran od borbe koja ni na tren nije gubila intenzitet, trazeci od njega stalnu budnost i napetost. Upravo kad je ubio jednog orka, do njegovih usiju dopre topot konjskih kopita. Okrene se i spazi blistavu priliku na srebrnkastom konju kako juri iz jedne pokrajnje ulice, ruseci sve pred sobom. Kad mu je prisla blize, shvatio je da se radi o vilenjakinji. Zagledao se bolje u njezino lice i zapanjenen njenom ljepotom, izgubio se u sjajnim joj ocima. U tom trenu zaboravio je na bitku, sve oko njega se usporilo i vidio je samo nju podignutog maca na ponosno propetom konju, dok joj kosa pobjedonosno leprsala na vjetru. U to spazi da se okrenula prema njemu i potjerala konja u njegovom smjeru. Elech je ostao nepomicno stajati i dalje zureci u jurecu priliku. Priblizavala mu se sve brze i brze da bi ostro skrenula konja neposredno prije nego je trebala udariti u skamenjenog vilenjaka i macem probola nesto sto se nalazilo iza njega. Elech se u soku okrene i spazi orka podignutog bodeza kako grcajuci pada na tlo. U nevjerici upravi svoj pogled prema njoj koja mu je spasila zivot, iako je zapravo ona bila razlog njegovog neopreza. Ona ga pogleda prodornim pogledom i ne cekavsi da on nesto prozbori, okrene konja i zaleti se u mnostvo. Elech se prene iz tog cudnog zanesenog stanja i ogleda se oko sebe pokusavajuci opet usmjeriti svoju paznju na borbu. Ainariel se uspjesno borila i rijetko ju je koja ostrica uspjela dotaci, ali ipak njene bijele ruke nisu prosle bez posjekotina. Bijela joj je oprava bilo potpuno poderana, a na njoj izmjesane crna orkovska krv, ljudska krv i njena vlastita. Prerezavsi vrat jednome od orka, poprska ju slap krvi po kosi i licu, a ona puna gadenja pokusa rukom obrisati smrdljivu tekucinu, ali neuspjesno. Osvrne se i shvati da su ljudi i vilenjaci i na ovom trgu uspjeli izvojevati pobjedu nad neprijateljima pa potjera konja prema jednome od strazara koji je ranjen sjedio naslonjen o kameni zid jedne kuce. - Postoji li ovdje mjesto gdje odvodite bolesne i ranjene? – upita ga jos i prije nego je stala pred njega. - Da, samo pratite ovu ulicu i na kraju cete naci veliku kamenu zgradu iza koje je vrt. – s naporom prozbori ranjenik. - Hvala vam! – odvrati mu Ainariel i odjuri u smjeru Kuca izljecenja. Dosavsi do impozantne gradevine oko koje su gorjele baklje, Ainariel zastane i side s konja pa ga povede u vrt gdje ga ostavi pod jednim stablom. Iz vrta ude u Kuce izljecenja kroz sporedna vrata i nade se u velikoj dvorani iz koje se odlazilo u druge sobe dok su spiralne stepenice upucivale na kat. Cijela je kuca bila pusta i u mraku pa Ainariel kroz glavna vrata istrci na ulicu. Pogleda oko sebe i uputi se prema trgu na kojem je bitka pomalo jenjavala te zaustavi prvu osobu koja joj se nasla na putu. - Molim vas, sakupite preostale ljude i recite im da pocnu unositi ranjenike u Kuce izljecenja! – uzurbano mu se obrati Ainariel, na sto se ratnik okrene, a ona spazi da je to onaj isti kojemu je prije samo nekoliko minuta spasila zivot. - Znam da bitka jos nije gotova, ali moramo maknuti ranjene s ulica. – rece mu i prodorno ga pogleda. - Naravno, pobrinut cu se za to. – Elech kimne i otrci prema strazarima. Ainariel se okrene i stane lupati po najblizim vratima. Otvori joj jedna zena od koje zatrazi da sabere sve vilenjacke i ljudske zene koje inace rade u Kucama izljecenja i sve one koje su sposobne za rad s ranjenima, zatim uzme jednu od gorucih baklji te ude u Kuce gdje zapali ostale baklje i svijece. Nije znala gdje sto stoji pa je stala otvarati ormarice i ladice, vadeci iz njih sve sto joj se cinilo potrebnim. Upravo kada je u velikom kaminu zapalila vatru kako bi zagrijala kotao s vodom, na glavna vrata ude nekoliko mladih djevojaka, a odmah iza njih i prvi ranjenici predvodeni Elechom. Ainariel obrise ruke, uzdahne i krene prema pridosloj grupi, a zelenooki vilenjak ju jos jednom pogleda prije nego sto izade na ulicu i zaputi se u ciscenje Barad Tithena od preostalih orka. Posted by: Seth May 29 2008, 01:21 PM Fingon Morfindl, noc izmedu 5. i 6. dana, Barad Tithen Fingon je sada malo bolje promotrio dijete i uocio kako je uistinu upotrijebio krivu zamjenicu. Pokraj njega je stajalo zensko dijete, doduse krace kose nego sto su to djevojcice obicavale nositi. I njegova pratiteljica je sada sjedila na njenoj ruci, nesto sto vrana prije nije uobicavala raditi. No ipak, ovo nije bio prvi put da je Fingon uocio vraninu naklonost djeci. Dijete kao da je vec zaboravilo sve sto se maloprije dogadalo i sada je sa zanimanjem u ocima gledalo vilenjaka koji ju se spasio. Fingon se jos uvijek osvrtao pokusavajuci cuti ili vidjeti znakove kretanja orkova koji su mogli nacuti ovaj metez. Iako je bio tih, vranino graktanje se moralo cuti najkrace do ulice. Kakogod, vilenjak vise nije mogao primjetiti bilo kakav zvuk koji ovdje ne bi pripadao. Posvetivsi sada svoju paznju djetetu, Fingon se cucne i prozbori - Kako ti je ime, mlada damo? - Maela, kci Daeronova. - rece dijete sa ponosom u ocima i vazno se isprsivsi. - Haha. - lagano se nasmijavsi, Fingon nastavi - Lijepo je biti ponosan na svoje korijene. No kako si zavrsila ovdje? - sada ozbiljnije nastavi. - Krenula sam u kuce Izlijecenja. Poslala me majka po vidaricu jer je pred nasu kucu dosao ranjeni strazar i morali smo mu pomoci. Majka je rekla da odem do kuca izlijecenja i ne osvrcem se i da ostanem tamo kada jednom dodem. Krenula sam okolnim putem i... - rece dijete, gledajuci u travu koju je milovao njezan vjetar, svojim drzanjem odajuci kako je i sama znala zasto ju je majka zaista poslala da pobjegne. Fingon je sada zamisljeno gledao u nebo i onda prozborio, kao za sebe - Nitko ne bi poslao dijete samo dok u gradu bijesni borba. Osim ako... – i tu zastavsi pomisli - Osim ako nije mislio da ce dijete imati vece sanse za prezivljavanje izvan kuce. Moguce je da su orci pratili vojnika i da je majka to primjetila. Trenutno najbolji razlog kojeg se mogu sjetiti za slanje djeteta samog. Fingon, pokusavajuci sakriti svoje razmisljanje pred djetetom, rece - Ucinit ces ono sto ti je majka rekla. I ne pokusavaj se vratiti svojoj kuci. Reci mi gdje zivis i ja cu dovesti tvoju majku u Kuce Izlijecenja. Razumijes li to? – gledajuci u dijete rece Fingon. - Da. Ucinit cu kako kazes. – pomalo zamuckujuci, ali jos uvijek ponosnog drzanja, rece dijete i objasni Fingonu kako doci do svog doma. Fingon je sada gledao u dijete i vidjevsi kako zabrinuto gleda u smjeru ulice od kuda su dopirali zvukovi pucanja dasaka, te tu i tamo neki krik, ponovno se sagne i pogleda dijete u oci. Stavivsi ruku na njeno rame, rece - Slusaj. Ostavit cu svoju vranu s tobom. Cuvaj ju. Brini se za nju i ona ce se brinuti za tebe. Vec joj se svidas, vidis. – i to rekavsi, vrana napravi cudnu gestu glavom. Skrenut ce joj misli s cijelog ovog meteza, bar na kratko. – pomisli Fingon u sebi i ustane dok mu je dijete kimalo glavom sa malim osmijehom na licu. Krenuli su sada prema ulici, Fingon isavsi prvi, a dijete hodavsi iza njega. Nije trebalo puno vremena da dodu do ulaza u kuce izlijecenja, u kojima se po zvukovima iz njih moglo zakljuciti da vlada pravi metez, ali oko njih nije bilo znakova oraka. Pogurnuvsi dijete prema vratima i rekavsi mu da pozuri unutra, Fingon je jos neko vrijeme gledao za dijetetom, a kada se uvjerio da je sigurno doslo do Kuca izlijecenja, krenuo prema kuci putem koje je dijete objasnilo. Kuca je po blizini trebala odavde biti vidljiva i po danu, ali sada se nije uopce vidjela, sve baklje u toj ulici su bile ugasene, tek tu i tamo na nekom prozoru bjezio je izdajnicki tracak svijetla. Fingon se kretao uz kuce, zurno, ali pazeci da ne napravi neki previse neuobicajeni zvuk. Jos je bilo par metara do odredista, kada je na jednoj kuci primjetio tablu s natpisom obasjanu trackom svijetla iz sobe na katu. Nemoguce. Taj gad je zbilja ovdje. Haha. Napokon sam i to docekao. Znaci da informacije nisu bile krive, odlicno. – pomisli Fingon i sa zlogukim osmijehom na licu i zamalo krene da ce krociti u tu kucu, ali onda, sjetivsi se da ima obecanje za ispuniti, nastavi prema kuci koja se sada vec nazirala pred njim. Pricekat ce to jos malo. I bolje ti je da ostanes ziv zasad. – mrzovoljnog izraza lica pomisli Fingon i nastavi sada s vecim oprezom dalje. Dosavsi sada do ciljane kuce, Fingon je uocio i jos uvijek tinjajucu baklju na zemlji. Prisavsi joj, opazio je tragove krvi. Tamnocrvena, ljudska krv i pokraj nje tragovi orkovskih vojnika i jos jedan trag, kao da je netko bio vucen. Iz kuce je sad mogao cuti i zvukove razbijanja, kao da netko bijesno pokusava razvaliti neka vrata. Naslonivsi mac na rame, Fingon pomisli - Uistinu. Ocito je vojnik pokusao pobjeci kad je shvatio da su ga pratili, ali gamad je bila pametnija. Ili jednostavno pohlepna i zeljeli su se zabaviti u miru. Heh. Nadajmo se da nije kasno za njenu majku, ako nista drugo. Po buci, netko je unutra sigurno ziv. Fingon krene prema vratima i bez volje za suljanjem ih opali nogom tako da su se otovorila u stranu i ostala otvorena zapeta uz neki stolic. Prizor koji je Fingon sada vidio je bio zbunjeni ork koji je nasilno pokusavao otvoriti vrata u podu, ocigledno pokusavajuci doci do nekoga unutra. Cijela soba je izgledala kao popriste zustre borbe, a ork je u nozi imao zabijen noz kakav su obicno domacice koristile u pripremi hrane. Ako nista, majka joj se barem nije predala bez borbe. – pomisli vilenjak i sasijece iznenadenog orka koji je uskoro bezivotno pao na tvrdi pod kuce. Vilenjak je sada dosao do otvora u podu i pokucao na mala vratasca, rekavsi - Ork je mrtav, mozete izaci. Nedugo nakon toga, vrata su se otvorila, kroz njih prvo provirivsi noz, a nakon toga i zena, prilicno izmorena, lica uprljanog orkovskom i haljine natopljene ljudskom krvlju, iako ne njenom, cinilo se. - Vas muz je Daeron, a kcer Maela, pretpostavljam. – rece Fingon pruzavsi ruku jos uvijek prestrasenoj i pomalo odsutnoj dami. - D...da. Tako se zovu. – a onda kao da se neceg odjednom sjetila s zabrinutoscu u glasu i povisena tona uzvikne – Moja kcer! Sreli ste moju kcer? Je li...? Je li...? – ne dovrsivsi misao i sa zabrinutim pogledom zavrsi. - Ziva je. Otpratio sam ju u Kuce izlijecenja i rekao joj da tamo ceka. Moje obecanje njoj je bilo dovesti i vas tamo. – rece Fingon, naslonivsi se na mac i pomalo kao grdeci samog sebe pomisli – Prokleta Mor. Uvijek se uvalim u ovakve stvari kad pratim njene hirove. A imam i osjecaj da jos nije gotovo. Sada se Fingon sjetio tragova ispred kuce i Maeline price o ranjenom vojniku. Jedna osoba je ovdje nedostajala. – Vasa kcer je rekla da ste pokusali pomoci jednom vojniku. I vani su tragovi vucenja neke prilicno teske osobe, dakle nekoga u oklopu sigurno. Pa... Ne vidim ga ovdje. – rece Fingon osvrcuci se po kuci. - Da. Vojnik je dolutao na ulicu nedaleko nase kuce, tesko ranjen. Buncao je i govorio kako ga prate. Zato sam poslala kcer u Kuce Izlijecenja po pomoc, a i vjerovala sam da ce tamo biti sigurnija. Ona je mala, tesko bi ju netko mogao zamijetiti. Ja sam pokusala ranjenog vojnika odvuci do kuce, ali onda su dojurila dva orka. Jedan je mene odvukao u kucu... Ali... Ubola sam ga nozem i uspjela pobijeci u spremiste. I onda ste se pojavili vi. A vojnik... Ne znam, mora da ga je onaj drugi odnio negdje. – sa zastajkivanjem i uzimavsi svoje vrijeme, zavrsi zena, pogledavsi u pod, a onda po ostacima vlastitog doma. - Dvojica, ha. – rece Fingon i okrene se prema vratima drzeci mac spremnim za borbu. Vilenjakov srebrni mac sada vise nije odavao nikakve znakove svojeg svijetla, bio je potpuno uprljan masnom krvlju. Rekavsi Maelinoj majci da ostane u kuci, vilenjak je krenuo van kako bi nasao i preostalog orka, te vojnika. Ono sto je Fingonu privuklo pozornost, bila je kaciga nedaleko kuce, tu i tamo pustivsi odsjaj svijetlosti. Kada je dolazio prije, nije ju mogao primijetiti. Fingon je dosao do kacige, i u trenutku kad se mislio sagnuti da poblize pogleda za moguce tragove, osjetio je ostru bol na lijevoj strani tijela. Zvuk paranja zraka koji je uslijedio prije toga polako je poceo imati smisla. Pogledavsi prema izvoru boli, vilenjak je sada vidio vrh orkovske strijele kako viri iz njega, sve vise bivavsi uprljan njegovom krvlju. Dobar. – pomisli vilenjak sa cinicnim izrazom lica i grimasom boli nedugo nakon. Zadnje sto je vilenjak cuo bio je vrisak zene, a zadnje sto je vidio tvrda zemlja natopljena krvlju, vojnicka kaciga i jednom srebrn mac zaboden u zemlju pored nje. Ono sto vilenjak nije uocio radi ranjenosti svog lijevog oka bio je ork iza njega u cijem luku je do malo prije ta strijela mirovala. Ork koji je sada vadio mac i kretao prema vilenjaku na zemlji. Na zemlji, negdje gdje vilenjakova svijest vise nije bila. Iz Kuca Izlijecenja sada je dopiralo panicno graktanje vrane. Edited by Seth on Jan 28 2009, 01:35 AM Posted by: Elcheryn Lindethiel Jul 9 2008, 02:03 PM Gondolin Dan šesti, večer Elcheryn & Turgon (Miriel) Turgon je nervozno šetao po dvorani u kojoj se za nekoliko časova trebalo sastati ratno vijeće koje se nije okupilo u ovoj dvorani već 18 godina...zapravo Turgon je ovaj puta zaista imao tremu od vijećanja jer prvi puta je ozbiljno htio u bitku. Prvi puta je htio izaći iz sjene Gondolina i s svojim rođacima (iako mu nisu bili posebno dragi...mda Feanorovi sinovi a odjednom i kćeri...) i isprašiti Morgothov tur, dovesti Idril nazad u Gondolin, možda se i ponovno oženiti. Sjeo je za udoban naslonjač, najveći u krugu i nasuprot velikim vratima kad se začulo škripanje sporednih vrata i jedva čujni lagani koraci. U prostoriju je ušla visoka, graciozna vilenjakinja. Njezina duga crna kosa sjajila je na svijetlosti baklji,a njezino oči caklile poput tisuću silmarila kad mu je prilazila sporim koracima. Šutke je promatrao tu ženu. Prišla je naslonjaču i sjela na naslon. -Elcheryn-samo je izustio.Žena ga je lagano poljubila u obraz i rekla - Turgone, zaista ne bi trebao dopustiti da te brige ovako satru.- -Uvijek si znala kad bi me nešto mučilo. Nadam se da si jedina. Ne želim da moj narod išta posumnja.-uzdahnuo je.-Ratno vijeće će se sastati za koji trenutak.Ne bi trebali biti ovako prisni za slučaj da netko ne uđe.-Značajno je pogledao Elcheryn. Shvatila je i sjela za prvi naslonjač pokraj njega.U tom trenutku u čulo se kucanje na vratima. Ušli su Turgonovi najviši vojskovođe: njegova rođakinja s majčine strane Acairis vođa glasnika, blizanke Ailiniel i Almáriel (Ailiniel je bila vođa strijelačkog odreda a Almáriel je vodila vidarski kamp), Ciara je predvodila pješadiju, Poldon koji je zajedno s Erucolindom vodio konjicu, strateški geniji, otac i sin Turion i Erunámo, Isse koja je vodila artiljeriju i na poslijetku Earrindo vođa Turgonove osobne garde. Turgon je lagano kimnuo prema njima i oni su se rasporedili na svoja mjesta. Turgon je kradomice duboko udahnuo dok su se oni razmještali i kad su sjeli se uspravio i raširivši ruke. - Vedui! Mislim da je neupitan razlog otvaranja ovog vijeća. osamnaest godina prijatelji nismo sjedili ovdje niti ja niti vi vojskovođe moje.- Krenuo je šetati po krugu promatrajući svakog od velike desetorke. U krugu je bilo trinaest sjedišta... njemu s lijeva sjedio je pisar i pomno vodio bilješke koje su se čuvale u Turgonvoj knjiznici. Mjesto njemu s desna bilo je namjenjeno predstojniku vojarni koje je trenutno obnašala njemu osoba od punog povjerenja -Elcheryn. Oni su bili jedini novi u ovome krugu, velika desetorka je ostala ista. -Naši izvidnici sa svih strana donose vijesti u ratu. Kažu da Maedhros pregovara s Barahirom. Doriath je zaštićen u najmanju ruku kao i Gondolin. A Gondolin ovaj puta nemože ostati postrani. Osim toga dobar dio vojske nam je u potrazi za Idril. Kada dolate njihovi glasnici?- upitno je pogledao Elcheryn okrenuvši se. -Nezna se točno, posljednji glas govori da dolaze za 4 dana.-rekla je Elcheryn-Ali prema sadržaju poruke ne bih rekla da dolaze s dobrim vjestima. -Nikad se nezna, Elcheryn.Možda ipak ima nade da se pronađe Idril.-reče Turgon sa tračkom neke davne sjete za Idril.Toliko je prošlo, a njegove Idril još nema. Koliko su je tražili, a ona kao da ju je zemlja progutala.Turgon se sabere i opet se obrati vijeću. -Vremena su teška, bliži se rat. Narodi se trebaju udružiti. Ja sam već odlučio. Gondolin ide u rat i oko toga nema rasprave.Predugo smo čekali i gledali kako Morgoth preuzima naše zemlje, naše narode.I sad ćemo tome stati na kraj.-nakon njegovih riječi, tišina u dvorani kao da je ispunjavala uši. -Zar nitko nema primjedbe?Zar nemate ništa za reći?- Elcheryn ustane. -Turgone.Vijest o ratu je došla iznenadno.Nitko nije bio spreman za ovo. Prošlo je 18 godina, Gondolin cijelo ovo vrijeme nije čuo za rat. Daj nam vremena.-rekla je umirujuće. A onda se obratila vojskovođama.-Jedna stvar je sigurna.Trebamo organizirati vojsku. Neznamo kad bi moglo do doći do prvih sukoba.Trebamo biti spremni.-Elcheryn je sjela i dala riječ Turgonu. -Niti sam mislio da ovog trena Morgothu pred vrata.- reče on hladno -Ono što želim reći je da moramo poslati glasnike točnije moje izaslanike u Dor-Lomin da se nađu s poglavarima u Barad Tithenu. Do tada trebamo pripremiti našu vojsku.Druga odluka koju sam donio je da ako trećina naše vojske koja traga za mojom hirovitom kćeri ne donosi vijest o njezinom pronalasku je da se vrate u Gondolin. Nadam se da se slažete s tim- Upitno je pogledao desetorku kad je njegova rođakinja Acairis prozborila. -Jeste li sigurni u to gospodaru to je ipak vaša kći- rekla je upitno gledajući ostale koji su joj kimali u znak odobravanja. -Moja kći je odabrala svoj put kada je napustila sigurnost doma unatoč mojoj volji. Htjela je svoj život i sada ga ima. Više ju ne namjeravam sputavati u tome- Posted by: Míriel Serindë Jul 31 2008, 12:14 AM Gondolin Dan šesti, noć Sorongil, Nume i Miriel Tmurno bijaše nebo nad Gondolinom. Od Idrilinog bijega grad se umrtvio, pola vojarni bješe prazno jer kralj Turgon poslao je u potragu za svojom kćeri. Nekoliko noći proveo je bdijući nad teretom koji mu je pao na savjest. Naposlijetku poslao je svoga glasnika na Ered Echoriath po jednog od orlova. Malena ptica vratila se kad je sunce zašlo i veselo cvrkutala oko kraljeve glave. Kad je izišla kroz prozor kralj je znao da mu je poći na vrh kule, gdje ga je čekao sam Soron Naurgil u ljudskome naličju. Vrachajuchi se jednog ne bash lijepog, ali uspjeshnog dana lova na orkove po sjevernim granicama,Soron vidje malu pticu kako napušta prebivalište njegovog gospodara Thorondora na vrhovima Ered Echoriatha.Čim je izvjestio svog gospodara o stanju na Sjeveru, i saznao novosti iz Gondolina, spremno je prihvatio zadatak da ode do Kralja i vidi kakva mu to pomoč treba od Orlova. Nakon malo manje od sata vratio se nazad i obavijestio drugove o kraljevoj volji i svojoj misiji, te se uputio put Maedhrosovog carstva *** Turgon se zavali u naslonjač u knjižnici i zažmiri.zamalo mu je došlo da se izuje i digne noge za stol, ali bilo je još posla za obaviti. Ostao je najteži dio posla, zapravo možda ipak najdelikatniji a ne najteži. Tajna misija na koju nije mogao poći sam jer su ga poznavali u Doriathu. Stoga je pozvao još jednu osobu u koju je imao puno povjerenje. Numica, kako ju je volio zvati samo što nije stigla. Bezbroj mu se misli vrtilo glavom, bezbroj kombinacija i mogućnosti. Ah prokleto je htio dići noge na stol. Duboko udahne i prošeće se do prozora. Tilion je već izašao na svoju pozornicu i Varda je prosula zvijezde po svodu. Čula se samo posvemašnja tišina i ubrzo lagani koraci u hodniku. Núme se ubrzano penjala stepenicama kojih je bilo ko u priči. Znala je da je ona pridošlica, o kojoj je brujio već cijeli grad, imao nešto s ovim zašto je bila pozvana u Turgonove odaje. Nije ni mogla zamisliti što ju tamo čeka. Nadala se da ju ujko Turgon, kako ga je voljela zvati privatno, ne zove bez veze i to još naveče. Prošla je širokim i dugačkim hodnikom te pokucala na vrata. -Naprijed- promrmljao je Turgon ne okrenuvši se i buljeći kroz prozor kako se sve više svjetla gasi. Gurnula je teška vrata i ušla u sobu, Vidjela je vladara Gondolina kako stroji na suprotnoj stani sobe. Pažljivo je zatvroila vrata i koraknula prema sredini, dok joj je haljina zašuštala. -Dobro večer! Zvao si me, ujko ?- reče Núme, nesigurna bi li mu trebala bliže pristupiti. -I to još kako jedva su te uspjeli naći? Di si se sad pak smucala?- Okrenuvši se pogleda ju zločestim očinskim pogledom Pocrvenjela je. ''Hm znaš, ovaj, pisala sam nešto važno pa mi je trebalo mira... '' muljala je dok joj je sve teže bilo podnositi ujkov pogled. Al je znala da će saznati to od nje prije il kasnije, pa je odlučila reći istinu. ''Ujko, znaš da sam mlada i da se moram malo zabaviti. Jedan od vojnikame je malo peljao van na zidine, pa sam se malčice duže zadržala.'' nogom je lagano šarala po podu. -Ah- opalio se iz sveg glasa smijati -Galadriel bi nikada tako što nebi priznala, ponekad mislim da si mi ti više poput kćeri- uzadhnei mahne rukom prema naslonjačima Sjevši počne se igrati prstima. -Pozvao sam tebe baš iz razloga što te je teško uhvatiti i raskrinkati. I sam se poprilično namučim nebi li izvukao odgovor iz tebe- okrenuo je očima i dosipao si vina u čašu -Hoćeš malo?- Zasmijuljila se na ujkovu rekaciju i brzo je sjela u ponuđeni naslonjač. ''Hvala na komplimentu. Pokušala je napraviti rukom neki znak kao naklon, al joj baš nije uspjelo. ''Može, al ne puno. Već sam nešto konzumirala od toga nedugo.Ne želiš da se napijem zar ne?'' pogledala ga je sa vragolastim smiješkom na usnama . -Ni to nije loša ideja. Trebam te za tajnu misiju od najveće važnosti. I trebam tebe jer tebi vjerujem- reće sipajući joj ipak malko više vina u čašu. Sumnjičavo je gledala čašu a onda njega. Pa opet čašu. Uzdahnula je.. ''Što se mora, se mora. Pogotovo ak je tak tajna.'' reče i otpi gutljaj. Bilo je izv sno. ''Pričaj''- kaže ozbiljno, uako bi najradije sada skakala do stropa. Konačno neki zadatak -Trebam uhodu u Doriathu. Prvenstveno radi položaja i da mi pokušaš nešto otamo donijeti-izbrblja u jednom dahu Núme se skoro zagrcnula, al to nije bilo od vina. ''Uhoda? I ako se ne varam, upravo si me promaknuo u lopova?!'' Nije ni u snu mogla to zamisliti. Uzdahnula je duboko i popila pola sadržaja čaše. ''A što je to točno što ti ja moram donijeti?'' - pogleda ga suženim očima. -Srce od silima što neokaljanu svjetlost stabala čuva- reče provjeravajući jel zatvorio prozore Núme je skočila sa naslonjača s razjapljenim ustima. ''Jes' ti normalan?'' Uzhodala se po sobi, izgovarajući to nekoliko puta. Onda se vratila do stola di si je nalila vina do vrha u čašu. ''Pa kak ti je to palo na pamet? Da ukradem Silmaril???!!'' - govorila je poluglasno. Zapravo, nije bila sigurna jel je to sve čula, no kad je ujko nešto petljao oko prozora, bilo joj je jasno da su njene uši bile besprijekorno čiste. -Jeli ikad bilo uopće riječi i tome?- pogleda ju podigavši obrvu -Lijepo, dok je silmaril blizu nas Morgoth nam može doći io pokucati na vrata- otipije gutljaj -Ako ga pak maknemo dalje od nas maknut će se i on. A možemo i steći davno izgubljenu nakolonost valara pošaljemo li im ga- Znala je da je ujko već o tome dugo razmišljao, inače joj ne bi dao tako spreman odgovor. Al svejedno? Ona da drpne Silmaril Singollu? '' Šutjela je neko vrijeme. ''Znači ti bi ga vratio Valarima?'' ponovo se počela šetkati po sobi, a onda se zaustavila kod prozora. Dok joj je pogled bio uprt u zvijezde, čula je samu sebe kako pristaje. ''Ok, kad krećem?'' Mora da je bila luda . -Čim budeš spremna za koji dan. Plan je da se pojaviš ranjena u šumama Brethila...to je jedan od rijetkih i najmanje sumnjiv načina da prođeš Melianin pojas- prišao joj je i prstom joj podigao bradu -Znam da ti to možeš...- ''Ranjena?'' reče upitno, dok joj je prilazio. ''A ko će me ranit?'' - izusti dok joj je podignuo bradu. ''Misliš nekoga poslat sa mnom do tam?'' Nije imala mira dok ju je tak gledal. -Poslat ću Mírelóme i Evendila s tobom. Rekao sam im da paze na tebe i neka te ne ozlijede preozbiljno. Na tebi je da umor pokaže ozbiljniju sliku nego što zaista jeste. Obećavam ti nećakinjo da nikad više u životu nećeš morati prstom mrdnuti učiniš li to. Slijede te najviši statusi i počasti, možda dobijemo dozvolu da pođeš u Valinor svojoj baki.- gledao ju u oči želeći ju uvjeriti u uspješnost njihova pothvata. ''Evendil i Mírelóme? Nisi ti ni loše odabrao. Dobri su to vojnici.'' mrmljala je dok su joj misli jurile 1000 na sat. ''Nije da ne sumnjam da je to plemenito djelo..''Ovo plemenito joj je čudno zazvučalo, '' al jednostavno moram ovo prespavati.'' Uzvratila je Turgonu pogled. '' I ne sumnjam u tebe. Al nekako mi se još ne ide iz Međuzemlja.'' Namijala se i onda čvrsto zagrlila ujka, utisnuvši mu pusu na čelo. ''Kak ćeš objasniti moju odsutnost'' -malo se odmakne se od njega, držeći mu ruke na ramenima. -Reći ću im da si pošala s Sorom Naugilom u Himring.- Zagrlio ju i promrmljao -hajde dijete pođi spavatii i dođi mi izjutra- ''Vidim da si na sve mislio. Hvala ti na povjerenju koje imaš u mene.'' Još jednom ga zagrli i odlučnim korakom se zaputima prema vratima.''Laku noć. Vidimo se ujutro'' , prozbori, a onda izađe van. Zabacila je pramen kose koji joj je pao na lice ivratila se putem kojim je i došla. Kad je došla kući, samo se bacila na krevet i još jednom odvrtila cijeli razgovor u glavi. A onda je zaspala. edit: promjena imena Edited by Númellóte on Sep 9 2009, 06:14 PM Posted by: Morgul Queen Aug 4 2008, 09:05 PM Daedhel Lothlann, večer s 3. na 4. dan Mrak se spustio na prostrane ravnice Lothlanna, a grupa Istočnjaka je sjedila oko vatre. Daedhel je zamišljeno gledala u daljinu. Sjedila je na svom uobičajenom mjestu naslonjena na deblo nekog drveta. Razmišljala je o tome kako je prije kojih desetak godina uopće došla k njima. Imala je sedamnaest godina i bila je prenaivna. Nakon lutanja po sjeveru Belerianda naišla je na malo mjesto okruženo brežuljcima i gustom šumom. Isprva su mještani bili sumnjičavi, no ubrzo su shvatili da je samo zalutala djevojka koja treba prenočište. Kanila je tamo ostati tek par dana, no srdačnost tih ljudi zapanjila ju je. Ostala je tjedan dana, pa nekoliko mjeseci koji su se pretvorili u godine. Od vojnika je naučila još bolje rukovati mačem i snalaziti se u borbi, a žene su je naučile osnovama kuhanja kako ne bi ogladnila na misijama, koje su u zadnje vrijeme bile sve učestalije. Morgothovi špijuni su uvijek imali posla; rijetki su bili trenuci kao ovi, da sa svojim ljudima opušteno i bezbižno razgovara. I dok je Daedhel tako razmišljala, trgne se jer shvati da joj se netko obraća. -Što je mala, što si tako zamišljena?- dovikne joj Ulding. Nakon svih ovih godina, i dalje ju je zvao "mala". -Ma ništa, prisjetila sam se prvog dana kad sam došla ovdje- Bila si preplašena kao srna- doda Galder sa smiješkom. -trebali su ti dani da se privikneš i počneš razgovarati s nama- Daedhel na to odgovori samo smiješkom i dohvati komad mesa što se okretao na vatri. Zapravo je shvatila koliko je naivna bila i povjerovala u sve one priče kako je Morgoth njihov gospodar i kako će puno koristi imati ako je u njegovoj službi, a ne Maedhrosovoj. Koristi nije bilo nikakve, a pogodnosti još manje. Nagrade su bile oskudne, a obećanja mnogo. U taj tren iznenada dojaše glasnik, te svi ustanu da čuju vijesti. On se obrati Daedhel. -Moraš u Angband i to hitno- Ona mu odvrati -Zašto, pa nedavno sam bila?- On na to reče -Neznam ja ništa, samo požuri i kreni odmah. Najbolje da dođeš sama- Izgovorivši ovo, naglo se okrene i odjaše. No krasno. pomisli ona. Usred noći na put. Taman kad sam poželjela malo odmora. Ode do svoje kuće, uzme oružje i malo hrane, pozdravi ostale i odjaše u noć. Posted by: Anira Sep 12 2008, 07:56 PM Silwyn Noc sa 5. na 6. dan Barad Tithen Bitka za Barad Tithen trajala je već neko vrijeme i, kako to obicno biva, Silwyn nije mogla utvrditi traje li satima ili danima. Njihov grad nikada nije vidjeo nešto ovako strašno; neke kuce su gorjele, ljudi i vilenjaci su umirali jednako kao orkci, njihova su tijela ispunjavala ulice. Grad je mirisao na krv i strah. Silwyn se umiri, i čvršće stegne svoj luk. Onako bosonoga, u iscepanoj spavacici prekrivenoj verižnjacom i čuceci na krovu, vjerojatno bi bila neobican prizor, - ukoliko bi bilo nekoga da je vidi. Nekoga tko nije Ork, u najmanju ruku. Udahnula je duboko, a onda provirila preko neravnoga krova dole, u dvorište kuce. Tama, odbljesci baklji, ali ništa osim toga. A što ako se krije? Odmahnuvši glavom kao da želi odagnati svoju iznenadu paniku, vilenjakinja prebaci luk preko leđa i vrati se putem kojim je i došla. Ovo joj je mjesto pružalo savršen vidik, i nekoliko je orka palo od njenih strijela. Dolje, kraj zida nepoznate kuce - u ovom konfuznom trenutku nije se mogla sjetiti čija je, iako su se svi u Barad Tithenu znali, doslovno - čekao ju je njen konj zvani, jel'te, Konj. Sada je podigao glavu i uputio joj zbunjen, prestrašen pogled. -Sve je u redu.- šaptala mu je, mazeci ga, iako ništa nije bilo. Barad Tithen je napadnut. Barad Tithen... napadnut... Bilo je to ludo, nemoguce, nije se moglo desiti. A ipak... Silwyn se pope na konja sjecajuci se tog divnog dana na čijem se samom smiraju desila ova katastrofa. Lijep dan, vedar, stanovnici hodaju ulicom za nekim svojim poslom, kao i uvijek. I strankinja. Silwyn uzdahne, sjetivši se nje. Strankinja zvana Eellwyn, koju je tog jutra upoznala u gostionici - kako su se samo smejale slicnosti svojih imena! Eellwyn i Silwyn. Silwyn i Eellwyn. Da li je moguce da je ta tamnokosa vilenjakinja imala nešto sa ovim napadom? Silwyn iskrivi usne s gađenjem na pomisao o izdajniku svoga vilenjackog roda. Ali, sve je moguce. Shvatila je to te veceri. Prekrivena krvlju i ranama, poludela od besa, Silwyn se zaletela ka grupici stražara koji su se, svim snagama, odupirali snazi Morgothove gamadi; srebrna kosa je lepršala za njom dok je ispaljivala strijele, jednu za drugom, sve to u kasu. Nije se zaustavila ni kad joj je grupica njih preprecila put, umalo je zbacivši s konja; jedva se odbranila svojim macem koji joj je teško ležao u ruci. A onda, iznenada, nešto teško je udari u potiljak, i pre no što dodirnu hladan kamen ulice, Silwyn izgubi svijest. Edited by Anira on Sep 12 2008, 09:00 PM Posted by: Eellwyn Sep 16 2008, 02:16 PM Eellwyn Noc sa 5. na 6. dan Barad Tithen Izaąla je iz krčme. ®eludac joj se i dalje bunio no nije se obazirala na njega. Podigla je mac i spremno koraknula prema naprijed. Borba se i dalje odvijala. Ulice su bile prekrivene krvlju, truplima a nebo je obasjavala vatra koju su orci uspjeli zapaliti. Ljudi i vilenjaci su se borili svim svojim snagama da obrane svoj grad. Vidjela je par prilika kako jure na konjima usput sjecuci i ubijajuci orke. Zatrcala se prema orcima. Obuzeo ju je snazan osjecaj pripadnosti. Osjecaj koji ju je tjerao dalje i dalje. Svaki udarac joj je bio jaci od predhodnog. Morala je ucini sve sto je bilo u njenoj moci da grad ne padne. Zacula je zenski krik iz jedne od kuca. Prenula se i potrcala prema smjeru iz kojeg je dosao zvuk. Trcala je brzo izbjegavajuci leseve koji su lezali uoklolo. Ugledala je zenu koja je vrisnula kako pokazuje nesto. Eellwyn pogleda u tome smjeru te vidje kako su orci skinuli nekog sa konja te se spremaju ubiti to bice. Najednom osjeti strasnu bol u lijevoj nadlaktici. Pogleda te vidje strijelu probodenu kroz svoju ruku. Vilenjacku strijelu. Pogleda uokolo no nigdje nikog nije mogla vidjeti. Iscupa strijelu te si stegne ranu tako sto je razderala rukav i svezala ga oko nadlaktice. Potrosila je puno dragocjenog vremena . Zatrci se prema orcima. Bol u rani je bila neznatna naspram boli u srcu koju je izazvala spoznaja da ju je napravila vilenjacka strijela. Skupina od par oraka je shvatila da prema njima trci bijesna vilenjakinja vitlajuci macem. Jedan je pobjegao od straha. Eellwyn se lagano nasmijesi. Trojica koja su ostala na svom mjestu zaboravili su svoju bivsu zrtvu. Bice je lezalo na tlu. Njena, da bila je to djevojka shvati Eellwyn, srebrna kosa lezala je rasuta, zamrljana krvlju i prasinom... Oh... ne... ne ona... to mlado... naivno... bice... pomisli Eellwyn i u taj cas ukrsti mac sa jednim od smrdljivaca. Druga dvojica nisu cekala vec su je i oni napali... Jedan od njih je uspije rasjeci po lijevome ramenu. Ne opet... Bol je postala intenzivnija. No nije se predavala. Jedan padne mrtav. Znala je da vjerojatno nece uspjeti. Ranjena i ovoliko bijesna nije dovoljno jaka. No morala je probati spasiti mladu vilenjakinju. Dok se tako borila sa posljednjim trunkama snage u pomoc joj je pritrcao covjek u oklopu, vjerojatno netko od straze i odrubio glavu orku. Drugi ju je ork uspio lupiti sakom po lijevom ramenu sto ju je dovelo na sam rub nesvijestice, bol je bila uzasna. No njen sudrug u borbi sredio je i tog orka koji se, sa njegovim macem probodenim prsima, srusio na tlo. Oslonila se na trenutak na svoj mac da povrati djelic snage. -Hvala vam. – rece mu Eellwyn. –Puno hvala. – On samo kimne glavom, nasmijesi se, izvuce svoj mac iz mrtvog orka i otrci, koliko mu je to oklop brzo dopustao, dalje u borbu. Eellwyn se dovuce do mlade Silwyn. Sjedne na tlo te njenu glavu stavi u svoje krilo. Dise... o hvala ti Eru... ziva je... pomisli Eellwyn. Edited by Eellwyn on Oct 7 2008, 03:32 PM Posted by: Míriel Serindë Oct 9 2008, 10:09 AM Peti dan noć/šesti dan jutro Himring Miriel i Kath Družina je šutke putovala kroz noc Izavšu na čistinu nitko se nije usuđivao prozboriti niti rijec I kada bit ko zaustio da nešto kaže dovoljni su bili pogledi suputnika da odustane od te namjere. Po Aradorovoj i Mirielinoj procijeni trebali su pred svitanje biti u Himringu. Iako su napredovali sporo jer noć bijaše bez mjesecine, ti su im uvjeti odgovarali jer nisu mogli biti viđeni mraku neprihlagodljivim orkovskim ocima. -Marah! Mogli bi naici na Maraha koji je izjahao pred nama. Eleare ovo ćeš zažaliti , pomogao ti Mandos.- Mirielino srce poskoci od straha. -Trebala sam mu to zabraniti. Dogodi li se išta Barahiru imat ću nekoliko stoljeca vremena da mu prelomim svaku kost dok budemo trunuli u tamnicama Himringa.- Strijeljajuci ga pogledom stavljala mu je do znanja koliko je bila bijesna na njega i koliko će još platiti cijenu za taj podhvat. S iznenadnim naletom vjetra izbrisao se taj bijes s njena lica koje je sada odavalo jezu. Pogledavši Aradora znala je da je dobro poznata jeza koja ju je prošla istinita. S iducim naletom vjetra do njena nosa je došao jednako dobro poznati, jedva primjetan ali ipak prisutan miris. -O Elbereth, ne sada….- Podigvaši ruku pozvala je Mardena da zamijeni njeno mjesto pokraj Barahira i prostrijelila ga pogledom pazi-što-radiš. Krenula je prema Aethuru koji kada je shvatio da mu se približava izvinuo obrvu i upitno zatresao glavom.Ona približi kažiprst svojim usnama i stane se osvrtati. -O Morgotha ti!- sasvim tiho opsuje ispod glasa -Sjeverno od nas, na malo manje od milje Aethur- -Kako si, kako si znala..koliko njih?- Namršti se shvacajuci da više nije bitno kako zna. Pokušavajuci zatomiti tracaku sumnje na izdaju koji mu ja zabljesnuo u mislima. -Dvadesetero njih. Sami orci nasrecu! Više nego dvostruko ih je- uzdahne. -Aradore gade jedan prokleti! Kako da sad kažem Aethuru da im je kralj u opasnosti zbog tvoje i Marahove svinjarije za koju sam ja saznala?! O da, platit ćeš mi !- Bijesno je zarila nokte u svoj dlan i zatim navukla rukavice. -Aethur, brzo taktika. Zora samo što nije svanula a onda će nas zamijetiti, ako ne nas onda mog objeglog mrtvaca.- prošaptala je ljutitio -Od..odbjeglog mrtvaca?! Ah...zar nisi poslala Maaraha na misiju? –zaklopi oci i ubrzo ih bijesno otvori. -Ne, Marah je patio od duge bolesti, on i Elear su ga svezali za konja i poslali u dviljinu bez mog znanja...-uzdahnula je pogleda uprtog u orke -Zašto mi nisi rekla?- obrecne -Zato što neposluh i svinjarije mojih podređenih nisu tvoja stvar! – bijesno mahne rukama – umjesto što tu sad šiziš zbog tog bolje da se dogovorimo o taktici- -Dobro elfuljo, ovo ćemo još raspraviti poslije! – okrene ocima - Reci ću ti gdje su mi odaje! – ljutitio okrene glavu -Dakle bistro moje imaš li plan?- -Bahato moje naravno da imam- isplazi jezik zapanjenom Aethuru – voša na vrhu forme, strijelci pozada da odbijaju orke, oni spretnijei s macevima oko kralja. Problem je vođe, Elearu ne dajem tu poziciji iako poznaje teren. Potreban je netko tko ga imalo poznaje. Moji će ga ljudi znat slijediti. Jesi li ikada bio ovdje? – upitno ga pogleda. Aethur kimne glavom. –A ti? Šta s tobom? Ne poznaješ li ti najbolje ovaj kraj?- namršti se -Da, istina. Ali ja idem među strijelce na vrijeme ću signalizirati mojima da vas ne napadajui. Pođi naprijed prema jugo-jugoistoku, imamo oko milju i pol da uđemo u vidik himringskoj straži koja će poslati pojacanje. – Uzdahne i pođe na kraj kolone. -Strijelci zamnom- -Ostali k meni- rece Aethur davajuci im upute. Barahir je pohlepno gutao naredbe nebi li shvatio čemu sva strka. Znao je da je star ali nisu ga baš toliko trebali paziti. Miriel smiri konja davajuci striujelcima isti znak. Nakon danih uputa rašire se u luk na zaleđu družine. Naoštrenih osjetila Miriel je na zaleđu psovala sebe, Maraha i Morgotha, te šaputala nešto na Aethutu nepoznatom jeziku. Kako mu je neobicna vilenjakinja bila. Zracila je određenom snagom a ipak je izgledala popout malog djeteta. Sjajne sive oci čas su izgledala umiljato, a nacas bi pomislio da ubijaju. Kasali su nekoliko minuta kada se zaculo njeno režanje na zacelju. -Motgotha ti prokletog! Našli su Maraha i ubrzali! – Odalamila je Eleara vrškom koplja koje je posudila u Ladrosu po kacigi tako da mu je pošteno zazvonilo u glavi. On ljutitio vikne na nju kad oboje ugledaju orka koji je bio u izvidnici kako čuci u grmlju koji ih je ocito vidio i zapuhao u rog svojim suputnicima. -Aethur galop, sad!- proderala se. ***************** - Gospodo, kralju dobro došli u Himring! – s uzdahom olakšanje rekla je Miriel. Dok je Barahir upijao grad svojim bistrim ocima koje su na njemu jedine izgledale živahno, Miriel je kratkim brzim naredbama raštrkala svopje vojnike dala upute Aethuru gdje da pošalje svoje i obratila se Aradoru. –Uskoro će biti sastanak na kojem moram iznijeti izvještaj s puta. Žrlim da se pojaviš u grimiznoj dvorani poslije objeda. Nemoj kasniti i spremi govor!- rekkla je pomalo hladnokrvno i okrenula se prema Aethuru i Barahiru. cVrtila je u glavi stražarske poruke od Maedhrosa koje je dobila na ulazu u grad. -Uskoro ću ga vidjeti….-Lagano jojzatitralo u grudima dok se nije sama ukorila da se strpi još malko. -Kralju Barahire, kapetane Aethur! Pođite samnom u vaše odaje. Putem ćemo samo svratiti do mog Gospodara Maedhrosa na kratko neformalno primanje, bolje receno upoznavanje, Zatim se odmorite iu spremite na naporno poslijepodne- govorila je Miriel dok ih je vodila kroz hodnik prema salonu. – U podne ću poslati po vas na objed. Nakon toga ćemo se preseliti u grimiznu dvoranu na sastanak.- -Vidim da se naše goste već upoznala s procedurom- čuo se ugodan muški glas iza njih. - Svakako gospodari, moraju se dobro odmoriti prije svih tih zamornih procedura.- Okrene se Miriel i blago se nakloni. –Kralju Barahir, kapetane Aethur čast mi je predstaviti vam mog kralja, vrhovnog vojskovođu istocne vilenjacke postrojbe, gospodara Maedhrosa. ***************************** Miriel se žurno uputila u kuhinju i poslala sluškinje da pripreme nešto za dorucak Barahiru i Aethuru. Dok su se one raštrkale po kuhinji i ostavama spremajuci juhu, rezale kruh, meso, sor i noseci vinoiz podruma te slažuci sve napladanje, Miriel je zgrabila čašu s police, otkljucala ormar pun boca i natocila si žuckaste guste tekucine. Taman kad je nagnula čašu vidjela ju je kuharica Elie i lupila ju po prstima. -Nisi ništa pojela mala, dalje od pica. Moraš biti prisebna danas- Govorila je majcinski nastrojena vidno od njer starija vilenjakinja s šarenom pregacom. -Ama, što moram? Elie sad mi jepalo nekoliko brda s mojih ramena. Veceras se nemoj obazirati na moje ponašanje, bit će to vjerojatno miruvor ili tvoja medica što će progovarati iz mene – rekla je oblizujuci prste koje je krišom uronila u gustu smeđu kremu. -Hajde šu iz kuhinje dok nisam dohvatila kuhacu- Elie se osvrtala oko sebe tražeci svoju drvenu prijateljicu, a Miriel je šmugnula kroz vrata i uputila se prema salonu gdje su je spremno čekali Barahir i Aethur da ih uputi u sobe kako je obecala. - Kad završiš svrati u moje odaje melamin –šapnuo joj je Maedhros na uho dok su kralji kapetan već odmajli nekoliko stopa ispred, te Miriel žurno krene za njima. Edited by Míriel Serindë on Oct 9 2008, 11:09 AM Posted by: Queen Arwen Oct 11 2008, 03:48 PM Fingon & Ainariel (Seth & Queen Arwen), noc izmedu 5. i 6. dana, zora 6. dana, Barad Tithen Ainariel je zurno trcala glavnom dvoranom Kuca izlijecenja, brzo i odlucno izdavajuci naredbe djevojkama koje su bile poslane pomoci joj u zbrinjavanju mnogobrojnih ranjenika kojima se jos nije nazirao kraj. Iako je vecina ranjenika vec bila smjestena u Kucama, jos uvijek ih je mnogo dolazilo, ali srecom u sve manjim kolicinama. Zene koje su joj poslali u pomoc bile su razne dobi, od onih koje su prvi put dozivjele nesto ovakvo do onih koje su vec bile iskusne u dozivljajima ovih opasnih vremena. No u ocima svih njih Ainariel je vidjela strah i nevjericu da se nesto ovako zbilja dogada sada i ovdje. Dosavsi do djevojke koja je sjedila na lezaju pored tesko ranjenog vojnika, Ainariel joj stavi ruku na rame i rece: – Bit ce dobro. Nema tih cudovista vani koje nasi cuvari ne mogu otjerati. A ja ne mislim danas vise nikoga izgubiti.– te se lagano nasmjesivsi, ocisti i podveze vojniku ranu i dade mu nesto za piti od cega je vojnik ubrzo zaspao. Tada se osvrne po prostoriji u kojoj je vladao kaos i uzdahne. – Nikoga vise – ponovi u poluglasu Ainariel, vise hrabreci samu sebe. Upravo je dosao jos jedan ranjenik i Ainariel pojuri da vidi u kakvom je stanju, ne primjetivsi djevojcicu koja je prestrasenog pogleda usla nedugo zatim. Smjestivsi i pobrinuvsi se za vojnika koji je ipak bio lakse ranjen, Ainariel je tek sada primjetila djevojcicu koja je stajala u sredini prostorije i zbunjeno se ogledavala. Zabrinuta vilenjakinja je krenula prema djevojcici i tek kada je dosla na par metara od nje i kada se dijete okrenulo na drugu stranu, uocila je na njenoj ruci pticu koju je vec jednom vidjela. – Mor? – izusti vilenjakinja i vrana odjednom okrene glavu i ispusti dva graktaja. Te su reakcije zasigurno privukle djevojcicinu pozornost jer je ona sada upitno gledala vilenjakinju svojim zelenim ocima: – Od kuda? Od kuda ti znas vranino ime? – kratko prozbori. Ainariel se sagnula, gledajuci u vranu i lagano ju rukom gladeci, smireno rekla: – Njegov vlasnik i ja smo proveli neko vrijeme na istom putu. Usmjerivsi pogled u djevojcicu, Ainariel s malo cudenja u glasu, ali njezno, rece: – Ali vece pitanje je od kud Mor kod tebe? Djevojcica je tada zapocela svoju pricu kako ju je Fingon spasio od dva orka, o tome kako je uopce dosla do tamo i na kraju zavrsi: – I onda mi je rekao da udem u ovu zgradu i da ce me vrana cuvati.– pogledavsi u vranu sa ocima punim novostecene hrabrosti. U istom trenutku kada je Maela zavrsila svoju pricu, vrana se odjednom pocela cudno ponasati, sumanuto graktati i mahati krilima. Morov jeziv krik ispunio je cijele Kuce izlijecenja, a nedugo za tim slijedio je i lepet krila vrane koja je upravo izletjela kroz vrata. Ainariel i Meala zacudeno su gledale sto se upravo dogodilo, a onda je Ainariel odjednom rekla: – Brzo, reci mi gdje je otisao Fingon? Gdje je on sada? Maela se prestrasena novonastalom situacijom zagleda u pod i sporo progovori, na rubu placa: – Otisao je po moju majku, rekao je da ce ju dovesti ovdje. – Ainariel, brzo se sabravsi, rece: – Mirno, dijete. Ako je rekao da ce to uciniti, onda ce biti tako. Vrana cuva i njega. Sve ce biti u redu.– i zagrli djevojcicu. Kada se smirila, Ainariel je pitala djevojcicu gdje je njena majka i zaposlila jednu od djevojaka da pazi na Maelu. Zurno je krenula prema izlazu, pokusavajuci ne trcati kako ne bi odala svoje najgore slutnje djetetu. Izasavsi van, mogla je jos vrlo dobro cuti mjestimicno graktanje vrane koje je postajalo sve rijede i rijede. Ainariel nije imala vremena ici po Telpelota i sada se zustro kretala prema smjeru iz kojeg je zadnji put cula graktanje. Kuce u ulici kojom je prolazila bile su ocigledno prazne, a svjetlo je pruzala tu i tamo koja lampa. Negdje na pola ulice, Ainariel je stala kako bi isukala mac za pojasom i tek tada shvatila da ga u silnom metezu nije ni ponijela. Razlog njenog stajanja bila je silueta neke spodobe koju radi mraka jos nije mogla dobro procijeniti. Sto se nje ticalo, mogao je jednako biti i ork kao i covjek. Osoba se kretala sporo, sa spustenim rukama, ili se vilenjakinji barem tako cinilo. Cudno je bilo sto se osoba kretala nekako neprirodno i tromo, kao da nesto vuce. Ainariel je ipak imala bodez kod sebe i sada ga cvrsto stiscuci u ruci krene prema novopridoslima. Ubrzo je do one siluete dotrcala zena noseci baklju i sada je Ainariel lako mogla vidjeti tko je pred njom. Dva vojnika, onaj prvi koji je prema njoj bio okrenut ledima i zato se cudno kretao, nosili su tijelo neke trece osobe, takoder u oklopu, na nekim improviziranim nosilima. Mac koji je zena s bakljom vukla za sobom, bez sumnje je vilenjakinji govorio da je to njen prijasnji znanac i suputnik. Ispustivsi noz bez glasa, Ainariel je dotrcala do tijela vilenjaka i na rubu suza mu uzela ruku. Vojnici su se sada zaustavili i onaj prvi progovori: – Nije mrtav. Ali ako ne pozurimo, biti ce. Cuo sam da imamo kamp za ranjenike i tamo ga vodim.– a onda pogledavsi u nesvjesnog vilenjaka, nastavi – Ovoj osobi dugujem zivot svoje obitelji. Ako postoji i najmanja sansa da se izvuce, dat cu sve od sebe da mu je osiguram. – Ainariel se polako pridignula i onda suspregnuvsi osjecaje rece: – Ime mu je Fingon.– a onda se pribravsi, sa zacudujucom snagom u glasu rece: – Brzo. Kuce nisu daleko, moramo ga sto prije odvesti tamo, jedino tamo mu mogu pomoci. Putem cete mi reci sto mu se dogodilo. Oba vojnika, pomalo zabezeknuti tako brzom promjenom su bez imalo zastajkivanja krenuli prema Kucama, sada jos brzim korakom, nasavsi u sebi neku novonastalu snagu i volju. Putem, Ainariel je od casnika saznala da je Maela njegova kci, a da ovo nije bio prvi put da je vidio Fingona. Ispricao je i kako je naisao bas kada se ork spremao zabiti svoj mac u Fingona i osigurati da je mrtav nakon sto ga je srusio strijelom. Orkovu strijelu, casnik koji se zvao Daeron, nije vadio kako ne bi prouzrocio jos vecu stetu. Detalje price vilenjakinja sada nije imala prilike cuti jer su stigli do Kuca izlijecenja. Vec ispred Kuca, Ainariel je pozvala par djevojaka i pocela izdavati naredbe, zustrije nego ikada i smjestivsi vilenjaka u krevet, pocela se brinuti za njegovu ranu. Srecom, cinilo se da strijela nije bila otrovna, ali Fingon je pretrpio veliki gubitak krvi i to je bilo ono sto je zabrinjavalo vilenjakinju. Usprkos tome, nije si dopustala ni trenutak ocaja i skidajuci vilenjakov oklop samo je u poluglasu izgovorila: – Koliko puta cemo ovako, Fingone? Jos malo i nece ti sto imati zadrzati strijelu u tijelu.– praveci se da ju vilenjak cuje iako je znala da je njegova svijest tko zna gdje. Maela se nalazila u zagrljaju majke dok je casnik praznog pogleda gledao u dvije djevojke koje su pomagale Ainariel oko lijecenja vilenjaka. Pogled jedne od tih djevojka koji je slucajno uhvatio nije mu davao nimalo razloga za nadu. Uto ga je prekinuo glas njegove kceri i pitanje koje mu isprva nije bilo nimalo jasno: – Oce, jesi li vidio Mora?– a nakon njegovog zbunjenog pogleda i drugo – Vranu, stricekovu vranu? Casnik je tada stavio ruku na Maelinu glavu i rekao: – Vidio sam ju jednom kako kruzi iznad nas dok smo nosili vilenjaka, ali od tada vise ne. Zao mi je, malena. Maela, pogledavsi u pod, a onda prema krevetu gdje je lezao vilenjak, rece: – I ona se boji. Ali vratit ce se. Sigurno. Daeron je sada gledao u svoju kcer i u njenom drzanju vidio nadu koju je prije izgubio. Na neki cudan nacin, cinilo se kao da je dijete u tu svoju tvrdnju zbilja nepokolebljivo sigurno. Ainariel je sutila i posve se posvetila rani koju je vidjela pred sobom. Djevojka joj je ubrzo donijela sve stvari koje je nedugo prije zatrazila. Strijelu je vec bila izvadila i sada je trebala sasisti ranu iz koje je bi krv jos uvijek bjezala da nije zaposlila jednu djevojku da zaustavlja krvarenje. Kosti i vaznije misice je strijela izbjegla, no trebalo je sasiti ranu sa dvije strane. Ocistivsi ranu najbolje sto je mogla, vilenjakinja se sad bacila na grijanje igle i sivanje rane. Nikakve anestezije ovdje nije trebalo, vilenjak je bio daleko od osjecaja ikakve boli ili drugih podrazaja. *** Fingona je probudila ostra bol u ramenu i s njom je naglo otvorio oci. Ostatak tijela isprva nije osjecao, ali cinilo se da lezi licem prema dolje. Ispred sebe je vidio vlasi trave, a nos mu je upijao miris proljetne livade i soli koju je povjetarac donosio s neke ne predaleke obale. Ubrzo se livadom prosirio djevojacki, blagi glas: – Fingone, Fingone, gdje si? Prestani mi bjezati, majka je rekla da idemo zajedno. Fingon se upro rukama i ustao, ugledavsi ispred sebe omanju sumu, on sam stojeci na livadi prepunoj svakojakog cvijeca u punom cvatu. Oko njega je sada skakutala djevojcica duge smede kose, svezane u rep koji je drzala vilenjacka kopca sa grbom na kojem su bila prikazana vrana i vuk u borbi. – Previse pazis kad hodas. Zato i padas. Kad se pravis vazan. Djevojcica je bila stasom malo niza od Fingona, sto je nesumnjivo upucivalo na to da je vilenjak stariji. Mlada vilenjakinja je skakutajuci po livadi, svako malo stala kako bi pogledala, a gdjekud i ubrala jedan cvijet. U kosari koju je nosila sa sobom, moglo se primjetiti da je skupljala samo jednu vrstu cvijeca. Mladi vilenjak kojeg je djevojcica pratila nosio je odjecu crveno-smedih boja, a kosa mu je u duljini bila sasvim suprotna od njegove sestre. Vilenjakinja je nosila haljinu istih boja, ali sa zamjetno vise crvene, pricinjavajuci se tako samo jos jednim prelijepim cvijetom usred te livade. Njen brat, primjetivsi kako je dan poceo gubiti na snazi, rece: – Kalina, idemo. Uskoro ce noc, otac je rekao da se moramo vratiti prije vecere. Imas dosta cvijeca majci za caj. Idemo.- i okrenut prema sestri pogled mu je uhvatio sumu, i mrak koji se u nju poceo zavlaciti puno prije nego igdje drugdje. Otac im je govorio da se sumi nikad ne priblizavaju previse, svakakvih zivotinja ima u njoj, a najmanje onih koje su bezopasne za dvoje djece. Cvrsto stiscuci luk koji je nosio u ruci, Fingon se osjecao snazno i spremno da obrani sestru od bilo cega sto bi joj moglo prijetiti. Uto ga je iz njegovog ratnickog zanosa prenuo cvijet koji ga je pogodio u lice i zaigran glas Kaline koja je rekla: – Idemo. te primivsi brata za ruku veselo i brzim korakom, nekako opet vise poskakujuci, nego hodajuci, krenula prema njihovoj kuci. Fingon je zakolutao ocima i pustio sestru da ide svojim nacinom, vazno stupajuci iza nje, tako da ju uvijek moze imati u vidokrugu. Njena kosa je na svjetlosti zalazeceg sunca poprimala bakrenastu boju, ali tijelo kao da se nije moglo nikako umoriti. *** Proslo je vec par sati od kako je Ainariel ostavila Fingona da lezi nakon sto mu je sasila rane i ucinila sto je u njenoj moci bilo moguce. Duboko u sebi je znala da ne moze ocekivati da se tako brzo probudi, ali je svejedno od pocetka zapovjedila jednoj djevojci da bude kraj Fingona i javi joj cim se probudi ili ako se nesto promjeni na vilenjaku. Vilenjak je lezao i disao slabo, ali ujednaceno. Izgledao je spokojno, mozda i prespokojno ako se pita Ainariel. Proslo je vec neko vrijeme od prvog ubijenog orka i prema svim vjestima, cinilo se da borba u gradu jenjava, prezivjeli orci su bjezali iz grada, Barad Tithen se ipak uspio obraniti. Pristizali su i zadnji ranjenici, dok je Ainariel sjedila ispred Kuca Izlijecenja, a jutarnje sunce pocelo obasijavati zidine grada cije ulice su bile prekrivene krvlju. No, vecina stanovnika bila je ziva i spremna oduprijeti se novom danu i onome sto ce on donijeti. Ainariel je duboko uzdahnula. U samo nekoliko dana dozivjela je toliko toga sto je sada pritiskalo njezino srce i na njen duh stavljalo teret i brigu. U njenoj dusi mnostvo je osjecaja bilo uskovitlano, vecina njih bila joj je nepoznata i strana. Vise nije znala sto da misli ni sto da osjeca, kako da se ponasa, sto da radi...samo je zeljela zaspati i naci se u divnom Lorienu onkraj mora, na mjestu gdje je uvijek nalazila snagu i ohrabrenje. Zeljela je da joj netko kaze da ce sve biti u redu, da se ne brine, da ce se sve rijesiti, ali jedino sto je sada osjecala bio je strah zbog neizvjesnosti i nesigurnosti. Znala je da mora smoci hrabrosti, zbog sebe i zbog drugih, jer ne smije si ona koja je poslana da ljudima da pomoc i nadu, dozvoliti ocajavanje. U njenim suznim ocima zrcalilo se izlazece sunce koje je i njoj i ljudima oko nje davalo osjecaj pobjede nad zlom, barem privremene. Ainariel ne dozvoli suzama da krenu, već samo zaklopi oci i prepusti se prvim jutranjim zrakama, da miluju njeno blijedo i iscrpljeno lice. Na tren je zaboravila gdje se nalazi i samo upijala toplinu novog dana... Iz snatrenja ju prene topot konjskih kopita. Ona otvori oci i ugleda nekog casnika kako uzurbano silazi s konja i trci u Kuce izljecenja. Znala je da bi sad trebala ustati i provjeriti sto je bilo, ali njezini se udovi jednostavno nisu mogli pomaknuti. Pocela je osjecati sve vecu i vecu bol, a onda je shvatila da se u silnoj zurbi i brizi za druge, nije stigla pobrinuti za sebe. Njena rana na ledima opet je krvarila i polako je pocela osjecati i druge rane. Uzbudenje je popustilo, a bol je zavladala njezinim tijelom. Pogledala je svoju umrljanu i razderanu haljinu koja vise nije bila prepoznatljiva, a potom je prosla rukom kroz kosu i shvatila da je mjestimicno slijepljena od krvi. U tom trenutku zacu metez, a kroz vrata istrci djevojka koju je zaduzila da cuva Fingona: - Brzo! Dodite! – povice djevojka, a Ainariel skoci i potrci unutra. Dode do Fingonovog kreveta, a djevojka joj rece: -Poceo se micati, mozda ce se probuditi. Ainariel sjedne do Fingona i primjeti da mu se vjede micu, a ruke mu se grce i trzaju. Uhvati ga za ruku i uzdahne: - Ne. Nece se probuditi. Ne jos. Samo sanja.– i njezno ga pogladi po kosi. Edited by Queen Arwen on Oct 11 2008, 06:08 PM Posted by: Queen Arwen Nov 18 2008, 11:45 AM Fingon & Elech & Ainariel (Seth & Beren Erchamion & Queen Arwen), rano jutro 6. dana Nakon što se uvjerila da je sve u redu s Fingonom, Ainariel je krenula u obilazak ranjenika. Pristizalo ih je sve manje i manje i sve je polako dolazilo na svoje mjesto. Kućama više nije vladao kaos, svatko je radio svoj posao. Prolazeći između ležaja, zapazi da na nekima leže osobe prekrivenih lica. Zastane kod jednog takvog i pridigne plahtu s njegovog lica. Ispod je ležao mladić nepomičnih, blijedih obraza i napola rastvorenih usta. Gledala je njegovo kameno lice kao da očekuje se pomakne, progovori nešto ili barem trepne, ali u tom mladom tijelu više nije bilo života. Ainariel ga pokrije i ogleda se oko sebe te zamijeti još podosta prekrivenih tijela. Obuzme ju osjećaj nemoći i malaksalosti, ali samo na tren jer je već u sljedećem trenutku začula buku koja je dopirala izvana, a ubrzo zatim i vrata su se treskom otvorila. Ušao je Elech noseći jednog ranjenika na leđima, a iza njega još nekoliko časnika s nosilima u rukama. Ainariel potrči prema njima upravo kad je Elech spuštao ranjenog vilenjaka na najbliži krevet. - Pregazio ga je konj. – reče joj Elech kad je prišla ležaju. Ainariel ga pogleda i bez riječi krene s pregledom. Nakon nekoliko minuta prozbori: - Rane su teške, ali nisu ozbiljne. Imao je sreću što mu je konj nagnječio samo ruke i lijevo rame. Kosti su mu slomljene, ali ni jedna rana nije smrtonosna. Drugačija bi bila priča da mu je nagazio glavu ili trbuh. Još dok je završavala rečenicu, otvori glinenu posudicu iz koje žlicom izvadi neke suhe listiće koje potom baci u lončić vrele vode. Miješajući je voda postajala zelenkastosmeđa, a okolo se stao širiti lagan i svjež miris. Elech ju je promatrao kako miješa, gledao njene graciozne pokrete dok je preko tkanine cijedila ljekoviti napitak... - Ovo bi mu trebalo ublažiti bolove. – reče Ainariel i krene ranjeniku namještati kosti. Mladić je bio u nesvijesti i nije pokazivao nikakve znakove boli, ali ona je znala da će ga itekako boljeti kad se probudi pa je već unaprijed sve pripremila. Pozove jednu od djevojaka da ga čuva, a zatim se ustane i umorno uzdahne. Pogled joj se sretne s Elechovim koji je stajao pokraj nje. Ona mu se brzo osmjehne, ali on, umjesto da joj uzvrati osmijehom, samo mrko kimne glavom i spusti pogled. Ni jedna djeva do sada nije u njemu budila nikakve osjećaje i ponos tvrdokornog ratnika mu nije dozvoljavao da pokaže ikakvu nježnost. Iako je zbog toga bio ljut na sebe, nije si mogao dozvoliti slabost. Ne u ovim vremenima kad je bistar um najpotrebnije oružje koje netko može posjedovati. Ipak, gledajući je, u njoj je zamijetio neku neodoljivu ljupkost kakvu još nije vidio u živog bića, nešto u njoj bilo je privlačno i nije mu davalo da makne pogled s nje dok se penjala stepenicama na prvi kat. Onog trenutka kad se ona opet okrenula prema njemu, on odvrati pogled i oštro se zagleda u neku daleku točku. Ainariel je stigla na prvi kat u želji da pronađe praznu prostoriju u kojoj bi barem malo mogla predahnuti i osvježiti se. Srećom, većina soba je bila prazna pa se ona zatvori u prvu u koju je ušla. U toj omanjoj prostoriji nalazila su se tri ležaja okrenuta prema velikom prozoru koji je gledao na vrt. Nalazio se tu i stol, nekoliko drvenih stolica te malena kada u uglu. Ainariel odahne: - Napokon malo mira. – reče sama sebi i priđe prozoru. Cijeli je vrt bio prekriven niskom maglicom koja se poput morske pjene provlačila kroz nisko raslinje. Iako je vrt bio obasjan upravo rođenim suncem, u sobi je još uvijek vladao polumrak pa se Ainariel okrene prema stolu i potraži svijeću. Dok je tražila nešto čime bi je mogla zapaliti osjeti blag osjećaj jeze, ali ga zanemari uvjeravajući samu sebe da umišlja. Napokon upali svijeću kadli nečije oči zasvjetle u mraku. Vilenjakinja ustukne pred crnom prilikom koja bez glasa izađe iz sjene i pokaza svoj lik. Bio je to ork koji se usred bitke povukao s ulice i sakrio u Kućama dok metež ne prođe. Ipak mu je život bio draži od borbe. Ainariel posegne za Ambaronom, ali bezuspješno jer se sjetila da je oružje ostavila dolje. Nije imala mnogo vremena za razmišljanje jer je ork bez riječi nasrnuo na nju, a ona mu se za dlaku izmaknula i za sobom povukla drvenu stolicu koju je potom podigla ispred sebe kako bi se barem nekako mogla obraniti od orkovske oštrice. Ork zamahne mačem i već u drugom pokušaju prepolovi stolicu te tako ostavi vilenjakinju goloruku. Ainariel skoči na prvi krevet i krene bacati jastuke i prekrivače na bijesnog orka koji je sjekao sve pred sobom pa se tako cijela prostorija ubrzo ispunila perjem. Ainariel skoči sa zadnjeg kreveta i opet uzme stolicu kojom zamahne prema orku i uspije ga udariti u glavu. Udarac ga malo ošamuti pa ona iskoristi priliku da krene prema vratima. No, orku se odmah razbistrilo u glavi pa krene za njom. Upravo kad je otvorila vrata, on se stvori iza nje i naglo ih zalupi dok joj je ruka još bila vani. Ainariel krikne od udarca koji joj je polomio prste, a ork ju povuče prema sebi i potom pritisne uz vrata. Sreća u nesreći je bila to što je njezin vrisak bio dovoljno glasan da ga čuju u prizemlju pa se tako nekoliko vojnika zaletjelo na kat, a prvi među njima Elech. Za to vrijeme ork je jače pritisnuo Ainariel uz vrata i bio joj je toliko blizu da mu je mogla osjetiti smrdljivi zadah iz usta. Primio ju je za vrat i stiskao sve jače, a njezin je dah postajao sve plići. Jednom rukom ga je primila za zglob, a onom ranjenom je unatoč boli uspjela iz njegovog pojasa izvaditi bodež i zariti mu ga u ruku kojom ju je držao. Ork ju ispusti, a ona mu se izmakne i potrči prema stolu. To u tom trenutku nije bio baš najpametniji potez, ali ork je i onako stajao na vratima pa ne bi mogla izaći. Neprijatelj je odmah krenuo prema njoj i u trenutku u kojem ju je zgrabio za kosu i povukao prema sebi, ona je uzela svijeću sa stola i zabila mu je u oko kroz vizir na kacigi. Ork ju od boli još jače povuče za kosu i sruši na pod te se baci na nju s mahnitom željom da joj oduzme život. Upravo u trenutku kad se spremao zariti bodež u njena prsa, u sobu utrče Elech i vojnici i zelenooki vilenjak ga u trenu skrati za glavu. Mrtvi ork padne pokraj Ainariel, a Elech se spusti do nje i uzme ju na ruke. Ležala je u njegovom naručju krhka poput ptice slomljenog krila dok ju je iznio iz sobe i nosio u prizemlje. Spustio ju je na prvi slobodni ležaj, a ona ga još uvijek preplašeno pogleda i prozbori: - Hvala vam... - Nema na čemu...samo sam vam vratio uslugu – odvrati joj Elech dok joj je namještao jastuk, trudeći se da je ne pogleda u oči. Dok je čekao da ju pregleda djevojka koju je pozvao, primi ju za ozlijeđenu ruku, a ona jaukne od boli. - Oprostite – reče joj, i dalje izbjegavajući njen pogled - Dajte da vam to pogledam. Ainariel mu plaho pruži ruku očekujući još veću bol, ali Elech ju ovaj put nježno primi i s velikom pažljivošću joj pregleda ruku. Začudila ju je njegova nježnost, ali nije joj pridavala veliku važnost jer je već bila umorna od svega i jedino na što je mislila bio je odmor. - Pregledajte je cijelu, ne samo ruku. – obrati se Elech djevojci koja im je upravo prišla, a potom se ustane, kratko pogleda Ainariel i pozdravi ju blagim naklonom glave. Okrenuo se i pošao prema izlazu, ali ga zaustavi njezin glas: - Oprostite! – poviče ona za njim – Kako vam je ime? Vilenjak se polako okrene i odgovori: - Elech. A vi ste? – upita ju prilazeći njenom ležaju. - Ainariel. – u pola glasa odgovori mu ona. - Zapamtit ću vas. – reče joj Elech, a ona upravi svoj pogled prema njemu. Nije mogao dugo izdržati njen pogled pa se okrene i ode bez riječi. Ona se okrene prema djevojci koja joj je upravo krenula čistiti ranu na leđima: - Samo nježno, molim vas. – i stisne zube. *** Vilenjak, blijedog i izmucenog izgleda, ali jos uvijek neskrivene snage, sada sve manje i manje prisutne unutar njega, lezao je u Kucama Izlijecenja. Tu i tamo, usne bi mu zatrzale, a neke od vilenjakinja zaduzene za brigu o ranjenicima, zaklinjale su se da je povremeno otvarao oci. No oci su odavale samo mrtav i prazan pogled. Svijetloplave oci vilenjaka sada su gotovo izgubile sjaj. Dan je bio kao i svaki drugi, Fingon je obavljao manje poslove za svog oca u gradu, dok je njegova sestra pratila brata i cekala da odu do trznice gdje je njen zadatak bio preuzeti namirnice po koje ju je majka poslala. Kalina i Fingon uvijek su bili posebno povezani, a ovih dana roditelji su ih cesce slali zajedno gdje god isli, osjecali su neku zlu kob u zraku. U njihovom narodu se u to vrijeme zbivalo mnogo stvari, ali malo dobrih. Od progona Feanora iz Tiriona, pa sve do dogadaja koji su se tih dana imali dogoditi. Zamracenje Valinora, kako je kasnije bilo nazivano. Tama koja je odjednom nastala i bol u srcima svih vilenjaka odavala je da se nesto dogodilo sa Dva drveta. Fingon, zatecen, je pogedao sestru i vidio kako place, gluha na sve sto se oko nje sada dogadalo. Zgrabivsi ju u narucje, krenuo je najzurnijim korakom prema kuci, nista drugo nije znao. Nakon nekog vremena i nakon Feanorovog odlaska pred Valare, zla kob u zraku se osjecala kao nikada prije. Fingonov otac bio je Noldor i njegovo srce bilo je vezano uz njegov narod, a time i uz Feanora. A svatko tko je ikad vidio svijetlost Silmarila, posebno sada kada Drveca vise nije bilo, rauzmio je Feanorov bijes i bol. Fingonova majka je, s druge strane, bila Telerskog roda i tako se dogodilo da su zivjeli u Alqualondeu. Zao vjetar puhao je taj dan, dok je u zraku sumio glas teskog prorocanstva i jedne proklete zakletve. Posto je njihov otac bio blizak Fingolfinu, njegova obitelj je poprilicno dobro znala sto se zbiva i bivala upoznata sa nedavnim dogadajima. Iako, u srcima, svi su vilenjaci to znali. Fingon je sa svojom sestrom sjedio na obali, nedaleko od grada, gledajuci u bijele brodove kojima je davno prije narod njihove majke dosao u Blazeno Kraljevstvo. Brodovi su bili usidreni, ponosni i bijeli kao i onog dana kada su Teleri krenuli na putovanje. No bez svijetlosti Drveca, i oni su sada izgledali nekako sjetni. No Fingon i Kalina su cesto dlazili na ovo mjesto, gdje su mogli gledati brodove obasjane svjetloscu Drveca i zamisljati svaki svoje snove, Fingon o odlasku negdje dalje i upoznavanju novih prostranstava, a Kalina o tome kako sa majcinim narodom upravo dolazi na obale Blazenog Kraljevstva. Njih dvoje od malih nogu su bili uceni povijesti naroda svoga oca i svoje majke, Kalina nekako uvijek vise vezana uz more i majku, Fingon uvijek vezan za stvari koje je mogao napraviti svojim rukama i trudom, te kao i svaki djecak, uz umijece borbe. Sjedeci na obali, Kalina, smirenog pogleda, ali s velikom tugom u srcu, upita svog brata - Fingone, sto mislis sto ce se sada dogoditi? Drva umiru, a Silmarili su ukradeni i nema nade da ih vratimo. Sto ce sada biti? Hocemo li ikada vise vidjeti svijetlost Drveca? – znajuci da ni brat ne zna odgovor, ali njegov glas ju je smirivao. - Vratit cemo Silmarile. A Drva ce zacijeliti. No ne znam, sestro najdraza. Mozda ce biti rata. To me ne bi cudilo. Stovise. – rece Fingon, sada okrecuci glavu jer mu se ucinilo da je negdje u daljini cuo zamor velike skupine ljudi, ni ne primjecujuci sestrino odvracanje glave na njegovo spominjanje rata. Ustao se, dok je Kalina nastavila sjediti i kao pricajuci s valovima koji su joj milovali ruku. Sada je vidio kolonu baklji kako ulazi u grad, pa progovori - Netko dolazi u grad. Mnogo njih, zapravo. Mozda bi bilo dobro da krenemo i vidimo sto se to dogada. Ako je otac, nece mu biti drago sto smo ovdje uzevsi u obzir dogadaje ovih dana. - Kalina se polako ustala, jos uvijek okrenuta prema brodovima, kratko uzdahnula, kao da zamislja svoj san jos jedan zadnji put, a onda polako rekla – Da, imas pravo Fingone. Idemo do majke, nije dobro da ju ostavljamo samu u ovakvo doba. – te rekavsi to krenula sa svojim bratom zurnim korakom prema domu. Ono sto nisu znali, da se tamo vec pocelo dogadati nesto sto ce uzrokovati dogadaj koji ce kasnije biti nazivan kao Prvo rodoubojstvo. Hodajuci prema kuci, Fingon je razmisljao o svemu sto se do tada dogodilo i teska tuga mu je morila srce. Vidjevsi jednom Silmarile, jer je jedno vrijeme njegov otac bio smjesten kao zapovjednik u Tirionu, bolilo ga je znanje da su sada kod Neprijatelja. No ubrzo, sjetivsi se ubojstva Finwea, srce mu se ispunilo mrznjom i ta dva osjecaja su se pocela mijesati u Fingonu. Njegov otac bio je u sluzbi Fingolfina, a Fingon je bio zaduzen da se brine za majku i sestru. Kao da me nije mogao povesti sa sobom – pomislio je Fingon, negodovajuci u sebi. No ocevu rijec morao je postovati i tu nije nikada bilo rasprave. Kalina i Fingon su sada vec bili pred samim gradom. Vecina one kolone je prema njegovoj procjeni bila u luci, ako nisu mijenjali smjer. A iz tog smjera je i dolazio neki zamor. Tu i tamo je jos prolazio koji Noldor, od kojih je jednog Fingon upitao za kolonu koja je usla i sto se tocno dogada. Odgovor je vrlo kratko i jasno glasio da je ovo Feanorova trupa i da idu za Silmarilima, te da ocekuju jos jednu trupu sa Fingonovim i Fingolfinovim ljudima. To je znacilo da i otac dolazi uskoro. Sada je Fingon primio sestru za ruku i krenuo uzurbanim korakom prema kuci gdje ih je cekala majka. Žar u ocima vojnika kojeg je zaustavio, nije mu se svidao, bilo je tu previse bijesa i tuge odjednom. Fingon je zurno isao prema kuci svoje obitelji, Kalina hodajuci malo iza njega. Sada su vec bili dovoljno blizu i vidjeli su vrata, ali uto je Fingon zastao i osluskivao zvuk koji do maloprije nije mogao biti primjecen. Zvuk je licio na zveket oruzja, na borbu – Ali od kuda ? I kako ? – pomisli Fingon i ne gubeci vise ni trenutka otrci sa sestrom u kucu gdje je zatekao majku, zabrinutu i kako sece amo tamo po sobi. Cim su usli, majka ih je zagrlila – Da vise nikad niste tako dugo izbivali u ovakvim trenucima! – Majka je znala da ovoliko tuge i bijesa u zraku ne moze roditi dobrim, ali nije ni slutila dogadaje koji ce uslijediti. Znala je samo da ce svog muza pratiti gdje god trebalo, njihovi su zivoti vec odavno bili vezani. Pitavsi za oca, majka je Fingonu odgovorila da jos nema nikakvih vijesti. A nakon sto joj je ispricao sto je cuo i vidio pri dolasku, majka se brzo pribrala i ne odavajuci svoje strahove, rekla – Tako dakle. Dobro djeco, zatvorite prozore i spremite stvari. Kada dode otac, morat cemo krenuti. Nasa braca su bijesna i tuzna, tko zna sto bi se – te prekinuvsi ju usred recenice, u kucu je uletio jedan vilenjak, vojnicki obucen i rekao – Moja gospo, vas muz me posalo po vas i djecu, moramo odmah krenuti. – Ponosna vilenjakinja se prvo dvoumila, ali kada joj je vilenjak pokazao pecat njenog muza, vise nije nimalo sumnjala i krenula za njim, kratko rekavsi djeci da uzmu najbitnije stvari i ne oduzuju. Krenuvsi, pratili su kolonu Noldora koja se kretala prema luci. Hod im je bio uzurban jer su ocito i oni primjetili neobican metez, kao i Fingon maloprije. Fignona i Kalinu, kao ni pristigle Noldore nista nije moglo pripremiti na prizor koji su vidjeli kada su dosli u luku. Borba u punom jeku, more u kojem je vec bilo sto mrtvih, sto zivih. Ali ono najgore je bio prizor vilenjaka koji ubija vilenjaka. Ubrzo su se culi i povici – Teleri su napali nasu bracu ! – i nije proslo dugo vremena kada se i kolona koju je Fingonova obitelj pratila pridruzila borbi. Fingon je sada zatecen, ali neobicno brzo se pribravsi, sjetivsi se da je ovdje negdje i njegov otac, rekao majci – Majko, sestro ! Vratite se brzo u kucu, ja cu pronaci oca i dovesti ga ! Moram ga naci, on ce znati sto cemo ! Vodi ih, vodi ih domah ! – te ne davsi majci i sestri vremena ni da odgovore, gurnuo ih pod ruke onome vojniku koji je jos stajao pored njih i uzevsi mu mac iz korica krenuo prema dijelu vojske za koji je pretpostavljao da ce naci oca. Odlazeci, mogao je, usprkos buci borbe, cuti sestru kako ga doziva, sada sve tise i tise. Nista, nijedna vjezba, nijedna vojna pouka njegovog oca ga nije mogla pripremiti na ovo sto je sada dozivljavao pred sobom. Ali Fingon je znao da mora naci svog oca, to je za njegovu sestru i majku, a nista manje i njega, bila jedina sansa da prezive ovaj pakao. Ako nista, oca ce barem lako prepoznati, po crvenom plastu na kojem je bio isivan njihov grb, mislio je FIngon. Fingon se sada spotaknuo o tijelo nekog vilenjaka i prvi put bio uzivo blizu necega takvog. Izraz lica nije odavao nista od onog ogromnog straha koji je osjecao. Mjesto gdje se kretao bilo je vec izaslo iz centra bitke, i prava bitka se sada odvijala nize, no iza njega je jos dolazilo Telera koji su isli pomoci svojoj braci. Uto je Fingona netko zgrabio za ovratnik i podigao u zrak, a Fingon automatski zamhnuvsi macem, osjeti kako mu mac leti iz ruke negdje daleko. Uto je zacuo poznati i tako dugo ocekivani glas – Ovo nije vjezba Fingone, prestani mahati macem kao budala. – Covjek koji ga je sada okrenuo prema sebi i spustio bio je visok, snazne grade i poluduge crne kose. Oci su mu bile svijetle, izrazito plave boje. U licu je slicnost prema Fingonu bila nepogresiva. Fingon je odusevljeno uzviknuo i zagrlio oca, no otac je opet rekao – Nemamo vremena za to Fingone, osvrni se. Brzo, reci mi gdje su majka i sestra ti. – Fingon mu je ispricao, a otac je na to pozvao par vojnika i rekao im da odvedu Fingona njegovoj kuci i ostanu tamo cuvati njegovu obitelj dok se ne vrati. Fingon se bunio i odbijao ici, ali ubrzo bio odvucen, na zapovijed svog oca. Otac mu se blago nasmijao i onda mu u ruke stavio svoj plast, te krenuo natrag u borbu. Fingon je jedva susprezao svoje suze, ne bi bilo dostojno sina nekoga poput njegovog oca da ga vojnici vide kako place. Svejedno, jednu suzu moramo je sakriti plastem. Nedugo potom, Fingon je uspio reci vojnicima da ga puste. Kretali su se prema njegovoj kuci i putem je Fingon vidio mrtve po ulici, ali ono sto ga je najvise zabrinjavalo, da to vise nisu bili samo vojnici. Bilo je mrtvih svih spolova i godista. Nedaleko svoje kuce, Fingon je stao kao ukopan. Vojnici su takoder stali, a onda ubrzo potrcali do tijela koje je lezalo ispred kuce. Njihov dom je nestajao u plamenu. Fingon je sada kretao, jos uvijek u soku prema kuci, ali ubrzo ga je prekinuo uzvik vojnika koji je klecao nad tijelom neke zene – Ne ! Ne prilazite, mladi gospodine, nemojte, molim vas... – Jedan vojnik ustavsi se je pokusao zadrzati Fingona, ali on je vec vidio nad cijim su tijelom klecali. – Majko ! – proderao se Fingon, a onda kleknuo i stavio lice u plast. Neko vrijeme je samo tako bio, dok je jedan od vojnika govorio kako trebaju krenuti i da je sada najpametnije vratiti se do brodova. Nakon nekog vremena, Fingon je sada sa cudnim i slomljenim glasom progovorio – Kalina ? Gdje je moja sestra ? Gdje je Kalina ? – Jedan vojnik, pomalo smeten ovim glasom, odogovori – Nasli smo ovaj dio haljine u kuci. Ima krvi na njoj, vjerojatno je... – a onda ga je naglo prekinuo drugi vojnik i rekao da prime Fingona i krenu prema brodovima. Fingon vise nije rekao ni rijeci, i tako je ostalo dugo vremena nakon. Kada su dosli u luku, borba je bila gotova i Noldori su izvojevali pobjedu, ako se to uopce moglo tako zvati. Dan kada je vilenjak potegao mac protiv vilenjaka, dan kada je vilenjacka krv prolivena od ruke vilenjaka nije mogao imati naziv pobjede u sebi ni u kojem smislu. Osim mozda u Neprijateljevom. Vojnici koji su pratili mladog vilenjaka bili su dobri prijatelji njegovog oca i njegove obitelji. Ukrcali su se na brodove kao dio Fingolfinove vojske, sto su i bili. Na brodu, Fingonu su bili predana dva bodeza koji su pripadali njegovom ocu, tako mu donoseci jos jednu, zadnju losu vijest. Jarko plave oci mladog vilenjaka sada su bile ugasnute, a crna kosa cinila se crnijom no ikad. Napustajuci zemlju u kojoj je izgubio sve sto je imao i gledavsi zadnji put prema obali Fingon je jos na bojistu punom krvi vidio zenu cija se tamnoplava haljina vijorila na vjetru. Vilenjakinju koju nikada prije nije vidio, ali iako daleko od sidrista, osjecao je da ga gleda ravno u oci. Ne znajuci ni sam kako, znao je da ta vitka gospa, duge tamne kose, gleda ravno u njega. Te tamnosmede, gotovo crne oci su ga punile nekom toplinom, kao da pokusavaju barem malo ugasiti bol, mrznju i zelju za osvetom koju je Fingon osjecao. Nakratko je odvratio pogled i kada je ponovno pogledao prema obali, vilenjakinje vise nije bilo, te ni Fingon vise nije bio siguran da li je ikada i bila tamo. S jednog od mnogih brodova se sada viorio i crno-sivi plast sa zlatno izvezenim grbom. Grbom koji je prikazivao borbu vuka i vrane. Nosen na zadnjem potomku te kuce. Ili je barem tako taj vilenjak vjerovao. Vilenjakove oci otvorile su se jos jednom, i kao znak da se ne predaje, zasvijetlile jednom, starim plavkastim sjajem koji su do nedavno imale. Znak borbe ili mozda samo zadnji trzaj prema konacnom miru. Posted by: emerald Nov 28 2008, 07:58 AM Emerald 'Stoneheart' Snow 6. dan, ujutro rezervacija Argon je sjedio na klupi na ranojutarnjem suncu zadubljen u misli. Imao je neki mračan predosjećaj. Smauga već neko vrijeme nije bilo. Znao je on ovako izbivati i ranije, ali s razlogom. Ovaj puta razlog zbog kojeg je otišao nije bio dovoljno dobar da se sadrži tako dugo tamo gdje je otišao. Argona je u jednom trenutku prenio iz razmišljanja glas koji ga je dozivao. -Gospodine Namjesniče!- Bio je to Flick, užubarno šepajući. -Imam nove vijesti.- -Dobre ili loše?- Argon upita. -Ovisi o kutu gledanja. Evo, ovo je popis stvari i skraćeni opis svega što smo otkrili- Flick reće te mu dade zamotani papir. Argon ga otvori te počne čitati. -S našeg kuta gledanja, ovo nisu dobre vijesti- reče on na kraju. -Slažem se. Trebali bi nekoga poslati i kod Traviane, jer sumnjamo i na nju.- -Da, trebali bi. Imaš li slobodnih ljudi?- -Imam. Mislim da bi bilo najbolje da pošaljemu Kurzanu.- -Da, može. Šalji nju.- -U redu- Flick reče te klimne glavom. Potom se okrene te počne odlaziti kad Argonu bljesne jedna ideja u glavi. -Ne, čekaj.- Flick stane i okrene se. -Molim?- -Nemoj poslati nju, pošalji Snowa.- -Njega?! Ali on bi bolje poslužio za ubijanje, ne provalu i špijunažu.- -Dvaput je obavio i ovakve poslove, više nego dobro. Vrijeme je da počne zasluživati svoju plaču i smještaj ovdje.- Flick uzdahne. -U redu, gospodine. Kako želite.- *** Emerald je polako ustao iz kreveta. Još mu se spavalo ali je znao da je krajnje vrijeme za totalno buđenje i odlazak na doručak. Nakon što se presvukao i otišao u glavnu sobu, primijetio je nešto. Nešto bijelo ležalo je na podu do vrata. Podigao je to i pogledao. Bilo je pismo, oslovljeno na njega. Snow Trebao bih vaše usluge. Zamolio bih vas da dođete što prije. Moj ste 'ured' našli drugog dana vašeg boravka ovdje, pa ga ne biste trebali teško naći opet. Emerald je dobro znao o kome se radi, te se na tu činjenicu lagano nasmiješi. Ali, ispuni ga lagana briga kada je pismo ponovno pročitao. Kako on to misli, treba moje usluge? Želi nekoga ubiti? Ta ga pomisao lagano prestraši. Emerald stavi pismo u jedan od svojih džepova te ode na doručak. *** Emerald tri puta pokuca na crvena vrata koja su dijelila hodnik od središta Amon Erebove Obavještajne službe. Inače su crvena vrata označavala sobe u koje neautoriziranim osobama (Emerald je osobno smatrao da to čini otprilike 90 posto Amon Erebove populacije) nije dozvoljen pristup. Ali Emerald, čini se, nije imao problema s time. -Naprijed- začuje se glas iznutra. Emerald pritisne kvaku te otvori masivna vrata. Unutra je sjedio Flick i pio nešto iz svoje čaše. -Ah, Snow. Izvrsno. Baš sam vas trebao.- Emerald sjedne na jednu stolicu te kaže: -Znam, našao sam pismo u kojem me zovete da dođem.- -Dakle, Arhuan je izveo svoje? Efikasnost mu je počela padati, več sam počeo sumnjati na to da ne može napraviti ni tako jednostavnu stvar kao što je dostava pisma. Dakle, još nije vrijeme za otkaz.- Emerald se kiselo nasmiješi. -Dakle, da prijeđemo na razlog zbog kojeg ste došli Trebao bih vas da...- -Ubijem nekoga?- Flick se nasmiješi. -Znao sam da će te tako nešto reći. Ne, trebao bih vas da... provalite u odaje određenog Sindara, i pokušaš saznati nešto o ovome...- Flick mu tada ispriča kako sumnjaju da određena skupina surađuje s neprijateljima, u koju spada i Traviana, u čije odaje treba otići. Nakon što mu je to ispričao, Emerald se zamisli. -Interesantno- kaže na kraju. -U redu, obavit ću to.- -Izvrsno. Ovo su upute...- *** Emerald se ubrzo došao tamo gdje je i trebao. Tada iz džepa alat koji je koristio za obijanje vrata. Pogledao je uokolo da li se negdje u blizini nalazi neki stražar te se bacio na posao. Nije mu trebalo puno vremena da obije bravu, svega nekoliko sekundi. Odjednom brava škljocne te Emerald otvori vrata. Travianine odaje su se satojale od predsoblja i četiri sobe u koje je to predsoblje vodilo. E pa da vidimo. U prvoj sobi nije našao ništa inkrimirajuće te je otišao u drugu sobu. Bila je to spavaća soba. Prvo što je primijetio je bio veliki kovčeg s dvije brave. Ako tu ima ičega inkrimirajučeg, sigurno se tu nalazi, Emerald pomisli. U trenutku kad je prema njemu krenuo, začuo je kako se vrata otvaraju. O, vragu, Emerald panično pomisli te počne gledati gdje se počne sakriti. Pogled mu padne na krevet i malo prostora ispod njega. I to će biti dobro. Emerald blago potrči te se sakrije ispod njega. Okrene glavu da može gledati prema vratima spavaće sobe te ugleda cipele. Istog trenutka osjeti kako mu srce jače kuca. Smiri se, Emeralde. Smiri se i ne ispuštaj nikakav zvuk. Noge odšetaju do kovčega, te se potom začuje nekakvo škljocanje. Brave! Kovčeg! Sad moram djelovati! Napipa oštricu noža te se počne polako izvlačiti iz kreveta. Imao je sreče što kovčeg stoji nasuprot krevetu pa mu je žena bila okrenuta leđima. Emerald polako izvuče nož iz korica te počne na prstima hodati prema meti, okrečući ruku tako da je drškom može udariti po glavi. Taman kada je bio metar od nje, ona počne okretati glavu prema njemu. -Ženo, stoj!!- Emerald vikne te zamahne oštricom. Začuje se udarac te se Traviana ošamučena ispruži po podu. Emerald je dubojko disao. Nije mogao vjerovati da je skoro upropastio cijeli zadatak. Pogled mu padne na otvoreni kovčeg te odluči pogledati u njega. Ne samo da je bilo dovoljno dokaza da je bila u kontaktu s neprijateljem, nego je bilo dovoljno i daju zbog toga smaknu. On pokupi sve što je mogao te se zaputi natrag Flicku. *** -Fenomenalno, naprosto fenomenalno- Flick oduševljeno reče dok je spremao ono što je Emerald našao na neko mjesto. -Snow, obavili ste fenomenalan posao. Iako niste trebali viknuti ono što ste viknuli.- -Ali jesam. Ali, sve je dobro završilo.- -Da, dobro, s više stvari nego što smo doista i trebali. Ali naravno od viška glava ne boli. Fenomenalno, Snow- Flick reče te izvati nešto i nešto napiše u to. Emerald je shvatio da je to bio njegov dosje. -Pohvala, Snow. Pohvala.- Emerald se tiho u sebi nasmije. Flick tada uzme svoju čašu sa stola i otpije gutljaj. Emerald tek tada primjeti kako Flick izgleda nekako... žuto. A mogao se zakleti kako je bio bijel. -Jeste li dobro, gospodine?- -Ma da, jesam, samo mi je malo vruče.- [I]Vruće? Nemoguće. Ovdje je čak malo i hladno,[I] Emerald pomisli te pogleda njegovo lice. Znojio se kao da je otrčao vojnu obuku. -Da li ste sigruno u redu?- upita sumnjičavo, zabrinut. -Ma jesam, ja...- Flick počne ali ne dovrši. U tom trenutku se dogodi nešto što je Emerald najmanje očekivao. Flick se sruši. -NEEEEEEE!!!- Emerald kao spržen skoči sa stolice te otrči do Flickovog tijela da mu opipa puls. Nije ga imao. U tom trenutku Smallhausen uđe iz sporedne sobe držeći nešto. -Gospodine, nešto mi nije jas...- Pogled mu padne na ovu dvojicu. Tada dohvati mač koji je visio na zidu i kaže: -Da se niste usudili pomaknuti ni mišić.- Edited by emerald on Jan 1 2009, 08:07 PM Posted by: Númellóte Jan 10 2009, 01:20 AM Turgon (Mîriel) i Númellóte Gondolin sedmi dan, jutro/podne Čim je na licu osjetila sunčeve zrake, prenula se iz vilenjačkog sna i sjela na krevet. Par sekundi je samo tako sjedila dok je u mislima prebirala što danas treba obaviti kako bi već sutra mogla krenuti na put. Znala je da na put ne smije nositi previše toga, al bar za prvi dio je trebala nešto odjeće i trava u slučaju da ih netko napadne usput. A onda bi trebala ići k Turgonu. Odlučna da sve to riješi, obukla se i otišla na tržnicu. ****** Turgon ustade rano jer spavati nemogaše. Umio se i otišao u svoju radnu sobu. Sjedio je satima i črčkarao po papirima. Ujutro mu dođaše posluga u sobu, s doručkom. -Ne bih , hvala. Molim vas odite po moju nećakinju.'' Sjeo je nazad za stol i zapiljio se u daljinu. ''Prokleti bili silmarili i Morgothova desna noga''. ********* Na tržnici je danas bilo mnogo svijeta i to joj je odgovaralo. Utopila se u mnoštvu i vjerovala je da nije izazvala neku sumnju kupujući malo više nego uobičajeno. A onda je pohitala kući. Tu ju je na pragu već čekao Turgonov sluga. ''Dobar dan. Samo da unesem ovo unutra i evo me s vama.'' re?e Núme i uđe, te ostavi košaru na podu. ''Možemo ići.'' I tako je po drugi put u samo 10 ak sati ponovo bila u vladarevoj sobi. ''Jutro, ujko!'' potrči k njemu i da mu pusu u obraz. "Jutro zlato! Kako si mi danas? Jesi li spremna za put?" Odvrati joj očinskim zagrljajem i pokaže joj da se sjedne kraj njega. ''I ti pitaš glupoasti'' reče i sjedne pored njega. ''Jedva čekam da malo prolunjam kak je u vanjskom svijetu. Imala je osmijeh od uha do uha. "Jesi li imala određenu ideju koga želiš da pošaljem s tobom?" počeška se iza uha i pogleda ponovno kroz prozor. Núme je bila malo zbunjena. ''Pa zar mi nisi rekao da će dijelom puta ići Mírelóme i onaj drugi momak na E ? Ili imaš još kojeg kandidata kad me to pitaš? Si se predomislio?'' " Nisam ali samo provjeravam želiš li možda nekog drugog, reci trebaš li još štogod zlato" ''Njih dvoje je sasvim dosta. Što se manje zna to bolje. Nego, putujemo pješke?Il ćemo do određenog dijela na konjima?'' "Možete dobar dio puta konjima...ali morate ostati skriveni jer ne smiješ biti viđena s njima. Zatim nastavljaš pješke, vjerujem da ćeš vrlo dobro odglumiti zalutalu elficu koja je izgubila pamćenje" pogledao ju je lukavim pogledom i namignuo joj. ''Ujko, jel ti to mene provjeravaš jel pazim na detalje il si ti tu nekaj pobrkao opet?'' reće Núme i izbelji mu se. ''Plan je bio da budem ranjena, sjećaš se?'' A možda se njemu ne sviđa to s ranjavanjem, da me ne povrijede previše, pomisli elfica. "Ma pusti moje baljezganje sve me sekira ovih dana, neka zima u kostima" zacrveni se. " Mislio sam da bi uz ranjavanje, izgubljeno pamćenje bilo idealno jer te ne bi mogli ispitivati odakle si." ''Ma sve to stoji. Vidim da si za razliku od mene, razmišljao o svemu.'' - nasmije se. A onda još jače udri u smijeh.''Zanima me koji će se od njih dvojice usudit raniti me?'' ''Kad ćeš ih pozvat? Može sad?''- nevino zatrepće okicama. "Kojem god narediš, kad odete na put oni su pod tvojim zapovjedništvom, milo". Ustane, ode do vrata i potiho kaže nešto slugi te se vrati " Evo sad će zlato ujkino. Hoćeš nešto slatko?" Okrene zdjelicu s kandiranim voćem prema njoj. ''Hvala na ispunjavanju želja. Može sad još koja pjesma pasti?'' - opet se nasmije dok je rukom zagrabila slatkiše. ''Znaš kaj me još zanima. kakvo će mi ime prišiti kad budem sva jadna i izgubljena? Bit će čudno ne odazivat se na pravo ime.'' Turgon ode do ormara i izvadi maleni privjesak na uzici. Na privjesku je pisalo "Ethiel". Pruži svojoj nećakinji "Kako ti se čini?" Ispruži ruku i uzme lanči? s privjeskom, a onda ga upitno pogleda. "Ovako ćeš imati nekog vremena da se privikneš na to ime. kada te nađu s privjeskom, pretpostavit će da je to tvoje ime". ''To sam pretpostavila. Moj pogled se odnosio na ime tj. drugim riječima: tko je Ethiel?'' "Ethiel je prvo ime koje mi je palo napamet" napravi nedužan izraz lica. "Slatkiši?" ''Ok. Pravit ću se da si radio ovaj lačnić cijelu noć kak bi imali dobro zaleđe. I zahvaljujem se.'' ustane i nakloni se, znajući da joj ujko ima to kasnije objasniti. ''Kad se vratim, onda ćemo porazgovarat, kaj ne?''. Primakne se zdjelici kak bi uzela voće. ''Sva sreća da ovo ne deblja.'' " A što misliš zašto sam ja vaki zgodušan?" nasmije se i zatim začuje kucanje na vratima "Naprijed, momci!" Núme se okrene i pogodi ga jednim slatkišem, a tad u sobu banu dvojica zgodnih tipova. Evendil i Mírelóme uđu u prostoriju i naklone se Turgonu i Nume. "Dečki, jeste li spremni za put?" ''Kakav put, gospodaru?'' prozbori Mírelóme dok mu je lice odavalo da je bio potpuno zbunjen. A ni onaj drugi nije bio daleko od toga. Núme se zagrcnula dok je pokušavala biti ozbiljna. "Molim? Zašto me tako blijedo gledate? Pa rekao sam vam prije deset dana da ćete na misiju s Nume". Turgon je pogledao okolo i zbunjeno se zapitao tko je tu lud. ''Aha, taj put!'' ponovo se javi Mírelóme . Núme više nije mogla izdržati pa se počela smijati. Mírelóme je poželio da se zemlja otvori i proguta ga. "Već sam pomislio da mi je pamćenje otišlo. Molim vas da večeras krenete s njom na put i da činite sve što vam naredi. Od izlaska iz grada ona vam je narednik" , prostrijelio ih je pogledom. Da je mogao, vratio bi vrijeme kako bi sve ovo moglo ispasti bolje. Ali nije. ''Bit ćemo spremni, gospodaru.'' reče Mírelóme , koji je želio da i Evendil nešto kaže, no on je samo mudro šutio. Uhvatio je Númin pogled i vidio da mu je namignula. Skoro joj je uzvratio istom mjerom, al je znao da bi ga Turgon bacio niz liticu, onak kak je svršio Eol. ''Tek kad krenemo, doznat ćete sve što morate znati, ni više ni manje.'' progovori Núme. ''A sad se otiđite spremiti i odmoriti jer nas čeka dosta težak put.'' Dvojica vojnika se naklone i izađu iz sobe. "Ma koji se to tebi od njih sviđa, mala?" pogleda ju zločesto i zagrize ušećerene smokve. Núme odmahne glavom kao u nevjerici:''Zar sve moraš znati, ha? Pogađaj!'' - reče i zagrli Turgona. "Naravno da moram, znaš mene mala..hmmm ovaj šutljivi?" ''Ako pod šutljivi smatraš onog koji je cijelo vrijeme pričao, onda je to taj. Bit će zanimljivo putovanje. Nego,'' zamisli se, ''ima li još kaj što bi trebalo raspraviti?'' "Ništa više zlato, pođi se spremiti i odmoriti i, naravno, dođi se pozdraviti prije nego odeš". ''Hoću, znaš da hoću. Nikad se ne zna, možda nam je ovo zadnji susret. Moli se da jedan od dvojice ne bude prerevan pri ozljeđivanju'' - zasmijulji se Noldorka i čvrsto zagrli Turgona. ''Vidimo se'', ostalo je visiti u zraku dok je odjurila iz sobe. I sad joj je već bilo teško, kak će tek biti kasnije? edit: promjena imena. Edited by Númellóte on Sep 9 2009, 06:12 PM Posted by: Anira Jan 20 2009, 07:45 PM Eellwyn i Silwyn (Eellwyn i Anira) Barad Tithen Zora 6. dana Noć, iznenađujuće mirna isprva, a kasnije puna užasa, polako je uzmicala pred zapadnim blagoslovom Arieninih zraka. Barad Tithen kojeg su nekada poznavali, miran, neobičan grad dva različita ali savršeno spojena stila, sada se pokazivao u potpuno novom ruhu. Gdje su zvijezde? Plamenovi, tu i tamo zaostali od sinoćnjeg napada, još uvjek su titrali, kao nasumice razbacani po ulicama ili milujući crne grede nekadašnjih kuća. Želela je da je ostave na miru, puste da se sklupča dok oluja ne prođe. Nije se želela ikada više probuditi, ali sada ju je nešto vuklo, neravni kamen pod njom grebao je i povređivao, čupajući je iz mekote sna. Orci. Misao prostruja Silwyninom glavom, bolno se zarivajući u želji da izvuče neprijatno sjećanje. Nije mogla znati da je tamnkosa Noldorka polušava skloniti s ulice, svakim se teškim i mučnim korakom sve više priblizavajući Kućama Izliječenja; umesto toga, mutni prikazi vatre tvorili su iskrivljenu sliku neke tamne uvale u kojoj se dim dizao sa ogromnih kotlića u kojima su... -Neka bi bilo brzo- prošapta muklo, u bunilu, ne želeći da se probudi, ne želeći da se suoči sa stvarnošću. Eellwyn je pokusavala odnijeti malu vilenjakinju do Kuća ali budući ju je rame toliko bolilo nije mogla pa ju je vise vukla... Silwyin je nesto promrmljala pa se Eellwyn poveseli da se probudila no to nije bio slučaj. - Izgleda da bunca. Pssst... sve će biti u redu. Vodim te u Kuće. Tamo će se pobrinuti za tebe - prošapće Eellwyn. - I za mene. - dovrši i izvije usne u cinican osmijeh. Imala je osjećaj da su Kuce miljama daleko. No, da li zbog tišine i odsustva bilo kakvih zbivanja koja bi joj zaokupila um, ili čisto zbog njenog truda da je odvuče što pre, Kuće, ili bolje rečeno, velelebna kamena dvospratnica iznenada iskrsnu pred Eellwyninim očima. Tu, pred ulazom, vrteo se popriličan broj ljudi i vilenjaka, što vojnika, što običnih ljudi i ranjenika koji su sami, ili uz tuđu pomoć ulazili u zgradu. Jedan konj glasno zanjišti i dok je nastavio kloparati nedaleko od njih, Silwyn naglo otvori oči. Uvjerenost da je pomoć stigla, da su izbavljeni, naglo nestade kada sivim očima prikova Eellwyn. Izdajica! Vraća me nazad! Podigla se toliko naglo da joj se zavrtelo ali i pre no što ju je kratkotrajno crnilo i oštar bol u potiljku nateralo da zatvori oči, uspela je prepoznaiti svoj grad. -Što... što se...- Ali zbunjenost je trajala kratko, i sada je već posezala za kratkim nožem o pojasu, uverena da je u smrtnoj opasnosti. Eellwyn se iznenadi Silwyninom reakcijom kada je mlada vilenjakinja vidjela tko je nosi. No nož u ruci nije primjetila. Bol koju je osjecala u ramenu smetala je njenoj prosudbi ali bol koju joj je nanjela Silwynina reakcija bila je daleko gora. Pogled u tim očima bio je prestravljen i optužujuć. Što li sam joj učinila da me tako pogledala? pitala se Eellwyn i dalje ne primjećujući Silwynino potezanje noža. -Ti si Eellwyn... Zar ne? - Silwyn se povuče za jedan korak, osmatrajuci oko sebe. Padala je - bol u potiljku podsećao ju je na to - netko ju je udario odstraga, i bila je sigurna da je to to. Kraj. Ali ona se nije obrela u Mandosovim dvorima; umjesto toga, nalazila se daleko od mjesta na kojem je pala, u vidokrugu Kuća i drugih preživjelih. Zbunjeno je pogledala Eellwyn, strankinju koju je još tog dana upoznala u gostionici. Ona me je spasila! -Oprosti mi, pomislila sam...- Silwyn proguta pljuvacku, nastojeci izgledati kao da je bodež izvukla tek tako, a ne da se njime odbrani od pripadnika svoga roda. Pomisao na Eldara u Morgothovim redovima bila je toliko strašna da je na tren ostala bez riječi. -Spasila si mi život - tvoj sam dužnik. - Silwyn pridje, i klekne na jedno koljeno. -Moj luk je tvoj.- Ellwyn ju je zacudjeno gledala. -O čemu... Ustani. - reče i pruži joj ruku. -Hvala. Silwyn se na tren nelagodno vrpoljila, a onda predloži da uđu unutra. Nitko se nije obazirao na dvije vilenjakinje, od kojih je jedna, osim strijele u ramenu izgledala dobro, dok je izgled druge svedočio o njenom nimalo slavnom susretu sa orcima. Velika odaja Kuća ih primi u svoj tišinom obavijeni zagrljaj, ispresecan, tu i tamo uzdasima ili plačem, i dvije se vilenjakinje osjetiše kao da su zakoračile u novi svijet, tako izolovan, hladan i odjekujući. -Molim vas - obrati se Silwyn prvoj isceliteljki - Moja je prijateljica povređena, biste li mogli... Sve to vreme, mahnito je pogledom pretraživala prostoriju, a kada je Eellwyn otisla na krpljenje, i potrčala istom, nadajući se, ali istovremeno i strahujući da bi mogla prepoznati nekoga od svojih bližnjih. Neriel! Nije je mogla naći, niti je itko od vojnika, rendžera i isceliteljki znao gdje je njena prijateljica. Silwyn se vrati do ulaznih stepenica, osjećajući kako se ježi pri prolasku kroz vrata, i sjede na kameni stepenik, ni ne primecujuci stidljive zrake sunca koji su vec obasjavali njeno od krvlju uprljano lice i raščupanu kosu. Poželjela je zariti glavu u ruke, i zaplakati. Ovo se nije dešavalo njima. Nije! Dok je sjedila na jednom od stolaca, jer su skoro svi kreveti bili zauzeti, Eellwyn je zaboravila na pulsirajucu bol u ramenu. Misli su joj lutale dalekom prošlošću. Najednom osjeti kako svijet oko nje gubi boju i postaje sve tamniji i hladniji. Mrak. Eellwyn se sruši sa stolca na pod.[B] Posted by: Seth Mar 2 2009, 10:07 PM Eellwyn & Ainariel & Fingon (Eellwyn & Queen Arwen & Seth), jutro 6. dana, Barad Tithen Ainariel je ležala u krevetu zašivenih rana. Boljelo ju je cijelo tijelo, pogotovo onih nekoliko upravo slomljenih prstiju lijeve ruke koju je poput ranjene ptice privijala na svoje grudi. Gledala je metež oko sebe, slušala uzrujane glasove, ali malo pomalo oni su utihnuli, a ona se u svom duhu vrati u ljubljeni joj Lorien. Pred oči joj dođe sjećanje kad je s majkom sjedila na obali Estinog otoka posred Lorellina i osluškivala glasove vilenjaka s druge obale. Cijeli svoj život provela je na tom otoku, bez dodira s drugima, osim kad bi odlazila Nienni, ali ni tada nikoga nije sretala. Slušala je njihove ugodne glasove, ali nikad joj nije uspjelo razabrati o čemu pričaju. Nije joj bilo dozvoljeno prijeći na drugu stranu i razgovarati s njima, a sve s razlogom da ostane pošteđena spoznaje o događajima u vanjskom svijetu, stoga je tako čeznutljivo usmjeravala svoj pogled prema suprotnoj obali, kao da će im se time približiti. Vidjela ih je katkad kako šeću pokraj jezera, ali bili su predaleko da bi razabrala lijepa im lica. Njoj su bili samo daleki obrisi i ništa više. Svjetlost Drveća obasjavala je mirnu površinu jezera iznad kojeg se dizala srebrnasta maglica, a povijene grane drevnih stabala plesale su na laganom povjetarcu. Zrakom se širio sladak miris lipa i jasmina, a ptice su se dozivale dražesnije nego na bilo kojem kutku Arde. I tihi žamor. Žamor milozvučnih vilenjačkih glasova kojima se toliko željela pridružiti, a nije mogla. Odjednom začu tup udarac i prene se iz snatrenja. Okrene se u smjeru zvuka i ugleda crnokosu vilenjakinju kako leži na podu, a pokraj nje srušena stolica. Hitro skoči s kreveta, sagne se do nje i pritom osjeti kako joj šavovi na leđima pucaju. Na tren stisne zube, a zatim okrene onesviještenu vilenjakinju na leđa. - Gospo, ne biste smjeli ustajati – uzbuđeno joj priđe jedna mlada djevojka i primi je za rame – Pustite, mi ćemo se pobrinuti za nju. - U redu – odvrati joj Ainariel – Ali zar ne vidite da nema dovoljno kreveta? Gore ima još soba, premjestite neke ranjenike tamo, samo prije toga provjerite da nema još kakvih skrivenih uljeza. Moj krevet dajte njoj, potrebniji joj je nego meni. Djevojka posluša Ainariel i naredi ostalima što da čine. Crnokosu su vilenjakinju smjestili u krevet, a Ainariel joj priđe i zapita one koji su se našli u blizini: - Kako se zove ova djevojka? - Eellwyn – odvratiše joj – Tako smo bar čuli. Ainariel ju samilosno pogleda, a zatim ode i ostavi ju u sigurnim rukama vidara, prepuštenu vlastitim snovima i sjećanjima. *** Hodala je predivnom livadom. Sunce je sjalo. Leptiri su letjeli uokoli igrajuci se, pticji pjev je dolazio sa svih strana. "Eellwyn!" začula je majku kako je zove. Bila je na izletu sa svojim roditeljima. Bila je dijete, razigrana, slobodna i sretna. Potrčala je prema majci i pala joj u zagrljaj. Otac ih je gledao s ljubavlju u očima i smiješio se. Voljela je kada su isli na izlete, mogla je upoznavati nove krajeve i vidjeti puno zivotinja koje je obožavala. Jedva je čekala da naraste, roditelji su joj obećali da će dobiti konja kakvog ona odabere. Onda će ga zajahati i krenuti u pohode šumama i livadama... Jedva čeka da naraste. Najednom otac nestade, zatim majka, a nebo zastru crni oblaci. Bila je odrasla. Izgubljena. Sama. Leptiri su nestali, a umjesto njih zrakom je lebdio tezak miris krvi. Postala je svjesna cinjenice kako svijet nije onakav kakvim ga je zamisljala. Podigla je ruku i u njoj vidjela mac. Oko nje su bila trupla. Krv je još tekla iz njih. Crna orkovska krv se miješala sa plemenitom krvi ljudi i vilenjaka. Začula je glasan zlokoban smijeh od kojeg je zemlja podrhtavala. Osjeti bol u ramenu. Svrne pogled i ugleda strijelu kako joj viri iz rane. Trgne se iz sna i zgrabi nekog za ruku. Ugleda lijepo lice mlade zene. "Ne brinite... Pustite me da vam pomognem." reče mlada djevojka. Eellwyn pogleda oko sebe i vidi da je još uvijek u Kućama. Pusti djevojčinu ruku. Njena snaga ju je izdala. "Silwyn..." izusti tren prije nego sto je opet pala u tamu. *** Ainariel se osvrnula oko sebe i zaista uvidjela da nema više ni jedan prazan krevet. Pođe na kat i vidje da su tamo već izvršene sve pripreme za nadolazeće ranjenike. Zadrža se u jednoj sobi koja joj se učini posebno ugodnom pa se okrene vilenjaku do sebe i reče mu: - Zamolila bih vas da u ovu sobu smjestite Fingona, vilenjaka kratke tamne kose koji leži dolje u nesvijesti. - Naravno, bit će učinjeno – odgovori joj vilenjak i pozove jednog čovjeka koji je stajao u blizinu da mu pomogne. - Zapravo, idem dolje s vama – reče Ainariel i pođe s njima te ih odvede do Fingonovog kreveta. Kako su ga stavili na nosila, tako se na pod otkotrljao smotani komad crne tkanine. Ainariel se prigne i podigne ga te shvati što zapravo drži u ruci. Bio je to njegov plašt, ili barem ono što je od njega ostalo, baština njegove kuće, onaj isti kojeg je razderao kako bi njoj previo ranu. Njene tamne oči se zacakle od nadolazećih suza, ali u isti mah na usnama joj zatitra jedva vidljiv bolni smiješak. - Spasit ćemo mi tebe, Fingone – prozbori Ainariel i krene za nosilima na kat. Kad su ga smjestili u krevet, naredi im da ih ostave same. Primila je Fingonovu hladnu ruku i pogledala ga, i dalje susprežući suze. Ležao je nepomičan i blijed, kao da je mrtav. Da još uvijek ima života u njemu odavalo je jedva primjetno nadizanje prsa u borbi za zrak. Ainariel tad privije njegovu ruku na svoja prsa, zaklopi oči i prošapta nešto na vilenjačkom, a zatim nastavi u pola glasa: - Este, iscjeliteljice patnje i boli, primi njegov duh u svoj zagrljaj, daruj mu odmor i daj mu snagu. Zapali vatru u njegovom duhu i okrijepi njegovo tijelo, molim te. Blijeda vilenjakinja uzdahne duboko i bolno, a potom otvori oči pune suza. Ponovno uzme plašt u ruke i priđe prozoru te ga otvori i tiho zapjeva pjesmu u čast Irma i Este, koju je naučila još davnih dana kad je Drveće najsjajnije cvalo. Blagi Irmo, snova kralju Što vizije i nadu šalješ, Sjeti nas se u svom raju, Ti što čemer duša žanješ Podanici ti san i sanje Odmor i nada blagoslov, Kada mine svjetlo danje Načini nam život nov Este nježna, gospo mila Što sivi su ti skuti sjajni, Do tvojih nogu djeca čila, Odmor im daruješ bajni U ubavi vam kraj svoj blag Umornih vi primite breme, Života onog što mi je drag Vratite sad zamrlo sjeme Otpjevavši zadnje stihove već drhtavim glasom, Ainariel pođe prema Fingonovom krevetu i dalje držeći plašt u rukama, natopljen i njegovom i njezinom krvlju. Sjede do njegovog kreveta i na svojim koljenima ga rasprostre te se tužno zagleda u izvezeni vilenjački grb. *** U sobi u kojoj je Fingon lezao, iako je sada vec Sunce izaslo, zastori su bili navuceni, ali otkriveni tek toliko da blaga svjetlost Sunca tu i tamo kojom zrakom pomiluje lice vilenjakinje koja je sjedila na istom krevetu, drzeci komad krvave tkanine u svojim rukama. Vilenjak je lezao mirno, tek tu i tamo, jedva zamjetnim uzdizanjem prsa odavajuci da jos dise. Dugo je Fingon lutao ovim krajem i rijetko je zalazio u podrucja naseljena ljudima ili vilenjacima. Jedino kada bi mu ponestalo namirnica, zasao bi u neki grad i opskrbio se istima. Tako je zastao i u ovome gradu na cijim je zidinama sada sjedio, uglavnom naseljenog ljudima, ali mogao se naci koji vilenjak kako prolazi po nekom poslu ljudima nepoznatom. Fingon je sjedio na zidinama i promatrao zalazak Sunca koji je bacao svjetlost na mac koji je uzvracao krvavo-crvenkastim sjajem. Fingon je od nedavno bio u posjedu tog maca, jedan dio njega je i sam izradio. Od tog vremena kojeg ga je imao, Fingon se ponekad osjecao gotovo kao da je mac ziv, kao da u njemu ima nesto neprirodno, nesto izvan njegovih mogucnosti poimanja. I vecinu vremena mu je bilo tesko odvojiti se od njega. Poceo je tako i razmisljati o veceri kada je dosao do jedne kolicine mithrila koju je usadio u taj mac. Fingon je uvijek nekako vise volio kretati se kada bi Sunce bilo nize na obzoru, ako je mogao birati. Prolazio je tada Velikom Istocnom Cestom, iduci od Doriatha na nekom nevaznom (ili ga je on tako smatrao, iako to nije utjecalo na njegov ucinak) poslu. Nedugo prije Nogroda naisao je na karavanu patuljaka. Vec izdaleka je mogao vidjeti da nesto nije u redu, karavana je mirovala, a iz njenog smjera se dizao dim, te se cinilo da je sve sto je imalo izgorjeti vec izgorilo. Fingon se stao oprezno priblizavati karavani, vec prije skrenuvsi s ceste, kada je primjetio dim. Jedan kratki mac je imao vani, dok mu je drugi bio u koricama na boku. Nije pretjerano pazio na nacin na koji se priblizava, nekako nije osjecao nikakvu prijetnju tamo, cijela situacija mu je bila vise cudna nego ista drugo. Obicno orkovi nisu zalazili ovoliko blizu patuljackim gradovima. No kada se priblizio karavani, jedini lesevi koje je opazio, bili su patuljacki. Nije bilo nijednog orka, cak ni traga njima. Svi mrtvi, bili su patuljci. No pregledom zgarista, Fingon je primjetio da jedan patuljak jos nije bio mrtav, ali nije se vise mogao zvati ni zivim. Upravo je ispustao svoje zadnje izdahe, grcevito drzeci neki smotuljak tkanine uprljan krvlju, jedva ga drzeci s obje ruke zbog njegove velicine. U trenutku kada je vilenjak dosao do patuljka, ovaj je vec bio izdahnuo, tako da vilenjak nije uspio saznati od njega sto se ovdje dogodilo. No sudeci po ranama koje su patuljci imali i razbacanim oruzjima, vilenjaku je jedini moguci zakljucak mogao biti da su se pobili medusobno. Fingon je poslagao tijela na hrpu i pokrio ih velikom tkaninom koja je prije prekrivala kola (koja su bila puna rudace za kovanje oruzja, to ipak nije moglo izgorjeti) i odlucio u Nogrodu obavijestiti njihove prijatelje kako bi imali dostojan pokop. Nakon svega toga, Fingon je uocio onaj smotuljak i sada krenuo prema njemu, nesto mu je govorilo da ni ta stvarcica nije toliko neduzna u cijeloj ovoj prici. Bio je pretezak da ga podize jednom rukom, pa je prvo odmotao tkaninu. Prvo sto je vidio je bio cudan sjaj koji je taj materijal odavao, na prvi pogled Fingon je prepoznao mithril, ali nije bio cist u cijelom tom smotuljku rude. Fingon se pridigao i u trenutku kada se pridigao iz cucnja, osjetio je bol u prstima ruke koju je upravo maknuo sa rude, a nedugo zatim i u jednoj staroj rani pokraj srca. Fingon se prenerazeno odmaknuo od smotuljka, a onda podigao ruku i uvidio da su mu se na par prstiju otvorile rane slicne porezotinama. Taj komad rude mu se nije cinio tako ostar kada ga je otkrio, ali ocito je bio ostriji nego sto je Fingon mislio. Barem je tako vilenjak sebi to objasnio. Nedugo nakon toga, Fingon je u Nogrodu obavio sto je imao, ali se zadrzao kako bi se raspitao za rudu. Tako je i dosao do jedne kovacnice gdje mu je jedan patuljacki kovac dopustio da ju koristi. U Nogrodu je, usprkos rasnim razlikama, Fingon imao par prijatelja. Tamo, kada je detaljnije pogledao taj komad rude, uvidio je da to nije nikako cisti mithril, ali ono drugo sto je bilo cudno je bila prisutnost materijala koji prije nije vidio. Tu i tamo sada su svjetlucali krvavo-crveni grumeni, spojeni uz grumene mithrila. Drugi razlog Fingonovog dolaska u Nogrod je bio mac koji je dao izraditi. Mac jos nije bio gotov, ali sada je imao zarku zelju da ga sam zavrsi. Neki cudan poriv tjerao ga je da taj komad rude usadi u mac koji je vec neko vrijeme radio, naizmjence on, naizmjence jedan patuljacki kovac. Fingon je dugo radio na dovrsavanju maca i kada je napokon bio gotov, mac je bio srebrne boje, ponegdje gotovo sjajeci srebrnim sjajem. Mac je zbog mjestimicnih nazubljenja izgledao kao da je nestrucno raden, ali ostrina i jakost odavale su vjestinu dvaju ljudi koji su se njime bavili. Ono sto Fingon tada, a ni jos dugo vremena nakon nije vidio, bilo je svjetlucanje u macu koji bi ponekad odavao rijecice krvavo-crvene boje koje su kao zile na nekoliko trenutaka zauzimale cijelu povrsinu ostrice. A malobrojne osobe koje su imale priliku provoditi dulje vrijeme sa Fingonom, uocile su da se sve manje i manje vilenjak kretao igdje bez maca. Kao i, mozda jos najbitniju, cinjenicu da se vilenjak ponovno poceo raspitivati o svojoj proslosti i koncentrirati se na potragu za osobama koje je smatrao izravno krivima za smrt svoje majke i sestre, pitanjem za koje su davno mislili da se pomirio da je nemoguce saznati. *** Na jednoj poljani, dalje od svih znatizeljnih ociju, na mjestu gdje je bilo par mladih stabala koja se nisu ni morala boriti za zrake Sunca koliko su mjesta imala, naslonjeno uz jedno stablo, mirovalo je mrtvo i izmuceno tijelo vilenjaka, a kuca koja je po svemu sudeci pripadala njemu, vec je polako gasnula, odajuci tek tu i tamo znak zive vatre. Malo dalje, jedan se vilenjak kretao u smjeru grada zvanog Barad Tithen, sivo-crni plast mu se vijoreci na laganom povjetarcu koji je nosio miris smrti i osvete. Ponekad bi nemiran plast otkrio vrh srebrnog maca koji je virio iz korica na ledima vilenjaka, tu i tamo zabljesnuvsi krvavim sjajem, kao da pulsira. Fingonov mac je sada lezao u kutu sobe Kuca Izlijecenja, zajedno sa njegovim oklopom i ostalim stvarima. Tu i tamo, mac bi pustio koji slabi bljesak, kao da pokusava probuditi vilenjaka koji je mirovao na lezaju u istoj sobi. No skrivena svjetlost i snaga koju je zracila vilenjakinja koja je sjedila u sobi pokraj vilenjaka, kao da je gusila one bljeskove. Fingon se sada odjednom nalazio na zelenoj livadi visoke trave, gdje mu je otac parirao i objasnjavao kako se mora biti u stanju nositi sa svakim terenom gdje god se nade prislijen boriti. Majka je malo promatrala svog muza i sina, a drugi tren svoju kcer, Kalinu, koja je trcala livadom naganjajuci neko malo krznato bice izgledom slicno malo starijem mladuncetu vuka. Kalina je bila potpuno nezainteresirana za sve ostalo oko sebe, a kad joj je krznata lopta dopustila da ju uhvati i primjetila majku kako ju promatra, potrcala je prema njoj. Bakrenasta kosa vijorila se dok je trcala, a onda je odjednom stala. Kalina se sada okrenula i smijala svom bratu koji je lezao na zemlji, a otac nad njime maca odmaknutog u stranu i uperenog u zemlju. Otac je opet pobijedio, sada vec pruzajuci ruku sinu i zajedno sa njime krecuci prema svojoj zeni. Bilo je vrijeme da zavrse danasnji izlet, te prisavsi vilenjakinji i uputivsi joj jedan njezan cjelov u obraz, te jedan u ruku za koju su se drzali, sa smijeskom rece - Kalina, prestani gnjaviti Alassea dok te nije ugrizao. Dodi, kceri, vrijeme je da krenemo natrag u grad. - Fingonova majka je sada hodala polako uz njega i njih dvoje su malo zastali. Sunce je pocelo zalaziti, a nebo je poprimilo zlatnu boju. Vilenjakinja je zastala, cucnula kako bi pogledala sina u oci i onda kratko rekla neto sto Fingonu nije bilo nimalo jasno - Sine, vrijeme je da se probudis. Netko te treba tamo drugdje. Mi cemo se vidjeti opet, no sada moras ici. - Te ne davsi mu ni vremena za odgovor, poljubivsi ga u obraz ustane, te krene prema vilenjaku i mladoj vilenjakinji pred njima koji su se kretali prema zlatnome zalasku. Sto dalje su odmicali, to vise ih je zlatna svjetlost uzimala dok polako Fingon vise nije vidio nista. Ostra bol je bilo ono sto je docekalo vilenjaka pri budenju, jedna od jacih sto ih je iskusio u svom zivotu. U glavi mu je zvonilo i nije uopce znao gdje se nalazi. Pokusao je gledati oko sebe, ali cak i to mu je uzrokovalo ogroman napor. To da isprva nije nista ni vidio, nekako nije radilo razlike. No, ipak prvo sto je ugledao kada mu se vid malo povratio, bili su obrisi neke osobe koja je sjedila pokraj njega i ciju je prisutnost cijelo vrijeme osjecao, ni sam ne znajuci kako si to objasniti. Zelio je nesto reci, bilo sto, ali glas nije izlazio. Vilenjakinja je sjedila tako da je, iako jedva, Fingon uspio vidjeti da drzi nesto u rukama. Vilenjakinja je drzala komad sivo-crne tkanine, na kojoj se isticao zlatno izvezeni grb. I tu i tamo bi prosla rukom po tkanini, kao da ju zeli ispraviti vec samo svojim dodirom. Vilenjak je jos zadnjim snagama pokusao pruziti ruku i dotaknuti ju, a onda se opet sve zacrnilo. Ali ova tama je sada dolazila samo iz vilenjakove nemoci da otvori oci i pomakne se. On sam je sada poceo jace disati, kao da zeli prikupiti svu snagu koju moze, samo da moze reci jedno ime, da da znak da je ziv. - Ainariel, Ainariel - odzvanjalo mu je u glavi. Posted by: Anira Apr 1 2009, 11:46 AM Rowaena i Silwyn (Valarauco ramainen i Anira) Dan 6., jutro Barad Tithen Previše svetlosti. Previše surovih slika koje ono otkriva. Sa bolnim uzdisajem, Silwyn se diže sa hladnog kamena; kao preplašene, zenice joj se skupljaju te ona trepće ubrzano, pokušavajući se prilagoditi novom danu. Koraci tupo odzvanjaju, ali gotovo ništa osim njih, te im se ona pridružuje, napravivši jedan, potom drugi; stisnula je pesnice i nastavila dalje, sa odlučnim, gotovo besnim izrazom lica. Jutra su ovdje bila hladna, te ona oseti mrazne prste na svojoj goloj koži: iscepana i krvava bela spavaćica bila je jedino što joj je pokrivalo tijelo, osim tanke, lake verižnjače navučene u žurbi, no ona tim osećajem nije bila obuzeta. Prednost vrste, kiselo pomisli, pa skloni umršeni pramen sa garavog, izmučenog lica, istovetnog stotinama drugih koja su kao kroz san lebdela kraj nje. A onda se zaledi u mestu. "Rowaena?" Silwyn se otvorenih usta zagleda u vlasnicu jedine Baradtithenske gostionice pa potrči ka njoj. Rowaena podigne pogled sa udubljenog lonca kojeg je vać sat vremena oblikovala i ispravljala sitnim udarcima malenog čekica... otkako je zaključila da je za gospođu u godinama prilično neumjesno juriti po gradu s mačem, po noći, i loviti orke, našla si je mjesto na ulici, zaklonjeno i sigurno, i odlučila tamo čekati jutro, svjetlo, i rasplet noćašnjeg napada. I sad je nesto bijelo i prljavo trčalo prema njoj, kao duh. "Rowaena?", reče duh, zapravo, mlada vilenjakinja koja se sad spustila kraj nje. "Gotovo je, otišli su. Gotovo je..." Uhvatila ju je za ruke i podigla, što je bio težak zadak, a onda je stala zagledati u potrazi za povredama. Nije ih bilo. "Hvala Eruu na tvojoj uzbuni, da je nije bilo, mnogi od nas..." Nije uspela dovršiti rečenicu, već je samo nelagodno odmahnula glavom. "Svi se skupljaju kod Kuća - hoćemo li poći tamo?" Oprezno ju je uhvatila za podlakticu, ne bi li je naterala da hoda za njom - Rowaena je bila poznata po svojoj prgavosti, a Silwyn nije imala želju da se ponovno uvjerava u to. "Poći ćemo mi tamo, mala, ali prvo me prestani pipkati", Rowaena zareži kada ju je ova povukla za sobom. "U jednoj ruci mi je čekić, u drugoj lonac, i imam i volje i snage da ih iskoristim. Vi elfovi ste čudni - nikad ne znaš jeste li muški ili ženski, a svi sve pipkate." Trenutak neprijatne tišine. "U redu..." Vilenjakinja se pomalo uvređeno okrenula i umerenim hodom ponovo zaputila ka Kućama, nadajući se da će je Rowaena pratiti. "Jeste li možda videli Neriel? Smeđa kosa, rendzer kao i ja?" Rowaena je sve znala tako da dodatni opisi nisu bili potrebni, ali vilenjakinji se činilo kao da oseća njen pogled na svojim leđima, i to joj se nije dopadalo. Neriel je živela u kući kraj jednog od ulaza u grad, i Silwyn je, sada kada je, koliko toliko, bilo bezbedno, odmah mogla otići tamo, ali nešto ju je zadržavalo. Strah. Strah od onoga što bi mogla zateći. Zatvorila je oči na tren i još jače stisnula pesnice. "Dobro, ne frnji se odmah, i pričekaj me. Ako hoćeš, možemo otići do te Niriel, jer je nisam vidjela noćas nigdje... možda bi trebalo provjeriti gdje je i kako je. Ali tvoja je odluka, učini kako misliš da je pametno." "Da", s mukom je progovorila, iznenađujuće hrapavim glasom. Borila se protiv sebe. "Hajde da je pronađemo. Onaj veliki čovj... Kapetan, stražar, što već... Galdor, Haldor, kako li se zove? Sigurno ju je već pronašao, da." Kako ga je ono Neriel zvala? Barba? Ah, ti Ljudi. "Samo jednu sitnicu..." Rowaena se zaustavi i popravi spavaćicu koja je na njoj izgledala kao oprema na bojnom konju. " Drži mi lonac da bolje prihvatim čekić... nikad ne znaš ima li još koji orka naokolo." Učinila je kako joj je rekla, i one nastaviše. Kako su se udaljavale, tako su manje ljudi sretale - svi su očigledno žurili ka tgu, verovatno misleći da će zajedno biti jači. No, ako se orci vrate, što onda? Saterani kao ovce. Silwyn i dalje nije bilo jašto što su Orci tražili ovdje, i kako su ušli i zašto bi, za ime Eruovo, grupa njih tek tako napala jedan grad? Nerielina kuća se vidjela, udaljena ali osvetljena mjesečinom i slabašnim vatrama. "Evo nas." Novi dan je svanuo. Silwyn je ponovo sedela na stepeništu, ovoga puta pijuckajući neki okrepljujući napitak kakav nikada ranije nije probala. Začuvši korake iza sebe, skočila je i okrenula se ka pridošlici i pre no što joj je ova prišla. Klimanje glavom, nekoliko pitanja i Silwyinino se napeto telo opušta. Ponovo klima, zahvaljujući, a onda silazi nis stepenice, krećući se sa uvučenog trga Kuća do onog velikog, u samom centru grada. Pronašle su Neriel pre nekoliko sati - ne u njenoj kući koja je zjapila prazna, što im je već uvuklo najcrnje misli - već iza nje, ošamućenu i preplašenu. Sada je dobro - povređena tek toliko da može besno gunđati zbog nemogućnosti pridruživanju Silwyn u izvidnici ili stražarenju - jer to su bile njihove naredbe: nekoliko grupica rendžera već su poslate u potragu za preostalim orcima. Silwyn je samo čekala da pozovu po nju, i bivala sve uznemirenija kako taj poziv nije stizao. Posted by: Seth Aug 1 2009, 03:47 AM Fingon, noldorski kralj, s pratnjom; noć između 5. i 6. dana, jutro 6. dana; na putu prema Barad Tithenu, Barad Tithen (by Queen Arwen) Bila je svježa i mirna noć. Kralj Fingon sa svojom je pratnjom prolazio šumom pola dana hoda od Barad Tithena, niti ne sluteći u kakvoj se opasnosti nalazi njegov grad. Povorka se kretala polako, mnogo je vilenjaka sjahalo sa svojih konja i vodeći ih razgovarali tihim i ugodnim glasovima. Tihi žamor prekinje kralj svojim riječima: - Čujte me sad! Ovu noć nećemo uzimati nikakvog odmora, nadomak smo Barad Tithena i želim što prije stići tamo. Konji bi trebali izdržati do podneva, a tko je od vas gladan ili žedan, neka jede hodajući. Ubrzavamo čim svane. – blagim naklonom glave svojoj pratnji da do znanja da je završio te se potom okrene svom prvom časniku s lijeve strane i prozbori nešto tišim glasom: - Dobro da među nama nema ljudi. Sumnjam da bi izdržali ovakvo putovanje. - Možda tek rijetki. – uz smiješak mu odgovori časnik. - Istina. Ima među njima nekih koji jednostavno zadivljuju svojom snagom, mudrošću i upornošću, ali takvi se rijetko nailaze. Ipak, koji god takav da se pojavi, o njemu se čuje nadaleko i naširoko. Nego, dosta o ljudima. Od svih u mojoj pratnji jedino još vaš izvještaj nisam čuo. Slušam vas. Tako je u tihom čavrljanju o bitnijim i onim manje bitnim stvarima prošlo nekoliko sati te su zvijezde počele blijediti, a šuma se rasvjetljavala kao da se otvara pred njima. Upravo kad je sunce napravilo prvi korak svog dnevnog putovanja, povorka je izbila na čistinu i zastala da čuje daljnje naredbe svoga kralja. - Svi na konje, krećemo u galop! – naredi Fingon. Vilenjaci se stadu uspinjati na svoje konje, kadli se jedan od njih zagleda u daljinu. - Gospodaru Fingone, u velikoj daljini nazire se trag dima! - Zaista, i to iz smjera Barad Tithena. Pokret! Kraljev se konj propne i pojuri prema ravnici, a ostali su ga slijedili. Iako nije bio siguran dolazi li to iz njegovog grada ili s nekog obližnjeg polja, Fingonu se srce napuni zlom slutnjom te potjera konja još brže, u strahu da mu narod ne izgine u njegovom odsustvu. Iako uvjeren u sposobno ljudstvo i dobru obranu Barad Tithena, umom mu stadu prolaziti najcrnje misli i najgori ishodi, ali odmahne glavom ne davši Morgothu da mu u razum posije svoju sjenu. Grad još nije bio na vidiku, ali dim koji se dizao visoko prema nebu govorio im je da nisu predaleko. U tom trenu Fingon u daljini zamijeti malenu četu koja im se približavala te uspori i zaustavi konja, a time i cijelu povorku. Napne oči u nedoumici jer nije bio siguran gleda li orke, ljude, vilenjake ili neka druga bića, no njegov ga izoštren vid uskoro uvjeri da se radi o njegovim vojnicima te naredi trk. Izvidnica iz Barad Tithena također je primjetila povorku koja im se približavala iz suprotnog smjera, ali njih je bilo lakše prepoznati jer je jedan od vilenjaka nosio kraljevski stijeg. - To je kralj! Vratio se! – poviče jedan mladi vilenjak među njima te oni još brže potjeraju svoje konje da bi ubrzo uslijedio i njihov susret. Kralj se zaustavi pred prvim iz izvidnice: - Što se dogodilo? Otkud ovaj dim? - Kralju – sredovječni ga čovjek pozdravi naklonom glave – ove je noći Barad Tithen doživio orkovski napad. Na sreću, imali smo dovoljno jaku obranu i pomoć nekih pridošlica te bitka nije trajala dulje od nekoliko sati. Doduše, još uvijek ima posla sa zaostalim orcima koji su se posakrivali po kućama, ali i to je pri kraju. Dio orka je pobjegao, ali smo poslali čete za njima, ni jedna od njih se još nije vratila kad smo mi napustili Barad Tithen u potrazi za vama. Znali smo da se vraćate uskoro pa smo vam krenuli ususret kako biste čim prije dobili vijesti. - Dobro ste učinili. – odvrati mu Fingon – Koliki su gubitci? - Ne znamo još točne brojke, mnogo ih je i u Kućama izlječenja, a dosta ih još i čeka da budu preneseni tamo. - Žene i djeca? - Koliko znam, svi su zbrinuti. - U redu. Krećemo prema Barad Tithenu! – naredi Fingon i potjera konja u galop. Dim pred njima počeo se rasplinjavati što je očito bio znak da vatra jenjava i da je grad opet pod kontrolom. Uskoro se pred njima pokaza grad, a do njegovih su zidina stigli nakon nešto više od sat vremena neprekidnog trka. Ugledavši kraljevski stijeg, straža je na vrijeme otvorila vrata propustivši konjanike, da bi se potom vrata natrag treskom zatvorila i osigurala. Kralj dojaha do glavnog gradskog trga na kojem se nalazio njegov dvor, a na stepenicama ga naklonom dočeka njegov časnik. - Stanje? – obrati mu se Fingon silazeći s konja. - Točan omjer i brojke znat ćemo za sat vremena. Za sada vam mogu reći da nemamo mnogo poginulih, ali je dosta ranjenika koji su sada u Kućama izlječenja. Mrtve smo također sklonili s ulica. – s uzdahom izgovori časnik i pogleda u pod. - A što ste napravili s orcima? – upita Fingon. - Uspjeli smo naći sve sakrivene po napuštenim kućama, jedan je čak bio i u Kućama izlječenja. Još uvijek čistimo ulice od mrtvih orka, to će potrajati malo dulje. Slažemo ih na hrpu izvan zidina, tamo ćemo ih zapaliti. Do popodneva bi svi trebali biti vani. - Odlično. Zadužite dio ljudi da svejedno još jednom provjeri svaku prostoriju svake kuće, vidite treba li ikome kakva pomoć i kolika je šteta. Ipak, sad je najbitnije da očistimo grad od orka, bili oni mrtvi ili živi. Vas zadužujem za točne brojke mrtvih i ranjenih, s imenom i dobi, a ako se radi o vojniku, i s rangom. Uzmite i nekoliko ljudi da vam pomognu. Očekujem izvještaj za tri sata. Časnik mu se nakloni i užurbano ode dok je Fingon ostao stajati na stepenicama promatrajući grad. Sunce je obasjavalo svijetlim kamenom popločene ulice na kojima se još uvijek djelomice crvenila i crnila prolivena krv ljudi, vilenjaka i orka. Krovovi pojedinih kuća još su se uvijek blago dimili, ali i taj je dim postajao sve slabiji. Gradom je vladala tišina, tu i tamo prekinuta škripom kola, njišanjem konja ili izdavanjem neke naredbe vojnicima. Na ulicama nije bilo građana, samo vojnici koji su izvršavali svoju dužnost, tek bi se tu i tamo koje lice pojavilo na prozoru. Kralj uzdahne i pođe prema ulazu u dvor gdje ga dočeka nekoliko njegovih ljudi kojima izda daljnje naredbe te se potom povuče u svoje odaje. Dok je čekao da mu se pripremi kupka, sjede za stol, primakne k sebi nekoliko blijedožutih papira, namoči pero i krene pisati. Upravo kad je ispisao i treću stranicu, djeva se pojavi na vratima: - Gospodaru Fingone, kupka je spremna. - Zahvaljujem. Možete ići. – odgovori joj Fingon i ta tri lista papira stavi jedan na drugi, zamota ih zajedno poput svitka i poveže trakom na koju utisne svoj pečat. Duboko uzdahne i potom spremi svitak u izrezbarenu kutiju na svome stolu. - Vrijeme je za kupku. – reče sam sebi i s uzdahom krene prema vratima iza teškog zastora. Posted by: Númellóte Sep 9 2009, 05:05 PM Turgon (Mîriel), Númellóte, ostali Gondolin Sedmi dan, jutro/podne/večer nastavak Vrativši se u svoju sobu, sjela je za stol i počela pisati što joj sve treba za put. Znala je da joj ne treba mnogo toga i ne smije biti opterećena kojekakvim stvarima. Ta nije išla na na neki događaj gdje je trebala bit u najboljem svjetlu. Ovo je bio ozbiljan zadatak. Odloživši pero nekoliko trenutaka kasnije, zagledala se u popis: 2 torbe , plašt, luk, tobolac, tunika, tajice, mač. Zašto je imala neki osjećaj da je nekaj zaboravila? Znala je da će se sjetiti kasnije. Uzdahnuvši, krenula je prema ormaru i počela vaditi stvari i stavljati na krevet. Voljela je imati sve pod kontrolom. Makar to značilo biti spremna puno prije. Uskoro je sve bilo spremno i ona je još jednom zaokružila pogledom sobu koja je sad bila posve okupana sunčevim zrakama. Pogled joj padne na košaru i ona se lupi po čelu. '' Trava. To je to.'' Iz ladice je izvadila srednju, divno izrezbarenu drvenu kutiju. U njoj su bili intrumenti potrebni za medicinsku pomoć. Također je uzela i male vrečice u koje je potom razdijelila biljne vrste. Neke je trebala cijele, drugima je trebalo otrgnuti listove ili latice. To ju je ponovo zaokupilo na neko vrijeme, dok nije shvatila da je vrijeme za ručak. Prije nego štoje krenula u dvoranu gsje su se nalazili pripadnici Kuće nebskog svoda, Núme se počešljala. Dok je hodala prema dvorani , razmišljala je kako Egalmothu mora reći da ide na put. Znala je da će ujko srediti sve ostalo. Samo ju je zanimalo hoće li reći Egalmothu sve. Nakon što su napunili želuce, Núme je pozvala ustranu gospodara kuće. Naslonjena na prozor rekla mu je da putuje ujutro, ali da je to sve što mu može reći. ''Turgon je taj koji odlučuje.'' – slegne ramenima.. ''Znam, znam. Samo se nadam da te nije previše uvalio'' - reče Egalmoth. ''Eh to ćemo još vidjeti'' - odvrati ona, preokrenuvši očima. ''Doći ću se još pozdraviti, ali za sada o ovome ni riječi.''. On kimne dok ju je lagano potapšao po ramenu. ''Vidimo se.''. Núme se pokloni i otiđe iz dvorane. Prvo je otišla do konjušnice nekoliko nivoa ispod. Tamo je sve bilo uobičajeno i nikakvih naznaka da se nešto sprema. Nemajući što raditi, prošetala je do glavnog trga i tamo sjela pokraj fontane. Pustila je da joj pogled odluta dok joj je povjetarac milovao obraze. Volje je ovaj grad. Voljela je Turgona zbog toga što ga je sagradio kako bi sličio Tirionu. Tirion, njen rodni grad. Tirion obasjan zvijezdama, koji vjerojatno više neće vidjeti. Ali nije zažalila zbog odlaska. Namrštila se kad joj je pogled zapeo za crnu zastavu koja se vijorila na jednoj od kula. Maeglin. Nije ga voljela, bio joj je čudan skoro od početka. A tu je još bila i priča o Idril. Istina, bio je zgodan, al totalno čudan. Protresla je glavom. Trebala se koncentrirati na ono što će se desiti večeras. Još jednom je u glavi prošla spisak što joj je trebalo. Onda se sjetila nečega. Oružje!!! Morala je o tome razgovarati s Turgonom. U MEĐUVREMENU... Turgon je rondao cijelo jutro po sobi tražeći neko čudo po škrinjama. –''Tunika,remen, uuuuu...smrdljive čarape.'' - Otvori vrata – ''Maaaaaro, odi po prljavi veeeš''- Vrati se do škrinje –''Miruvor, Razuzdane hobitice...Ups...Pegla, vaza, aha evo jednog...''- Mara uđe u sobu koja je bila pokrivena već svime i svačime. Mara je stala skidati sa sebe leteće predmete koji su letjeli po svuda i joj zaklanjali vid. ''Zvali ste me?'' reče ležerno. Ovaj prizor joj nije bio stran. Toliko puta već viđeno. ''Marooo moja najdraža. Ajde pokupi, molim te, ovaj prljavi veš pa odnesi u praonu''- Napravi onu šarmersku facu i dohvati ušećeno voće –''Nešto slatko?''. ''Vi ga bacate kako bih ja ga skupljala? Kaj mi nije dosta tjelovježbe koju imam svaki dan?''- gunđala je. Najradije bi mu rekla kam da si stavi to slatko, al se na vrijeme zaustavila. On se tak i tak neće promijeniti. ''Možda kasnije''- samo je odgovorila. Kao prava poslušna djeva, hitro se saginjala kako bi pokupila predmete raznih veličina koji su, kao kakav tepih, vodile do vladara Gondolina. Razmišljao si je kako bi ju morao počastiti večerom; dugo već nije oženjen, a ova djevojka je bila zbilja draga. Uzme malu škrinjicu i potrpa stvar koje je odabrao u nju. Te počne trpati višak u škrinje. Skrene pogled i shvati kako ima divan pogled pod suknju. Sjeti se kako bi mogao dobiti smrdljive čarape o glavu pa prestane škicati. – ''Mara što radiš večeras?'' - ''Kako, stvari stoje, mogla bih imate pune ruke Vas.'' shvati da je to možda malkice čudno zazvučalo, pa se brže bolje ispravi. ''Pune ruke veša.'' Uzela je i posljednji komadić s poda i stala tako gledajući ga, ne znajući što vladar ima na pameti. Nikako ga nije mogla pročitati. Iskoprca se iz škrinje, ustane i makne kosu s lica. -Dođi molim te kad sunce zađe, htio bih te počastiti večerom zato što uvijek čistiš za mnom- pomalo se posrami shvativši koliko je to zapravo posla. Mara se zabuljila u njega, ostavši razjapljenih usta. Ruke su joj ispustile teret koji je držala. Zacrvenila se. ''Hm, ja.. ovaj... kako.. mislim..''nesuvislo je mrmljala. Sigurno je izgledala totalno idiotski. On ju je pozvao na večeru. Nju, Maru. Takav poziv se nije mogao odbiti, a nije ga ni željela odbiti. Pročistila je grlo. ''Hvala na pažnji, gospodaru. Doći ću čim napravim svoj posao.'' Naklonila se a zatim podigla stavri s poda, opet i polako krenula iz sobe. Nasmije se zbunjenoj Mari i sjedne za stol i krene slagati stvari koje je izdvojio. Mala vrećica ljekovitih trava, srebrni Kompas, zemljovid ovih predjela, bočica miruvora, za dezinfekciju naravno,šal, nešto zlata i grumen mithrila. Moglo bi poslužiti Númellóte. Već je rekao u pekari prije nekoliko dana da spreme dosta lembasa. Malo mu je bilo krivo što ju šalje ne tako daleku ali iznimno opasnu i riskantnu misiju. On sam ne može ići jer nije nepoznat Thingolu a i treba držati netko ovaj grad pod kontrolom. Teška su vremena došla i narod je postao izrazito nemiran otkako je ovaj rat počeo. Galadriel je zbrisala s onim majmunom....O Morgothovih mi rogova...valjda je pitanje dana kad će morati sve svoje snage poslati u rat. Iako je ovaj grad tako skriven od svih očiju nije više siguran ostane li sam i okružen neprijateljima. –''Pozabavit ću se tim poslije. Idem sad srediti ostatak stvari za put moje nećakinje''. Turgon shvati da je vrijeme i brzo popravi kosu i navuče odjeću za izlazak na javnost. Ništa previše svečano ali ipak ne može u gaćama pred narod. Putem ode do kuhinje i zamoli kuharicu da za pola sata spremi večeru za dvoje i donese u sobu. Odabere još vino i cvijeće te se spusti noseći malu škrinjicu do velikih vrata gdje se dogovorio naći s Numicom. U međuvremenu... Nakon što se vratila sa Trga, cijelo vrijeme je provela ležeći u udobnom krevetu. Znala je da toga sljedećih tjedan dana, ak ne i više, to joj neće bit omogućeno. Pokušala je srediti misli, kao i uvijek kad je kretala na neki zadatak. U međuvremenu je dobila poruku da će ih konji čekati kod Velikih vrata čim bude sumrak. Ležeći tako, pratila je kako se mijenja boja neba i kako sjene počinju plesati po zidovima. Tad se hitro digla, skinula ovu svečanu odjeću i navukla tamno zelenu odjeću koja se sastojala od hlača, i tunike te laganih ali udobnih kožnih čizmi. Opasala je mač, stavila noževe u čizme i preko toga tamnu pelerinu. Na jedno rame je stavila torbu, a na drugo zakačila luk. Tobolac je držala u ruci. To će sve još srediti na izlazu. Stavi lančić koji joj je Turgon dao i ode. Spustila se na Trg i onda kriomice ubrzala do vratiju. Tamo je već vidjela omanje društvo. Turgon je krajičkom oka primjetio svoju nećakinju te suptilno prestao ponavljati po ko zna koji puta Mírelómeu i Evendilu što im je zadatak i kako da paze na njegovo zlato. Cijelo vrijeme do sad pričao je kao navijen, mora da je bilo od treme. Evendil je bio visok i jak za jednog vilenjaka i imao je za njihov narod neuobičajeno tamno crvenu kosu. Turgon se sjetio Maedhrosa i njegove drage majke. Dobro da je ostala u Valinoru dalje od onog idiota Feanora. I tako ih je on doveo u ove nevolje. Mírelóme je bio vrlo okretan i brz vilenjak crne duge kose i svijetlo plavih očiju. Turgon je primjetio potajne poglede njegove nećakinje prema njemu, ali nije ih namjeravao smijeniti. Ipak su to bila njegova najbolja dva ratnika. Kako se Nume približavala razmišljao je dali ju možda šalje u smrt. Bila mu je bliža od kćeri. Uspravi se još malo i raširenih ruku ju dočeka. Razgovor koji se potiho vodio, stao je čim se ona približila. Nije uopće sumnjala da je ujko, koji je sad raširio ruke prema njoj, mučio njenu pratnju monologom o tome kako ima da ju drže na oku 24 sata. Bar onaj dio koji će proći s njom. Široko se osmjehnuvši, završi u njegovu zagrljaju. ''Večer, ujko.'' odmakne se od njega, a onda zaokruži pogledom po Evendilu i Míreloómeu. Na zadnjem se njen pogled mrvicu duže zadržao, nadajući se da to nitko nije primjetio. Oboje su bili spremni. Malo dalje od njih, dvoje vilenjaka je držalo za uzde njihove konje. ''Vidim da je sve spremno. Turgone, ja sam danas razgovarala s Egalmothom, morala sam ga obavijestiti da me neće bit neko vrijeme. Hoćeš li mu što reći više ili?''- okrenula se ponovo svom gospodaru. ''Riješit ću ja to, mala''- zagrli ju malo jače – ''Pripremio sam ti još nešto što bi ti moglo biti korisno''- pusti je iz zagrljaja i preda joj malu škrinjicu. ''Znaš koji ti je zadatak. Dečki su pod tvojim vodstvom. Pazi na sebe mala i neka te prati blagoslov gospe Elbereth''. – Zagrli ju i okrene se prema vilenjacima koji su čekali naređenja. – ''Ratnici moji, kad izađete kroz ova vrata pod njenim ste vodstvom. Morate ispuniti SVAKO njezino naređenje. Javite se našim izvidnicima i potrudite se ostati što nevidljiviji našim neprijateljima i našoj meti.'' Evendil i Mírelóme su cijelo vrijeme bili tihi i pomno pratili što se dešava. Na ove Turgonove riječi, klimnuli su i naklonili se. ''Budite sigurni u to, gospodaru. Znamo da je ovo opasna misija. Štitit ćemo je svojim životima.'' - reče Evendil, a njegov drug ponovi: ''Svoje živote.''. Núme se nasmiješi i kaže: ''Nadam se da to neće biti potrebno, da će nas sreća pratiti, bila ova misija uspješna ili ne.'' Onu škrinjicu stavi u ruksak, a zatim još jednom zagrli Turgona, ostali su tako stajati nekoliko trenutaka. Oči su joj zasuzile. ''Volim te, ujko. Vidjet ćemo se, ovako ili onako. Budi dobar. Osim toga, treba naći Idril, imat ćeš ti posla oko toga.'' Odmakne se od njega, utisne mu poljubac na obraze i ode do svog konja, Roheryna. Zakačila je torbu za sedlo, a luk prebacila na leđa, kao i tobolac. Sad nije imalo smisla jahati kroz sva ona vrata. Hodat će uz svog vjernog druga. ''Dečki, možemo krenut?'' "Naravno moja gospo!" reče Evendil dok Mirelóme samo primakne ruku sljepoočnici pokazujući vojničku gestu. Turgon je ostao stajati iza njih i pratiti ih pogledom dok su se udaljavali iz grada. Stajao je tako neko vrijeme dok nije shvatio da ne smije zakasniti na večeru s Marom ni pod koju cijenu. Bilo je mračno. Stupala je prva, a vrata su se, čim bi se približili, otvarala. Put ih je vodio prema dolje. I tako su prošli Velika, Zlatna, Srebrna, Željezna, Brončana, Kamena i naposljetku, Vrata Drveta. Obožavala je prolaziti sve te dijel ove, zbog izvanredne vještine majstora koji su ih napravili i izrezbarili. Iza sebe je čula sigurne korake svoje pratnje. Srce joj je zaigralo na pomisao da će provesti nekoliko dana u društvu Mírelómea. Jako joj se sviđao. No morala je biti oprezna sa svim tim stvarima. Nije smjela dopustiti da joj okupira sve misli, pogotovo na ovakvom opasnom zadatku. I tako su hodali i hodali, sve dok se nebo obasjano Elberethinim zvijezdama nije otv orilo iznad njih, a svježi zrak im zapuhnuo lica. Tilion je već izašao na nebeski svod i Elbereth je već posula svoje dragulje, kada se iz daljine čuo ubrzan topot osamljenog konjanika. Prilika je kaskala ubrzano na sjajnom bijelom konju pognute glave. Kukuljica mu je bila spuštena i otkrivala sjajnu srebrnu kosu i nekoć lijepo lice jednog od najboljih ratnika Gondolina. Sada je bilo izrezano i puno sasušene krvi, tobolac mu je bio prazan a luk je stajao pokidane strune u bisagama. Odjeća mu je bila poderana i blatna a iza njega na konju je bilo prebačeno nečije truplo umotano u pokrivač iz kojeg je virila jedino duga zlatna valovita kosa. Neobično poznata zlatna kosa u kojoj je bliještio sjaj Laurelina. Konjanik se fokusirao ravno u jednu točku – Gondolin - tako nije mogao primjetiti niti čuti tri prilike koje su jahale u tami. Toliko puta je prolazila putem kojim će ići prva dva dana da je mogla ići i vezanih očiju. pričekala je da im se oči priviknu na novi oblik , iako nije bilo neke velike razlike od onoga što su prošli maloprije. A onda ih je povela ulijevo, gdje će bar biti skriveni, koliko-toliko, odznatiželjnih očiju. Prije toga se dobro osvrnula da ne bi bilo nekog uljeza. Nakon nekih 100 metara, učinilo joj se da nešto čuje. ''Ššš'' prošaputala je, napeto osluškujući. ''Čujete li vi što?'' Evendil odmahne lagano glavom. Mirelóme zastane i krene osluškivati i nakon nekoliko trenutaka usmjeri ruku u određenom smjeru te pokaže jedan prst i potapša lagano konja dajući naslutiti da kazuje "Jedan konjanik u onom smjeru". Sjaše potiho s konja te ga priveže uz stablo. Zaogrne se plaštom te krene tiho u smjeru koji je maločas pokazao. Ubrzo naglas prozbori – ''Eireon prijatelju što se dogodilo?'' -Vilenjak na konju je i dalje tupo zurio u smjeru grada bez da je uopće reagirao na poznati glas svog sudruga. Očito ne nosi dobre vijesti iz izvidnice. Núme je htjela pokazati da će ona vidjeti što se dešava, ali ju je Mírelóme preduhitrio. Ak će tak reagirati uvijek, pomislila je, bolje da je ostala doma. Ostavila je konja i krenula za njim. Naravno, ni Evendil nije htio zaostati. Par trenutaka kasnije nešto je zabljesnulo u tami. Núme je prepoznala srebrnokosog vilenjaka. ''Eireon!'' prošaputa, zgranuta njegovom pojavom. ''Očito je u šoku' - ' reče gledajući pomno njegovu pojavu od glave do pete. A onda prigušeno krikne. ''Iza njega.'' Mislila je da će svisnuti od užasa. Plava kosa. -'' Hi...Him...Himring je pao....''- Prozbori Eireon kad je Núme prepoznala tijelo vladareve kćeri – ''Ladros je sravnat s zeemlj..zemljom. Barahir je mrtav..Sorongil je nestao.. princ Maedhros je poveo narod u kamp južno od Himringa...bli..bliže Doriathu...Lady Miriel je povela ostatak vojske sjeverno u ratni kamp.....no..no..nosim gospodaru....lady..I-i-i...Idril...prokleti..orci...tisuć...previše..''- U tom trenutku krene u panični plač shvaćajući koju užasnu vijest mora prenijeti svom gospodaru. Prozbori još jednu jediu riječ kroz suze. "Uhode." Núme je ostala šokirana. Ladros pao? Himring isto? Barahir ubijen, Idril? Izgubljeno pogleda svoju pratnju. Ovo je sve kompliciralo. Osjećala se opustošeno. Primakne se prilici prebačenoj preko konja. ''Idril, draga gospodarice!'' Suze su joj stale teći licem dok je rukom htjela pomaknuti plašt kojim je bila prekrivena. ''Ona ne može biti mrtva'' ljutito reče, dok su suze i dalje zakrivale njen pogled. Kao izučena vidarica, htjela se uvjeriti da je Idril zaista napustila ovaj svijet. Možda se Eireon u onoj gužvi zabunio. Evendil i Mírelòme su isto bili zatečeni ovom viješću. Pri duši im je bilo grozno. Znali su da je njihov suborac u nezavidnom položaju. Gledali su dok je Núme tražila puls, onako naslijepo. Lice joj je bilo napeto. ''Nije mrtva, nije.'' govorila si je. Učinilo joj se da se nešto pod njenim prstima pomaklo. Izvadila je mač i oštricu približila njenim ustima. U prvi tren sve se činilo uzalud, al onda se dio mača zamaglio. Jedva primjetno.''Živa je!'' - uzvikne. '' Eiren poskoči od šoka –''Ali...ali....''- Siđe s konja i krene ljubiti ruke Núme što ga je spasila groznog usuda –''Idem što brže u kuće izlječenja''- Zaciči odjednom živahan i zajaše ne bi li prije stigao do grada... Núme je gledala svoje ruke koje je Eireon poljubio, a zatim ga isprati pogledom nevjerice. Još nije vjerovala što se sve odigralo u tih par minuta. Trebala je srediti dojmove, a sred puta to baš nije bilo pametno. Krenula je prva put mjesta gdje su ostavili konje. Kad su stigli, naslonila se na drvo, a zatim pogledala dva hrabra čovjeka. '' Što vi kažete na ovo? Mene zanima što će Turgon sad učiniti. Da je znao za ovo prije, bi li mi krenuli uopće. Ne znam jel je pametno pričekat da vidim hoće li nas potražiti. Eireon je odletio tako brzo da mu nisam stigla ništa reći.'' "Mislim da je mudrije da nastavimo gospo, naš zadatak bi mogao promijeniti ishod ovog rata...Dok sinovi Feanorovi razmišljaju pohlepno o blagu, gospodar je razmišljao kako da dobijemo nakolonost Valara a time prednost. Ne bi trebali pružiti gospodoru, uz dužno poštovanje, da se predomisli zbog nastale situacije. Ne smijemo odugovlačiti više s ovime jer je samo pitanje dana kada će Gospodar tame otkriti gdje se nalazi skriveno kraljevstvo"- prozbori Evendil. ''Imao je pravo'', pomisli elfica. To mu je i rekla. Možda nije govorio mnogo, al je govorio pametno. ''Onda nam ne preostaje drugo; krećemo dalje. U nadi da nećemo doživjeti sudbinu mnogih stradalih.'' Edited by Númellóte on Sep 9 2009, 07:23 PM end

Powered by Invision Board
© 2002 Invision PS